Dok oni profesionalniji i ozbijniji od nas priučenih instant mudraca iz virtuelnih prostora značajno klimaju glavom u razumevanju više istine obrazaca tipa gde Rusija daje Grčkoj unapred 5 milijardi dolara od buduće zarade od još južnijeg toka, koji će sad da ide preko Turske, Grčke, Makedonije i Srbije do Centralne Evrope, da bi Grčka otplatila deo duga gde je i IMF jedan od većih primalaca, kako bi IMF mogao, uz US ubeđivanje, da da novac Ukrajini koja je slupana poslednjih N meseci, a ona mora da ga da Rusiji pošto se Rusi nešto navili da im stvarno isključe gas, .... e, dok oni o tome razmišljaju, i dok Slavoj Ž., pored Isaiah Berlinovog razumevanja među kulturama, kao ulitmativnog „sredstva" kako se u multiculti sredini dođe do crte u pesku, pa moralnog partikularizma gde koristimo „force" da tu liniju privremeno pomerimo, u nezgodnim situacijama, pošto nemamo ni vremena ni znanja za kontekstualnu analizu i obrasce šire namene, dok Slavoj Ž., dakle, uvodi i pojam „borbe", što je isto „force" plus džedajština, borbe kao leka protiv letargije dominantne kulture u mešanoj sredini sa kotradikcijama, tj dok on „...apeluje na Zapad da insistira na nasljeđu Prosvjetiteljstva, i njegovim univerzalnim vrijednostima. Tvrdi da je istinska suverenost moguća jedino kroz obnavljanje Ljevice...", dok svi oni to rade ja sam isterao ženu i sina iz kuće pošto je to za sinovljevo dobro, a ja moram da radim pa da mi ne smetaju, i čim su oni otišli ja sam počeo da se pripremam za posao tako što sam napisao ovaj blog, a pre toga tako što sam prvo skoknuo da čalabrcnem nešto i opustošio frižider pošto sam primetio da mi se lice zagreje kako zbog dijete uđem u ketonsku fazu, a ne bih trebao previše u njoj da se zadržavam pošto u opštem smislu nije zdravo, a i može štitna žlezda da mi prebaci u nižu brzinu pa da završim sa ozbiljnijim problemom.