Autor: Miroslav Janković
Često se u javnosti, ali i među samim novinarima/kama postavlja pitanje dokle se može ići u kritici političara/ki, a da to ne preraste u nezakonito i izveštavanje koje je protivno pravilima profesije. Ako mene pitate, kao građanina, sa obzirom na to kako političari rade svoj posao granica gotovo i da nema. Kao pravnik, dao bih vam nešto drugačiji odgovor.
Želim da vam kroz slučaj koji je po predstavci za kršenje slobode izražavanja vođen pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu ukažem na ono što po ovom pitanju predstavlja stav jedne međunarodne sudske institucije. Reč je o slučaju Lingens protiv Austrije. Predstavka je podneta 1982, a presuda je doneta 1986. godine.
Lingens vs Austrija
Novinar Lingens je tih godina živeo i radio u Beču kao urednik magazina "Profil". U jednom televizijskom intervjuu (intrevju vođen 1975. godine) vodila se žestoka diskusija između predsednika austrijske liberalne stranke Fridriha Petera i predsednika Jevrejskog dokumentaciong centra Simona Vizentala koji je tvrdio da je Peter tokom II svetskog rata služio u Prvoj SS brigadi, koja je u nekoliko navrata masakrirala civile. Peter nije poricao da je bio pripadnik ove jedinice, ali je naglasio da nije bio umešan u počinjena zverstva, na šta je Vizental uzvratio da to nije ni tvrdio.
Sutradan se i Bruno Krajski, predsednik Socijalisticke partije Austrije, oglasio rekavši za Vizentala i njegovu organizaciju da su "politička mafija" i da koriste "mafijaške metode". Ovde bih samo dodao da se pomenuti TV intervju dogodio samo 4 dana nakon izbora u Austriji i da je na pomolu bila koalicija između stranaka Petera i Krajskog.
Nedugo zatim, glavni lik ove priče - novinar Lingens, objavljuje dva članka. U prvom kritikuje Fridrih Petera za koga kaže da je zbog takve prošlosti neprihvatljiv kao političar i Bruna Krajskog tvrdeći da on iz političkih razloga štiti Petera i pripadnike SS-a. Lingens za Krajskog kaže: "da je to izrekao neko drugi, to bi verovatno bilo nazvano najnižim oportunizmom, ali je stvar u datim okolnostima još složenija jer Krajski veruje u ono što govori". U drugom članku Lingens ističe uticaj koji stavovi Krajskog imaju na javno mnjenje i kritikuje ga zbog podrške Peteru i predusretljivog stava prema bivšim nacistima. On dodaje i sledeće: "Jedna Austrija koja je proizvela Hitlera, Ajhmana i toliko drugih ratnih zločinaca, nije uspela da se pomiri sa svojom prošlošću, već je naprosto prešla preko nje, što nosi opasnost od toga da zemlja bude predata u ruke nekog budućeg fašističkog pokreta". Značajno je još pomenuti iz ovog teksta da Lingens smatra ponašanje Krajskog nemoralnim i nedostojnim, da se Austrijanci mogu pomiriti sa svojom prošlošću bez dodvoravanja nacistima, minimiziranja problema koncetracionih logora ili klevetanja Vizentala. Na kraju, Lingens kritikuje netaktičnost sa kojom se kancelar Krajski poneo prema žrtvama nacizma, a zatim i stav austrijskog društva u celini prema nacističkim zločinima i bivšim nacistima.
Slede dve tužbe koje je Krajski zbog klevete podneo protiv Lingensa koga austrijski sud proglašava krivim i kažnjava novčanom kaznom od 20 000 šilinga.
Nakon što je iscrpeo sva domaća pravna sredstva u pokušajima da obori ovu presudu, Lingens se žalio ECHR zbog povrede slobode izražavanja (član 10 konvencije). Lingens i Vlada Austrije nisu se sporili po pitanju da li je došlo do ometanja slobode izražavanja, jasno je bilo da je to učinjeno. Vlada Austrije je, za razliku od Lingensa, tvrdila da je to bilo neophodno u jednom demokratskom društvu.
Zaključci i stavovi koje je sud zauzeo u presudi su veoma zanimljivi i čini mi se da daju odgovor na pitanje koje se, kao što sam pomenuo na početku teksta, postavlja mnogima od nas. Izdvojio bih sledeće teze:
Sud je utvrdio da je Austrija prekršila Lingensovo pravo na slobodu izražavanja zbog čega je morala da mu isplati 284.538,60 šilinga.
Mislim da posle ovoga više nego ikada postaje jasno koliko je važno da novinari/ke tokom izveštavanja ukoliko iznose svoje vrednosne sudove, isti budu zasnovani na činjenicama i dobroj veri. Ovo je, takođe, argument u prilog bavljenja istraživačkim novinarstvom.
I na kraju, ne mogu, a da ne citiram jednu sjajnu Lingensovu rečenicu.
"Da je Bruno Krajski upotrebio lični ugled onako kako je to učinio radi zaštite Fridriha Petera, u svrhu otkrivanja te druge i bolje Austrije, pružio bi ovoj zemlji ono što joj je najpotrebnije da bi se pomirila sa svojom prošlošću - više samopouzdanja"