In memoriam

Vladi

Milutin Milošević RSS / 07.05.2015. u 22:12

Za%20blog_zpshpugtur1.jpg

Bili su to najbolji dani naših života.
Ne, bili su to najbolji dani ikada!

(Sloba Konjević na komemoraciji Vladi Divljanu)

Vladin odlazak je duboko potresao i nas, njegove drugove iz gimazije. Da, bili su to nezaboravni dani, ne samo zato što je đačko doba najlepše. Zaista smo bili privilegovana generacija, ona koja je rasla u najlepše doba, doba kada su teški dani bili iza nas, na plećima naših roditelja, a turobna budućnost nije se još naslućivala.

Ne znamo koliko je Vlada svojoj deci i Dini pričao o tim danima (Dina je, inače, išla u istu našu gimnaziju, nekoliko generacija kasnije). Stoga smo prikupili naše gimnazijske slike i pripremili prigodan album za njih. Od tih slika, nastao je i ovaj klip.

Vladu nećete lako prepoznati. Bio je jedan od krupnijih te je uvek stajao negde iza svih ostalih. Ipak, gde god je gitara tu je i on.

Naša Nena napisala je u čuvenom pismu na njenom Fejsbuk profilu:

Znao si da kažeš da je to prijateljstvo još iz školskih dana ono pravo ... da smo se davno upoznali, da ponekad možemo i da ćutimo zajedno, a da se razumemo.

Takvog Vladu smo zapamtili.

 



Komentari (36)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milutin Milošević Milutin Milošević 22:19 07.05.2015

Klip

Ne znam da li se klip vidi (ja ga ne vidim), pa ga postavljam ovde

angie01 angie01 00:13 08.05.2015

da prilozim

OPROŠTAJ OD IDOLA: Tako je govorio Vlada Divljan!
Objavljeno: 05.03.2015. - 20:10
U 57. godini preminuo je kultni novovalni muzičar Vlada Divljan. Izabrali smo najzanimljivije izjave iz njegovih posljednjih intervjua
Pripremio: S.A.

O PRVIM BENDOVIMA

Svoj prvi bend sam osnovao s deset godina, revolucionarne 1968., i od tada sam uvijek svirao u nekom, najčešće svom, bendu. Zanimljivo je da su sa mnom, u toj prvoj grupi bili i Zdenko Kolar i Boža Jovanović, kasnija prva ritam sekcija Idola. Dakle imali smo bend, ali nismo znali svirati, pa smo polako učili, uglavnom na beskonačnim probama po raznim podrumima, ložionicama i garažama.

Krajem ljeta 1979. raspao se bend "Zvuk ulice" u kome su osim mene svirali još dvojica Idola, Zdenko i Kokan, a kako sam se u to vrijeme intenzivno družio sa Srđanom Šaperom, prijateljem iz gimnazije i njegovim prijateljem, studentom medicine Nebojšom Krstićem, više šale radi napravili smo band "Dečaci" koji nikada nije saživio.

Međutim, ispostavilo se da je ta "šala" prilično dobra i da je taj čudni spoj muzičara i ne-muzičara (jer se Šaper i Krstić prije toga nisu bavili muzikom) koji je nastao kada smo, nekoliko mjeseci kasnije, osnovali Idole izrodio neki novi kreativni naboj i mene inspirirao da napišem neke od svojih najboljihpjesama.

(Novi list, 2012.)

O NOVOM VALU

Drago mi je što sam bio dio svega toga, što sam bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, tako bar svi kažu. To je sve vjerojatno imalo veze i s nekim krupnijim društvenim događanjima, raspadom jednog sistema koji se tada lagano počeo urušavati, što je za rezultat imalo popuštanje cenzure i, što je naročito važno, autocenzure kod mnogih. Također, ne smijemo zaboraviti ni novi val kao svjetski pokret koji nas je sve inspirirao i pokrenuo.

(Novi list, 2012.)

O NAJDRAŽIM NOVOVALNIM PJESMAMA

Od bendova su tu Film, Haustor, Idoli, Orgazam, Šarlo, ako je pet, a što se pesama tiče... Kad smo kod Šarla, verovatno je to „Niko kao ja“ ili „Ona se budi“, mada ja volim i pesmu „Mali čovek“. Od Orgazma, recimo, „Krokodili dolaze“, „Nebo“ je isto dobra stvar, a opet ja volim „Vi, što virite iz džepova solitera...“ (peva). „Moderna djevojka“ je pesma koju najviše volim od Filma, a od Haustora ljetnje haljine, „Ena“ je već malo kasnije nastala, pa „Neobičan dan“... Teško mi je da se opredelim za po jednu pesmu.

(Na dlanu, 2012)

O OSAMDESETIM

Vreme je bilo veoma ugodno, pretežno sunčano sa blagim povetarcem koji je veselo ćarlijao donoseći nam povjesne uticaje sa zapada.

Osim toga, bilo je inspirativno u svakom pogledu. Ja sam već godinama pre toga svirao po beogradskim klubovima (u to ubrajam i domove kulture, sale radnièkih univerziteta i mesne zajednice) i bilo je čupavo, polako smo napredovali, bilo je teško snimiti bilo šta u "pravom" studiju - tada još nije bilo ni kasetaša više-kanalaca, profesionalne i poluprofesionalne sprave su bile nedostižne.

A onda se nešto promenilo, moglo se namirisati već krajem '79. Ali je sve počelo da se dešava od samog početka 1980. Četvrtog maja je umro Tito, što nije direktno uticalo na rokenrol, osim što su četrdeset dana puštali samo "zagrobnu" muziku, ali indirektno jeste na razne načine, pre svega zbog određene novonastale smušenosti dotad relativno dobro funkcionišućeg državnog cenzorskog aparata.

Takođe, otvoren je prvi pravi privatni studio u Beogradu: "Druga maca" Enca Lesića, što je bilo od izuzetnog značaja jer bi iz postojećih državnih studija u tom momentu teško izašlo nešto poput "Paket aranžmana". I naravno, uticaji sa tzv. zapada, svetski novi talas, zaista uzbudljivo vreme i istinska bliskost, pre svega sa Zagrebom, van onog zvaničnog bratstva i jedinstva. Prvi put, i verovatno poslednji, da se na celom podruèju nekadašnje SFRJ, i to nekoliko godina, pre svega slušao domaći rokenrol.

Dakle, da sažmem: vreme je bilo lepo, mi mladi, izgledalo je da sve to ide nekuda i ima nekakvog smisla, u svetu su se dešavale razne dobre i inspirativne stvari, poèele su neke promene ili je mirisalo tako, društvo se lagano liberalizovalo, barem je tako izgledalo...

Još samo par godina ranije, Maljčiki bi verovatno bili zabranjeni ili barem se nikad ne bi pojavili u medijima. Možda bi neko i bio izbačen iz neke škole zbog takve pesme ili barem iz omladinske organizacije, a 1980. su bili zabranjeni na Radio Beogradu, ali ne i na TV Beogradu, iako su oni bili ista kuća.

(New Immigrants, 2005)

O KRATKOJ KARIJERI IDOLA

Biće da nam je tako bilo pisano. Kratko, ali slatko. U ono doba mi to nije tako izgledalo, ali sam sada uveren da se raspad dogodio u pravom trenutku.

U celu stvar smo ušli kao višegodišnji drugari, dobri, najbolji, odrastali smo zajedno, skupa formirali svoj humor i svoj pogled na svet, a izišli kao drugačiji ljudi, različitih pogleda i interesovanja. Barem kada smo Srđan Šaper i ja u pitanju.VIS Idoli su se sastojali od dve, da tako kažem, frakcije, one sviračke i one druge, recimo više konceptualne. Ja sam jedini bio i u jednoj i u drugoj. Sama činjenica da Šaper i Krstić nisu bili muzičari ni pre, a ni posle Idola, bila je na samom početku dobar reklamni štos, ali je svakako unela određenu svežinu na probe i u sam stvaralački proces.

