Leonardo: Prikaz dijelova ljudskog mozga
We are not human beings having a spiritual experience. We are spiritual beings having a human experience. - Pierre Teilhard de Chardin
Ova intrigantna, poetski oblikovana, misao odslikava suštinu onoga što je Terens Mekena, iako veliki protivnik organizovanih religija, cijenio kod citiranog jezuitskog mislioca. Rekao bih da je to ona "istina" na kojoj su se njih dvojica našli idući različitim putevima, polazeći od sasvim različitih intelektualnih, životnih, kulturnih bekgraunda.
Ljudske ideje se ponekad, jednostavno, “goniometrijski” susreću i sjeku oko svog zajedničkog bezdimenzionalnog ishodišta.
A to čvorno mjesto, ustvari, možda uopšte i nije tako bezdimenzionalno. Samo je smješteno u jednoj posebnoj dimenziji stvarnosti, čija priroda redovno izmiče našem standardnom perceptivnom arsenalu. Ta dimenzija nije ništa drugo do naša sopstvena svijest. Iako smo je svakodnevno & konstantno svjesni, mi kao da nismo u stanju da proniknemo u njenu suštinu. Ona nam izmiče pod fokusom svoje pažnje, baš kao što gledajući kroz mikroskop mi ne vidimo sam mikroskop.
Biću poprilično neskroman, pa ću spomenuti kako sam i lično doživio da neke moje WS zamisli pronađu srodnika u teorijama svjetski poznatih teoretičara moderne misli. Da sam mlađi vjerovatno bih bio razočaran kako se eto neko svega toga dosjetio prije mene. U ovim godinama, naprotiv, pravo je zadovoljstvo otkriti da tvoje ideje savršeno naležu na teorije kojih su se domislilili neki pametni ljudi.
Nekoliko puta sam već navodio na blogu kako smatram da je pored prostora i vremena, upravo svijest fundamentalni okvir svekolikog (z)bivanja. Bar na način na koji ga mi prepoznajemo i doživljavamo. Čak ni svemir, za nas, ne postoji izvan našeg svjesnog uvida u njegovo postojanje. Mada se posteriorno možemo praviti pametni i reći da bi on bio tu čak i da mu mi nismo posvjedočili.
No, nebitno. Za ovaj tekst mnogo je bitniji čovjek u čijim radovima sam naišao na pristup fenomenu svijesti veoma podudaran mojim razmišljanjima, a koje je on sam znatno produbio i razvio. Njegovo ime je David Charmles. I - ne, ne radi se o nikakvom modernom šamanu i ezoteriku ;)… Dejvid je filozof (uža oblast – filozofija uma), professor i direktor Centra za Svjest na Australian National University i profesor filozofije na New York University.
U akademskim krugovima najpoznatiji je po svom objašnjenju (postavci) “teškog problema svijesti”. Ovdje treba napomenuti, da je podjela na laki i teški problem svijesti uslovna, neoficijelna i od strane pojedinih naučnika osporavana. Tako npr. filozof Danijel Denet poriče postojanje teškog problema, a sve aspekte subjektivnosti/intimnosti psihičkih sadržaja pripisuje iluziji nastaloj uslijed ekstremno složene komputacije unutar mozga.
Da mi ipak razlučimo ta dva problema:
Laki (kognitivni) problem svijesti se odnosi na naše razumjevanje mentalnih fenomena (misli, osjećaja i nesvjesnih sadržaja), na njihovo prepoznavanje, te pronalaženje kauzalnih veza tih pojava sa aktivnostima pojedinih dijelova (regiona) mozga.
Teški (fenomenološki) problem svijesti tiče se njene subjektivne prirode, kao suštinke odlike tog unutrašnjeg filmičnog toka koji se sve vrijeme odvija u našoj glavi. On se bavi fenomenom ličnog svojstva (percepcije) naših misli, osjećaja, doživljaja, kao i mehanizmom njihovog nastanka uslijed moždane aktivnosti. Akcenat je na kvalitativnom skoku koji dovodi (?) do pojave mentalnih pojava iz fizičkih procesa.
Dejvid Čalmers sam sebe definiše kao naturalističkog dualistu. Naturalističkog, pošto vjeruje da su mentalne pojave prouzročene moždanom aktivnošću, a dualistu, jer smatra da ontološki mentalne pojave predstavljaju sasvim različitu pojavnost od fizičkih sistema, i ne mogu se na njih redukovati.
On smatra da postoji nepremostiv jaz u pokušaju da se subjektivno objasni objektivnim. Da je nemoguće redukovati mentalne fenomene na fizičke procese.
Ovo dovodi do neminovnosti definisanja svijesti kao fundamentalnog kosmičkog gradivnog bloka. Svijest se ne pojavljuje odnikud, slučajno izazvana kompleksnošću moždanih proračuna. Svijest je jedna od osnovnih dimenzija kosmosa, sveprisutno polje, skopčano na elementarnom nivou sa svim pojavnim oblicima i procesima, baš kao i vrijeme, prostor (veličina), masa, elektricitet …
Svijest je, po Čalmersu, svojstvo svake pojavne cijeline, bila to keleraba, pile vijetnamske crne kokoške, lignit, hijacint, voda, planeta, zvijezda, kosmos. Takođe, on spekuliše o postojanju kvantova svijesti koji bi bili dodjeljeni elementarnim česticama. Kompleksnost svijesti nekog objekta skopčana je složenošću njenog informatičkog bila.
S jedne strane ovo otvara prostor za metafizički koncept univerzalnog polja kosmičke svijesti (moja spekulacija) u kome je sadržana kompletna informatička i mentalna mapa svijeta kao preduslova sveg postojanja, a sa druge, pruža interesantno objašnjenje kvantnih fenomena vezanih za ulogu posmatrača.
Čalmers se u svojim razmatranjima osvrće i na hroničnu glavobolju koju objektivistička (pozitivistička) nauka ima u pristupu subjektivnim pojavama kakva je svijest.
Po njemu upravo je to razlog poslovičnog neuspjeha u konvencionalnim prilazima Teškom Problemu Svijesti.
Jednostavno - mentalni fenomeni se ne mogu ispitivati materijalnim alatkama.
Takav pristup daje samo opis fenomena, ali ne i njegovo objašnjenje. Slično kao kad provalite da pritiskanje prekidača pali-gasi sijalicu u vašoj sobi, ali pri tom i dalje nemate pojma o kretanju naelektrisanja kroz kablove, pretvaranju el. u toplotnu energiju uslijed otpora violframske žice… da ne ulazimo dublje u kvantomehaničku suštinu elektrona.
Drugim riječima, odnosno pojmovima kojima barata nauka o svijesti, nijedno objašnjenje proisteklo iz Lakog Problema Svijsti ne daje rezultate pri rješavanju Teškog Problema.
Neki naučnici, kao recimo Kolin Mekgin, smatraju da je u osnovi TPS-a oksimoronski zaplet nastao uslijed suočavanja mozga sa sopstvenim ograničenjima.
Lično mislim da su ta ograničenja privid. Ni prvi ni posljednji kojem smo izloženi.
Baš kao što su pri istraživanjima strukture materije naučnici posegli za radikalnim metodama, koja im omogućavaju da krše protone, sudarajući ih pri subsvjetlosnim brzinama, tako su i za dubinska sučeljavanja sa prirodom naše (i one više) svjesnosti neophodna posebna sredstva ;)
Ako želite da iskoračite iz privida uzmite crvenu pilulu.
No, prije upotrebe pažljivo pročitajte uputstvo o lijeku. Za informacije o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog ljekara i farmaceuta.