*NRH - Нова Република Хрватска
Kao što su posetioci mog mrežnog unosa tokom prethodne decenije možda mogli naslutiti, vučem jevrejsko poreklo iz Broda na Savi, kako se zvao u dane monarhija, odnosno Slavonskog Broda kako je bio poznat u svojim socijalističkim danima. Ovih pobedonosnih dana moj brat Boki, većnik beogradske jevrejske zajednice i ja, Srki da Hustlah, odlučismo, po prvi put u životu, posetiti rodni grad našega tate i naše bake. Imali smo tamo šta i videti.
Boki da Councilaman, Jah, priča sa meštanima, ispred bezlične zgrade Fina-e (Financial Authorities, Sl. Brod).
Bezlična zgrada Fine, na mestu gde je stajala negdašnja brodska sinagoga, sa delom rabinove i kantorove kuće, u pozadini desno.
Rabinov i kantorov dom, nekada.
Pogled na nekadašnji dom rabina Židovske zajednice u Brodu, te na bezličnu zgradu Fine.
Dom jedne od najuglednijih jevrejskih familija u Brodu, Weisz (Вајс).
Dom Weisz-ovih danas.
Izgled brodske Sinagoge zapravo, pre NDH.
Bezlična zgrada na mestu na kojem je stajao dom Rudy-ja Fuchsa. Pozni socrealizam. Pilareva ilica, broj 16-18.
Dom pokraj, Pilareva broj 22.
Jedna od karakterističnih brodskih predratnih kuća.
Još jedna od nekada uglednih jevrejskih kuća u Brodu.
"Rudolph Rudy Fuchs je rođen u Viškovcima u Slavoniji. Bio je po profesiji bankovni ravnatelj. Rođen je od Hinka i matere Leontine, rođene Weisz. Oženjen Ivankom (Jolan), rođenom Brenner. Kćeri Mirta, rođena 1912. u Brodu, i Gerda (Lea), rođena 1920. u Brodu. Bio je tajnik židovske zajednice u Brodu, pokretač svih aktivnosti, deputat Kongresa Saveza cionista Kraljevine Jugoslavije, i začasni predsjednik i od 1929. i član upravnog odbora NK Marsonia." Prema svedočanstvima preživelih drugara, pao je poslednjeg dana, 22.4.1945., kada je pogurao iznutar logora Jasenovac proboj i susret sa nadirućim partizanima. Pao je od metka. Svi imenovani, osim Lee, okončali su živote u logorima u Slavoniji.
Код мене у кући, током одрастања у Београду, где је Леин муж, поручник ПВО и војне обавештајне службе Војске Краљевине Југославије инжењер Бора, извукао децу и супругу 22.4.1941., само два дана пре него је НДХ затворила све пограничне прелазе према окупираној Србији; код мене у кући, тако, никада се није причало о судбини наше јеврејске породице. У науци о Шои (холокаусту), ово понашање је уобичајено. Некада је потребна генерација, некада две, а некада и више да људи проговоре о овој стравичној трауми. Eто, мени је било неопходно 40 година живота да послажем изломљене коцкице мозаика у функционалну целину.
Otputovali smo potom dublje u Zapadnu Slavoniju, kod mojih dugogodišnjih prijatelja, saradnika i saveznika iz Jerusalima, slavonskih odnosno posavskih Srba. Kako je prošla jevrejska zajednica sa NDH 40-ih, nije ni srpska zajednica u Hrvatskoj prošla mnogo sjajnije sa NRH.
Saborna crkva u Pakracu.
Istorijski Eparhijski dom u Pakracu. U potkrovlju i na krovu se vidi početak radova restauracije.
Saborni hram, lice.
Oštećeni lik arhangela Mihaila (Mihaela) na frontalnoj fasadi hrama.
Ruinirani vladičanski dom, nazire se početak radova.
Siroma' General Josip, naš Petrovaradinac, Novosađanin, da je znao da će do ovakvog rušenja dovesti zloupotreba njegovog časnog imena, verovatno se nikada ne bi ni bavio idejom slobode hrvatskog naroda. Nama u Vojvodini i u Novom Sadu, uopšte, neshvatljivo je da neko nekome, u XXI veku, može da zabranjuje da upotrebljava svoje sopstveno pismo; da postoji u državi i crkvi i dalje kriptofašistički element, koji bi i dalje rušio i palio sve što nije hrvatsko, iako je, u slučajevima i srpske i jevrejske hrvatske zajednice reč o izrazito mirnim i pitomim domaćim panonskim narodima, Slavoncima, građanima i državljanima Republike Hrvatske?! To je varvarizam prve kategorije. Svi ljudi koji su razgovarali s nama su uplašeni za svoje obitelji, žive u strahovladi, i zamolili su me da ne otkrivam njihove identitete. U današnjoj novoj, neovisnoj Republici Hrvatskoj, ljudi, državljani Republike Hrvatske, boje se govoriti naglas?! Gospodin Milanović, pun retorskog elana u Lisinskom (Fuchs, gospodine Milanoviću, znate li išta o tome koliko je ta obitelj doprinela hrvatskoj kulturi?), neki dan, tvrdi da nisu domaći fašiste, nego nekakve male talijanske jedinice ubačene spolja; da Hrvatska ima antifašističku tradiciju?! Očito da te male talijanske čete i dalje vladaju u hrvatskim paradržavnim krugovima, dok su hrvatski antifašisti svezanih ruku, uprkos tome što upravljaju mnogim državnim i finansijskim resorima.
Ipak, počeli su radovi na restauraciji, i znak je da u Hrvatskoj ipak, možda, počinju puhati neki novi vetrovi.
Ja pozivam svoje prijatelje i suradnike iz hrvatskog MUP-a, vojske, diplomacije, crkve... da se dozovu k svijesti i da se počnu boriti protiv sopstvenoga kriptofašizma. Zahvalan, bog.
Да се више никада не понови!