Filozofija| Istorija| Zdravlje| Život

Pazite Na Decu

Colin_bgd RSS / 15.05.2015. u 09:54
Ja sam odavno izgubio veru u ljude, ako sam je ikad i imao...

Ljudska vrsta se vise puta, iznova, redovno, i uvek bez greske uzdigne na visinu zadatka da dokaze da je sposobnost da izneveri samu sebe jedina konzistentna konstanta kojom se brizljivo orijentise tokom svoje evolutivne plovidbe. Za to smo krivi koliko mi sami, toliko i objektivne okolnosti. U stvari, nasa nesposobnost da shvatimo da objektivne okolnosti ne postoje. Postoji samo subjektivna percepcija necega sto se kolokvijalno (i da bi se skratila prica) naziva stvarnost. Ali sta je stvarno stvarnost ne moze se odgovoriti zato sto je to pogresno pitanje. Jedino smisleno pitanje je samo cija stvarnost...

Mozak nam cini jednu vrlo suptilnu (ali, sto se njega tice, korisnu) prevaru, kojom nam omogucava da prezivimo (i uz malo srece, naravno) dan, ali je cena da nikad ne mozemo sa stopostotnom sigurnoscu znati sta se sa nama, i u nama zaista desava, i da li "to oko nas" zaista i postoji. Culne nadrazaje mozak se trudi da procesira u nesto sto ce kolektivitetu celija koje nas cine doneti neki biohemijski balans i mir, a ne debalans i nemir. Sad, to se nekad desava sa vise, nekad sa manje uspeha. Na pocinak neki odlaze sa toplim kakaom, a neki sa bromazepanom. Ali kako god vrsili tranziciju na tamnu stranu Meseca, ostaje nepobitna cinjenica da i odlazak u tamu i povratak u svetlost cinimo iskljucivo, jedino, i nikako drugacije nego sami sa sobom, tj. sa svojom iluzijom o sebi.

A stvar je, u stvari, vrlo prosta... Svi smo mi (sa velikim oprostenjem) samo obicna govna koja plutaju kroz kanalizaciju zivota u pogresnom ubedjenju da je nas licni smrad malo manje smrdljiv od smrada ostalih suzivotnika koji podjednako sluze samo da zagadjuju okolis. U situaciji kada je mizantropija osnovna ideja vodilja danasnjeg (a i svakog do sad) sveta, a bezgranicna sebicnost (i materijalna, i intelektualna, i emotivna) jedina slamka za koju ljudi misle da ima smisla hvatati se, ne bi trebalo da bude veliko iznenadjenje recenica kojom sam zapoceo ovaj blog. I ako se malo bolje zapitate, i iskrenije sami sebi odgovorite, mozda ce vecina doci do istog zakljucka kao i ja...

A ipak, uprkos svemu tome, i kao i vecina nas, imam decu...

I sta onda njima reci? Kako ih savetovati? Da li im ista objasnjavati? Kako ih ne-kontaminirati sopstvenim kompleksima? Da li ih ocvrscavati (sa opasnoscu da zavrse kamenog srca), ili ih ohrabrivati da budu slobodni (sa neminovnoscu da zavrse sa slomljenim)? Hiljadu zasto, hiljadu zato...

Ono sto znam je da ih ne treba usmeravati, narocito ne u pravcu u kome ste sami isli, ne treba im se postavljati kao apsolutni uzor, ne treba ih navikavati na obavezno prisustvo drugih ljudi, ne treba u njima gledati samog sebe, ne treba im se ophoditi sa visine, ne treba biti strog, ne treba im nametati svoju volju i svoje poglede, ne treba im zamerati neposlusnost, ne treba uzeti zdravo za gotovo laz da iver ne pada daleko od klade (stavise ne treba se voditi niti jednom "mudroscu" bilo starinskom, bilo modernom), ne treba ih indoktrinirati sarenim lazama, ne treba im slamati kicmu sopstvenim predrasudama, ne treba ih getoizirati u etnicke i religiozne obore, ne treba im dozvoliti da slucajno pomisle da zabuljenost u proslost iziskuje bilo kakav intelektualni napor ...

Treba ih barem jednom odvesti na stadion, treba im sto pre otkriti specijalnu teoriju relativnosti, treba im objasniti da nikad nece postati neko drugi vec samo bolji ili gori, treba se ponasati prema njima kao prema ravnopravnim osobama, treba ih opomenuti ako pocnu (narocito u pozitivnom svetlu) da citiraju vase recenice i izraze jer im to moze lako ostati kao ruzna navika i u zrelijim godinama, treba ih nauciti da nije vazno da li ste fizicki prisutni ili ne, treba im pazljivo otkriti da je okruzenje drugih ljudi samo placebo, treba im dozvoliti da vas ne shvataju ozbiljno, treba im omoguciti da se ravnopravno smeju sa vama, treba ih rasteretiti svih balasta koji su vasi roditelji (iz najboljih namera) nakacili na vas, treba im jasno osvetliti cinjenicu da je svaki autoritet lazan, treba im nedvosmisleno pokazati da je cinizam najteza bolest, treba im pomoci da shvate da je tolerancija uvek najcistiji izraz visoke inteligencije, treba im reci da niko ne moze promeniti proslost, ali ih istovremeno i umiriti saznanjem da ce uvek imati secanje na svoje detinjstvo, i treba ih nauciti da umeju da ostave ljude na miru...

Jedino tako mogu da namaknem koji minut sna na oci... Sa nadom da ce nasa deca shvatiti da ih ostavljamo na miru da bi i oni to umeli da pruze svojoj deci, kao i ostalim ljudima koje budu sretali na svom zivotnom putu. I da ce jedino tako uspeti da, ponekad, ublaze nesnosnu kakofoniju koja nas okruzuje i imati makar minimum sanse da zaista spoznaju sami sebe, umesto da se, kao ogromna vecina, konstantno i uzaludno traze iskljucivo u refleksiji drugih...

 
 


Komentari (138)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 16:23 18.05.2015

Re: Lako je paziti na djecu ...

chitach

A sta da im odgovorim kada sa 5 i kusur krenu sa pitanjima :

- Tata, a sta je gore ? Pa nebo sine , i zvijezde i mjesec itd ... Ja,ja, to znam, ali sta je jos gore, jos gore ?
- Tata, kako se pravi voda ?
- Tata, kako se pravi Zemlja ?
- Tata, kako je nastala prva majka ? ( to na fonu majcine price o radjanju)
- Tata, a da se Zemlja ponovo pokvari ( to na fonu mog pokusaja da objasnim kako je nastala Zemlja ) i ponovo pocne praviti , da li bi ja ponovo nastala i ponovo u jaslice pa u vrtic pa ponovo rodjendani itd, itd ,
- Tata, a kako daljinski radi a a nema nikakav kabal ? E, tu sam joj dohako . Pa sine, kada ti tata nesto kaze, ti me odlicno cujes , a isto tako nema kablova iznedju mojih usta i tvoje glave .Nije bilo podpitanja
Tata , a kako ... ? ajde malo gnjavi majku sine, njen je red .

Roditelji, jedina profesija u kojoj smo svi amateri . Nadam se da povod blogu nije neka neprijatna situacija sa sopstvenom djecom .


Pa trudiš se da mu odgovoriš...trudiš se...i odgovaraš tako neko vreme (celo popodne recimo) i onda postavi takvo pitanje da kažeš da ne znaš...onda sledi ljutito...ZNAŠ ALI NEĆEŠ DA MI KAŽEŠ!

Težak je roditeljski posao.
gorran2 gorran2 10:41 15.05.2015

Pojedinac i Sistem

Ljudska vrsta se vise puta, iznova, redovno, i uvek bez greske uzdigne na visinu zadatka da dokaze da je sposobnost da izneveri samu sebe jedina konzistentna konstanta kojom se brizljivo orijentise tokom svoje evolutivne plovidbe. Za to smo krivi koliko mi sami, toliko i objektivne okolnosti. U stvari, nasa nesposobnost da shvatimo da objektivne okolnosti ne postoje. Postoji samo subjektivna percepcija necega sto se kolokvijalno (i da bi se skratila prica) naziva stvarnost. Ali sta je stvarno stvarnost ne moze se odgovoriti zato sto je to pogresno pitanje. Jedino smisleno pitanje je samo cija stvarnost...

To je kao neki relativizam-individualizam-subjektivizam, možete ga krstiti na mnogo načina.
Juče sam pročitao nešto drugo, pa ako smem da ovde citiram:
princi
То о чему пишете и од чега сте практично направили каријеру је део једног много озбиљнијег процеса а тиче се повећане улоге државе и слободних тржишта у нашим животима. Модерном капитализму не треба породица, не требају му традиције, ни грађанске ни традиционалне. Потребни су му потрошачи, конзументи, потребна су уста и тела увек гладна нових сензација, која ће само трошити и трошити свој лакше или теже зарађени новац. У таквој ситуацији, држава и тржишта подупиру то слику (лажног) индивидуализма, индивидуализма у којој деци практично више не требају ни родитељи, ни нација, ни ништа. Држава "води" рачуна о том индивидуалцу, кроз ове или оне механизме, пружа му "заштиту" кад се разболи, кад му треба социјална помоћ за ово или оно, купује му бензин, храну, школује га, награђује за лојалност, кажњава за непослушност. Цена коју "индивидуалац" плаћа је изопћење из заједнице, отуђеност, недостатак блиских веза, симулација пријатељстава, површност, промискуитет који замењује љубав, чак и мајчинска љубав све више губи смисао постајући предмет хвалисања и плакатирања по друштвеним мрежама: све више имате жене које су маме од 7 до 8 увече, пре и после тога оне су пословне жене, сексом опседнуте оцвале тетке, јогини, њу ејџ гуруи, саветодавци (лако се препознају по испразности порука које шаљу)... Деца, мужеви, жене, љубавници-це ту губе ону традиционалну улогу, и релације са њима више уопште нису ни приватне ни личне; они се ту пре свега користе као симболи, трофеји, да се види "како ми добро иде", тј како сам успешан/успешна као индивидуалац.

У том и таквом систему нема места никаквој интими, а бунити се против неког "великог брата" и сличних ствари је доста узалудно, зар вам се не чини? Мислим, нису то ствари које се решавају овим или оним Правилником, то је једноставно процес, пут којим иде читава људска врста.

Ako sam dobro razumeo, ovo sugeriše sasvim drugačiju sliku "stvarnosti".
Naime, ne radi se o nepreglednom mnoštvu različitih "individualnosti", nego o jednom, jedinstvenom, centralizovanom procesu.
Sistemu.
U tom procesu sve te individualnosti, svi ti nama dragoceni, "jedinstveni", "neponovljivi" doživljaji i slično, samo su momenti jedinstvenog centralnog procesa.

Mi smo danas izloženi industriji svesti. Sve što "osećamo", "mislimo", način na koji se odnosimo prema sebi, životu, okruženju - sve je to negde projektovano, razrađeno, industrijski proizvedeno i distribuirano.

Ne zbog neke sumanute mega-zlikovačke klike koja želi da nas kontoliše, nego zbog prirode samog Sistema, koji neotklonjivo teži "rešenjima" koja podrazumevaju intenzivniju i ekstenzivniju prikopčanost na Sistem, sa što manje distrakcije.

Jednom davno čitao sam neko istraživanje o pacovima kojima je, s jedne strane, nuđena integralna ishrana, a sa druge, samo zaslađena voda. I, očekivano, svi su oni skapali nesposobni da se odvoje od kapaljki sa slatkom vodom.

Mi smo izgleda kao ti pacovi, sa tom razlikom što sami i proizvodimo tu zuckerwasser. To je neka samopokrećuća i samoobnavljajuća zavisnost, a sva ta raznovrsnost i šarolikost individualnog - sve je to samo zavisnička halucinacija.
princi princi 10:51 15.05.2015

Re: Pojedinac i Sistem

Mi smo danas izloženi industriji svesti. Sve što "osećamo", "mislimo", način na koji se odnosimo prema sebi, životu, okruženju - sve je to negde projektovano, razrađeno, industrijski proizvedeno i distribuirano.

Тако је. Привид свести. Само треба имати у виду да је све привид. Привид је и комунизам, привид је и капитализам, привид је и нација и новац, и корпорација и породица, и државе и уметност и добар део наука (осим малог броја оних који могу доказати то што тврде барем у оквирима тренутних експерименталних могућности), здрав разум ... речју, све оно што називамо културом. Све је то део неке интрасубјективне реалности која постоји искључиво у нашим главама и људи око нас. И управо та илузија стварности, то је оно што нас чини људима. Curse & blessing, истовремено, :).

Оно што је ново са овим новим трендовима је да са замишљена стварност више не ствара у оквирима породице, маме, тате, бабе, деде, тече, ујака и традиционалних прича, већ да се пласира путем масовних медија. Као таква, онај који влада медијима, онај који разара породице, који разара та друштвена ткива која су постојала миленијумима узурпира и нашу свест. Та носталгија коју осећамо је на неки начин, оставштина, резидуал еволуције. Они који су се тог резидуала брже ослободили, TV babies, како их зове Доналд Фејген, они су већ у том новом конзумерском добу, седе на друштвеним мрежама ловећи увек нова задовољства и тражећи нове надражаје.

Ne zbog neke sumanute mega-zlikovačke klike koja želi da nas kontoliše, nego zbog prirode samog Sistema, koji neotklonjivo teži "rešenjima" koja podrazumevaju intenzivniju i ekstenzivniju prikopčanost na Sistem, sa što manje distrakcije.


Тако је. To je питање које сам јуче поставио Шабићу а које он изгледа или није схватио (пошто сам видео да је прочитао) или није хтео или смео на њега да одговори.
docsumann docsumann 15:27 15.05.2015

Re: Pojedinac i Sistem

Тако је. Привид свести. Само треба имати у виду да је све привид. Привид је и комунизам, привид је и капитализам, привид је и нација и новац, и корпорација и породица, и државе и уметност и добар део наука (осим малог броја оних који могу доказати то што тврде барем у оквирима тренутних експерименталних могућности), здрав разум ... речју, све оно што називамо културом. Све је то део неке интрасубјективне реалности која постоји искључиво у нашим главама и људи око нас. И управо та илузија стварности, то је оно што нас чини људима. Curse & blessing, истовремено, :).



jkt2010 jkt2010 01:17 16.05.2015

Re: Pojedinac i Sistem

princi
онај који влада медијима, онај који разара породице, који разара та друштвена ткива која су постојала миленијумима узурпира и нашу свест.

A da li ti se nekad učini da mi sami vladamo medijima - a i svim ostalim? U stvari se ništa sa Čovekom od početka vremena nije promenilo - osim jedne stvari: veličine zajednice.

U prastaro doba čovekova zajednica je bila silom geografije i tehnologije svedena na porodicu - klan - pleme; Jer je razmena mišljenja & dobara bila ograničena brojem mesta oko vatre, da tako kažem. Kako se taj "broj mesta oko vatre" povećavao, tako se i ljudska zajednica menjala - preko gradova, država, imperija, pa do ovoga danas. A ovo danas još nije, ali zamalo pa će da bude: cela planeta umrežena, tj svi ljudi će biti u mogućnosti da sede oko vatre.

они су већ у том новом конзумерском добу, седе на друштвеним мрежама ловећи увек нова задовољства и тражећи нове надражаје.

Baš kao što su i naši preci pre sto hiljada godina, oko vatre, vreme provodili na međusobnu komunikaciju kroz zajebanciju i traženje nadražaja... Tek tu i tamo, veoma retko, bi kod nekog pojedinca ti nadražaji doveli do "klik - točak" momenta. Tj pojedinac bi dobio neku ideju koja bi preokrenula dalji tok zajebancije i traženja nadražaja.

Naš posao je od uvek bio da se razmnožavamo, zajebavamo, tražimo nadražaje. Samo vrlo retkima među nama je dato u zadatak da nam ubace novi nadražaj. A čemu sve to vodi je na "need to know bases".

Jednog dana, jednom od naših potomaka će u snu da se desi "klik" momenat; Možda tek kad svi "pojedinci" na planeti budu "umreženi". Možda će svaki od pojedinaca da bude kao jedan neuron, a svi zajedno kao jedinstven mozak. Koju misao, kakvu zajebanciju i kakve nadražaje će taj mozak da ima... to je opet na "need to know bases". And we don't need to know.

Zato: razmnožavanje? Check. Zajebancija? Check. Novi nadražaj? Check, check, check...
freehand freehand 12:39 15.05.2015

Odlično ti

... ovo sa klincima. čak i u detaljima u kojima se ne slažem.
Taman koliko ti je bez veze ovo veltšmerc-mračenje u uvodu.
docsumann docsumann 15:39 15.05.2015

privid iluzije opsjena

Svi smo mi (sa velikim oprostenjem) samo obicna govna koja plutaju kroz kanalizaciju zivota u pogresnom ubedjenju da je nas licni smrad malo manje smrdljiv od smrada ostalih suzivotnika koji podjednako sluze samo da zagadjuju okolis.


nemam nekih zamjerki na citirani pasus, sem da je i takvo viđenje privid. a privid je posljedica suženog (ograničenog) uvida.


p.s. primjetio sam da je kačenje muzičkih klipova rapidno opalo od kad se stef ne pojavljuje.



gavrilo1 gavrilo1 15:48 15.05.2015

dete deci

Nisam roditelj ali sam bio dete, svi mi smo to bili.
Mozda bi roditelji trebali samo pustiti dete, nista mu svoje ne prenositi.
A prenesu mu, te boranija je ukusna vidi kako ja jedem, te ovo je lepo, ono je lepo...ovo je smesno ovo je tuzno
Decu treba pustiti medju drugu decu da upoznaju svet kroz njima bliske odnose, na tom nivou dete ce se emotivno zdravo razvijati.Dete koje je povredilo drugo dete, uvredilo nece to isto ponoviti drugom detetu, ali to nije slucaj kada dete povredi odrastao covek.Pred odraslim covekom dete ce potisnuti emociju pred drugim detetom nece, prozivece je-to je zdravo
Neretko roditelj dete stavlja u odnose odraslih ljudi, babe, dede, komsije, prijatelji roditelja..
Ne valja to, to nije drustvo za dete, tu je dete u centru, dete treba odrastati van centra a to je moguce jedino u okruzenje druge dece, sto ranije detetu omoguciti odrastanje sa drugom decom.
qqriq qqriq 15:55 15.05.2015

nigde zena, nigde majki

pa se pitam: sto?
ok, znam da su svi blogeri mladi i da imaju male sinove.

i u redu je da se oni cuju.

kao majka, znam da je bitno pustiti dete da prica.
podizati ga u tom duhu, ne reci - posle, malo kasnije, uvece.
kad dete hoce nesto da kaze, stani i saslusaj. pravilo broj jedan.
gotovi svi nesporazumi nastaju ignorisanjem tog pravila.

G.Cross G.Cross 19:38 15.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

qqriq
pa se pitam: sto?
ok, znam da su svi blogeri mladi i da imaju male sinove.

i u redu je da se oni cuju.

kao majka, znam da je bitno pustiti dete da prica.
podizati ga u tom duhu, ne reci - posle, malo kasnije, uvece.
kad dete hoce nesto da kaze, stani i saslusaj. pravilo broj jedan.
gotovi svi nesporazumi nastaju ignorisanjem tog pravila.



Bas htedoh da primetim da nema komentara nijedne majke.

Pa se mislim ili su kod Filipa ubijaju cetnike pa ovo i ne citaju ili citaju ovo ali ne komentarisu nego izmenjuju PP-ove i ubijaju se od smeha .

EDIT: Ja sam zagovornik da otac i deca treba da Rade nesto zajedno. Sutra sin i ja farbamo nadstresnicu.
zilikaka zilikaka 21:34 16.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

htedoh da primetim da nema komentara nijedne majke.

Pa se mislim ili su kod Filipa ubijaju cetnike pa ovo i ne citaju ili citaju ovo ali ne komentarišu nego izmenjuju PP-ove i ubijaju se od smeha.


U međuvremenu se pojavili, al evo da se priključim.

Mislim da su žene pragmatičnije, i manje se bave opštom suštinom stvari i smislom postojanja, a mnogo više opstankom.

Možda je to i do bazičnog instinkta, kao one mačke što neko gore pomenu.

Ja koristim svaku priliku da podmladak naučim veštinama korisnim za preživljavanje. To zato što u svakodnevnom životu nema prilike mnogo toga da vidi, a ne znaš kad može da zatreba.
Tako recimo sutra imamo nameru da kiselimo mleko. Za probu.

Takođe, gledam da onako usput provlačim neke važne informacije i iskustva, i da plasiram informaciju u nadi da će ostati gde treba i nikad neće zatrebati.

Oko ostalog mislim da malo možemo, osim da budemo tu kao podrška.

...i da, mislim da je jako važan lični primer.
bocvena bocvena 08:37 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

tako je, zili.

nije moj posao da im krojim um nego da ih osposobim za samostalan život.

i da ih volim kakvi god da ispadnu.

očevi često sačekaju krajnji rezultat (manje ili više u tom procesu aktivno sudelujući), pa su ili zadovoljni (ako deca ponove njihove izbore i svetonazor) ili spremni na odbacivanje (ako im se dečica otmu:)

mada, primećujem ozbiljan napredak u očinskoj ulozi kod moje generacije. mnogo su uključeniji u živote svoje dece nego naši roditelji.

jednom mi je neko ovde na blogu rekao nešto pametno - rezultat rada naših roditelja se vidi (kao super smo:), naš rezultat (sa sve većom uključenošću) je još neizvestan!
tasadebeli tasadebeli 09:19 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

bocvena

očevi često sačekaju krajnji rezultat (manje ili više u tom procesu aktivno sudelujući), pa su ili zadovoljni (ako deca ponove njihove izbore i svetonazor) ili spremni na odbacivanje (ako im se dečica otmu:)

mada, primećujem ozbiljan napredak u očinskoj ulozi kod moje generacije. mnogo su uključeniji u živote svoje dece nego naši roditelji.



Моја мајка је имала обичај да каже:"Отац као колац."

Ти ипак више читаш књиге него што је моја мајка читала.

А и рођени си дипломата.
bocvena bocvena 09:56 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki


šalu na stranu, nisu se samo promenila očekivanja od žena u savremenom svetu nego i od muškaraca. i oni stenju pod zahtevima da multitaskuju - da budu provajderi, požrtvovani očevi, uzorni muževi zahtevnih žena, ratnici,ljubavnici, sportisti, izdepilirani:)

e sad, koliko muškaraca znate koji mogu da se skoncentrišu na više od dve stvari odjednom?

odlično je što su se potomstvu ozbiljnije posvetili.

ono što deci najviše treba su strpljenje i vaše vreme. ko to izbalansira, taj je nindža.
tasadebeli tasadebeli 10:06 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

bocvena

i oni stenju pod zahtevima da multitaskuju

e sad, koliko muškaraca znate koji mogu da se skoncentrišu na više od dve stvari odjednom?


Право да ти кажем, ниједнога... EDIT:*

Зато нам, вероватно, и јесте тако хаотична ситуација са породицом (као основном ћелијом друштва ).

ono što deci najviše treba su strpljenje i vaše vreme.




То стално причам свима око себе... Отуд и онај мој коментар испод са CSNY...

____________________________________________________________________________

* Прочитах негде да то има и своју биолошку подлогу; у питању су везе између две хемисфере мозга. Кажу да баш због тога, рецимо, у просеку гледано жене много боље фунционишу у области језика, учења страних језика и уопште израженија им је та вербална интелигенција.
princi princi 10:09 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

i oni stenju pod zahtevima da multitaskuju - da budu provajderi, požrtvovani očevi, uzorni muževi zahtevnih žena, ratnici,ljubavnici, sportisti, izdepilirani

Pa da, to je taj šatro individualizm a zapravo kriza identiteta koju potencira i promoviše savremeni kapitalizam u težnji da od nas napravi obične potrošače. S tim u vezi jako je bitno detetu uliti tu ideju identiteta, ta osnovna pitanja svih pitanja "Ko si, zapravo?" i "Šta hoćeš sa svojim životom?"

Ja, na primer, imam tezu da su u staroj SFRJ najpodložniji tim krizama identiteta i tom podastiranju pred zahtevima modernog kapitalizma deca vojnih lica. Navikla na stalno seljakanje od jednog do drugog grada i garnizona, oni nikad nisu imali vremena da razviju taj neki identitet i ostali su da kroz čitav život pate od tih kriza identiteta. Neki od njih su jako inteligentni (nisam rekao pametni, pamet je nešto drugo), ali su takvi kakvi su vremenom postali idealni potrošači, konzumenti, prave korpe za otpatke savremenog potrošačkog društva.
angie01 angie01 10:18 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

"Ko si, zapravo?" i "Šta hoćeš sa svojim životom?"


najvaznije! i jos,

koje su i kolike tvoje snage i kako da ih razvijes i upotrebis u odnosu na okolnosti,

...ljudi iz moje generacije su pali najvise na ovom ispitu i to u dva pravca- jedni su isli na zihericu, potpuno zaplasenii, nesvesni, samo su seli na talas inercije koji je bio ponudjen i posle svake promene se nasli u cudu i sopstvenoj nemoci,...i drugi, koji su hrabro, al bez dovoljno informacija jurnuli neobuceni i nepriprepljeni prema svom cupu iza duge, pa kada su zagrizli zalogaj koji ne mogu da savladaju, ostali su zagrcnuti, bez ideje kako se iz takvog sranja cupa.
gorran2 gorran2 11:13 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

princi
osnovna pitanja svih pitanja "Ko si, zapravo?" i "Šta hoćeš sa svojim životom?"

Osnovna pitanja identiteta su pitanja na koja se ne može dati konačan i nedvosmislen odgovor.
O tome bi valjalo razmisliti.
princi
kroz čitav život pate od tih kriza identiteta.

Kriza identiteta je suština identiteta.
Život je neidentičnost sa sobom.
bocvena bocvena 12:42 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

kako kaže džoni:

Kupalisna sezona pocinje, idite na mora, oceane
I cuvajte se ajkula, pazite na ljude
Ovo su nesigurna vremena
Miki ostani kod kuce.


kolinov naslov me odmah asocirao na ovu stvar:)

Osnovna pitanja identiteta su pitanja na koja se ne može dati konačan i nedvosmislen odgovor.

o da, veeelika istina. kako gore princi reče - prokletstvo i blagoslov. nego ljudi kako izleče bubuljice i zarade neku kintu, pa im seks, automobili i cipele budu dostupniji, utripuju da imaju sve odgovore. a onda još i decu truju sa tim istinama:)
docsumann docsumann 12:52 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

kolinov naslov me odmah asocirao na ovu stvar:)



isto! (prokletstvo generacizma)
gorran2 gorran2 13:05 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

docsumann
bocvena
kolinov naslov me odmah asocirao na ovu stvar:)

isto! (prokletstvo generacizma)

Mene na ovu - raspnite me!
bocvena bocvena 13:31 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

što da razapinjemo? ja ću da ti napišem pesmu o smrti, a dok će da ti pusti neki opskurni finski bend. dosta ti je:)

inače, volim antiutopije. nekako uvek ispadnu pune ljubavi prema ljudima.
gedza.73 gedza.73 14:37 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

bocvena
šalu na stranu, nisu se samo promenila očekivanja od žena u savremenom svetu nego i od muškaraca. i oni stenju pod zahtevima da multitaskuju

U New Yorku je nedavno otvorena robna kuca u kome zene mogu izabrati i kupiti supruga.
Na ulazu su izlozena "uputstva za upotrebu";

- Mozete posetiti prodavnicu SAMO JEDNOM
- Postoji 6 spratova i karakteristike muskaraca se poboljsavaju sto se vise penjete
- Mozete izabrati bilo kojeg muskarca na spratu na kojem se nalazite, ili se popeti na sledeci .
- Ne mozete se vratiti na sprat ispod.
Jedna zena odluci da poseti robnu kucu i da nadje partnera.
Na vratima prvog sprata pise:
''Ovi muskarci imaju posao''
I zena odluci da se popne na sledeci sprat
Na vratima drugog sprata pise:
''Ovi muskarci imaju posao i vole decu''
I zena se odluci popeti na sledeci sprat
Na vratima treceg sprata pise:
''Ovi muskarci imaju posao, vole decu, i neverovatno su zgodni.''
Wow, pomisli zena, ali oseca da se mora jos popeti
Na vratima cetvrtog sprata pise:
''Ovi muskarci imaju posao, vole decu, neverovatno su zgodni i pomazu u kucnim poslovima''
Neverovatno, pomisli zena, tesko se mogu odupreti da se ne udem,... ali nesto je tera i ode na sledeci sprat.
Na vratima petog sprata pise:
''Ovi muskarci imaju posao, vole decu, neverovatno su zgodni ,pomazu u kucnim poslovima i vrlo su romanticni''
Zena odluci da udje, ali je u zadnji cas nesto spreci,... i na kraju ode ipak na sesti sprat.
Na vratima sestog sprata pise:
VI STE posetiteljka br. 31.456.012 , na ovom spratu NEMA muskaraca, ovaj sprat
postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguce zadovoljiti jednu zenu.
Hvala vam sto ste posetili nasu robnu kucu.


Preko puta te robne kuce je otvorena jedna prodavnica u kojoj muskarci mogu naci i kupiti suprugu.
Na prvom su spratu zene koje vole sex.
Na drugom su spratu zene koje vole sex, i ne gnjave previse.
spratovi od treceg do sestog JOS NIKAD NISU BILI POSECENI.

bocvena
e sad, koliko muškaraca znate koji mogu da se skoncentrišu na više od dve stvari odjednom?


Ubi vas kocka
zilikaka zilikaka 15:08 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

nego ljudi kako izleče bubuljice i zarade neku kintu, pa im seks, automobili i cipele budu dostupniji, utripuju da imaju sve odgovore. a onda još i decu truju sa tim istinama:)


zilikaka zilikaka 15:10 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

Greška...
blogovatelj blogovatelj 17:46 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

Mene na ovu - raspnite me!


To je zato što ste svi kao mladi slušali fensi muziku. Ćao Bo
Mene nije asociralo, meni je naslov bloga bio isti kao naslov pesme.
Al ja nisam slušao fensi stvari kao mlad

bocvena bocvena 21:06 17.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

pa šarlo je fensi, a džoni za radnike i poštenu inteligenciju:))))

(šta vi vidite kad otvorite goranov link?)
Colin_bgd Colin_bgd 08:24 19.05.2015

Re: nigde zena, nigde majki

bocvena

kolinov naslov me odmah asocirao na ovu stvar:)

blogovatelj

Mene nije asociralo, meni je naslov bloga bio isti kao naslov pesme.


When, in fact, it came from this song...
tasadebeli tasadebeli 08:32 16.05.2015

Мој узорак за посматрање је мало шири

Mozak nam cini jednu vrlo suptilnu (ali, sto se njega tice, korisnu) prevaru, kojom nam omogucava da prezivimo (i uz malo srece, naravno) dan, ali je cena da nikad ne mozemo sa stopostotnom sigurnoscu znati sta se sa nama, i u nama zaista desava, i da li "to oko nas" zaista i postoji.



Шта га знам, све чешће помишљам да нам и није дато да све са стопостотном сигурношћу знамо јер не бисмо могли то сазнање да поднесемо... А и то ми звучи некако исувише гордо, знати све...


Испред очију ми годинама пролазе генерације и генерације деце, њихове породице, односи унутар породица и неизмерно сам захвалан што ми је дато да видим неке од тих мојих првих генерација деце са којима сам живео који данас имају око 40 година и имају сопствену децу...

И после посматрања толиких генерација, питам се да ли бисмо сви ми данас овде били овакви:

1) каквим видимо сами себе
2) каквим нас други виде и
3) какви заиста јесмо

да су наши родитељи мислили да је њихово дете замрзнута слика у времену, да су се оволико упуштали у недоумице и размишљања о васпитавању деце, да су подизали све то на ниво некакве тешке науке, трошили толико времена питајући се да ли су одиграли добро или не своју улогу родитеља (ово под условом да су у односу са сопственом децом уопште и сачували тај однос у којем је јасно ко је родитељ, а ко је дете), да су, уместо да живе са сопственом децом, више времена проводили у размишљању како то треба живети са сопственом децом, да су трошили време на толике анализе и анализе без иједне синтезе,...

Данас онда вероватно не бисмо били "плутајућа говна" него бисмо тонули на дно тог "канализационог тока"...


И као што све чешће помишљам да нам није ни дато да баш све знамо јер не бисмо могли то да поднесемо, исто тако све чешће помишљам да је суштина у васпитавању деце заправо врло једноставна.

Хтели ми то или не, колико год се трудили да то избегнемо, деца су ипак наше огледало.

А то што се нама можда не свиђа та слика коју видимо у огледалу, то је нешто сасвим друго. Бесмислено је од деце очекивати да буду фотошоп за наш сопствени одраз у огледалу...

Такви смо какви смо и то нам је што нам је...

Једино што могу да извучем као некакав закључак после читања овог поста и коментара, пропуштено кроз моје сопствено искуство са генерацијама и генерацијама деце, јесте чињеница да слобода која нам је дата не значи да смо слободни да чинимо све што нам падне на памет без обзира на оне друге и на свет око себе, него да смо, у ствари, слободни да волимо и да будемо вољени.

Да би се добро одиграла улога родитеља, то је сасвим довољно за почетак...


mirelarado mirelarado 08:50 16.05.2015

Re: Мој узорак за посматрање је мало шири

Једино што могу да извучем као некакав закључак после читања овог поста и коментара, пропуштено кроз моје сопствено искуство са генерацијама и генерацијама деце, јесте чињеница да слобода која нам је дата не значи да смо слободни да чинимо све што нам падне на памет без обзира на оне друге и на свет око себе, него да смо, у ствари, слободни да волимо и да будемо вољени.

Да би се добро одиграла улога родитеља, то је сасвим довољно за почетак...


Управо тако: да смо ту када деци требамо, и да нас нема кад им сметамо. И да имамо на уму да децу заправо васпитавамо и када тога уопште нисмо свесни. Нема бољих судија наших поступака и понашања од властите деце.
princi princi 09:32 16.05.2015

Sine, a pazi ovo

tasadebeli tasadebeli 11:19 16.05.2015

Re: Sine, a pazi ovo

princi
Oklahoma, brale.



Има једно м вишка у презимену...




princi princi 11:42 16.05.2015

Re: Sine, a pazi ovo

:), mindset Velje Ilića. S druge strane, jbg, američki Velja Ilić je major donator državnog Univerziteta, pa ti vidi. Kad bi ovaj naš gibaničar nekome nešto donirao a da nije neka poreska olakšica ili muljačina s lovom u pitanju? I to je nešto što se postiže isključivo vaspitavanjem, :) (da se vratimo temi bloga).
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:11 16.05.2015

Prisustvo

Deca prestanu da slusaju kad previse pricate.
Ali vas nikad ne ispuste iz vida. Stoga pazite kako zivite jer ste konkretan primer, dobar ili los, svojoj deci.
Kako je vrlo verovatno da ste osrednji ili los primer, nemojte da stvari cinite jos gorim pricom koja ce pokusati da od vas stvori dobar primer.
Ili ce promovisati ideje koje sami ne zivite.
Koliko ste dobri ili losi postane vidljivo kad imate decu.
Ako ste dobri, i vasa deca porastu u dobre ljude, zivece u svetu skupa sa potomcima losih primera.
Jedna korisna stvar kojoj ih mozete nauciti je kako da podnesu i prihvate poraz. Jer ce se on redovno javljati.
I postenje, emotivno postenje je jako bitno.
Ostalo ce pokupiti i sami.
angie01 angie01 09:57 17.05.2015

ja sam mama kobac,

koji je shvatio da samo moze da prati, tu je iznad, siri krila, cuva, stiti,...al srecom, kao sto sam i ja nekad davno, pa se sada svaki put vratim u to secanje da mi pomogne, mladunci istrce u svom pravcu iz te senke krila i ti onda ucis od njih, moras da slusas, razumes i prihvatas, jer to je nihov zivot,...doduse, kvocanje nema taster za iskljucivanje, jer je u srcu,...a ono nema neki uticaj, ako se ti ponasas drugacije- svi mi u mnogim situacijama, nesvesno posezemo za modelom svojih roditelja u mnogim situacijama, bez obzira sto i mi o mnogim stvarima mislimo drugacije nego oni- zato pazite kako se ponasate, sta radite, kako odlucujete.

Sve alate za samostalnost im dajte i obucite ih kako se koriste-to je mozda najbazicniji zadatak-kao kod svih zivih bica:)....jedino sto je kod coveka najkoplikovanije i najduze traje.
Gospodja Klara Gospodja Klara 23:54 17.05.2015

Nabacano na brzinu

Budi katalizator a ne Kreator. Ukaži im na to da su život/svet zapravo stanje konstantne promene, pomozi im da razviju sposobnost da se integrišu u tu promenu, da razvijaju intuiciju, da osluškuju unutrašnje Ja, da i sebe percipiraju kao bića promene, da neguju zdrave odbrambene mehanizme, da izbegnu zamke sputavajućih inhibicija, da hvataju povoljnu struju u kosmičkoj ruži vetrova, dozvoli da je u redu biti i fleksibilan i čvrst, i snažan i slab, i Neko i Niko, pomozi im da shvate prepreke kao priliku za razvitak, da teže skladu sa sobom i kad se bune i kad su indiferentni, da odvoje bitno od nebitnog, da je njihov mikrokosmos deo mreže ogromnog mnoštva mikrokosmosa, da su i ljubav i mržnja, i svetlo i mrak isl. ravnopravni atributi opšteg jebenog šarenila koje je i divno i strašno u svakom pojedinačnom trenutku...

Malo pojednostavljeno, ali tako nekako.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:24 19.05.2015

banka preporuka

po Prinsijevoj želji, stigli smo dečurlija na Obalu. šetamo se gologuzi i Sunce nas mrči... da ne ostane na jednocifrenom broju preporuka, za ovaj lepi ćalinski divanluk, prva Dvocifrena je od mene...

hajkula1 hajkula1 13:37 19.05.2015

Деца

U situaciji kada je mizantropija osnovna ideja vodilja danasnjeg (a i svakog do sad) sveta, a bezgranicna sebicnost (i materijalna, i intelektualna, i emotivna) jedina slamka za koju ljudi misle da ima smisla hvatati se, ne bi trebalo da bude veliko iznenadjenje recenica kojom sam zapoceo ovaj blog.

A ipak, uprkos svemu tome, i kao i vecina nas, imam decu...


I sta onda njima reci? Kako ih savetovati? Da li im ista objasnjavati? Kako ih ne-kontaminirati sopstvenim kompleksima? Da li ih ocvrscavati (sa opasnoscu da zavrse kamenog srca), ili ih ohrabrivati da budu slobodni (sa neminovnoscu da zavrse sa slomljenim)? Hiljadu zasto, hiljadu zato



Причам са сестром која је рођена у Сиднеју у Аустралији па и о васпитању, има петогодишњака.
- Није што је наш, Б је сладак, леп, шармантан, интелигентан, лепо васпитан али баш лепо васпитан.
(Нормално живо дете, радознао... све како треба. Али, преговарач, нема агресије, беса, плакања, не буде му баш све по вољи али послуша. Касније се договара, прави план :). Заиста, да се пожели такво дете.


- Таква су сада сва деца у Аустралији.

(Укратко препричавам)

Пре неку годину су направили реформу не само у школству него и у васпитању, развијању социјалне интелигенције. Математику и све друго ће лако научити, важно је правилно васпитање. Видели смо да идемо путем који не ваља, производимо себичне, екстремне индивидуалисте, материјалисте...
Држе (нам) предавања. Суштина је да децу васпитавају, сви и породица и друштво и држава... (Децу васпитава цело село, баш тако ми је рекла :) )
С терористима се не преговара (баш тако ми је рекла, мада сам ја то већ чула пре 20-ак година од једне Рускиоње), дете наредбу мора да послуша, ако је не, то је не, ако му се каже да нешто уради, мора, нема објашњавања у том тренутку (може касније разговор о томе).
Сме да се шљепи. (Породично злостављање је кажњиво али васпитна батина дозвољена.)
Разлике у образовању између приватних и ткзв. паблик, јавних, државних школа су мале и све мање.
Деци из сиромашнијих породица помаже и држава и друштво и школа.
Мора све да се једе. Не носе више млеко него воду (у вртић, школу). Обавезно им се спакује да понесу свеже воће или шаргарепица... Грицкалице се протерују.
Ми (у Аустралији) се враћамо природном, укусима (традиционално гајеном воћу, поврћу) а ви уводите ГМО, губите укусе, мирисе, одричете се природног. Иде се ка томе да не буду велике разлике у цени природно гајене хране и из ГМО семена.
У Аустралији су најпопуларнији Новак Ђоковић и Владимир Путин. (Наравно, сигурно је мало претерала а ја ово морам да поделим с вама.)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana