Budućnost| Društvo| Istorija

1965.

Inner Party RSS / 23.06.2015. u 15:24

Stiglo je leto i osim sezone letovanja tu je i ta nama dobro poznata sezona raznih jubileja i obljetnica.

Ej, prošlo je dvadeset godina od završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Nije malo! Da  ovo transponujemo u kontekst Drugog svetskog rata, ovo je već 1965. Bitlsi, Stonsi i Bejbi bumeri već uveliko haraju svetom a Rusi i Ameri su u svemiru ...

Ipak, na ex-Yu prostoru se ona simpatična ratna uzrečica "Neki ćemo da preživimo a neki ćete i da poginete."  posle rata promenila u "Neki ćemo da slavimo a neki ćete i da tugujete." Dakle, ima ko će da slavi a ima ko će da tuguje, svako na svojim toponimima i svako više-manje u krugi svoje porodice (iliti naroda).

Ono što bi sada u Srbiji zaista moglo da bude konstatovano je sledeće: 

 

 

1) Propala je politika  "čišćenja svog dvorišta i nezagledanja u tuđe dvorište"

Strahovito je ljosnula i propala! Pretvorila se zapravo u svoju suprotnost - u tezu o moralnoj superiornosti Srba. Jer zapravo su samo Srbi zaista prihvatili tu politiku - "sredimo naše dvorište (isporučimo ceo državni vrh Hagu a ostatku sudimo kod nas) a tuđa dvorišta ostavimo drugima (oni će isto tako kao i mi pronaći sve svoje zločince, uhvatiti ih i osuditi za zločine počinjene kod njih)." Ostali narodi, danas zapravo veliku većinu  svojih zločinaca slavi kao heroje. Kod Albanaca neki od njih figuriraju kao veoma jake političke vođe. Srbi bi morali da prestanu da glume ovu moralnu superiornost i čistunstvo i da počnu da ipak malo više "zagledaju u tuđe dvorište." Ne da bi od svojih zločinaca stvarali heroje, nego da bi među tuđim herojima ukazali na zločince.

2) Propala je politika "pomirenje-zahvaljujući-presudama-haškog-tribunala." Dakle sud u Hagu nije doprineo pomirenju u regionu.

Nekim - zaista skandaloznim, odvratnim zapravo - presudama je činio stvari još gorim po tom pitanju. O suđenjima da i ne govorimo! OK, mogao je Hag suditi pripradnicima vojski, direktnim počiniocima ili onim oficirima koji su zaista okrvavili ruke ili naređivali zločine, ali je on - pokazalo se to ubrzo - zamišljen za nešto drugo. Za jednostrano tumačenje, za crno-belo objašnjavanje, dakle za sastavljanje jedne matrice koja će poslužiti za kasnije pisanje istorije ovih prostora. Kao takav, on se pretvorio u politički sud i sud koji bi da bude u funkciji pisanja moderne i politički korektne, da ne kažem pogodne, istorije. A zapravo pitanje je bilo - kao i na svakom suđenju - samo ko ima bolje advokate i bolje veze sa supersilama. Plus rezultat je i u činjenici da je sud proizveo više istorije nego što je nje bilo na terenu. Da na primer nikome od tih političara nije suđeno u Hagu i da su se svi do jednog izvukli, mnoga od tih velikih imena bi danas bila zaboravljena, svedena na predratnu opskurnost. Suđenjima u Hagu, ti ljudi su pretvoreni u veličine kakvim nikada nisu bili. Generalno je haški sud napravio više štete nego koristi. S time što je tu štetu još uvek teško sagledati ...

3)  Devastiran je koncept istorije

Događaji na ex-YU prostoru se danas posmatraju kroz matrice, jednostrano, i onaj ko ima najviše para i ko je u najvećoj milosti nekih spoljašnjih faktora - njegova matrica postaje vladajuća. To je zapravo najgori aspekt svih posledica ratova. To što će ovakva jednostrana istorija zacementirati sve etničke odnose na ex-YU prostoru i što će se tako kroz udžbenike i porodične narative stvarati nove generacije nesposobne za suživot vredan življenja - suživot bez straha od "vratićemo mi njima milo za drago, jednog dana, kad-tad." 

4) Uništen je identitet jednog naroda 

Zapravo ne sme se dozvoliti da današnji ex-YU narativi o svemu što nas razdvaja (Srbi kao veliki pravoslavci - što baš i nisu bili, Bošnjaci kao veliki muslimani, sa sve ženama u feredžama - što ipak nisu bili veliki deo XX veka, Hrvati kao veliki Evropljani koji veze nemaju sa necivilizovanim Srbima ili Bosancima ... ) postanu osnove za nove identitete koji će nam zakloniti sliku o tome koliko smo zapravo slični. Takođe ne sme se dozvoliti da ovako loše tumačena istorije - kod sva tri naroda -  postane merodavna za bilo šta. Ne treba nam jedan udžbenik istorije, to bi bila monstruoznost, ali nemojmo ni  sastavljati te udžbenike tako da proizvodimo decu koja će se bojati ljudi koji žive u drugoj ulici ili u nedalekom selu.

5) Evropska unija neće spasiti stvar

Nemojmo se praviti ludi. Radi se o novoj SFRJ i sasvim je moguće da će se jednog dana sve to sa EU završiti baš kao što je završila i SFRJ. Ex-Yu narodi moraju biti pametniji od toga da spas traže spolja. Kada svi koji imaju neke proxy-interese ovde odu odavde, kada jednom propadne EU ili koji god drugi "spasonosni" koncept - ostaće opet Srbi, Bošnjaci i Hrvati. I moraće nekako zajedno.

 

 



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

predatortz predatortz 18:04 23.06.2015

Skidam kapu!

Odličan prikaz!

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:06 23.06.2015

Re: Skidam kapu!

Saglasa, ali uz moj anex.
emsiemsi emsiemsi 19:18 23.06.2015

Re: Skidam kapu!

će ovakva jednostrana istorija zacementirati s

Ја нисам сагласан !
Не осећам никакву потребу да сарађујем са Хрватима и Муслиманима.
Срби треба да сарађују са моћним народима.
predatortz predatortz 19:25 23.06.2015

Re: Skidam kapu!

emsiemsi
će ovakva jednostrana istorija zacementirati s

Ја нисам сагласан !
Не осећам никакву потребу да сарађујем са Хрватима и Муслиманима.
Срби треба да сарађују са моћним народима.


A šta ako 'moćni' narodi neće da sarađuju sa onim koji ne sarađuje sa svojim najbližim okruženjem?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:04 23.06.2015

Zaboravio si ključni zaključak

Propale su politike bazirane na lažnoj ali agresivnoj propagandi da su Srbija i Srbi jedini krivci za građanske ratove u SFRJ.
predatortz predatortz 18:21 23.06.2015

Re: Zaboravio si ključni zaključak

Vojislav Stojković
Propale su politike bazirane na lažnoj ali agresivnoj propagandi da su Srbija i Srbi jedini krivci za građanske ratove u SFRJ.


Mi još nismo shvatili moć medija. Naš problem je u tome što mislimo da svi znaju istinu, da je ona očigledna i da se ne treba truditi oko toga da postane svima vidljiva. Istina je danas, kao i sve, roba. Plaćaš za to da je i drugi čuju.
tetkino tetkino 19:12 23.06.2015

Bosna

„... i tako, Bosna sama sebe otrovnim zubom ujeda. Pa neka joj je nazdravlje još koja stotina godina krvi i fukarluka! Rob je kriv za ropstvo , jer nije odabrao rizik kojim se gospodarenje plaća. Ah, Begovi! Njihov ponos je samo tvrdoglavost prmitive koja od svijesti svoje odgovornosti bježi u bezumlja sebičnosti. Ajoj, kako će nas Evropa mljeti i kuhati! Potomstvu će na uši krv prskati od napora da se prilagodi neumitnoj sili. A sve je moglo brže i bezbolnije proći da nije strašne sebičnosti. Mene će mašiti sreća da vidim kako su Bošnjaci sami sebe sunovratili u bunar iz kojeg izbavljenja nema. Žao mi je hiljada nedužnih koji će plaćati danak za oholost vodja. Ali ako to posluži kao škola, biće zračak nade.“

Nevakat - Derviš Sušić (1986)
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:37 23.06.2015

........

da počnu da ipak malo više "zagledaju u tuđe dvorište." Ne da bi od svojih zločinaca stvarali heroje, nego da bi među tuđim herojima ukazali na zločince.


Kome ukazali?
Onima koje to zanima ne vredi više ukazivati, oni sve to dobro znaju ali imaju svoje razloge da se prave blasavi. Ti razlozi su verovatno klasifikovani u neke više sfere pilitike i interesa, koji se ne narušavaju zbog nekog Gortovine, nekog Orića, ili nekog Tačija.
Sa stanovišta tih interesa svi su oni sitne ribe pljuckavice, kojima se posrećilo da, zbog nekih okolnosti, mogu nekažnjeno da zadovoljavaju svoju strast za ubijanjem.

Sve što Srbija može je da, ako joj se desi da navata nekog od takvih, pošteno sudi bez i kakvih pregovora i ustupaka oko toga, kao što se dešavalo sa Jurišićem.
Da ne podleže nikakvim pritiscima i ucenama, i da nikakve poternice ne povlači.
Neka ih ponište oni koji imaju silu u rukama ako neće po njima da postupaju, Srbija ne treba da ih povlači.

Sa stanovišta interesa Srbije nije presudno važno da li će Orić biti u zatvoru ili na slobodi, to je važno sa ljudskog, moralnog stanovišta, ali sa dugoročno političkog je bitno da Srbija ne menja svoj stav o Oriću.

Nisu neophodne nikakve presude da se, kroz možda već narednih dvadeset godina, zaključi kakav je bio i šta je radio Naser Orić, i nije nevažno da tad neko vidi ko je branio i čuvao tog zločinca, a ko je tražio da mu se sudi.
ivana23 ivana23 19:55 23.06.2015

***

Pre nekoliko godina Srdjan Mitrovic je snimio dokumentarac o 'avetima' u Nemackoj posle toliko vremena...

49 41 49 41 13:42 24.06.2015

1965..

Kad je nas MR PREZIDENTE, napravio prvu posetu BECU ...

- Sad nam se ukazala prva prilika, na ti konacno urucimo najvisu medalju za hrabrost, pozrtvovanost u I sv. ratu.

Nije vam ljudi vise vreme za to
- tis(h)u!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana