Gde su granice novinarske kritike političara?

Freedom of Information RSS / 14.03.2008. u 12:53

 

Autor: Miroslav Janković

Često se u javnosti, ali i među samim novinarima/kama postavlja pitanje dokle se može ići u kritici političara/ki, a da to ne preraste u nezakonito i izveštavanje koje je protivno pravilima profesije. Ako mene pitate, kao građanina, sa obzirom na to kako političari rade svoj posao granica gotovo i da nema. Kao pravnik, dao bih vam nešto drugačiji odgovor.

Želim da vam kroz slučaj koji je po predstavci za kršenje slobode izražavanja  vođen pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu ukažem na ono što po ovom pitanju predstavlja stav jedne međunarodne sudske institucije. Reč je o slučaju Lingens protiv Austrije. Predstavka je podneta 1982, a presuda je doneta 1986. godine. 

Lingens vs Austrija

Novinar Lingens je tih godina živeo i radio u Beču kao urednik magazina "Profil". U jednom televizijskom intervjuu (intrevju vođen 1975. godine) vodila se žestoka diskusija između predsednika austrijske liberalne stranke Fridriha Petera i predsednika Jevrejskog dokumentaciong centra Simona Vizentala koji je tvrdio da je Peter tokom II svetskog rata služio u Prvoj SS brigadi, koja je u nekoliko navrata masakrirala civile. Peter nije poricao da je bio pripadnik ove jedinice, ali je naglasio da nije bio umešan u počinjena zverstva, na šta je Vizental uzvratio da to nije ni tvrdio.

Sutradan se i Bruno Krajski, predsednik Socijalisticke partije Austrije, oglasio rekavši za Vizentala i njegovu organizaciju da su "politička mafija" i da koriste "mafijaške metode". Ovde bih samo dodao da se pomenuti TV intervju dogodio samo 4 dana nakon izbora u Austriji i da je na pomolu bila koalicija između stranaka Petera i Krajskog. 

Nedugo zatim, glavni lik ove priče - novinar Lingens, objavljuje dva članka. U prvom kritikuje Fridrih Petera za koga kaže da je zbog takve prošlosti neprihvatljiv kao političar i Bruna Krajskog tvrdeći da on iz političkih razloga štiti Petera i pripadnike SS-a. Lingens za Krajskog kaže: "da je to izrekao neko drugi, to bi verovatno bilo nazvano najnižim oportunizmom, ali je stvar u datim okolnostima još složenija jer Krajski veruje u ono što govori". U drugom članku Lingens ističe uticaj koji stavovi Krajskog imaju na javno mnjenje i kritikuje ga zbog podrške Peteru i predusretljivog stava prema bivšim nacistima. On dodaje i sledeće: "Jedna Austrija koja je proizvela Hitlera, Ajhmana i toliko drugih ratnih zločinaca, nije uspela da se pomiri sa svojom prošlošću, već je naprosto prešla preko nje, što nosi opasnost od toga da zemlja bude predata u ruke nekog budućeg fašističkog pokreta". Značajno je još pomenuti iz ovog teksta da Lingens smatra ponašanje Krajskog nemoralnim i nedostojnim, da se Austrijanci mogu pomiriti sa svojom prošlošću bez dodvoravanja nacistima, minimiziranja problema koncetracionih logora ili klevetanja Vizentala. Na kraju, Lingens kritikuje netaktičnost sa kojom se kancelar Krajski poneo prema žrtvama nacizma, a zatim i stav austrijskog društva u celini prema nacističkim zločinima i bivšim nacistima.

Slede dve tužbe koje je Krajski zbog klevete podneo protiv Lingensa koga austrijski sud proglašava krivim i kažnjava novčanom kaznom od 20 000 šilinga.

Nakon što je iscrpeo sva domaća pravna sredstva u pokušajima da obori ovu presudu, Lingens se žalio ECHR zbog povrede slobode izražavanja (član 10 konvencije). Lingens  i Vlada Austrije nisu se sporili po pitanju da li je došlo do ometanja slobode izražavanja, jasno je bilo da je to učinjeno. Vlada Austrije je, za razliku od Lingensa, tvrdila da je to bilo neophodno u jednom demokratskom društvu.

Zaključci i stavovi koje je sud zauzeo u presudi su veoma zanimljivi i čini mi se da daju odgovor na pitanje koje se, kao što sam pomenuo na početku teksta, postavlja mnogima od nas. Izdvojio bih sledeće teze:

  • Upravo sloboda štampe pruža javnosti jedan od najboljih načina da sazna ideje i stavove političara/ki i da formira svoje mišljenje o njima, a sloboda političke debate u srži je demokratije. Zbog toga, granice prihvatljive kritike šire su za političara/ku - koji se neizbežno i svesno izlaže temeljnom ispitivanju svake reči i dela od strane novinara/ki i javnosti uopšte - nego za druge pojedince/ke, te političari/ke moraju da ispolje veću dozu trpeljivosti

 

  • Država može da "ometa" slobodu izražavanja samo u slučajevima koji su propisani zakonom i kada je to neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti teritorijalnog integriteta ili javne bezbednosti radi sprečavanja nereda, kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja obaveštenja dobijenih u poverenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva. Nije dovoljno da ometanje slobode izražavanja bude propisano zakonom da bi bilo dozvoljeno, potrebno je i da to bude neophodno u demokratskom društvu

 

  • Sud je smatrao da se kazna izrečena Lingensu od strane austrijskog suda može posmatrati kao neka vrsta cenzure jer bi ona u budućnosti mogla obeshrabriti i druge novinare/ke da pišu i time izvršavaju svoje zadatke kao dobavljači informacija i budni posmatrači javnih zbivanja

 

  • Sud je istakao da se činjenice i vrednosni sudovi moraju pažljivo razlikovati. Postojanje činjenica može se dokazati. Tačnost vrednosnih sudova ne podleže dokazivanju. Sud je zauzeo stav da su činjenice na kojima je Lingens zasnovao svoje vrednosne sudove nesporne, kao što je to i njegova dobra vera

Sud je utvrdio da je Austrija prekršila Lingensovo pravo na slobodu izražavanja zbog čega je morala da mu isplati 284.538,60 šilinga.

Mislim da posle ovoga više nego ikada postaje jasno koliko je važno da novinari/ke tokom izveštavanja ukoliko iznose svoje vrednosne sudove, isti budu zasnovani na činjenicama i dobroj veri. Ovo je, takođe, argument u prilog bavljenja istraživačkim novinarstvom.

I na kraju, ne mogu, a da ne citiram jednu sjajnu Lingensovu rečenicu.

"Da je Bruno Krajski upotrebio lični ugled onako kako je to učinio radi zaštite Fridriha Petera, u svrhu otkrivanja te druge i bolje Austrije, pružio bi ovoj zemlji ono što joj je najpotrebnije da bi se pomirila sa svojom prošlošću - više samopouzdanja"



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Doctor Wu Doctor Wu 13:39 14.03.2008

Zanimljivi kriterijumi boldovanja...

moze i ovako:

Država može da "ometa" slobodu izražavanja samo u slučajevima koji su propisani zakonom i kada je to neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti teritorijalnog integriteta

sta ECHR podrazumeva pod "teritorijalnim integritetom"?
Freedom of Information Freedom of Information 13:52 14.03.2008

Re: Zanimljivi kriterijumi boldovanja...

Cilj boldovanja u rečenici koju ste izabrali je da skrene pažnju na dva uslova koje je potrebno ispuniti kako bi ometanje slobode izražavanja bilo dozvoljeno. Jedan je da je to propisano zakonom. A drugi (ako je prvi ispunjen) je da je to neophodno u demokratskom društvu. Postoji kriterijumi i za pojam "neophodno u demokratskom društvu" i čini mi se da bi bilo zanimljivije o tome diskutovati.

Hvala na komentaru
Doctor Wu Doctor Wu 14:41 14.03.2008

Re: Zanimljivi kriterijumi boldovanja...

dva uslova koje je potrebno ispuniti kako bi ometanje slobode izražavanja bilo dozvoljeno. Jedan je da je to propisano zakonom. A drugi (ako je prvi ispunjen) je da je to neophodno u demokratskom društvu. Postoji kriterijumi i za pojam "neophodno u demokratskom društvu" i čini mi se da bi bilo zanimljivije o tome diskutovati.


ali u vasem tekstu za drugi uslov doslovno stoji "kada je to neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti teritorijalnog integriteta". dakle, kriterijum za neophodnost je jasno dat, a to je "interes nacionalne bezbednosti teritorijalnog integriteta". i ne znam zasto izbegavate odgovor na pitanje sta ECHR podrazumeva pod tim "interesom"?

Hvala na komentaru

molim, nema na cemu.
dragan7557 dragan7557 15:18 14.03.2008

Re: demos kratos

Postoji kriterijumi i za pojam "neophodno u demokratskom društvu" i čini mi se da bi bilo zanimljivije o tome diskutovati.


Kriterijum koji ste nazvalli "neophodno u demokratskom društvu" nikada za sebe ne postoji iz prostog razloga
što se pod demokratijom podrazumeva način vladanja a ne svrha vladanja.
Polazeći od toga da je demo kkratija uvek ispunjena ako nije u pitanju nedemokratska vlast pitanje neophodnosti se svodi na ispunjavanje minimuma uslova kako bi se modus operandi zakonski ispunio dok ne govori ništa o sadržaju demo kratije.

To je imalo za posledicu da se u potpunosti izgubi iz vida da demokratija u sebi sadrži osnovni element ' služenja narodu' a nikako vladanju narodom.

Srpsko govorno područje demo kratiju još uvek naziva vladavinom narodom a služenje narodu je skoro nepoznata mislena imenica na mnogim prostorima u svetu.
Interesantno u razvoju "demokratije" u Srbiji je da se osim kratkog perioda za vreme Đinđića, kada je pokušano sa državom kao 'servisom građana' ( neo liberalistika pozicija) vlast još uvek smatra glavnim faktorom postojanja države a njeni nosioci samim tim ne deluju sa pozicija demo kratije u službi naroda već sa pozicije ogoljene sile nad narodom a sama činjenica da se vlast shvata kao (pobednički plen) nad narodom je potvrđena deklaracijom o istoj bez ikakvog sadržaja za narod.

Narod služi da bi nad njim vladala vlast je shvatanje koje je danas prešlo u ortodoksiju svih političara
pa ček i SPC koja za razliku od političara nikada nije ni krila da služi bogu a ne narodu.
U Srbiji danas se vrši vlast nad narodom a svaka priča o demokratiji je apologetika nasilja potpuno nesposobne politike i njenih aktera na vlasti.

Pod imenom demo kratija se danas srpskom narodu prodaje najneodgovorniji primitivni liberalizam i sa primesama neo liberalizma se ubrzanim tempom (nasilna privatizacija po svaku ceni) stvarai korporativna država asocijalnog karaktera sa elementima represije i nasilja nad narodom. A sve pod lažnom maskom deklarativne demo kratije.
dragan7557
14 mart 2008
dragan7557 dragan7557 15:36 14.03.2008

Re: Zanimljivi kriterijumi boldovanja...

Doctor Wu
moze i ovako:

Država može da "ometa" slobodu izražavanja samo u slučajevima koji su propisani zakonom i kada je to neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti teritorijalnog integriteta

sta ECHR podrazumeva pod "teritorijalnim integritetom"?


Ovo važi samo za Nacionalnu državu a nikako za korporativnu državu neo liberalnog tipa kakve su sa malim izuzetcima skoro sve stare EU države.

Nacionalna bezbednost i integritet su elementi koje korporativna država u potpunosti negira jer su interesi korporativnog kapitala i profita nadnacionalni a okvir nacionalnost i nacionalna bezbednost je u dijametralnoj suprotnosti sa svim što je korporativno.

Teritorijalni integritet je važan u nacionalnoj državi dok je u korporativnoj državi umesto ovoga uveden princip nadnacionalnog (transnacionalni kapital) karaktera kapitala osobito finansijskog koji ne trpi nikakvo ograničavanje
slobode kretanja dok je nacionalni integritet prazna floskula koja služi za domaće potrebe.
dragan7557
14 mart 2008
dracena dracena 13:47 14.03.2008

Izvanredno

Sud je istakao da se činjenice i vrednosni sudovi moraju pažljivo razlikovati. Postojanje činjenica može se dokazati. Tačnost vrednosnih sudova ne podleže dokazivanju. Sud je zauzeo stav da su činjenice na kojima je Lingens zasnovao svoje vrednosne sudove nesporne, kao što je to i njegova dobra vera

Ovo je centralni problem u svim našim političkim debatama. Vrlo olako se iznese neistina, a onda se poziva na pravo na sobodnu reč i uvek se nadje dovoljan broj onih koji će podržati to njegovo pravo. Pravo na slobodnu reč ne uključuje i pravo na laž ili poluistine.

S druge strane, često se dešava da razapnemo na krst pojedinca samo zato što nam se ne dopada njegovo mišljenje o nekom dogadjaju, dakle njegov vrednosni sud.

A moralo bi da bude upravo suprotno: da svi MORAMO da govorimo samo istinu (ono za šta nismo sigurni da je istina, obavezni smo da prećutimo), a da SMEMO da iznesemo svoj vrednosni sud o dogadjajima (mada ne svaki i o ljudima, naročito onaj koji se tiče njihovih osobina na koje oni nemaju uticaja).
Freedom of Information Freedom of Information 13:59 14.03.2008

Re: Izvanredno

To je tačno,
pojednostavljeno rečeno zakon štiti argumentovane vrednosne sudove, ali ne i one koji su zasnovani na neistinitim ili nekim sličnim pobudama.
Boris Drenca Boris Drenca 14:26 14.03.2008

Lepo, ali

postaje jasno koliko je važno da novinari/ke tokom izveštavanja ukoliko iznose svoje vrednosne sudove, isti budu zasnovani na činjenicama i dobroj veri. Ovo je, takođe, argument u prilog bavljenja istraživačkim novinarstvom.


Više nego jasno. Nažalost, mediji su (kao i veći deo društva i moralnih standarda) sistematski uništavani i njihov uticaj ostaje mali, skoro nemerljiv.

Tako da se ne može razviti ni istraživačko novinarstvo a o vrednosnim sudovima da se ne priča. Naime razvoj kritičke misli i pisanja na osnovu činjenica neminovno je povezan sa uticajem i moći mesta gde se objavljuje-prikazuje. U Srbiji uticaj je mali i samim tim zloupotreba slobode mišljenja je česta. Na naslovnim stranama se vidi samo zloupotreba.
Freedom of Information Freedom of Information 15:43 14.03.2008

Re: Lepo, ali

Uticaj medija je ogroman, nikako se ne bih složio da je "mali, skoro nemerljiv"
dragan7557 dragan7557 19:14 14.03.2008

Re: Lepo, ali

Freedom of Information
Uticaj medija je ogroman, nikako se ne bih složio da je "mali, skoro nemerljiv"


Ja bih ga pre nazvao ključnim osobito u Srbiji gde je ponuda informacija od strane alternativnih medija skoro
zanemarljiv ako uopšte postoji.
KafaJeGotova KafaJeGotova 15:46 14.03.2008

freedom of expression

a sta je sa slucajem zeka, episkopi i presuda?
gorran gorran 16:37 14.03.2008

Re: freedom of expression

KafaJeGotova
a sta je sa slucajem zeka, episkopi i presuda?
Za to evropski sud nije nadležan. To jre pitanje integriteta hrišćanstva i hrišćanina, i jedini mogući autoriteti su Svemogući Bog, Njegova Reč i Njeni Tumači.
To spada u sasvim drugu liniju subordinacije.
Najpre imamo povređeno osećanje hrišćanskog integriteta - pa duševni bol - pa nadležni duhovni autoritet u liku episkopa Irineja (- i dalje SPC - hrišćanstvo - svemogući bog)
Pa onda dolazi reakcija:
(svemogući bog - hrišćanstvo - SPC -) država kao zemaljska vlast - grananje u tri grane vlasti.
Kad su episkopu Irineju smetala deca za vreme Zmajevih dečjih igara, ili kad mu zasmeta pozorišna predstava italijanskih umetnika,, poslednja, izvršna karika bila je naša hrišćanska policija. A u Zekinom slučaju izvršnu ulogu imalo je naše hrišćansko sudstvo.

A Njegova reč se, kao što je poznato, ne poriče. Ni reč Njegovih namesnika na zemlji u vidu duhovne i svetovne vlasti.
KafaJeGotova KafaJeGotova 16:59 14.03.2008

Re: freedom of expression

a, i ta novinarka kod koje je zeka gostovao - boli nju za slobodu govora kod nje u emisiji. bitno da se digla neka frka, i njoj dobro.
sada bi trebalo, kao vid solidarnost sto su uradili u danskoj za karikature, da svi mediji puste taj snimak i da se solidarisu.
ne znam da li ima vajde da se apeluje na preCednika?
Freedom of Information Freedom of Information 17:53 14.03.2008

Re: freedom of expression

Da, upoznat sam sa ovim slucajem i ovo bi po mom misljenju moralo da stigne pred Evropski sud za ljudska prava, bas zbog povrede slobode izrazavanja. Postoji sudska praksa za slicne slucajeve, tako da je pozitivan ishod za podnosioca predstavke vise nego izvestan.



KatarinaMedici KatarinaMedici 16:09 14.03.2008

Gde su granice novinarske kritike političa

Pročitajte "dnevne novine" Kurir i videćete da nema dna, još ako ste tako sirovo stranački obojeni, bez imalo novinarskog stila, granice ne postoje.
Freedom of Information Freedom of Information 18:03 14.03.2008

Re: Gde su granice novinarske kritike političa

Pročitajte "dnevne novine" Kurir i videćete da nema dna, još ako ste tako sirovo stranački obojeni, bez imalo novinarskog stila, granice ne postoje.


KatarinaMedici, pratim Kurir redovno i naravno da mi je potpuno jasno o cemu pricate i delim vasu zabrinutost. Ono sto ja vidim kao problem je cinjenica da nasi sudovi ne tumace na adekvatan nacin pojmove kao sto su "govor mrznje", "sloboda izrazavanja" i slicno. Dakle, "Kurir" ali i svaki drugi medij moze da krsi pravila koliko hoce, ali za to mora da snosi odgovornost. Svaka izrecena sankcija ima i svoj preventivan karakter, a to je sprecavanje ponovnog krsenja zakona. Samo kada bi jos izrecenih sankcija i bilo...
Goran Nikolić Goran Nikolić 17:29 14.03.2008

pouka

veoma poucan tekst,
i to pre,
za kolumniste nekih paradrzavnih listova,
nego za ostale novinare
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:59 14.03.2008

Ja bih samo da

se razjasni prva rečenica:

Često se u javnosti, ali i među samim novinarima/kama postavlja pitanje dokle se može ići u kritici političara/ki, a da to ne preraste u nezakonito i izveštavanje koje je protivno pravilima profesije.


Pretpostavljam da se u njoj pod "izveštavanjem" podrazumeva komentarisanje, odnosno iznošenje vrednosnih sudova, a na osnovu pridobijenih činjenica. Jer, izveštavanje, odnosno izveštaj je kategorija, koja nikako ne sme da se meša sa komentarom ili analizom. Onog trenutka kada se u izveštaj umešaju vrednosni sudovi, on postaje propaganda, čega smo se načitali u socijalistička vremena, a bogami i danas je to omiljeni novinarski "hibrid". Dakle ili izveštaj ili komentar. Zajedno u jednom ne ide. Što se tiče izveštavanja, kao takvog, tj. izveštaja o radu političara ili drugih javnih službenika, tu granice ne bi smelo da bude. Sve što se plaća novcem poreskih obveznika mora da bude dostupno široj javnosti, uvek i svuda.
Freedom of Information Freedom of Information 18:14 14.03.2008

Re: pouka

veoma poucan tekst,
i to pre,
za kolumniste nekih paradrzavnih listova,
nego za ostale novinare


Gorane, moj cilj je bio da iznesem stav jedne medjunarodne sudske institucije o granicama novinarske kritike politicara. Jednostavno, da ponudim ovu informaciju na diskusiju. Kao sto to verovatno znate u anglosaksonskom pravnom sistemu sudska praksa predstavlja izvor prava, a Srbija je potpisala i ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, pa nas ovo sigurno dotice, da ne kazem veze.

Ne pretendujem da bilo koju grupaciju mapiram kao ciljnu grupu. Drago bi mi bilo da svako iznese svoje misljenje...

zaista hvala na komentaru
Freedom of Information Freedom of Information 18:27 14.03.2008

Re: Ja bih samo da

Pretpostavljam da se u njoj pod "izveštavanjem" podrazumeva komentarisanje, odnosno iznošenje vrednosnih sudova, a na osnovu pridobijenih činjenica. Jer, izveštavanje, odnosno izveštaj je kategorija, koja nikako ne sme da se meša sa komentarom ili analizom. Onog trenutka kada se u izveštaj umešaju vrednosni sudovi, on postaje propaganda, čega smo se načitali u socijalistička vremena, a bogami i danas je to omiljeni novinarski "hibrid". Dakle ili izveštaj ili komentar. Zajedno u jednom ne ide. Što se tiče izveštavanja, kao takvog, tj. izveštaja o radu političara ili drugih javnih službenika, tu granice ne bi smelo da bude. Sve što se plaća novcem poreskih obveznika mora da bude dostupno široj javnosti, uvek i svuda.


Jelice, dobro pretpostavljate :)

Mislio sam na svako izvestavanje u kome novinari iznose svoje vrednosne sudove. Siguran sam da Vi, kao novinarka, mnogo bolje od mene baratate novinarskom terminologijom (izvestaj, komentar, analiza i slicno) pa vam se zahvaljujem na pojasnjenjima.

Za izvestaje o radu politicara ili drugih javnih sluzbenika se potpuno slazem - mora biti dostupno. Svi koji prate primenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama su svedoci napora koje Rodoljub Sabic ulaze u povecanje transparentnosti rada organa javne vlasti. Nazalost, i prepreka na koje u tome nailazi. Zaista bih voleo kada bi drzavni organi poceli da shvataju gradjane/ke kao svoje poslodavce kojima moraju da "ispostavljaju" racune za svoj rad. Uskoro cemo vise i o tome, jer ta tema sigurno zasluzuje poseban blog
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:32 14.03.2008

Re: Ja bih samo da

E, super, samo da raščistimo :)))
freja freja 07:06 15.03.2008

U Srbiji,ne znam...

Hm,
iza pojedinih medija,bilo pisanih ili ne,(kojima nase stanovnistvo veruje(?!!),znamo svi o kojim je rec)stoje odredjene politicke strukture,koje dalje usmeravaju i odredjuju rad novinara i granice njihove profesije, a ne samo novinara,vec i rad sudskih organa. Toliko o nezavisnosti sudstva.Pominjali ste ovde slucaj Zeka...jos jedan u nizu.
pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana