Piše: Rodoljub Šabić
Juče sam primio ovo pismo:
"Imajući u vidu činjenicu da mi je od strane klijenta ... iz ... u kancelariji deponovano 8 fascikli nepoznatih fizičkih lica, koje je moj klijent, po njegovom kazivanju "spasao sa deponije", ovom prilikom Vas obaveštavam o gruboj povredi rukovaoca podataka, ... banke, kojoj su podaci ustupljeni po osnovu ugovornog odnosa očigledno od strane njenih klijenata.
Kako nisam imao nameru da na bilo koji način povredim privatnost nepoznatih ljudi, to sam izvršio uvid samo u prve strane fascikli, a ne i u njihov sadržaj, te sam utvrdio sledeće:
1. Fascikle sadrže e -mail korespodenciju, fotokopije ličnih karata i zdravstvenih knjižica, potvrde o zaposlenju i visini primanja, originalne blanko menice, brojeve računa klijenata i promete po računima, zahteve za konstituisanje hipoteke, zahteve za stambene kredite, odluke kreditnih odbora i sl.
2. Svi podaci spadaju po polje bankarske tajne, koju su banke dužne da štite u skladu sa Zakonom o bankama.
3. Svi podaci, a posebno blanko menice su podložni zloupotrebi od strane nesavesnih lica koja bi došla u njihov posed.
4. Sličnih dosijea u ... je bilo na stotine, i iste su po rečima klijenta „razvlačili skupljači sekundarnih sirovina".
Zbog toga sam smatrao da je moja obaveza da ove dosijee u originalu dostavim nadležnom autoritetu, kao i da prijavim osnovanu sumnju da je u najmanju ruku izvršen prekršaj iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.
Ujedno, molim Vas da o ovoj činjenici obavestite i NBS, s obzirom da postoji sumnja da je ... banka teže i trajnije povredila bankarsku tajnu klijentima, a što u skladu sa članom 130 Zakona o bankama predstavlja osnov za oduzimanje dozvole za rad banci.
Srdačno,
...advokat"
Biće , naravno, povodom ovog pisma dosta posla, ali i pre nego što posao bude okončan ima razloga da ga podelim ovde na blogu, kao nažalost "dobru", čak "sjajnu" ilustraciju kod nas dominantnog odnosa prema podacima o ličnosti.