(Tjednik Novosti, 2008)

O ALBUMU “ODBRANA I POSLEDNJI DANI”

Postojao je jedan šizofren odnos prema religiji i tradiciji; mislim da je kasnije preuveličavanje nacionalnih osećanja i religije, upravo posledica dogmatskih stavova iz prethodnog vremena. U mladom čoveku mora da se javi određena doza cinizma prema licemerju, i to je jedan od mojih intimnih razloga zašto je Odbrana imala taj moment s religijom, ili, kako su to neki nazvali: koketiranje s pravoslavljem. U to vreme je tako nešto smatrano politički nekorektnim, i nismo snimili nijedan televizijski spot za ploču, iako smo za prethodne pesme snimali i po pet spotova.

Dva meseca posle izdavanja Odbrane i pored svih hvalospeva koje smo doživljavali u Džuboksu, na ulici su me zaustavljali ljudi sa pitanjem: Jel ste se raspali, nema vas na televiziji?! Kao što je uglavnom poznato, kasnije je album Odbrana i poslednji dani proglašen za najbolji, prvo u jugoslovenskom rokenrolu, potom i ex-jugoslovenskom.

(Nin, 2003)

O ALBUMU “ČOKOLADA”

Mi smo hteli da napravimo komercijalnu ploču pošto je priča oko "Odbrane i poslednjih dana" bila uzbudljiva i kritičari su nas mahom obožavali, ali nas više nije bilo ni na televiziji ni na radiju. Tako je "Čokolada" bila pravljena kao album za široku publiku, ali smo malo previše otišli u tu širinu, na neki način smo od vina napravili bevandu, ali pomalo tanku, jednim delom i zbog kompromisa s koproducentom Bobom Peinterom, koji je sam naginjao mekšoj pop produkciji.

Osim toga, sama pesma "Čokolada" je previše izbila u prvi plan i progutala druge pesme, originalno je to samo trebalo da bude kratka pošalica na albumu koji je zapravo trebao da se zove "U gradu bez sna".

(Tjednik Novosti, 2008)

O RASPADU GRUPE

Govorio sam o tome da nas je naše prijateljstvo, pogotovo duh koji nas je vezivao, izbacio na javnu scenu, da je to bio preduslov za mnoge naše pesme. Onda se u to umešala ta nazovislava, i polako smo od dobrih prijatelja postajali manje dobri prijatelji. Porasle su sujete, apetiti. Neki od nas su sebe preozbiljno shvatili, po mom dubokom uverenju.

U drugoj polovini 1983. mnogo tih lepih i pozitivnih osećanja, jednostavno je nestalo. Trebalo nam je i po pet dana da bismo se okupili. Malo-pomalo nestajali su svi razlozi koji su nas činili bendom, činili prijateljima i onim što smo bili - idolima.

Konkretan povod za naš rastanak bila je međusobna svađa na koncertu u Ljubljani. Naravno, bio je to samo povod. Ostao sam još nekoliko dana u Ljubljani, kad sam se vratio shvatio sam da se nešto čudno dešava u bendu. Posle dva meseca saznao sam da Nebojša organizuje probe bez mene. Bio je to definitivni kraj Idola.

(Nin, 2003)

O PONOVNOM OKUPLJANJU IDOLA

Zaključno sa 1995. godinom kada sam prestao da razmišljam o tome. Tada sam se vratio iz Australije i shvatio kako smo izrasli u drugačije ljude i da kao bend nemamo zajedno više šta da kažemo. Ono što nas je u početku spajalo, sada nas je isuviše razdvojilo i samo bismo pokvarili uspomenu na ono što je bilo ranije.
(Story, 2013)

O BIVŠIM DRUGOVIMA

Da smo bili prije svega glazbenici, vjerojatno bismo prije ili poslije morali zasvirati ponovno, ali bit benda je doista bila prijateljska ljubav i veselje. A kako ja sa Šaperom i Krstićem više od 15-16 godina ne razgovaram, zašto bih radio nešto s ljudima s kojima nemam nikakav kontakt? Ne želim biti ni na sceni s njima. Sigurno bismo lijepo zaradili, ali drugih razloga ne vidim. Mislim da bismo jako razvodnili cijelu atmosferu.

(Večernji list, 2012)

O POROCIMA

Mislim da je to najviše do čoveka, ali pored sreće važno je i u kakvoj porodici i okruženju sazrevaš. Nisam ni ja svetac, daleko od toga, ali nikada nisam istinski tražio tu zamenu stvarnosti. Zato je važno biti u kontaktu sa samim sobom. Inače, uvek sam se užasavao igala, bilo mi je dovoljno mučno i kada sam morao da vadim krv, ne zato što sam se bojao, nego što mi je to bilo neprirodno probijanje nekog zaštitnog omotača. Nije mi bilo neophodno da zaronim u nešto te vrste jer sam intuitivno shvatio da taj put nije dugačak.

(Story, 2013)

O NARODNJACIMA

U pjesmi "Zaljubljen sam u svoga jarana" se prije svega zezam, ne s gay pokretom, nego s tom macho kulturom koja je u turbo-folku jako izražena, tu se uvijek zna da je to strasna, isključivo heteroseksualna ljubav, ali opet računam, mora i da među ljubiteljima tog zvuka ima ljubitelja istog spola…

S Jahijom Gračanićem se nisam zezao, nego sam radio svoj posao po narudžbi, htio sam napraviti narodnjak, onakav kakvi su se pjevali krajem šezdesetih (radnja filma se događa 1968). Iako po opredjeljenju definitivno nisam narodnjak, volim izvornu narodnu muziku, a kao klinac sam usporedno sa Black Sabbath slušao i Zvonka Bogdana, mama mi je iz Sombora, pa su mi te ploče bile na dohvat ruke. Kao dijete nemaš predrasude, ne znaš šta je cool, slušaš ono što voliš, ali netko ti to mora i ponuditi.

Nekada se i radio mnogo više slušao, a i programi su bili pažljivije i stručnije pripremani, tako da sam praktično odrastao u tom vrlo eklektičnom suzvučju, ako tako može reći, od samog početka sam bio izložen svim vrstama muzike, dobar dio te muzike je bila i narodna muzika, ali kvalitetna i dobro izvedena.

(Muzika.hr, 2010)

O ALBUMIMA ZA PUSTI OTOK

Jedan album Beatlesa i Rolling Stonesa te kompilaciju narodne glazbe s područja bivše Jugoslavije.
(Gloria, 2013)

O ODLASKU IZ SRBIJE

Nigde nije lako, dugo traju promene, prođe život dok se neke stvari ne reše, stalno se nešto čeka, otuda nije ni čudo da ljudi hoće da odu odavde. Mada da li je to pravo rešenje? Svi misle da napolju cvetaju ruže, ali zapravo nije tako. Voleo bih da su se neke stvari drugačije odigrale i da mi je ovde krenulo.

Međutim, počeo je rat, koji nije bio moj rat. Nisam imao šta ovde da radim, jer nisam hteo da pišem neke rodoljubive pesme. Filmovi se nisu snimali, obrazovni program se ugasio…A ja sam sa svoje 33 godine, u tom trenutku, preležao sve dečje bolesti (nadanja, neuspehe), shvatio čime hoću da se bavim, a ovde to nisam mogao. Ponavljam, onda se dogodio rat i u tom momentu sam rešio da odem. Plan je bio da odem na mesec dana, a ostao sam šest godina, prvo sam otišao u Australiju, a onda u Austriju. Možda ću i knjigu da napišem o tome, samo da nađem vremena, jer možda nekom moje iskustvo pomogne.

(Mondo, 2013)

O POVRATKU U SRBIJU

Sa porodicom sam došao 2003. godine i plan je bio da vidimo šta se događa. Posle nekoliko dana ubili su premijera Đinđića i to mi je dalo odgovor da li je vreme da se vratimo.

(Mondo, 2013)

O SAVREMENOJ ROCK SCENI

Rekao bih da je ta scena možda i bolja nego što zaslužujemo. Ne možeš ti rokenrol, urbanu kulturu da neguješ u staklenoj bašti, tako što ćeš neki bend finansirati očekujući da bude dobar, ali pitanje je šta bi i od nas svih bilo ranih osamdesetih da nam SKC nije otvorio vrata i omogućio makar da sviramo u profi uslovima. Da mi je neko pričao da ću danas hvaliti kulturnu politiku sedamdesetih, nasmejao bih mu se, ali, došlo je, zaista, do toga.

(Na dlanu, 2012)

O FILMSKOJ MUZICI

Volim da komponujem muziku za ekran, kako se to kaže na engleskom, volim ponekad da radim i nešto što je između muzike i sound designa, uzbudljiva mi je ideja da svojom muzikom mogu da utičem na svest i na podsvest gledaoca. Tu uvek ima mogućnosti da se proba nešto novo, istovremeno je i solo i kolektivni rad, a sa napretkom najnovije digitalne tehnologije, mogućnosti se šire, samo mašta je granica...

Počeo sam rano, čim sam mogao, još '81. pišući songove za emisije TV Beograd, već '84. sam radio muziku za prvi igrani film, "Šest dana juna", pre toga pesme za "Dečka koji obećava", pa zatim za prvu priču iz "Kako je propao rokenrol", pa za "Crni bombarder". U Australiji sam najviše radio muziku za dokumentarne i kratke filmove, naročito za vreme i nakon filmske škole (AFTRS) koju sam tamo pohađao. Poslednjih godina najčešće uglazbljujem dokumentarce, a ponovo sve češće i igrane filmove

(Tjednik Novosti, 2008)

O GRAĐANSKIM PRAVIMA

U Srbiji bi trebalo raditi na osvešćivanju kad je reč o građanskim pravima uopšte, jer smo mi, mislim, zaboravili na muke koje su nam se dešavale u poslednjih 20 godina. Zaboravili smo svoja osnovna prava, a ostale su samo dužnosti. Kao što vidimo, država je efikasna u naplaćivanju.

Iako mi je mesto stanovanja u Beču, ovde sam bar jednom mesečno, imam svoju adresu u Beogradu i osećam se kompetentnim da o tome govorim. Danas se ljudi bore da zadrže posao i prežive, tako da borba za građanska prava deluje kao neka vrsta da ne kažem luksuza. U borbi za preživljavanje nema vremena za aktivizam i borbu za prosperitet. Vreme je da shvatimo da je vlast tu da nam služi, a ne da je idealizujemo ili po ko zna koji put doživljavamo kroz kult ličnosti.

(Yellow Cab, 2011)

O DANAŠNJIM IDOLIMA

Nisam siguran koje bi grupe danas mogle da budu idoli za mlade naraštaje. Kada sam sa svojim drugarima “pravio” muziku pre otprilike trideset godina, nama su idoli bili Stonsi. Mada, u današnje vreme sve se promenilo. Ispade da su idoli političari, iako na muzičkoj sceni ima sjanih mladića koji dobro muziciraju, kao što su članovi grupe “Nežni Dalibor”. U javnosti se uglavnom ”vrte” političari i druge estradne zvezde, koji, nažalost, imaju svoje brojne poklonike.

(Wannabe, 2002)

Milutin Milošević Milutin Milošević 08:02 08.05.2015

Re: da prilozim

O OSAMDESETIM

Vreme je bilo veoma ugodno, pretežno sunčano sa blagim povetarcem koji je veselo ćarlijao donoseći nam povjesne uticaje sa zapada.
anonimni_autor anonimni_autor 22:21 08.05.2015

Re: da prilozim

Слава му
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:17 07.05.2015

strašno dirljivo i tužno

jedina normalna generacija u našoj zemlji u poslednjih 70-80 godina, blago tebi da si bio drugar s tako nežnom osobom.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:21 07.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

Kiklop, čiji citat se pominje u klipu, rekao je još o Vladi:

Znaš da se nismo previše družili, pogotovo posle gimnazije. Znaš i da sam otišao od kuće zbog nesporazuma i proveo neko vreme po Africi. Po povratku u Beograd nisam imao gde. Pozvao sam Vladu i on me je primio u tu njihovu prostoriju u suturenu u kojoj su vežbali. Bilo je to vreme "Zvukova ulice". Proveo sam tu mesec dana, čuvali su me i pazili, vodili gore u stan da telefoniram sve dok nisam u oglasima našao smeštaj. Čisto tako.

Pored muzike koju je stvarao, Vlada je pisao lepu poeziju. Uživao sam u njoj. Kako i sam tada nešto piskarao, interesovao se za moje pesme, pažljivo ih čitao, zamislio bi se nad njima i davao mi svoje mišljenje.

Bio je mnogo drag čovek. Proplakao sam dosta ovih dana od kada je umro.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 07:33 08.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

Srđan Fuchs
jedina normalna generacija u našoj zemlji u poslednjih 70-80 godina, ...


Milutin Milošević Milutin Milošević 08:08 08.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

U tim godinama, žalio sam što nisam generacija koja je tridesetih godina prošlog veka išla u Španiju da se bori protiv Franka, a kasnije ratovala protiv okupatora.
predatortz predatortz 08:15 08.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

Milutin Milošević
U tim godinama, žalio sam što nisam generacija koja je tridesetih godina prošlog veka išla u Španiju da se bori protiv Franka, a kasnije ratovala protiv okupatora.


Mojoj generaciji su se te želje za ratovanjem ostvarile.
I nije neka pametna rabota, veruj mi na reč.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:58 08.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

predatortz

Milutin MiloševićU tim godinama, žalio sam što nisam generacija koja je tridesetih godina prošlog veka išla u Španiju da se bori protiv Franka, a kasnije ratovala protiv okupatora.Mojoj generaciji su se te želje za ratovanjem ostvarile. I nije neka pametna rabota, veruj mi na reč.

Nije to želja za ratovanjem nego je MM napisao: žalio sam što nisam generacija koja je tridesetih godina prošlog veka išla u Španiju da se bori protiv Franka, a kasnije ratovala protiv okupatora.
anonimni_autor anonimni_autor 22:34 08.05.2015

Re: strašno dirljivo i tužno

Mojoj generaciji su se te želje za ratovanjem ostvarile.
I nije neka pametna rabota, veruj mi na reč.

Auu ljudi... Rat je uvek najgore rešenje. Osim za Amerikance koji žive od toga ( Nema biznisa kao što je rat: Džordž Buš mlađi)
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:25 07.05.2015

Disk

Danas su u Beogradu, intimno i drugarski, porodica i izdavač Vladinim prijateljima i saradnicima predstavili izdanje za Srbiju albuma koji je snimljen na koncertu u Tvornici kulture. Očekujte ga uskoro.

Milutin Milošević Milutin Milošević 23:35 08.05.2015

Re: Disk

Lista pesama

princi princi 07:50 08.05.2015

Ko je brka?

Liči na Vasila Tupurkovskog.
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:04 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Preša, iz našeg odeljenja. Neurolog i pisac nekoliko vrlo zanimljivih romana. Išli smo zajedno i u osnovnu.
princi princi 09:19 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Znas sta je onako vrlo interesantno? Gledam vas na ovoj slici, svi ste nekako formirani, odrasli, zene tetke, muskarci, onako, mesnati, siroki, vec blago cicasti i tetkasti. Mi smo svega nekih 7 ili 8 godina i u tim istim godinama smo izgledali mnogo mladje od vas, nekako, mrsaviji, ispijeniji, kad pogledam te nase slike, mi smo bili prava balavurdija, kao deca ovih ovde na slici nekako.
tsunade tsunade 09:36 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Gledam vas na ovoj slici, svi ste nekako formirani, odrasli, zene tetke, muskarci, onako, mesnati, siroki, vec blago cicasti i tetkasti.


držim da je to pomalo zbog mode a pomalo i zbog držanja i održavanja. u to vreme se znalo: doručak (ne musli i pahuljice ko sad nego nešto konkretno da te drži dok si u školi), ručak (kuvano jelo sa salatom i dezertom) i večera (takodje konkretna hrana a ne salatica da ti ne optereti stomačić). za užinu sendvič obavezno i jabuka plus ti tutnu neku siću za čokoladnu bananicu, smoki ili grisine.

Milutin Milošević Milutin Milošević 09:37 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Možda slika malo vara. Kada vidim neke druge iz tog doba, mislim da smo skoro svi bili mršavci. Kao što rekoh, Vlada je bio buckast. Posle Preše najdeblji u odeljenju. Meni je to sve čudno jer sam u prvom razredu bio ubedljivo najmanji i najmršaviji, a kada se danas sretnemo najveći sam. Kiklop (možete zamisliti zašto smo ga tako zvali - tada ubedljivo najozbiljniji i najgrubljeg lika) danas je za glavu manji od mene!
princi princi 09:43 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Da, moguce je. Ume slika da prevari.

Inace, sto se tice dorucaka, ruckova, vecera, tacno je, tih godina se dosta "neuredno" zivelo pa i hranilo, :).
angie01 angie01 09:44 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Možda slika malo vara


meni su slike divne, iskrene, radosne, bezbrizne, nevine-jos uvek neuprljane onim sto dolazi.
princi princi 09:59 08.05.2015

Re: Ko je brka?

angie01
Možda slika malo vara


meni su slike divne, iskrene, radosne, bezbrizne, nevine-jos uvek neuprljane onim sto dolazi.

Jaooo, jel moze malo bez ideologija i kuknjave, pls.
angie01 angie01 10:08 08.05.2015

Re: Ko je brka?

jel moze malo bez ideologija i kuknjave, pls.


sta je tu ideologija i kuknjava?
princi princi 10:16 08.05.2015

Re: Ko je brka?

sta je tu ideologija i kuknjava?

Ono sto dolazi.
tsunade tsunade 10:30 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Inace, sto se tice dorucaka, ruckova, vecera, tacno je, tih godina se dosta "neuredno" zivelo pa i hranilo, :).


da. u medjuvremenu smo razvili sasvim zdrav strah od hrane, naročito životinjskog porekla i od zelene salate i spanaća jer skupljaju radijaciju
angie01 angie01 10:33 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Ono sto dolazi.



pa, nije, samo je konstatacija...pravo da ti velim, smara me vise ovo iskakanje iz kutije, samo da bi se nekom reklo, kad pogledas po blogovima, vise je komentara vezanih za neciji tudji, sa intencijom da se tudje reci nekako okarakterisu, daju im se nepostojeca znacenja i njihv autor ruzno kvalifikuje.

ovo je jedan nezan blog i neka na tome ostane-ispostuj, ako mozes.
princi princi 10:42 08.05.2015

Re: Ko je brka?

angie01
Ono sto dolazi.



pa, nije, samo je konstatacija...pravo da ti velim, smara me vise ovo iskakanje iz kutije, samo da bi se nekom reklo, kad pogledas po blogovima, vise je komentara vezanih za neciji tudji, sa intencijom da se tudje reci nekako okarakterisu, daju im se nepostojeca znacenja i njihv autor ruzno kvalifikuje.

ovo je jedan nezan blog i neka na tome ostane-ispostuj, ako mozes.


Vazi, sve smara, ne samo tebe. Pazi onda sta pises, malo kontrole nije na odmet.
angie01 angie01 11:01 08.05.2015

Re: Ko je brka?

Pazi onda sta pises, malo kontrole nije na odmet.


ja ti rekoh, a ti nastavljas,...mozda bi resenje bilo, da ne trazis onog cega nema u tudjim komentarima, ono, ti bolje znas sta je neko hteo, rekao.

...a konkretno ovde, sam rekla, da te lepe fotografije nose u sebi duh tog vremena, nacina zivota i neke opustenosti i sobode, sto je sve znatno drugacije od svega onoga posle...docim si ti video cike i tete:))....i ovde cu da stanem, nek ostane neznost, kojom je ovaj blog napisan.
adriana adriana 12:52 08.05.2015

Re: Ko je brka?

razvili sasvim zdrav strah od hrane, naročito životinjskog porekla i od zelene salate i spanaća jer skupljaju radijaciju


Strah od salate i spanaća navučeš u menzi. Ne zbog radijacije :)
Spiridon Spiridon 08:24 08.05.2015

..

Bravo Gazda,

Lep gest i dobar tajming.

slazem se da je vasa generacija bila privilegovana sto se perioda u kome ste odrastali tice. Bezbrizno, bez velikih socijalnoh razlika, cela Juga na raspolaganju ...


Milutin Milošević Milutin Milošević 09:09 08.05.2015

Re: ..

Poslednju jugoslovensku bezbrižnu mladost Vlada je učinio veselijom, liričnijom i boljom. Kako je već priličilo nekome ko je bio Lik, Dasa, Stvaralac, Drugar, Rođak, Prijatelj... U tim prevratnim vremenima umeo je da spoji dušu i energiju i odoli, onako rapsodičan, duhovit, senzualan, otmen, vihoru mode. Pravio je, širio i zastupao urbanu muziku sa slikom vremena u kome smo odrastali. U Beogradu se to tako više neće raditi, ali ostaje nežan, mudar, drzak i šarmantan opus kao simbol više vrste gradske učenosti.

Peca Popović o Vladi
Spiridon Spiridon 09:42 08.05.2015

Re: ..

U Beogradu se to tako više neće raditi, ali ostaje nežan, mudar, drzak i šarmantan opus kao simbol više vrste gradske učenosti.


moram da se slozim sa Pecom mada nisam iz te price. Respekt!

uros_vozdovac uros_vozdovac 08:53 08.05.2015

Milutine,

Hvala ti na blogu. Znači mi.
predatortz predatortz 10:49 08.05.2015

O Vladi

Nisam se puno bavio Idolima. Prvo sam bio klinac, posle mi ta muzika bila 'meka'. Ok, znali smo na žurkama da zapevamo par stvari uz gitaru - i to je to.

Vlada mi je uvek ostavljao utisak pristojnog čoveka. I kad se nisam slagao sa onim što govori, recimo LDP faza, poštovao sam način na koji to govori. Smireno, sabrano, pristojno... Retkost kod nas. Kad sam ja, koji ga nisam poznavao, osetio da odlazi dobar čovek, mogu da zamislim kolika je praznina ostala kod vas koji ste mu bili drugari.

Milutin Milošević Milutin Milošević 22:47 08.05.2015

Sa koncerta

Dobih na PP link na blog kojim je jedna Maja opisala svoj doživljaj sa Vladinog koncerta. Evo

http://mivioni.blogspot.com/2011/03/d.html
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:32 08.05.2015

Miladin

Nažalost, Vlada nije prvi drug iz odeljenja koji nas je napustio. Pre nekoliko godina, od iste bolesti, umro je Miladin, u gimnaziji poznat kao Bidža. Šire je poznat kao jedan od naratora u dokumentarnom filmu o beogradskom fantomu.

JJ Beba JJ Beba 13:08 09.05.2015

nežnost

poznajem mnogo "mladića" s gitarom, ali Vlada je među njima redak po autuentičnosti, neisfolirinosti, beskrajnoj nežnosti. po talentu, skromnosti, pameti ostali fejk "umetnici" nisu mogli ni vodu da mu nose-

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana