sam za mašinom, šila sam.
Pitali me oficiri čija sam.
Ne pitajte oficiri čija sam,
Vodite me vašoj kući, vaša sam!
Ostavićemo za tren po strani jebežljivu radodajku sedelasamzamašinomšilasam i fokusirati se na oficire! Oficiri ali čiji? U pesmi je to dato odveć paušalno i neodređeno. Koji je period istorije u pitanju, zemlja, narodnost, brojčano stanje oficira, da li ih je bilo dvojica, da li ih je bilo devet, tridesetšest? Koja je vojska u pitanju kojoj oficiri pripadaju ili su pripadali? Da li je bio rat ili je bilo tz mirnodopsko stanje? . Pesma to ni u jednom trenutku, stihu, strofi…ne objašnjava niti razjašnjava.
Iako se sedelasamzamašinomšilasam obraćaju u drugom licu jednine, oficiri joj ipak postavljaju relativno bezazleno pitanje. Činjenica je da je sedelasamzamašinomšilasam o’ma batalila mašinu, Singericu, da se pretpostaviti i zagoreloželjno skočila na noge lagane, spremna da uživa u kopulaciji s oficirima i to u njihovoj kući! Da li se pod pojmom kuća pretpostavlja da je u pitanju Kasarna ili oficiri imaju zajednički ili svako svoj Kvartir? Onda na red dolazi pitanje kad već sedelasamzamašinomšilasam odlazi s oficirima u njihovu kuću da li se da naslutiti redaljka ili će u određenim vremenskim razmacima bez prisustva drugih, sedelasamzamašinomšilasam, imati seks sa samo jednim oficirom? Odnosno jednim za drugim?
Iz razloga što je sedelasamzamašinomšilasam, trenutačno zabatalila mašinu i bez trunke krzmanja jurnula u vašu (oficirsku) kuću, jasno nam govori da je spremna na tz SVE! Mogu svi (oficiri) a mogu i jedan po jedan.
I još nešto! Rekoh već da oficiri u pesmi zvuče nedorečeno. Da li su bili potporučnici, poručnici, kapetani, majori, potpukovnici… pa sve do generala! Sudeći po njihovom muvanju po sokacima i zavirivanju kroz prozore, moglo bi se skoro stopostotno ustvrditi da su bili mladi, znači, najviše poručnici. Zatim. Ako su već virili kroz prozore, u pitanju je nesumnjivo bila neka varošica s prizemnim kućama vojvođanskomađarskorumunskopanonskog tipa. S pravom možemo pretpostaviti da su oficiri preko dana bili na tz dužnosti. Zatim sledi ručak pa odlazak u kafanukrčmubircuz uz podrazumevajuće bekrijanje i unošenje u organizam većih količina alkohola najrazličitijeh vrsta. Izašavši najzad iz kafanekrčmebircuza, raspojasani i razdrljeni, započinju lunjanje slabo ili nikako osvetljenim sokacima i šorovima. I kao što je onaj iz podnožja video krčmu u planini jer su joj se videla svetla dole u dolini, tako i narečeni oficiri opažaju osvetljen prozor/pendžer iza kojeg sedelasamzamašinomšilasam! Pićem omamljenim oficirima (muškarcima) sedelasamzamašinomšilasam, izgledala je kao prikaza iz najlepših snova! Možda je i bila lepa, jedra, sisata, guzata… a možda su se oficiri sutra ujutro probudili kao Nikola, u krevetu pored Baba Sere!
Opće je poznato da, kada je muškarac na službi u vojsci pa bio on i oficir, kriterijumi mu glede suprotnog pola opadaju strahovitom brzinom! Još ako su predozirani alkoholom, sve što ima sise, dupe i onu stvar, vrlo je odgovarajuće, dapače!
Nego zašto je sedelasamzamašinomšilasam, u po burne tavne noći, kad bi i Feruz Paša skočio izbezumljen iza sna, bila za mašinom i šila? Šta je radila preko dana? Spavala? Ili je noć izabrala da bi izbegla danske vrućine? Kako god, njen prozor, pored toga što je bio osvetljen, bio je i otvoren, takorekuć na izvolte. Stiče se utisak da je sedelasamzamašinomšilasam bila veomavrlo iskusna glede noćnog kretanja oficira i njihovog zavirivanja kroz prozore! Apropos toga, nije na odmet pomenuti da je u literaturi, serijama, filmovima (Oficir i džentlmen npr) bezbroj puta opisan afinitet suprotnog pola, tz ženskinja, spram uniformisanih lica zvanih oficiri. Da li je to nepatvorena istina koja se ponavlja/događa godinama ili je u pitanju nešto drugo, nemam pojma! Međutim imam utisak da današnja vojska, i oficiri razume se, ič ne privlače prelepo ženskinje zemlje nam Srbije. Ček, ček, ja to gledam gradskim, da ne kažem beogradskim očima, možda je gore pomenuto stanje dijametralno suprotno u manjim mestima, gradićima i varošicama, auuuu, umal’ sela ne pomenuh! Shvatam da nisam u pravu! Redovna plata, časno zanimanje, eventualni stambeni prostor i relativno komotan život, itekako mogu biti privlačni devojkama bezadežno zakopanim i ukopanim u ni malo idilična srpska sela, varošice, palanke, gradiće… Zato devojke iz narečenih sredina, sedajte za mašine, mogu biti i električne, otvarajte prozore i do visokog sjaja iluminirajte prostoriju u kojoj sedelasamzamašinomšilasam!