Muzika

Uticaj muzike na čula potrošača

pape92 RSS / 02.05.2015. u 14:35

33nhi1l.jpg

(1)

Na ratnoj boci votke koju je proizvodio Rubin početkom devedesetih je pisalo doslovce: blagotvorno deluje na čula potrošača. Muzika takođe može da blagotvorno deluje na čula potrošača. Iako se fraza opila me muzika često čuje, Hendl nije votka Rubinuška, da te tresne čim gucneš. Nije ni Majls. Pesma ako ne legne u pravo vreme, kao da je nije ni bilo. Najvažnije je imati dar za zaustavljanje. Čitate novine, pa uhvatite sebe kako ste se zamislili nad svetom. Ili popričate sa nekim ko vam je otkrio nešto novo i to vas potpuno zaokupi. Ili pomišljate da ste se možda zaljubili. Ili da vas zaista razume samo vaša mačka. I onda u tom posebnom trenutku, koji i ne mora izgledati posebno, možda ste samo poranili na sastanak pa pijuckate produženu u polupraznom kafiću – u tom posebnom trenutku bi bilo idealno da sa nekog zvučnika čujete Hendla. Ili Majlsa. Bolje Majlsa. Ako tada obratite pažnju na muziku, upecali ste se. 

Jedini opis za ukus čokolade je ukus čokolade (da se manemo alkohola). Slično se može reći i za džez, s tim da je sa džezom stvar mnogo teža. Čokoladu probate i znate. Džez probate i ne znate. Sve do tog momenta u polupraznom kafiću. Ili, u mom slučaju, jedne večeri uz Radio Beograd.

(2)

Dosadan si kao solo Erola Garnera, govorilo se kad sam bio mlad. Šalim se, u to vreme niko od nas dece nije slušao džez, govorilo se dosadan si kao ruski film. Mladost je često nepravedna. 

Za mladost znamo, nego koliko je džez zapravo dosadan? U rasponu od ruskog filma do partije strip pokera sa Kristinom Hendriks. O dosadnim džez stvarima ću reći da su zapravo najbolje, kada se ispostavi da ipak nisu dosadne. Ako je delo dosadno, da kažemo: monotono, onda je jedini način da se učini uzbudljivim vrhunsko izvođenje. Uzmimo naprimer po zamisli složenu kompoziciju Majlsa Dejvisa Nardis, naslovljenu po lapsusu lingve Bila Evansa. Nju je izvodio praktično jedino sam Evans – mada u hiljadu i jednoj verziji – jer je od početka bilo jasno da samo on ume da je izvede na način da ne bude dosadna. Sa druge strane, u džezu postoji obilje kompozicija koje su napisane da bi bile dopadljive. To baćo, cepaj stvari Neću da kažem da su loše per se. No, živopisne stvari su u neku ruku lake za sviranje: kako god da ih odsviraš, ispadne dobro. Lake su i za slušanje, barem prvih sedam puta: kako god da ih slušaš, ispadne dobro. Tu biva teško razlučiti vrhunsko izvođenje od prosečnog. Zatrpani prosečnim verzijama, brzo dostižemo tačku zasićenja. Ona se i inače brže dostiže kod stvari koje igraju na prvu loptu, jer mozak je takav, slatkiši jeste da izazivaju brži osećaj zadovoljstva, ali grickalice možete da jedete mnogo duže. Ovo važi i za poneki ruski film.

(3) 

Relatin' Dudes To Jazz (Firehose) – Tnx docsumann

And then at the gig

I sat and I watched them

A drum and a sax

Both of them talking

How very important

Two dudes talking

But everything ain't just

Two dudes talking  

(4)

Muslimanskog fudamentalistu iz Mombase po imenu Ahmed Makaburi, ubijenog aprila prošle godine, je pratio glas da se bavi regrutovanjem za gerilske odrede u Somaliji. Njegov stav je ukratko glasio da mladi ljudi treba da ubijaju amerikance kad god im se za to ukaže prilika. Izveštaču BBC-ja je par meseci pre smrti dao intervju. Između ostalog, kazao mu je da muziku nije slušao najmanje deceniju. Izveštač BBC-ja je Makaburiju sa svoje strane priznao da nije pročitao Kuran, na šta mu je ovaj ponudio svoj primerak. Izveštač je pristao da ga uzme i pročita, u zamenu za to da Makaburi presluša jedan džez album. Makaburi je glatko odbio.  

