Ekonomija| Film

"Zakonita" prodaja Avala filma

Saša Radulović RSS / 22.04.2015. u 16:22

"Avala film" je knjiški primer pljačkaške privatizacije koja je sprovedena u Srbiji uz direktno saučesništvo države. Ono što ga čini posebnim je samo mala sitnica da će sa ogromnom imovinom, koja će budzašto preći u ruke "investitora", otići i filmsko blago, kulturno dobro od nacionalnog interesa.

 

Kad kažem uz saučesništvo države, mislim u stvari na partokratiju koja je očigledno vanknjižni vlasnik države. Knjižni vlasnik je društvo, građani, poreski obveznici. Međutim, veza između društva i države, veza za koju smo mislili da je ponovo uspostavljena početkom novog milenijuma, je samo privid. I kada bih živeo hiljadu godina, ne bih mogao da prihvatim da živim u njihovoj državi. Jer hoću i moram da živim u našem društvu.

"Avala film" je otišao u stečaj 2011.godine i to željom njenog vlasnika, društvenog preduzeća "Jugoeksport" koje je u stečaju od 2001.godine. I "Avala filmom" i "Jugoeksportom" upravlja isti stečajni upravnik: Agencija za privatizaciju. Najveći poverioci "Jugoeskporta" i "Avala filma" su, pogađate, državni. Pored Poreske uprave, raznih javnih preduzeća, tu su i naše četiri banke u stečaju, kojima upravlja, pogađate, država preko Agencije za osiguranje depozita. Znači, država je i vlasnik, i poverilac i upravnik i u "Jugoeksportu" i u "Avala filmu".

"Avala film" ima više imovine od obaveza, tako da je stečaj u najmanju ruku čudno rešenje na koje se odlučio vlasnik/poverilac/upravnik, ukratko država. Na žalost, njihova država, ne naša, društvena. Dugovi su oko tri miliona evra. Pošto se radi o njihovoj državi, njihovim interesima, a partokratija ne radi stvari slučajno, biće da je ovo sve lepo sistemski isplanirano. I zaista jeste. Za potrebe ove operacije, potrebni su vam urušene institucije sistema i pogodni propisi: odgovarajući Zakon o privatizaciji, Zakon o stečaju, Zakon o planiranju i izgradnji, za pljačku pogodni i promenljivi urbanistički planovi.

Glavni cilj pljačkaše privatizacije koja je sprovedena u Srbiji je građevinsko zemljište. Najvrednije građevinsko zemljište u Srbiji je u vlasništvu Republike Srbije, a društvena preduzeća koja se nalaze na tom zemljištu imaju samo pravo korišćenja tog zemljišta. Pravo korišćenja je jedno nedefinisano pravo, očigledno namerno nedefinisano, koje nije u prometu, ne možete ga prodati, ne možete na osnovu njega ni graditi, ne možete sa njim ništa. Osim što ga možete privatizovati uz prodaju pravnog lica. Pa kada novi vlasnik dođe do zemljišta, on ga može konvertovati u vlasništvo. Tako je to odredila njihova država onim pogodnim propisima.

Kao posledica, pravo korišćenja na zemljištu je u slučaju "Avala filma" procenjeno na 0 dinara, i slovima nula dinara. "Avala film" ima pravo korišćenja na 37 hektara takvog zemljišta, a u procenjenu imovinu ušli su samo trošni i često ruševni objekti koji se nalaze na tom zemljištu. Avala Film ima preko 20.000 kvadrata takvih objekata.

A onda idu urbanistički planovi. Koliko je vredan hektar zemljišta? Zavisi od toga šta je na njemu dozvoljeno da se gradi. Ako urbanistički uslovi kažu da je zemljište na Terazijama pašnjak, vrednost tog hektara, iako je na Terazijama, bila bi 0 dinara.

Slobodno građevnisko zemljište se uglavnom nalazi u industrijskim zonama i ima posebnu, definisanu namenu i urbanističke uslove. Tako da se na njima ne može ništa drugo graditi osim objekti koji služe toj nameni. Ne mogu se, na primer, graditi stanovi ili poslovni prostor. Naravno namena se može promeniti nakon privatizacije, kada to odobre gradski organi, prijateljskim, burazerskim privatizatorima, i naprasno dozvole i gradnju stanova i poslovnog prostora. Ima i onih kojima njihova država to ne omogući, pa se godinama povlače po sudovima. Logična pretpostavka bi bila da nisu platili partijski reket.

Znači "Avala film" je imala zemljište na kome nije mogla ništa da gradi. Imala je i trošne objekte kojima nije mogla da promeni namenu i koji takvi nikome nisu vredeli. Rezultat je da je njihova procenjena vrednost ništavna.

Ovo je slika i prilika svih naših pljačkaških privatizacija. Tamo gde nije bilo vrednog građevniskog zemljišta, privatizacija nije ni započela. To su ove naše velike firme koje su u restrukturiranju duže od decenije i koje nas godišnje koštaju preko pola milijarde evra. Zarad vrednog građevinskog zemljišta uglavnom beogradskih firmi i kvadrata poslovnog prostora uglavnom u Beogradu, sve društvene firme u Srbiji, SVE, su ostavljene bez obrtnih sedstava, zadužene, sa partijskim nesposobnim menadžmentom, sistemski bez ikakvog pokušaja restrukturiranja. Nekretnine u Beogradu su naša prvobitna akumulacija kapitala.

Kako su to ovde sproveli? Ceo posao su odradili kao što to Zakon o stečaju i nalaže: stečajni upravnik Agencija za privatizaciju i poverioci preko Odbora poverilaca i "Jugoeksporta" i "Avala filma". Prvo je država-vlasnik uvukla "Avala film" u stečaj bez ikakve potrebe. Jer kroz stečaj će se unovčiti manje. Zatim je država-upravnik preko Agencije za privatizaciju izvršila procenu vrednosti imovine i predložila državi-poveriocu preko Odbora poverilaca da se "Avala film" proda kao pravno lice za 8,2 miliona evra. Država-poverilac je taj predlog države-upravnika prihvatila. Stečajni sudija se u ovom postupku ništa ne pita. On samo vodi računa o tome da se poštuje procedura. Čitav ovaj posao su uradili u tišni, još pre nekoliko meseci, bez uvida javnosti, jer ih Zakon o stečaju na to ne obavezuje. Sada su samo finalizovali ceo postupak.

Da li ovo znači da je sve urađeno u skladu sa zakonom? Naravno da ne. Formalo, sve je urađeno u skladu sa Zakonom o stečaju. Suštinski, ne. Zbog toga i navodinci u naslovu ovog teksta. Prekršene su suštinske odredbe i Zakon o stečaju i Zakona o privrednim društvima i Zakona o obligacionim odnosima. A to suštinsko načelo koje se provlači kroz sve ove zakone glasi: sve radnje koje preduzima država-upravnik moraju da budu u najboljem interesu pravnog lica, njegovih poverilaca i vlasnika.

A da država nije njihova, već naša, društvena, šta bi trebalo uraditi? Krajem 2013.godine u skupštinsku proceduru su ušli Zakon o stečaju i Zakon o privatizaciji, a ubrzo za njim je trebalo da ide i Zakon o planiranju i izgradnji. Šta bi oni promenili? Zakon o planiranju i izgradnji je predvideo da za sve društvene i državne firme, pravo korišćenja pređe u vlasništvo. Bez naknade. Ovo bi omogućilo svim državnim i društvenim firmama da slobodno raspolažu sa zemljištem, da na njemu mogu da grade, da mogu da pokrenu postupak promene namene zemljišta itd.

Zakon o stečaju je nalagao potpunu transparentnost postupka, tako da bi javnost znala i ko je u odboru poverilaca, i ko su najveći poverioci, stečajni upravnik, u ovom slučaju Agencija za privatizaciju bi javno morala da objavi popis i procenu vrednosti imovine.

Zakon o privatizaciji je nalagao, pored potpune transparentnosti i javnosti postupka, izrade ličnih karata i sličnog, i transparentnost kapitala koji učestvuje u privatizaciji. Na primer, više ne bi bila moguća privatizacija- prodaja kompanijama sa offshore destinacija iza kojih se gotovo uvek kriju naši građani.

Zakoni su takođe propisivali ispitivanje poslovanja pet godina pre stečaja i privatizacije. Propisivali su i podelu imovine na logične celine. Ukratko, propisivali su uvođenje reda. Vučić je ove zakone povukao iz skupštinske procedure krajem januara 2014.godine i raspisao izbore. Nakon izbora, doneo je nove zakone koji sa predloženim zakonima iz decembar meseca nisu imali nikakve veze. Praktično, uz neznatne izmene, vratio se na prethodna zakonska rešenja čiji je simbol Mlađan Dinkić.

Kako bi se to odrazilo na "Avala film"?

Prvo, "Avala film" bi bio vlasnik zemljišta. Zemljište bi imalo veliku vrednost. Imovina bi se podelila na 3 celine: neizgrađeno zemljište, a to je oko 30 hektara, izigrađeno zemljište sa 20.000 kvadrata objekata, a to je oko 7 hektara, i filmsko blago. Prodajom neizgrađenog zemljišta, uz odgovarajuće urbanističke uslove, mogli su da namire tri miliona evra duga i da poveriocima i vlasniku "Jugoeksporta" u stečaju, ostanu velika sredstva. Izgrađeno zemljište bi moglo biti prodato posebno sa obavezom investitora da trajno nastavi delatnost. A filmsko blago bi moglo biti prodato posebno i kupac bi bila država, naša država preko Ministarstva kulture, a bogami i informisanja, i nakon kupovine bi to kulturno dobro od nacionalnog interesa moglo biti povereno, recimo, Kinoteci. Recimo tako. Na ovaj način bi bili zadovoljeni i interesi poverioca da naplate svoja potraživanja, i interesi vlasnika, naše države i zaposlenih, da i za njih nešto ostane, a i interesi društva da se sačuva ovo kulturno dobro od neprocenjive vrednosti za nas, društvo.

Umesto toga, njihova država, vlasnik/poverilac/upravnik, je umesto uvođenja reda, još jednom odabrala da privatizuje haos i da ga proda budzašto. Da zakolje vola za kilo mesa. Doduše to je kilo partijskog mesa. Najvredniji komad. Za njihovu državu.

 

www.dostajebilo.rs

Facebook grupa - Dosta je bilo

https://twitter.com/SasaRadulovich

.

 

 



Komentari (126)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

principessa_etrusca principessa_etrusca 06:23 24.04.2015

Није новост

Још пре неку годину сам у Лондону гледала документарни филм Миле Турајлић 'Cinema Komunisto' о 'Авала филму' и напуштеним филским студијима у Кошутњаку који су зарасли у коров. 'Авала филм' је већ годинама, можда и дуже од деценије, био у стању претприватизационог уништења.
oskar-z-wild oskar-z-wild 15:51 24.04.2015

Re: Није новост

претприватизационог уништења
??
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:00 25.04.2015

Re: Није новост

oskar-z-wild
претприватизационог уништења
??

Мислим да је очигледно и за људе који нису директно радили у приватизованим предузећима да постоји мустра како се раде пљачкашке приватизације, т.ј. да оне почињу крајњим запуштањем инфраструктуре, уништавањем производње или сваке делатности, а потом се појављује спасилац т.ј. купац за 1 евро или неку другу нереалну вредност. Што каже Сергеј: Simples!
oskar-z-wild oskar-z-wild 15:50 24.04.2015

Апсолутна кривица грађанства

U saopštenju se dodaje da je Komisija za vanredni nadzor koju je formiralo Ministarstvo, utvrdila da Jugoslovenska kinoteka nije donela nijedno rešenje kojim se neko delo utvrđuje kao kulturno dobro, i to ne samo u slučaju „Avala filma”, već ni iz celokupne svoje arhive.
Политика

По мени овај цитат горе сасвим јасно говори да су грађани Србије и нарочито културни радници криви што нису заштитили те филмове.
highshalfbooze highshalfbooze 16:58 24.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства


Neverovatno, ali istinito. Politika ima pravo:
ZAKON
O KULTURNIM DOBRIMA
5. Utvrđivanje kulturnih dobara od velikog i od izuzetnog značaja

Član 56

Narodna skupština Republike Srbije utvrđuje kulturna dobra od izuzetnog značaja.

Vlada Republike Srbije utvrđuje nepokretna kulturna dobra od velikog značaja.

Pokretna kulturna dobra od velikog značaja utvrđuju Narodni muzej u Beogradu, Arhiv Srbije, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka.


Nije me mrzelo da na brzaka skoknem do Zakona. Ali zato jeste one u kinoteci.

По мени овај цитат горе сасвим јасно говори да су грађани Србије и нарочито културни радници криви што нису заштитили те филмове.

Ja bih da imenujemo krivca. A to je direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović.
oskar-z-wild oskar-z-wild 18:17 24.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства

highshalfbooze

Neverovatno, ali istinito. Politika ima pravo:
ZAKON
O KULTURNIM DOBRIMA
5. Utvrđivanje kulturnih dobara od velikog i od izuzetnog značaja

Član 56

Narodna skupština Republike Srbije utvrđuje kulturna dobra od izuzetnog značaja.

Vlada Republike Srbije utvrđuje nepokretna kulturna dobra od velikog značaja.

Pokretna kulturna dobra od velikog značaja utvrđuju Narodni muzej u Beogradu, Arhiv Srbije, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka.


Nije me mrzelo da na brzaka skoknem do Zakona. Ali zato jeste one u kinoteci.

По мени овај цитат горе сасвим јасно говори да су грађани Србије и нарочито културни радници криви што нису заштитили те филмове.

Ja bih da imenujemo krivca. A to je direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović.


Ostavka ili popravni ispit?
qqriq qqriq 10:36 25.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства

ZAKON
O KULTURNIM DOBRIMA
5. Utvrđivanje kulturnih dobara od velikog i od izuzetnog značaja

Član 56

Narodna skupština Republike Srbije utvrđuje kulturna dobra od izuzetnog značaja.

Vlada Republike Srbije utvrđuje nepokretna kulturna dobra od velikog značaja.

Pokretna kulturna dobra od velikog značaja utvrđuju Narodni muzej u Beogradu, Arhiv Srbije, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka.



qqriq qqriq 08:40 26.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства

Nije me mrzelo da na brzaka skoknem do Zakona. Ali zato jeste one u kinoteci.


hajkula1 hajkula1 10:17 26.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства

qqriq
ZAKON
O KULTURNIM DOBRIMA
5. Utvrđivanje kulturnih dobara od velikog i od izuzetnog značaja

Član 56

Narodna skupština Republike Srbije utvrđuje kulturna dobra od izuzetnog značaja.

Vlada Republike Srbije utvrđuje nepokretna kulturna dobra od velikog značaja.

Pokretna kulturna dobra od velikog značaja utvrđuju Narodni muzej u Beogradu, Arhiv Srbije, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka.





Da, zato sam i linkovala tekst o slučaju u Hrvatskoj. Tamo su pisali predlog zakona ali u Skupštini nije izglasan, ministri nisu potpisivali odluke...



Što se nas tiče, sećam se, da je u nekoliko navrata pisano po novinama i pričalo se na radiju o Avala filmu, nije se ćutalo, nego je javnost, valjda, slušala i pamtila, za u to vreme, zvučnija dešavanja.


qqriq qqriq 09:05 27.04.2015

Re: Апсолутна кривица грађанства


Što se nas tiče,


Ama, život mi prošao u čekanju zakona o kinematografiji.
Haos.



Super da si postovala onaj spisak filmova, svaka čast!


49 41 49 41 23:46 24.04.2015

Etnoloski muzej

(sad se drugacije zove).

Ziveli smo iza njega. Stan je bio preko 130 m2. U zgradi 6 stanova plus dvorisnoj zgradi 4 ogromna.Zgrada stara preko 150 g. al' sve komformno u njoj.



Kad je porodica, kod koje smo ziveli dosla da nas poseti; Ulli je dugo stajao pred zgradom i vrteo glavom.
Ispricao mi je da se grad tresao od afere, jer je zgrada - kompleks prodat za 2 miliona maraka a trzisna vrednost na toj lokaciji je bila najmanje 12, mozda i 15 miliona.

Svuda je to tako, ne samo kod nas.

Sad pogledati tu zgradu na street view, posle renoviranja...
To je tkz beogradski krug dvojke.
thefisherman thefisherman 00:37 25.04.2015

Copyright

Imam pitanje. Jedan od najboljih filmova poslednjih 20-30 godina (po mom misljenju) je "Schindler's List". Sva prava na taj film su u vlasnistvu Gdina Spielberg-a. On moze da ih spali ako hoce. Naravno da mu to ne pada na pamet jer vrede 10-ne miliona dolara. I to ne bi bio nikakav problem za SAD, niti bi iko pravio skandal oko toga. Prosto, njegovo je i moze da radi sta hoce. Zasto onda, ako smo stvarno izasli iz mracnog doba komunizma, se dize buna da par stotina filmova koji ukupno ne vrede ni 1% od gore navedenog filma (pricam o trzistnoj vrednosti, necu da ulazim u "kulturnu vrednost"budu u privatnom vlasnistvu? U cemu je problem? SVI filmovi ovde u trulom Zapadu su u privatnom vlasnistvu i nema nikakvog problema. Sta i zasto bi to trebao da bude problem u SRB??
highshalfbooze highshalfbooze 11:18 25.04.2015

Re: Copyright

Zasto onda, ako smo stvarno izasli iz mracnog doba komunizma, se dize buna da par stotina filmova koji ukupno ne vrede ni 1% od gore navedenog filma (pricam o trzistnoj vrednosti, necu da ulazim u "kulturnu vrednost"budu u privatnom vlasnistvu?

Pa dižemo bunu zato što smo izašli iz mračnog doba komunizma. Jel u mračnom dobu kapitalizma mogu da se dižu bune ili ne?

Prosto, njegovo je i moze da radi sta hoce.

Sa njegovim stvarima, on može da radi šta hoće, a sa našim stvarima mi možemo da radimo šta hoćemo, i tražimo prava da radimo šta hoćemo. U čemu je tu problem?

SVI filmovi ovde u trulom Zapadu su u privatnom vlasnistvu i nema nikakvog problema.


Mala ispravka, svi filmovi koji su napravljeni privatnim parama su u privatnom vlasništvu. Odnosno, vlasništvo se nije transformisalo. U čemu je problem da se borimo za isti tretman. Naše pare - naši filmovi, nisu privatni. U čemu je sad tu problem?
Ako se u kapitalizmu poštuje vlasništvo, upravo to i tražimo da se poštuje vlasništvo, a ovakvim pljačkaškim privatizacijama se transformisalo vlasništvo. Ili da upotrebim narodsku rač - krađa.
thefisherman thefisherman 12:42 25.04.2015

Re: Copyright

Ja sigurno ne zelim da zabranim da se bunite, it's a free world. Samo zelim da razumem razlog bune i logiku koju upotrebljavate.
Avala film je bilo preduzece sa 100% privatnim kapitalom. Znaci Vas udeo u tome je bio 0%. Podatak je na sajtu APR. Otislo je u stecaj. Kupio ga novi privatni kapital. Znaci ovde nije bilo nikakve transformacije vlasnistva iz javnog u privatno. Kad se desila ta transformacija, ja ne znam. Ali sigurno nije sada. Gde je logika bunite se sada, kad se nista nije transformisalo? Zasto se niste bunili kad se ta transformacija stvarno desila, pre nekih 20 godina?
qqriq qqriq 12:58 25.04.2015

Re: Copyright

thefisherman
12:42 25.04.2015 / *novo
Re: Copyright
Ja sigurno ne zelim da zabranim da se bunite, it's a free world. Samo zelim da razumem razlog bune i logiku koju upotrebljavate.
Avala film je bilo preduzece sa 100% privatnim kapitalom. Znaci Vas udeo u tome je bio 0%. Podatak je na sajtu APR. Otislo je u stecaj. Kupio ga novi privatni kapital. Znaci ovde nije bilo nikakve transformacije vlasnistva iz javnog u privatno. Kad se desila ta transformacija, ja ne znam. Ali sigurno nije sada. Gde je logika bunite se sada, kad se nista nije transformisalo? Zasto se niste bunili kad se ta transformacija stvarno desila, pre nekih 20 godina?


highshalfbooze highshalfbooze 13:48 25.04.2015

Re: Copyright

thefisherman
Zasto se niste bunili kad se ta transformacija stvarno desila, pre nekih 20 godina?

Првог новембра 1990, после референдума међу запосленима, „Авала филм” је припојен предузећу „Југоекспорт”. Половином маја 1991, усвојен је акт о оснивању деоничког друштва „Југоекспорт Авала филм интернационал” (51 одсто припада „Југоекспорту”, а 49 одсто „Авала филму”). Од тада до данас правни статус „Авале” се није мењао, а највеће губитке „Авала” је претрпела током деведесетих година због ембарга и стечаја „Југоекспорта”.


Koja transformacija u privatno vlasništvo?
thefisherman thefisherman 20:45 25.04.2015

Re: Copyright

Hvala na info. Znaci, ako je Avala Film bilo drustveno preduzece do 1991., transformacija kapitala se desila pripajanjem Avale i Jugoexporta. Taj slucaj je predvidjen Zakonom o privrednim drustvima. Tada je bilo vreme da se regulisu copyright prava. Ako to nije uradjeno tada, izgleda mi malo kasno 24 godina kasnije da se uopste raspravlja o tome. Prosao voz.
Ali sigurno da postoji mogucnost da se zalite i trazite da se preispita odluka iz 1991. Sanse uspeha su male, ali vredelo bi probati.
highshalfbooze highshalfbooze 20:48 25.04.2015

Re: Copyright

I Jugoexport je društveno preduzeće.
sioux sioux 00:58 29.04.2015

Re: Copyright

thefisherman
Hvala na info. Znaci, ako je Avala Film bilo drustveno preduzece do 1991., transformacija kapitala se desila pripajanjem Avale i Jugoexporta.

Kakvo pripajanje?
Šta je to transformacija kapitala?
Taj slucaj je predvidjen Zakonom o privrednim drustvima.

Kojim članom zakona?
Btw, zakon o privrednim društvima donesen je 20 godina kasnije - 2011., sa primenom odloženom do 01.02.2012.
Tada je bilo vreme da se regulisu copyright prava.

1991. ili 20 (21) godina kasnije? I, na koji način bi se ta prava regulisala?
Ako to nije uradjeno tada, izgleda mi malo kasno 24 godina kasnije da se uopste raspravlja o tome. Prosao voz.

A, jel? To isto po nekom zakonu donesenom u budućnosti, kao ono gore?
Ali sigurno da postoji mogucnost da se zalite i trazite da se preispita odluka iz 1991.
Sanse uspeha su male, ali vredelo bi probati.

A ti to znaš jer - sve ostalo konkretno si izgrešio, pa bar ovo uopšteno mora biti tačno?
violina violina 09:48 25.04.2015

Država, član partije


Država ….kolje vola za kilo mesa, najvredniji komad partiji.



Od Tita na ovamo država je bila najvredniji član vladajuće partije, kao da je posedovala partijsku knjižicu, plaćala najveću partijsku članarinu, radila u korist svoje partije, prvo je bila član KPJ, SPS, DS i sada SNS. Svi i sve je postavljeno na sto partije, poslužite se, nemojte da vas je sramota.
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:48 25.04.2015

Културно наслеђе

У вези са продајом "Авала филма" постоје два аспекта.

Један се односи на реалну тржижну вредност, пре свега земљишта, која по свему судећи није постигнута, као што није постигнута ни у једној јединој српској приватизацији, као и на тржишну вредност самог бренда која по свему судећи није ни узета у обзир (као што није узета у обзир вредност ЈАТ-овог бренда, као једне од старијих европских авионских компанија.)

Други се односи на културно наслеђе, односно оно што се никада не продаје, већ се перманентно обогаћује.

За оне које не мрзи да читају, овде је предавање директора Тејт галерије сер Николаса Сероте Why Save Art for the Nation?, одржано пре десетак година поводом 100-годишњице добротворне организације Art Fund која помаже музејима да купују нова дела и обогаћују збирке.
angie01 angie01 14:32 25.04.2015

Re: Културно наслеђе

Један се односи на реалну тржижну вредност, пре свега земљишта, која по свему судећи није постигнута, као што није постигнута ни у једној јединој српској приватизацији, као и на тржишну вредност самог бренда која по свему судећи није ни узета у обзир (као што није узета у обзир вредност ЈАТ-овог бренда, као једне од старијих европских авионских компанија.)




Други се односи на културно наслеђе, односно оно што се никада не продаје, већ се перманентно обогаћује.


nacija, koja ne shvata vaznost ocuvanja svog kulturnog nasledja, ne razume da ono cini duhovnu i materijalnu bazu postojanja jednog naroda i drustva u celini,
ako ne cuvamo i ne razvijamo svoju kulturu, kao i njeno naslednje, mi kao narod, radimo na sopstvenom unistenju.


principessa_etrusca principessa_etrusca 07:33 27.04.2015

Културно наслеђе

Чланак ауторке филма "Синема Комунисто" објављен у Политици

Продајом предузећа „Авала филм” продата су и продуцентска права на све филмове које је „Авала” продуцирала.

То значи да нови власник „Авала филма” има продуцентска права (што не треба мешати са ауторским правима) на те филмове, међу којима се налазе остварења Душана Макавејева, Желимира Жилника, Мише Радивојевића, од „Славице” до „Сабирног центра” и још неколико стотина других југословенских филмова.

Зашто је продаја продуцентских права „Авала филма” проблем?

За свако јавно приказивање тих филмова, било да се емитују на телевизији, пуштају студентима, издају или продају у новим дигиталним облицима мора се тражити дозвола носиоца продуцентских права. Уколико, на пример, желим на направим документарни филм у коме користим инсерте из неких од „Авалиних” филмова, ја морам да имам дозволу носиоца продуцентских права.

Шта мења чињеница да су продуцентска права на те филмове прешла из власништва „Авала филма”, предузећа које је било друштвена својина, у власништво фирме које припада не знамо тачно коме?

Прво, зато што нови власник „Авале” може да дође и каже: „Mени је ’Десант на Дрвар’ партизанштина и зато никад више ником нећу дати дозволу да тај филм, прикаже, изда на ди-ви-дију, итд.”

А није умирујућа чињеница да након оволико медијске буке нови власник није открио свој идентитет, нити се обратио директно јавности.

Друго, зато што ће нови власник моћи да наплати који год износ он жели за приказивање тих филмова – да тражи 2.000 евра за дозволу да се „Тито и ја” прикаже на ретроспективи филмова Горана Марковића, или да тражи 10.000 евра за дозволу да се употреби два минута из филма „Прекобројна” у документарном филму о каријери Милене Дравић.

Зашто нам се чини да је то неправедно? Зато што су ти филмови финансирани друштвеним средствима, зато што је „Авала филм” била друштвена својина, зато што се не чини исправним да један човек зарађује новац од експлоатације филмова које је ово друштво правило у временима када су сви заједно улагали у филм. „Авала” није прва филмска кућа у Србији чији је каталог филмова прешао у приватно власништво, али је јавност вероватно на ово реаговала зато што она као продуцент стоји иза скоро половине целокупног југословенског филмског стваралаштва.

Треће, зато што је распадом Југославије остало нејасно коме припадају продуцентска права на филмове које су заједно произвеле различите продуцентске куће бивше Југославије, поготову оне као што су „Удружени југословенски продуценти”. Ко је наследио њихова права, у којим процентима?

И како сада продати у приватно власништво нешто за шта се не зна чије је наследство? (Како је неки економиста уопште проценио вредност продуцентских права на каталог „Авалиних” филмова на око 500.000 евра, када на ово питање нема одговор?)

Четврто, зато што је „Авала” произвела и велики број филмова који су били међународне копродукције. Када склопите продуцентски уговор са француском или америчком продуцентском кућом, у уговору, по правилу, пише да продуцент не може да прода свој део продуцентских права трећем лицу без сагласности осталих копродуцената. Дакле, у случају филмова као што су „Дуги бродови”, није се смео продати „Авалин” део права без сагласности „Колумбија пикчерс” из Холивуда, који је био већински копродуцент.

Медијски наслови који алармирају да је прекјуче на аукцији продато „наше филмско благо” које ће сада нестати, привукли су пажњу јавности, али то не значи да је прекјуче купљена нека огромна соба пуна филмских ролни. У просторијама „Авала филма” одавно нема више филмских ролни.

Где се физички налазе филмови „Авала филма”? У депоу Југословенске кинотеке, зато што су по Закону о кинематографији сви продуценти били у обавези да негатив сваког филма који произведу депонују у Кинотеци. Међутим, Кинотека има само обавезу да чува те филмове, и није њихов власник. (У њеном депоу се налазе и ролне које су у Кинотеку пренете када је пропао кров у просторијама у којима је „Авала” чувала копије истих филмова).

Откуд одједном напад на Кинотеку да „није донела ниједно решење којим се филмска грађа утврђује за културно добро и дефинишу адекватне мере заштите”? Само неки од филмова чији се негативи налазе у Кинотеци имају статус културног добра од изузетног значаја. Шта то уопште значи за даља продуцентска права? Ко одлучује које филмове треба заштитити, како изгледа та процедура, шта значе термини „национално добро” и „заштићено културно добро” у области кинематографије, изгледа да је ствар тумачења. Какве тачно везе има контрола о томе како је Кинотека „заштитила негативе” са правима на експлоатацију филма коју има нови власник?

Уместо да расветли одговоре на та питања, Министарство културе се неколико недеља проглашава ненадлежним и незаинтересованим. И уместо да, из горе поменутих разлога, предузме све неопходне кораке да се спречи продаја продуцентских права на „Авалине” филмове, Министарство културе је напрасно изашло са саопштењем да је Кинотека крива за непрописно чување филмова, и шаље инспекцију у депо Кинотеке да истражи како они брину о „културним добрима”, истог дана док се на другом крају града на аукцији продају права на те филмове.

Која институција је надлежна да преиспита разлоге што се није реаговало и да утврди да ли се ради о регуларној или пљачкашкој приватизацији?

Ауторка је редитељ филма „Синема комунисто”

Мила Турајлић

објављено: 26.04.2015.

svarog svarog 13:44 28.04.2015

Re: Културно наслеђе

Zašto se gospođa autor "Cinema komunisto" nije udružila sa kolegama umetnicima i filmskim radnicima i ponudila evro više od neimenovanog taksiste i onda besplatno ustupali prava na ove filmove?
ili
zašto se sada ne udruže i ponude novom vlasniku da otkupe prava na te filmove?

btw. i meni bode oči to što je kupac anoniman
st.jepan st.jepan 19:01 28.04.2015

Re: Културно наслеђе

svarog
Zašto se gospođa autor "Cinema komunisto" nije udružila sa kolegama umetnicima i filmskim radnicima i ponudila evro više od neimenovanog taksiste i onda besplatno ustupali prava na ove filmove?
ili

Stvarno zašto?

Verujem da su taj "evro više" nekako našli, ali pomišljam da možda nisu uspeli da iznedre onih 8 miliona.
qqriq qqriq 09:08 28.04.2015

24 minuta

Auuuu, Rale mi Zelenovic delovao bas ogorceno i zabrinuto kod Kesica.



Mislim, nas drug vec dvaes tries godina uspeva da svaki problem Kinoteke plasira kao epohalni.
Kulturno filmsko blago je u Kinoteci, al sta fali da pravi cirkus i najavi kako ce se na vratima isprsiti ukoliko novi vlasnik Avala filma dodje e da bi ko goloruki narod branio arhivu.
Imao je prilike i da pljucne Tasovca ali nece Rale, on u vlast ne dira.
Rule number one.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana