Piše: Rodoljub Šabić
"Gužva", po intenzitetu napada na jednu nezavisnu kontrolnu instituciju (Zaštitnika građana), ali i po žestini reakcija onih koji su stali u njenu odbranu, nezapamćena na našoj javnoj sceni, još traje. A kao jedan od mogućih povoda za nju, odnosno za napade nekih predstavnika vlasti na instituciju Zaštitnika građana pomenuti su i rezultati jednog nedavno sprovedenog istraživanja javnog mnjenja.
Ti rezultati jesu zanimljivi. I to ne samo kao mogući povod za atak nekih predstavnika vlasti i medija na Zaštitnika građana, nego i kao povod za razmišljanje o još jednom uznemiravajućem fenomenu.
Inače, reč je o rezultatima istraživanja koje je nedavno sproveo Cesid a koje prikazuje grafikon koji sledi:
U grafikonu su predstavljeni nalazi koji se odnose na stepen poverenja, odnosno nepoverenja koje pojedinačne institucije sistema, ali i pojedine države, naddržavne organizacije i vojne alijanse uživaju u našoj zemlji.
Veliko poverenje građana tradicionalno, bez većih promena, uvek su uživale i dalje uživaju verske institucije i vojska što se nije promenilo ni ovom prilikom. Vojska (58%) i verske institucije (53%), su jedine koje uživaju natpolovično poverenje građana Srbije. One istovremeno beleže i relativno i apsolutan nizak nivo nepoverenja.
Pozitivan odnos poverenja i nepoverenja građana vidljiv je još samo kod policije, Rusije, Vlade Republike Srbije i dve nezavisne državne institucije, Zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Među navedenim, Zaštitnik građana beleži daleko nabolji odnos poverenja i nepoverenja (+18)! Slede Rusija (+10), policija (+7), Poverenik za informacije (+6) i Vlada (+1) kao institucije prema kojima građani pokazuju više poverenja nego nepoverenja. Sve ostale institucije sistema, uključujući i Predsednika Republike (-5), Narodnu skupštinu (-19), sudstvo (-26), Evropsku uniju (-25)… beleže veći nivo nepoverenja u odnosu na poverenje.
Ali, kao što je već rečeno, nije povod za ovaj post zaista izuzetan rezultat "savezničke" institucije, Zaštitnika građana. Nije to ni, mada znatno manji, ipak vrlo laskav rezultat institucije koju sam predstavljam, Poverenika za informacije, povod je nešto sasvim drugo.
Naravno, unapred se možemo složiti, u vezi s bilo kojim istraživanjem javnog mnjenja, pa i ovim, uvek je otvoreno pitanje pouzdanja. S tim u vezi, informisanja radi, pomenuću neke od metodoloških referenci (Cesid, između 9. i 20.marta 2015, slučajni reprezentativni uzorak, 1200 građana, prosečna starost 48 godina, 53% žena, 47% muškaraca, tehnika licem u lice, instrument upitnik,..). Ali, nezavisno od pouzdanja, navedeni rezultati izvesno su indikativni, a to je sasvim dovoljno da podseti na nešto što je definitivno postalo glavni problem našeg društva.
Veoma je loš rezultat Parlamenta. A još je mnogo gori, zastrašujući nivo nepoverenja u političke stranke. Ako ove "institucije" spadaju, a izvesno spadaju u sam fundament ozbiljnog demokratskog društva, nameće se pitanje - šta smo radili i dokle smo stigli na dugom i mučnom putu naše "demokratske tranzicije"? I koliko ćemo još "putovati"?