Piše: Rodoljub Šabić
Kraj je maja, što me podsetilo na jedan skroman, petogodišnji "jubilej". Verovatno sam, ako se izuzmu akteri događaja o čijem "jubileju" se radi, jedan od retkih koji ga se setio, jer je i pre pet godina, u maju 2010., promakao stidljivo, gotovo neprimećeno. Tada je javno tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja novinarki B92, Ivane Momčilović, Antigone Andonov i Jasmine Karanac, zbog toga što su objavljivanjem transkripata prisluškivanih telefonskih razgovora nekadašnjih rukovodilaca JP „Putevi Srbije" u vezi sa slučajem „drumska mafija", navodno odale nekakvu tajnu.
Meni je vest bila specifično interesantna jer sam u događaj bio indirektno involviran. „Drumska mafija" je razotkrivena s mukom, uz pritisak medija i javnosti. Rešenje Poverenika za informacije, doneto po žalbi uzbunjivača iz JP „Putevi Srbije", je sedam meseci stajalo neizvršeno, oni koji su bili dužni da ga izvrše to nisu učinili, oni koji su trebali da prinudno obezbede izvršenje tog rešenja nisu ništa preduzimali, pa su dugo ostale skrivene informacije koje bi i ranije potvrdile pljačku na naplatnim rampama. Konačno, rešenje Poverenika je izvršeno, pod pritiskom javnosti informacije su objavljene, a slučaj je dobio epilog. Kakav?
Više učesnika "mafija" je osuđeno na zatvorske kazne, ali "bode oči" da među njima nije bilo praktično ni jedne „krupne ribe", a novinarke B92 koje su objavile delove transkripta o prisluškivanju razgovora lica za koje je postojala sumnja da su „krupne ribe" bile su izložene krivičnom progonu.
Sećam se da mi je vest o odustanku javnog tužioca od krivičnog gonjenja tada delovala kao mogući nagoveštaj boljeg, racionalnijeg odnosa prema sličnim situacijama ubuduće. Naime, u kratkom vremenskom periodu, tada je dva puta, nekorektno, otvarano pitanje odgovornosti novinara za odavanje tajni. Pored „drumske mafije" bio je to i famozni „slučaju M. Kovačevića". Ispostavilo se da moj optimizam nije bio opravdan. Jer, nešto kasnije imaćemo manje, više istu situaciju i sa novinarima Nacionalnog građanskog, optuženim zbog "odavanja tajni" o totalno neodgovornom izvršavanju obaveza prema sistemu odbrane od strane mnoštva "odgovornih" subjekata. Za utehu je jedino što se i ta stvar na kraju završila odustajanjem od krivičnog gonjenja.
U čemu je "logika" ideje nadležnih da treba „pritisnuti" novinare? Zar, ostavljajući po strani dileme o opravdanosti statusa tajne u mnogim slučajevima, ipak nije sasvim jasno da "tajne" ne odaju novinari, već neko iz aparata vlasti, neko od oficijalnih "čuvara tajni"?
Kako god bilo, pristalice "tretmana" novinara morali bi povesti računa o dve nezaobilazne činjenice.
Prva je ta da naš Zakon o javnom informisanju i medijima izričito predviđa da novinar nije dužan da otkrije izvor informacije, osim ako se radi o informacijama koje se tiču krivičnog dela za čije izvršenje je, kao minimum, zaprećena kazna od 5 godina zatvora. A takav minimum predviđen je za izuzetno mali broj najtežih krivičnih dela, čak i za krivična dela špijunaže ili odavanja državne tajne predviđeni su blaži minimumi. .
Druga je član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i praksa Evropskog suda za ljudska prava na njemu zasnovana. Mnogo, mnogo pre naših „dilema", pre skoro 20 godina, u sporu Goodwin protiv UK taj sud je izneo stav: „...zaštita novinarskih izvora jedan je od osnovnih preduslova slobode štampe... i da bez takve zaštite vitalna uloga štampe kao psa čuvara javnosti može biti potkopana, a sposobnost štampe da pruža tačne i pouzdane informacije ugrožena." I bez sumnje bio u pravu.
Ne bi smelo biti dileme oko toga da u svim slučajevima "odavanja tajni" ti koji treba da budu "pritisnuti" nisu novinari, već oni čiji posao je da čuvaju tajne, koji su za to postavljeni, zaposleni i plaćeni.
To je jedino što je principijelno opravdano, u svim prilikama. A doslovno neophodno u našim aktuelnim, kad "tajni" i "osetljivi" podaci bukvalno "kuljaju" i "na ulicu" i ka određenim medijima, na prepoznatljivo selektivnoj osnovi, pa u gotovo (tragi)komičnoj formi otvaraju pitanje - Da li je neko pomešao uloge čuvara i distributera tajni?