(1)
Na ratnoj boci votke koju je proizvodio Rubin početkom devedesetih je pisalo doslovce: blagotvorno deluje na čula potrošača. Muzika takođe može da blagotvorno deluje na čula potrošača. Iako se fraza opila me muzika često čuje, Hendl nije votka Rubinuška, da te tresne čim gucneš. Nije ni Majls. Pesma ako ne legne u pravo vreme, kao da je nije ni bilo. Najvažnije je imati dar za zaustavljanje. Čitate novine, pa uhvatite sebe kako ste se zamislili nad svetom. Ili popričate sa nekim ko vam je otkrio nešto novo i to vas potpuno zaokupi. Ili pomišljate da ste se možda zaljubili. Ili da vas zaista razume samo vaša mačka. I onda u tom posebnom trenutku, koji i ne mora izgledati posebno, možda ste samo poranili na sastanak pa pijuckate produženu u polupraznom kafiću – u tom posebnom trenutku bi bilo idealno da sa nekog zvučnika čujete Hendla. Ili Majlsa. Bolje Majlsa. Ako tada obratite pažnju na muziku, upecali ste se.
Jedini opis za ukus čokolade je ukus čokolade (da se manemo alkohola). Slično se može reći i za džez, s tim da je sa džezom stvar mnogo teža. Čokoladu probate i znate. Džez probate i ne znate. Sve do tog momenta u polupraznom kafiću. Ili, u mom slučaju, jedne večeri uz Radio Beograd.
(2)
Dosadan si kao solo Erola Garnera, govorilo se kad sam bio mlad. Šalim se, u to vreme niko od nas dece nije slušao džez, govorilo se dosadan si kao ruski film. Mladost je često nepravedna.
Za mladost znamo, nego koliko je džez zapravo dosadan? U rasponu od ruskog filma do partije strip pokera sa Kristinom Hendriks. O dosadnim džez stvarima ću reći da su zapravo najbolje, kada se ispostavi da ipak nisu dosadne. Ako je delo dosadno, da kažemo: monotono, onda je jedini način da se učini uzbudljivim vrhunsko izvođenje. Uzmimo naprimer po zamisli složenu kompoziciju Majlsa Dejvisa Nardis, naslovljenu po lapsusu lingve Bila Evansa. Nju je izvodio praktično jedino sam Evans – mada u hiljadu i jednoj verziji – jer je od početka bilo jasno da samo on ume da je izvede na način da ne bude dosadna. Sa druge strane, u džezu postoji obilje kompozicija koje su napisane da bi bile dopadljive. To baćo, cepaj stvari Neću da kažem da su loše per se. No, živopisne stvari su u neku ruku lake za sviranje: kako god da ih odsviraš, ispadne dobro. Lake su i za slušanje, barem prvih sedam puta: kako god da ih slušaš, ispadne dobro. Tu biva teško razlučiti vrhunsko izvođenje od prosečnog. Zatrpani prosečnim verzijama, brzo dostižemo tačku zasićenja. Ona se i inače brže dostiže kod stvari koje igraju na prvu loptu, jer mozak je takav, slatkiši jeste da izazivaju brži osećaj zadovoljstva, ali grickalice možete da jedete mnogo duže. Ovo važi i za poneki ruski film.
(3)
Relatin' Dudes To Jazz (Firehose) – Tnx docsumann
And then at the gig
I sat and I watched them
A drum and a sax
Both of them talking
How very important
Two dudes talking
But everything ain't just
Two dudes talking
(4)
Muslimanskog fudamentalistu iz Mombase po imenu Ahmed Makaburi, ubijenog aprila prošle godine, je pratio glas da se bavi regrutovanjem za gerilske odrede u Somaliji. Njegov stav je ukratko glasio da mladi ljudi treba da ubijaju amerikance kad god im se za to ukaže prilika. Izveštaču BBC-ja je par meseci pre smrti dao intervju. Između ostalog, kazao mu je da muziku nije slušao najmanje deceniju. Izveštač BBC-ja je Makaburiju sa svoje strane priznao da nije pročitao Kuran, na šta mu je ovaj ponudio svoj primerak. Izveštač je pristao da ga uzme i pročita, u zamenu za to da Makaburi presluša jedan džez album. Makaburi je glatko odbio.
U filmu Route Irish Kena Louča slušamo ispovest britanskog plaćenika koji se vratio iz Iraka. Plaćenik opisuje kako su jednom prilikom tenkovima upali u pobunjeničko selo i sravnili ga sa zemljom. Posebno mu se u pamćenje urezao prizor žene koja se grčevito držala za drvo u voćnjaku dok su pokušavali da je odvuku sa imanja. Naredili su regrutu, koji je i sam bio na ivici suza, da je lomeći joj ruke otrgne od drveta. Zatim su tenkovi preorali sve što im je ostalo na putu. Sve to vreme su, priča plaćenik, sve to vreme su puštali džez muziku. Sa razglasa u tenkovima su puštali džez muziku. Tada sam, priča plaćenik, odlučio da odem.
(Tekst napisan zahvaljujući Q-sferi)