Sedim na žardinjeri, čitam novine, s naočarima na nosu (
Ljosa potpisivao knjige u Beogradu, silan se red čitača otegao pred SKC-om, zaigralo mi bibliotekarsko srce), čekam tramvaj. Prilaze dve Romkinje u istim kožnim jaknama po sunčanom danu i ljubazno me pitaju da l' je slobodno na žardinjeri do mene. Zbunjeno klimam glavom i osmehujem se. Slobodna zemlja, slobodne žardinjere. One nešto ćakulaju među sobom i treba mi pet minuta da ukapiram da se meni obraćaju.
- Ja vidim stvari. Mogu da ti ih kažem. Nisam prosjak. Jesi me čula? Jesi me razumela? Evo, vidim ti slovo S. Je l' imaš nekog na slovo S?
(gde mene nađe?) I dalje se osmehujem - JA SAM na slovo S. Ona se pobedonosno okrene ka onoj drugoj i kaže - Ha! A ova druga značajno zaklima glavom.
- Gospođo, mnogo si napeta. Šta je tvoj problem? Je l' brak, deca, zdravlje?
(bar mi nije rekla
hej...tetka, ko pijanac pre neki dan. uznapredovala sam do g-đe:) Porazmislim pola minuta i još zbunjenije kažem - Ništa od toga. Samo sam malo umorna...od života.
Sad obe klimaju glavom s dubokim razumevanjem. Mene malo sramota što sam omanula kod standardnih problema, al' klimam i ja u ritmu.
- Je l' ima neko u kući kome često curi krv na nos, a bez udarca?
- Mom sinu.
Opet onaj slavodobitan pogled ka koleginici, pa sažaljiv osmejak - To ne valja! To ti je da...ne pukne! Jesi me čula? Jesi me razumela? Ja ovo naplaćujem 100 eura, al' tebi kol'ko daš. Neko mlađe žensko ti je mnogo nervozno. Muž...mnogo radi, i on je napet, al' je dobar. Jesi me čula? Jesi me razumela? Ima i neka starija žena u kući koja ti ne želi dobro. Čuvaj je se! Jesi me čula? Jesi me razumela?
Mora da joj izgledam nekako pritupasto kad me malo malo pita da l' je čujem i razumem i u to ime izvadim sto dinara da dijagnozu potvrdim.
- Daj papir. Brzo, brzo! Pomisli želju!
Sad se već smejem naglas i poslušno vadim spisak za prodavnicu.
- Jesi pomislila? Mogu da cepam? Uze jedan ćošak, savi ga k'o pisamce i pažljivo mi ga spusti na dlan - Da staviš u ovo jedan pasulj i tamnjan i da daš još neki dinar da ti se želja ispuni. Nemoj da štediš na željama! Jesi me čula? Jesi me razumela?
Vadim još pedeset dinara i kažem - Slabo ti ja verujem u ove stvari, ali novac je za tebe i tvoju decu.
- Hvala, gospođo. I šta da ti kažem...bori se! Onda će sve biti dobro. Jesi me čula? Jesi me razumela? Doviđenja!
Dakle, skrozirala me u tri poteza kao svaki pravi psihoterapeut. Mnogo smo svi napeti i nervozni, al' ako budemo redovno puštali krv i borili se...ispuniće nam se želja!