U filmu Route Irish Kena Louča slušamo ispovest britanskog plaćenika koji se vratio iz Iraka. Plaćenik opisuje kako su jednom prilikom tenkovima upali u pobunjeničko selo i sravnili ga sa zemljom. Posebno mu se u pamćenje urezao prizor žene koja se grčevito držala za drvo u voćnjaku dok su pokušavali da je odvuku sa imanja. Naredili su regrutu, koji je i sam bio na ivici suza, da je lomeći joj ruke otrgne od drveta. Zatim su tenkovi preorali sve što im je ostalo na putu. Sve to vreme su, priča plaćenik, sve to vreme su puštali džez muziku. Sa razglasa u tenkovima su puštali džez muziku. Tada sam, priča plaćenik, odlučio da odem.

(Tekst napisan zahvaljujući Q-sferi) 




Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

horheakimov horheakimov 16:00 02.05.2015

all that jazz

jednom sam čitao neku statistiku koja je govorila nešto kao:

pop muziku sluša 50% populacije
rock 25%
r'n'b 15%
world 5%
classic 3%

a jazz 1%

(ostatak ver regrutuje džihadiste)
pape92 pape92 16:33 02.05.2015

Re: all that jazz

Uz napomenu da je za razliku od regrutacije trend slušanja džeza u opadanju. Džejms Fenimor Kuper bi to bolje opisao.
maksa83 maksa83 07:23 03.05.2015

Re: all that jazz

a jazz 1%

Zlehuda sudba teže izvodljivog je da bude i teže svarljivo.

Q: Kakva je razlika između rok gitariste i džez gitariste?
A: Rok gitarista svira 4 akorda za 1000 ljudi a džez gitarista svira 1000 akorda za četvoro ljudi.


pape92 pape92 10:09 03.05.2015

Re: all that jazz

Oko ove izreke su tekle reke krvi na gitarističkim forumima.
docsumann docsumann 17:02 02.05.2015

ha,

Relatin' Dudes To Jazz (Firehose) – Tnx docsumann


pležr is majn

pape92 pape92 19:16 02.05.2015

Re: ha,

Sjajni stihovi!
docsumann docsumann 17:12 02.05.2015

ima ona epizoda


zone sumraka kod nadrealista ... kad muče policajca, pa mu naizmjenično čitaju Ničea, i puštaju Mocarta.

pape92 pape92 19:25 02.05.2015

Re: ima ona epizoda

Tako sam ja mučio neke goste sa domaćim fjužnom. Još sa ploče, ja bogznakako svečano spuštam iglu. Morala žena da me upozori da što je mnogo, mnogo je.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:50 02.05.2015

Shall we dance?

U filmu Route Irish Kena Louča slušamo ispovest britanskog plaćenika koji se vratio iz Iraka. Plaćenik opisuje kako su jednom prilikom tenkovima upali u pobunjeničko selo i sravnili ga sa zemljom. Posebno mu se u pamćenje urezao prizor žene koja se grčevito držala za drvo u voćnjaku dok su pokušavali da je odvuku sa imanja. Naredili su regrutu, koji je i sam bio na ivici suza, da je lomeći joj ruke otrgne od drveta. Zatim su tenkovi preorali sve što im je ostalo na putu. Sve to vreme su, priča plaćenik, sve to vreme su puštali džez muziku. Sa razglasa u tenkovima su puštali džez muziku. Tada sam, priča plaćenik, odlučio da odem.


pape92 pape92 22:46 02.05.2015

Re: Shall we dance?

Vagner pasuje uz ovaj prizor. Strašan je ali i odgovarajući. Još je jezivije nešto što ne pasuje. (U Dobro jutro Vijetname ide What a wonderful world, kao očita suprotnost užasima rata. U Dr Strangelove ide We'll meet again u trenutku kada američki bombarder ispušta atomske bombe na SSSR). Navodno je Ken Louč film snimio po stvarnim ispovestima. Džez daje slici dijaboličnost, i u filmu kao u mojoj pričici poenta i jeste u tome, samo sam prepričao scenu doslovce. U svetu u kome vojnici pale, ubijaju i ruše se možda još i nekako može opstati (kao vojnik sa savešću), ali u svetu u kome preko svega toga puštaju stvari Kola Portera ne.
Unfuckable Unfuckable 02:20 03.05.2015

tekst

ovaj lepi tekst ovde objavljen je zahvaljujući Blogu B92, a ne Q-sferi


...koja ionako ništa i ne objavljuje, ili sam se nešto preračunao, huh.
pape92 pape92 10:16 03.05.2015

Re: tekst


ovaj lepi tekst ovde objavljen je zahvaljujući Blogu B92, a ne Q-sferi


...koja ionako ništa i ne objavljuje, ili sam se nešto preračunao, huh.


Tačno. Upotrebio sam pogrešan izraz, povukla me klasična fraza. Nije objavljen zahvaljajući Q sferi, ali jeste napisan za Q sferu, pa je bio red da je pomenem. Ispravljam formulaciju na kraju teksta - ne zbog forme, nego zbog suštine.

Q sfera zaista ne objavljuje.
tasadebeli tasadebeli 07:32 03.05.2015

Степски вук

Беше оно у Хесеовом Степском вуку пише да главни јунак Хари иде улицом и пролази поред барова из којих се чује "какофонија џез музике"?

Када бих снимао филм по Камијевом Странцу, у позадини би обавезно ишла некаква оваква музика:





"Bi mi jasno da sam poremetio ravnotežu dana i onu
vanrednu tišinu plaže na kojoj sam bio srećan."


Ili, u mom slučaju, jedne večeri uz Radio Beograd.



Нема много таквих тренутака у овом животу... Један сунчани дан, док сам је љубио, чују се звона са Саборне цркве и јато голубова поред нас се подиже са земље, један залазак сунца на Егејском мору са саксофоном у слушалицама на ушима, једно летње јутро негде у Шумадији док се измаглица диже полако са влажне траве,... Можда још пар момената...

И, наравно, једно вече уз Радио Београд док ми глава ђака првака клима над домаћим задатком који треба урадити уз две тете и двојицу чика са благородним гласовима...





Na ratnoj boci votke koju je proizvodio Rubin početkom devedesetih je pisalo doslovce: blagotvorno deluje na čula potrošača. Muzika takođe može da blagotvorno deluje na čula potrošača. Iako se fraza opila me muzika često čuje, Hendl nije votka Rubinuška, da te tresne čim gucneš. Nije ni Majls. Pesma ako ne legne u pravo vreme, kao da je nije ni bilo. Najvažnije je imati dar za zaustavljanje.



Па слушај, мислим да је и тај Рубинов ратни пластиканер тада ипак био бољи од оног увозног бугарског вискија после којег, када га попијеш, почнеш да светлиш у мраку...


П.С. -

Unfuckable

tekst
ovaj lepi tekst ovde objavljen je zahvaljujući Blogu B92, a ne Q-sferi


...koja ionako ništa i ne objavljuje, ili sam se nešto preračunao, huh.



Мислим да Q-Sphere још увек објављује на енглеском... Објављивање на српском истих тих текстова се, на жалост, угасило.

Или сам се и ја нешто прерачунао, може бити...
pape92 pape92 12:46 03.05.2015

Re: Степски вук

Stepskog vuka se sećam samo pomalo, za slabu dvojku. Odlično jedino baš tog dela, Harijevog odbojnog stava prema džez muzici, koja je doduše u to vreme još bila prilično divlja. Hese kroz Harija na džez gleda sa visine i prezrivo, koristeći vrlo slične reči kojima se danas opisuje turbo folk. Plus kakofonija . To je inače bilo preovladavajuće mišljenje u to vreme (kraj dvadesetih). Već desetak godina kasnije, pojavom svinga, stvari se menjaju.

бугарског вискија


Taj je imao lužast ukus. Za koji sam učio da ga ima samo sapun, ali život me naučio više.

Što se tiče Q-sphere, poslednji tekst objavljen je moj, pre oko godinu dana.
mnenadic mnenadic 08:15 03.05.2015

Slušajući jazz

i muziku uopšte, predem sopstvenu priču, onako u sebi, i ne obazirem se na okolinu. Neke tako ispredene priče nisam u stanju da ponovim, bez obzira na broj ponavljanja omiljenih numera. Tako nastaje mnoštvo ličnih priča koje je nemoguće ispričati. Tako to traje u nedogled.
princi princi 09:34 03.05.2015

Zaostavstine evolucije

Ona se i inače brže dostiže kod stvari koje igraju na prvu loptu, jer mozak je takav, slatkiši jeste da izazivaju brži osećaj zadovoljstva,

Ta ljubav prema slatkoj i masnoj hrani je zaostavstina doba kad smo kao vrsta jos ziveli kao lovci i prikupljaci. Bilo nas je malo, a hrane jos manje (pricamo o dobu pre odomacivanja zivotinjki i biljaka), tako da je svaki primerak urme, masline, cega vec, bio pravi praznik. U poslednjih 70ak hiljada godina prilike su se ponesto promenile po pitanju dostupnosti ali je nas mozak ostao isti.

U tom smislu je interesantno razmisljati i koliko je i jazz kao muzika, upravo neki muzicki izraz tih hunters-gatherers impulsas. Ako to odvedemo samo korak dalje, mozda je i samo vodjenje rata neki rezidual tog doba (ne treba zanemarivati cinjenicu da smo pre nekih 150K-200K imali nekoliko vrsti homo genusa- danas imamo samo jednu).
pape92 pape92 13:08 03.05.2015

Re: Zaostavstine evolucije

U tom smislu je interesantno razmisljati i koliko je i jazz kao muzika, upravo neki muzicki izraz tih hunters-gatherers impulsas.


U svakom slučaju meni se učinila kao dobra metafora. Ima tu i više od metafore, gde bi ekvivalent saharozi bila tonika-subdominanta-dominanta.

Kao što ima toliko dobrih kolača sa šećerom (a tako malo dobrih bez), tako ima i gomila dobrih C F G stvari, da ne bude zabune. Postoji naravno teorija o prijemčivom i manje prijemčivom kada je u pitanju muzika.
pape92 pape92 13:46 03.05.2015

čekajući da nikne...

Izvinjavam se komentatorima na zakasnele odgovore. Sadio sam paradajz, što mogu i da dokažem.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:27 03.05.2015

Dzez na velikoj sceni

Kako lep tekst.
Kao i svaki uostalom

Poslednje dve epizode ce biti tesko izbaciti iz glave. Ona prva je pravi dzez.
Ova druga odvlaci u druge teme. Ne verujem da bi efekat bio ista manje zastrasujuci kad bi se u ratnim uslovima sa zvucnika pustao gromoglasan cvrkut ptica.
Mozda su takva ponasanja najvise projekcije na velikom platnu postave kaputa izvrnutog spolja. Sta je drugo nasilje nego bas to, sa ili bez muzicke pratnje.
pape92 pape92 15:14 03.05.2015

Re: Dzez na velikoj sceni

Nikada nisam prisustvovao takvoj vrsti nasilja. Tako da zapravo sa sigurnošću ne mogu da znam. Imamo svedočenje vojnika. Kako pišu, autentično pa upotrebljeno u filmu: u filmu on, tj glumac, takođe samo prepričava scenu. Vojnik je pukao kad je pred sobom imao prizor nasilja kombinovan sa nečim što ga je povezalo sa mirnodopskim životom. Iako nisam, na sreću, imao prilike da doživim nešto slično, iskustva sa vojskom imam. Vojnici prave granicu između života u vojsci i u civilu, da su to dve priče, dva sveta. Kad shvatiš da nema dva sveta, nego da je onaj u kome ti i tvoji drugovi palite sela isti kao onaj u kome u kafiću slušaš Dekstera Gordona, štaviše u kome pališ sela uz Dekstera Gordona, to je trenutak kad i oni koji pokušaju da se emotivno zaštite od grozota moraju da puknu. Tako to kapiram.

pape92 pape92 15:22 03.05.2015

Re: Dzez na velikoj sceni

Poslednje dve epizode ce biti tesko izbaciti iz glave


I glavni su razlog za ovaj tekst odnosno kontekst o tome šta za koga znači i kako na koga deluje muzika. I sam sam bio zatečen kad sam, u relativno kratkom roku, čuo ove dve priče.
vera.nolan2 vera.nolan2 15:54 03.05.2015

jazz 1% !?


Jaz između bogatih i siromašnih stanovnika u svetu svake godine je sve veći.

-50 posto svetskog bogatstva pripada samo jednom procentu stanovnika planete.
-300 najbogatijih osoba u svetu jednaka ukupnom bogatstvu tri milijarde najsiromašnijih stanovnika.
...
Bogatstvo najbogatijih jedan posto svjetskog stanovništva premašit će u 2016. godini ostalih 99 posto, izračunala je britanska neprofitna organizacija Oxfam.....

Da se onih 1% što sluša jazz pita nešto,svet bi bio lepše mesto za življenje.


pape92 pape92 15:59 03.05.2015

Re: jazz 1% !?

Da se ja pitam nešto, onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi
vera.nolan2 vera.nolan2 16:37 03.05.2015

Re: jazz 1% !?

pape92
Da se ja pitam nešto, onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi

rage rage 07:40 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

Da se ja pitam nešto, onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi


Molio bih te da pojasnis gore navedeno. Hvala.
tasadebeli tasadebeli 09:00 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

rage
Da se ja pitam nešto, onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi


Molio bih te da pojasnis gore navedeno. Hvala.



Јес' да нисам питан, али тренутна инспирација узима данак...


Кажу да је и у старој Спарти живело око 8 000 грађана и да је тих 8 000 грађана живело на раду око 200 000 робова (тзв. хелота) које су стално држали у страху вршећи често потпуно безразложно насиље над њима.



(Кад год видим ове наше пандуре нинџа корњаче на улицама, помислим на ову сличицу. )


П.С. И Жељко Митровић такође слуша џез. Али зато раји на оној својој ружичастој телевизији пушта искључиво ону затупљујућу индустријску синтетику од музике.

Каже, то народ воли. И народ се пита. И, наравно, каже да пошто је питао народ, народ је ту синтетику и изабрао.

Да ми је само знати ко држи леђа том човеку... Још од оног својеручно писаног писма тетка Мире Марковић са којим је заузео просторије у згради некадашњег ЦК и почео да свет фарба ружичасто, па до данас, скоро 25 година касније, он је постао медијски магнат који се шири по Балкану и уједно је један од најбогатијих људи из бивше СФРЈ.

Ето, и он спада у онај 1% најбогатијих... И слуша џез.
milisav68 milisav68 09:47 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

tasadebeli
Да ми је само знати ко држи леђа том човеку...

Ih ko, pa Petar Kostić - sajdžija.
pape92 pape92 10:35 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

Da se ja pitam nešto, onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi


Molio bih te da pojasnis gore navedeno. Hvala.


Dva skupa su podudarna ako su im svi elementi jednaki, A=B.
pape92 pape92 10:51 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

И Жељко Митровић такође слуша џез


Osamdesetih sam sa nekakvim grupom, sve mi klinci, bio na snimanju u malom privatnom studiju na Banovom Brdu. Željko Mitrović,vlasnik i jedini zaposleni, nam je pomogao oko ubacivanja opreme.

Pitanje se svodi kako to da jedan od nas postane jedan od njih. Zašto da ne?

(Naravno, da bi ozbiljno govorili morali bismo da se dogovorimo šta to znači jedan od nas, a šta jedan od njih).
rage rage 11:40 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

Kontekst me zanima. Formulacija
Da se ja pitam nešto

upucuje na "kad bi ja nesto kreirao, birao ..." a onda drugi deo, koji jednaci skupove
onih 1% najbogatijih i onih 1% koji slušaju džez bi bili podudarni skupovi

i dovodi u vezu bogatstvo i dzez.

Sta si sa tim jednacenjem hteo reci?
Hvala.

pape92 pape92 13:21 04.05.2015

Re: jazz 1% !?

upucuje na "kad bi ja nesto kreirao, birao ..."




Gore navedeni znak upućuje na "ovo je bila šala".
pape92 pape92 19:47 03.05.2015

Mirni dani...

...na Klišiju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana