Generacija koja je imala muda da tog buntovnog juna 1968. godine demonstrira protiv režima Josipa Broza Tita zaslužuje poštovanje i dostojno sećanje. Pre 47 godina mladi su protestovali na ulicama Beograda glasno uzvikujući parole "Hoćemo sutra bez onih koji su upropastili juče!", "Nećemo rešavanja, hoćemo rešenje!", "Borimo se za boljeg čoveka, a ne za bolji život!", "Dosta pendreka po ljudskom umu!", "Praznu glavu vetar nosi!"....
Danas u Srbiji najglasniji u protestima su - penzioneri, dok mladi ljudi beže iz Srbije, uvidevši da je pasoš otpusna lista iz ludnice od ove zemlje.
Ta pobunjena 1968. bila je glavni povod da 6. juna 2015. u studiju "Dvestadvojke" ugostim filmskog reditelja Lazara Stojanovića, jednog od lidera studentskog pokreta, nekadašnjeg urednika lista "Student" i časopisa "Vidici". Emisiju smo otvorili "šezdesetosmaškom" temom, a nastavili razgovorom u duhu čuvene opaske Alberta Ajnštajna: „Većina ljudi misli da intelekt čini čoveka velikim. Oni nisu u pravu: to je karakter."
Konkretno, pričali smo o ljudima, sjajnim umetnicima ili vrsnim naučnicima, a - lošim ljudima. Rdjavim karakterima. Pomenuli smo poznatog književnika Knuta Hamsuna, koji je, na žalost, podržao nemačke naciste i posle toga doživeo da mu čitaoci u znak protesta vraćaju knjige. I pesnika Ezru Paunda, koji je podržao italijanske fašiste. Pitao sam Lazara Stojanovića šta sada misli o Ljubiši Ristiću, sjajnom pozorišnom reditelju, svom saborcu iz studentskih protesta 1968, koji je tokom devedesetih pristao da bude visoki funkcioner stranke JUL Mirjane Marković, jedne od najodgovornijih osoba zločinačkog režima Slobodana Miloševića.
Razgovor smo okončali debatom o nesprovedenoj lustraciji u Srbiji posle 5. oktobra 2000. godine i upornom odbijanju svih potonjih režima da usvoje Zakon o otvaranju tajnih dosijea.