Varufakis - mala sveća u tami manipulacije!

Filip Mladenović RSS / 07.07.2015. u 14:06

Prof. dr Kostas Duzinas
Prof. dr Kostas Duzinas
Prilikom primopredaje dužnosti sada već bivši ministar finansija Grčke, Janis Varufakis, na lapidaran način je objasnio svoju borbu sa neoliberalnim, alavim vetrenjačama: "Proteklih meseci pokušavao sam da upalim malu sveću, umesto da proklinjem tamu."

U Srbiji se uporno i bezobrazno prećutkuje politički program SIRIZE, dok se Cipras i Varufakis u potplaćenim medijima nazivaju demagozima i šarlatanima. Čak ni rezultati nedeljnog referenduma grčkog naroda, kome su glavni ton dali mladi, pretežno nezaposleni, nisu objektivno prikazani ovdašnjoj javnosti, već se tumače na manje-više tupav i manipulativan način.

Zato ovaj blog posvećujem prof. dr Kostasu Duzinasu, koji je bio gost Beograda krajem marta ove godine, gde je održao nekoliko predavanja. Javnosti se obratio 25. marta 2015. u Medija centru, ali su ovdašnji mediji veoma slabo preneli njegove glavne poruke. Iako je po nacionalnosti Grk, Duzinas je napustio Grčku tokom tzv. Pukovničke diktature i nastavio svoje studije na Londonskom univerzitetu, gde je stekao najviša univerzitetska i akademska zvanja. On je veoma poznat i po svojim novinskim kolumnama, posebno onim pisanim za "Gardijan". U poslednje vreme u njima je podržavao masovne demonstracije u Grčkoj protiv politike stroge štednje i permanentnog zaduživanja.

Posle dolaska Sirize na vlast postao je njen savetnik ne samo zbog pomenute podrške, već i zbog velike reputacije koju uživa u svetskim intelektualnim krugovima.

"Jануарска победа Сиризе историјски je моменат за остатак Европе и Балкан, јер од њеног успеха зависи будућност ЕУ, левице (не само радикалне као Сириза, већ и мањих партија као што су оне у Немачкој) укључујући социјалистичке партије и заустављање похлепног и агресивног неолибералног капитализма који је постао ортодоксија ЕУ.

Европска историја има три циклуса: капитализације и провинцијализације, па XX  век грађанског рата и трећи циклус од 1989. од када имамо крај комунизма, најаву новог светског поретка и краја историје.

Први циклус је од Европе, кроз освајања, направио економску, филозофску и духовну престоницу. Та Европа је створила идеју националне државе и извезла је у колоније и на периферију. Управо је та национална држава (у САД и деколонизованом свету), сада претворила Европу у продужетак Азије и поставила данашњу Европу на - друго место. Током другог циклуса, конфликт капитализма и комунизма, гурнуо је европске земље ка социјализму: постојању одређеног стандарда и социјалних права, као (из западног угла) бољем друштвеном уређењу од комунизма. Тако је Европа од капитала постала простор државе благостања.

А где смо сада?

Грчка види Немачку као главни проблем, а Немачка Грчку и ако се тако настави, цела Европа ће бити простор етнонационалистичке борбе.

После победе Сиризе, многи Грци који су се борили против немачких окупационих снага, сада осећају да су освећени и да је дошло до размиривања.

Шта се десило у Европи? Читајући европске новине, видимо неразумевање онога шта доноси Ципрас или шта поручује Веруфакис. Десет дана после избора, у Европи је почела и још траје постмодерни „coup d` etat", односно напад на државу са јасном поруком да владу треба збацити или је толико потценити да постане смешна у очима грчког народа. То је понављано стално и то није била порука само Грцима већ европској јавности.

Од Тачерке смо то научили: нема алтернативе! Али има - и важна је како у Београду, Паризу и Лондону, тако и у Атини, ако не и шире.

Томас Кун је написао да када постојећа парадигма не може да објасни неки феномен, тај феномен се гура под тепих. Али, с времена на време се јавља нова парадигма - као што је било са Коперником.

Нова парадигма је таква да је потпуно нова и некомпатибилна са претходном. Нови начин на који се гледа на оно што се дешава у стварности. То се дешава и са појавом Сиризе - на нивоу социјалне и економске теорије.

Идеја да треба да развијамо економију кензијанским мерама је потпуно несхватљива људима који су ишли у Лондонску или Харвардску бизнис-школу, имају исто схватање света и недостатак икаквог обзира према сиромашнима и незапосленима. Истовремено, разговарајући са људима у Скандинавији, Немачкој, Британији стално је искрсавало питање: како да и ми овде добијемо Сиризу, сличну партијску и идеолошку структуру? Зато сам и рекао да је појава Сиризе можда важнија за Европу него за Грчку.

Да ли је „coup d` etat" успео? Наша влада се 20. фебруара 2015. договорила са Еврогрупом (министри финансија) да се у следећа 4 месеца настави кредитирање, да добијемо раније уговорених 7 милијарди евра, да за то време од Грчке не траже да примени нове мере штедње, али да Влада не сме да уводи мере које имају фискалне последице, тј. да повећавају буџетски дефицит.

То значи да је „coup d` etat" успео: Сириза је заозбиљно пустила низ воду предизборна обећања и углавном напустила за следећих пар месеци други део програма (рестарт економије кензијанским мерама, јавним инвестицијама, и стварањем 300.000 радних места итд).

Али, „coup d` etat" је делимично и пропао: Влада је у овим преговорима усвојила тактику герилског рата (а лекцију је научила из југословенског искуства) - купила је време (четири месеца) и преместила терен борбе.

Која је то промена терена? Прво: консолидовала је позицију владе на домаћем фронту који представљају симпатизери. Друго: пошто није могла да примени фискалне мере, најавила је серију мера за смањење хуманитарне кризе и то им је био први закон (Закон о заштити сиромашних).

Одмах је реаговао холандски министар Дајселблум и рекао да немамо хуманитарну кризу. Али, грчка влада је рекла да криза постоји и консолидовала домаћи фронт, од тога ће 300.000 људи имати директну корист, средња класа је схватила да радимо нешто против воље Немаца, али ће то помоћи сиротињи.

Друго што се постигло је то да је хуманитарна криза, која је на Западу до сада схватана као природна катастрофа, сада прихваћена као катастрофа која је настала од људске руке - као резултат политике стезања каиша. Сада, чак и у праву можемо да примењујемо мере у циљу да имамо пуну одговорност, да тражимо моралну и правну одговорност за ову хуманитарну катастрофу која се десила као резултат мера које су предузеле европске власти и ММФ.

Истовремено, влада повезује хуманитарну кризу са злочинима против човечности.

Ципрас је пре неки дан на конференцији у Берлину ставио на сто питање грозота које су нацисти починили према Грчкој, а за које још није добијена примерена одштета. Мислим да исто важи и за вас овде, у Србији.

Грчки парламент је направио два комитета: за испитивање злочина и захтев за репарације, и комитет за отпис дугова насталих од 1990. до данас, са задатком да преиспита сваки зајам и сваки уговор између поверилаца и Грчке да бисмо видели да ли има неморалних, односно незаконитих уговора - како би такви били поништени.

Еквадор је 70 одсто дуга тако отписао јер су дугови били прихваћени против народне воље.

Дакле: повежете хуманитарну кризу као последицу штедње са злочинима против човечности, од пре 70 година, за које Немачка није платила адекватну репарацију ни Србији ни Грчкој, ни другим деловима Европе који су били окупирани и уништени.

И, коначно, који се други део терена променио дејством Варуфакиса? Шта хоћете кад сте Давид, а друга страна је Голијат?

Тада уведете трећу страну која вам је ближа, макар и да вам није савезник, само нека вам је ближа. Тако смо посетили Француску, Италију и Шпанију да бисмо створили некакав савез са људима који би подржали грчку владу против мера штедње. И треће: хоћете да у преговоре увучете европску јавност и да од ње направите - не само гутача вести- него тачку активног притиска на њихове сопствене владе, јер не можете да пустите да деца умиру од глади, од хладноће или зато што немају кров над главом.

За то је потребно да имате глумце - актере, који ће изнети неку улогу. То ради Варуфакис.

Он је човек који преговара са Шојблеом, али је он и актер који прича са немачком, француском или српском јавношћу. Својом личном атрактивношћу (добро изгледа, има лепу жену, вози јапански мотор ), користећи тај свој „лајф стајл" привлачи европску јавност да саслуша кукање, проблеме и тешкоће грчког народа.

Као што човек никада није спреман да се заљуби, тако никада није спреман за револуцију. Она те удара у главу.

Грци су прихватили Сиризу. Да будем искрен, 2009. су дали јој око 4 одсто, прошлог јануара 37, а сада се подршка попела на преко 50 одсто, а да се Сириза при том није много мењала у свом деловању, али су је људи прихватили јер је радила демократски и отворено, није покушавала да се наметне или да злоупотреби окупацију или друге делове отпора како би регрутовала чланове (као што се ради на левици преко штрајкова и других јавних протеста или отпора).

Зато ћу да кажем: Сириза ће успети - јер мора. То је њена нормативна односно морална обавеза према народу Грчке, али и ЕУ и левици.

Али, шта значи успех? Да ли постоји приручник како постати демократски социјалиста за 21. век? Наравно да не!

Ми смо сада у првом полувремену - то је ово што се дешава са дугом, Немцима и прављењем простора за Владу да влада (а није владала док није протурила закон о хуманитарној кризи), односно стварањем простора за друго полувреме у којем ће почети да озбиљно говори шта значи демократски социјализам у 21. веку у Грчкој, ЕУ и Европи.

А то значи да морамо да будемо апсолутно принципијелни и брутално прагматични по питању средстава којима ћемо остварити принципе.

Који су то принципи које снажно намећем?

Идеја комунизма која нема ништа са комунистичким странкама или таквом државом, то је хоризонт који никада не можете да достигнете, то је циљ који се стално надограђује. То значи да кад завршите са хуманитарном кризом, па цела популација, укључујући имигранте, има довољно хране, здравствену заштиту и бесплатно образовање и кров над главом, следећи корак мора да буде стварање услова за једнако учешће у економији.

Други принцип је демократија, али не као гласачки механизам у коме си суверен читавих пет секунди колико ти треба да убациш листић у кутију, а када одеш са биралишта, суверенитет се враћа на своје место - елити властодржаца.

Демократија мора да постане начин живота, део свакодневног живота: дневних, културних и економских питања.

Како ће се то операционализовати, то неће смислити филозофи или политичари, већ то долази из самог народа.

У последњих пет година отпора, народ у Европи и свету је показао да је по питању креативности у пружању отпора испред својих политичара и теоретичара. Морате да зароните у могућности и да се држите својих принципа и прагматизма - тако ћете постићи успех.

Али, успех не лежи у томе да просто постанете режим!

За крај: пут пред Грчком је пун рупа. Зато, важна нам је и помоћ која долази од пријатеља као што су Срби - који су до сада ради револуционарног туризма морали да иду на Кубу. Сада вам је таква дестинација ближе и дођите".

После овог обраћања, Дузинас је одговарао на питања публике, а прво је било - шта би посаветовао српској Влади поводом изазова на путу ка ЕУ.

„Нисам у позицији да саветујем српску Владу, иако је премијер Србије хтео да саветује Грчку владу. Мислим да то није начин на који се пријатељи опходе. Када је Хрватска ушла у ЕУ, Гардијан је написао: „Добродошли на периферију Европе" и управо је то ситуација: направили смо Европу Севера и Југа. А Србија ако уђе у ЕУ, биће део варварског југа - како о нама мисле. Север хоће да нас искористи као јефтине раднике да би наставили га раде то што раде.

Програм приватизације је у Грчкој био немачки покушај пљачке, пошто су по багателној цени купили преостау велику имовину. Плашим се да се то сада дешава у Србији.

Европа није успела да се европеизује. Не постоји европски народ. Постоје само елите у Атини, Београду, Риму које одлазе на викенде у Брисел или Стразбур и постају део комитологије: а то значи да посећују комитете, ту добијају зајмове, њих дају својим пријатељима. Тако постају космополите у смислу да постају део светских бизнис путника! Они су чланови клуба бизнис путника! Међутим, народ није постао европски, није део исте културалне фамилије.

Некада смо говорили да желимо Европу народа, а не Европу капитала, али нам то није успело. Зато, ако не буде значајних промена - а зато ЕУ може да има користи од експеримента званог Сириза - имаћемо коалицију северног дела ЕУ са елитама југа са циљем експлоатације радног народа севера и југа.

Демократија не постоји ни на једном нивоу: парламент није законодавац, комисије имају законодавни ауторитет, имате комитет министара који доноси одлуке у Бриселу које не може да донесе у Лондону или Атини и онда дође Атину са речима: „Нисмо ми то одлучили, али морамо да спроведемо нове мере".

Дакле: за Грчку би било боље да изађе из ЕУ, не из Европе. У ЕУ не треба ни улазити! Она је издала све принципе - у њој нема ни демократије, ни солидарности, ни социјалне правде и једнакости. У ЕУ имате ситуацију да се економска криза лако претвара у међунационални конфликт.

Тако да је савет Балкану: ако очекујете да вам улазак у ЕУ буде карта за скупе британске и немачке клубове и ресторане, то је химера.

На питање о односима са Русијом и Немачком, као и томе шта ће бити када истекну 4 месеца, Дузнас је рекао да многи Грци не би желели да живе ни у руском ни у кинеском систему.

„Путин и Кина, то су агресивни капитализам и комунистички једнопартијски систем. Мој избор између Орбана и Путина је као између рака или шлога, срчаног удара или тровања. Не желимо ни једно. Већ сам рекао да је ЕУ издала своје принципе, али немамо алтернативу у Орбану који је меки фашиста. А Путин има глобалне аспирације. Ипак, Ципрас ће бити у мају на прослави у Москви.

Министар спољних послова је сада у Москви, а заменик премијера иде следеће недеље у Кину. Кинези су пре три недеље купили државне обвезнице Грчке, односно купили су део грчког дуга, не велики, али је то сигнал. Оно што поручујем је да морамо бити мултиполарни у спољној политици. Све земље БРИКСА долазе у обзир, како за позајмице, тако и за друга питања", рекао је Дузинас и инсистирао да „нема шансе да прихватимо да ишта политички имамо са фашистима - а међу фашисте не убрајам Путина, као ни Национални фронт у Француској".

Говорећи о Србији, истакао је да је последња посета Ципраса пре избора у јануару била Србији. Србија је у грчком пројекту есенцијална и Ципрас ће „бити савезник Србији, већи него други, а ако неко овде мисли да ће Меркелова своју љубав да преусмери са Загреба на Београд, то се неће десити". Тако исто ће Атина више да воли Београд него Берлин, рекао је Дузинас.

Упитан да ли ће Грчка изаћи из ЕУ или еврозоне, Дузинас је казао да неће.

„Добровољни излазак би био политичко самоубиство. Стандард је пао у просеку за 30 одсто. Изласком би дошло до девалуације драхме и новог пада стандарда, што значи да бисмо средњи слој имали на улици. Ако постанемо непријатељи са ЕУ, онда 80 одсто трговине мора негде другде да се прода. Тешко се можемо преместити са Немачке и Холандије на Кину и Русију", рекао је Дузинас и указао да влади тек предстоји да реши проблем: она је сада влада у егзилу - има изборну подршку, али нема средства."

 

P.S.

Poštovana kancelarka Merkel,

Beskrajni diktat štednje koji je Evropa nametnula grčkim građanima nije doneo očekivane rezultate. Sada je Grčka rekla glasno „Ne".

Kao što su mnogi predviđali, evropski finansijski zahtevi se urušili grčku ekonomiju, doveli do masovne nezaposlenosti i sloma bankarskog sistema i značajno zaoštrili dužničku krizu. Zaduženost Grčke je skočila do neotplativih 175% BDP-a. Njena ekonomija je kolabirala, poreski prihodi su u slobodnom padu, proizvodnja i zaposlenost se iz dana u dan smanjuju, a njene kompanije su ostale bez kapitala.

Humanitarne posledice su porazne: 40 odsto grčke dece živi u siromaštvu, smrtnost novorođenčadi je vrtoglavo porasla, dok je nezaposlenost među mladima gotovo 50%. Korupcija, izbegavanje poreza i knjigovodstvene mahinacije prethodnih grčkih vlada značajno su doprinele problemu prezaduženosti. Međutim, grčki građani su sproveli politiku štednje - smanjili su plate, državnu potrošnju i penzije, privatizovali su, deregulisali i podigli poreze. Serija takozvanih „programa prilagođavanja", kojima su se podvrgnule Grčka i druge zemlje, prouzrokovali su posledice koje u Evropi nismo videli od velike svetske ekonomske krize 1929. Lek koji su propisali Brisel i Berlin pokazao se opasnijim od same bolesti. On je oštetio čak i one koji nisu bili rođeni u vreme izbijanja svetske ekonomske krize 2008.

Pozivamo vas i članove Trojke da promenite kurs kako bismo izbegli dalju štetu. Trenutno se vrši pritisak na grčku vladu da prisloni pištolj na glavu i pritisne obarač. Ali taj metak ne bi usmrtio samo grčku budućnost u Evropi. Kolateralna šteta bi bila i evrozona kao svetionik nade, demokratije i blagostanja. Čitav svet bi osetio posledice ovog čina.

U temelje Evropske zajednice 50-ih godina prošlog veka, ugrađen je otpis dugova - nemačkih dugova. To je bio ključni doprinos nemačkom ekonomskom čudu i miru u Evropi posle Drugog svetskog rata. Danas treba da restrukturiramo i otpišemo dugove Grčkoj kako bi se njena ekonomija oporavila. Treba joj omogućiti dugoročnu otplatu duga. Sada je idealan trenutak da odbacimo propalu politiku štednje. Istovremeno, deo grčkih dugova mora biti oprošten kako bi se u ovoj zemlji sprovele neophodne reforme.

Gospođo kancelarka, naša poruka je jasna: Molimo vas da preuzmete važnu vodeću ulogu za Grčku, Nemačku i svet. Vaše odluke tokom ove nedelje biće istorijske. Nadamo se da ćete učiniti hrabre i velikodušne poteze prema Grčkoj i tako zadužiti buduće generacije.

S poštovanjem,

Heiner Flassbeck, bivši sekratar u nemačkom ministarstvu finansija i vodeći ekonomista Organizacije Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj.

Thomas Piketty, profesor ekonomije na Pariskoj školi ekonomije.

Jeffrey D. Sachs, profesor održivog razvoja, zdravstvene politike i upravljanja i direktor Earth instituta na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku.

Dani Rodrik, profesor Ford fondacije za međunarodnu političku ekonomiju na Kenedi školi na Harvardu.

Simon Wren-Lewis, profesor ekonomske politike na Blavatnik školi upravljanja na Oksfordu.

 

 

Atačmenti



Komentari (411)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 15:34 08.07.2015

Re: mislim

Poštovana kancelarka Merkel,

Beskrajni diktat štednje koji je Evropa nametnula grčkim građanima nije doneo očekivane rezultate. Sada je Grčka rekla glasno „Ne“.

Kao što su mnogi predviđali, evropski finansijski zahtevi se urušili grčku ekonomiju, doveli do masovne nezaposlenosti i sloma bankarskog sistema i značajno zaoštrili dužničku krizu. Zaduženost Grčke je skočila do neotplativih 175% BDP-a. Njena ekonomija je kolabirala, poreski prihodi su u slobodnom padu, proizvodnja i zaposlenost se iz dana u dan smanjuju, a njene kompanije su ostale bez kapitala.

Humanitarne posledice su porazne: 40 odsto grčke dece živi u siromaštvu, smrtnost novorođenčadi je vrtoglavo porasla, dok je nezaposlenost među mladima gotovo 50%. Korupcija, izbegavanje poreza i knjigovodstvene mahinacije prethodnih grčkih vlada značajno su doprinele problemu prezaduženosti. Međutim, grčki građani su sproveli politiku štednje – smanjili su plate, državnu potrošnju i penzije, privatizovali su, deregulisali i podigli poreze. Serija takozvanih „programa prilagođavanja“, kojima su se podvrgnule Grčka i druge zemlje, prouzrokovali su posledice koje u Evropi nismo videli od velike svetske ekonomske krize 1929. Lek koji su propisali Brisel i Berlin pokazao se opasnijim od same bolesti. On je oštetio čak i one koji nisu bili rođeni u vreme izbijanja svetske ekonomske krize 2008.

Pozivamo vas i članove Trojke da promenite kurs kako bismo izbegli dalju štetu. Trenutno se vrši pritisak na grčku vladu da prisloni pištolj na glavu i pritisne obarač. Ali taj metak ne bi usmrtio samo grčku budućnost u Evropi. Kolateralna šteta bi bila i evrozona kao svetionik nade, demokratije i blagostanja. Čitav svet bi osetio posledice ovog čina.

U temelje Evropske zajednice 50-ih godina prošlog veka, ugrađen je otpis dugova – nemačkih dugova. To je bio ključni doprinos nemačkom ekonomskom čudu i miru u Evropi posle Drugog svetskog rata. Danas treba da restrukturiramo i otpišemo dugove Grčkoj kako bi se njena ekonomija oporavila. Treba joj omogućiti dugoročnu otplatu duga. Sada je idealan trenutak da odbacimo propalu politiku štednje. Istovremeno, deo grčkih dugova mora biti oprošten kako bi se u ovoj zemlji sprovele neophodne reforme.

Gospođo kancelarka, naša poruka je jasna: Molimo vas da preuzmete važnu vodeću ulogu za Grčku, Nemačku i svet. Vaše odluke tokom ove nedelje biće istorijske. Nadamo se da ćete učiniti hrabre i velikodušne poteze prema Grčkoj i tako zadužiti buduće generacije.

S poštovanjem,

Heiner Flassbeck, bivši sekratar u nemačkom ministarstvu finansija i vodeći ekonomista Organizacije Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj.

Thomas Piketty, profesor ekonomije na Pariskoj školi ekonomije.

Jeffrey D. Sachs, profesor održivog razvoja, zdravstvene politike i upravljanja i direktor Earth instituta na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku.

Dani Rodrik, profesor Ford fondacije za međunarodnu političku ekonomiju na Kenedi školi na Harvardu.

Simon Wren-Lewis, profesor ekonomske politike na Blavatnik školi upravljanja na Oksfordu.
qqriq qqriq 20:10 09.07.2015

Ko zna - zna

Na internet portalu change.org pojavila se peticija pod imenom “Želimo Varufakisa!“ kojom se poziva da se fotelja ministra finansija Francuske predloži bivšem šefu grčkog Ministarstava finansija Janisu Varufakisu.

"Grčki ministar finansija Varufakis podneo je ostavku. To je pametan čovek, borac za slobodu, marksista… veoma harizmatičan i otvoren. Zašto da mu se ne predloži mesto ministra finansije naše zemlje, umesto Mišela Sapena?“, kaže se u peticiji koju su inicirali francuski građani.

Za nekoliko dana stranica je dobila više od 2.400 pratilaca, a na tviteru je pokrenuta kampanja #WeWantVaroufakis. Peticija je imala 1.000 potpisa za manje od 24 sata.




omega68 omega68 20:31 09.07.2015

Re: ko zna - zna

Nek uzmu Mlađu, on piše narodnjake.
qqriq qqriq 10:47 10.07.2015

Re: ko zna - zna

Nek uzmu Mlađu, on piše narodnjake.


Ama koga oće, ja si imam svog seljaka:

qqriq qqriq 11:17 10.07.2015

Ako je tačno

ni Vučić ne bi bolje:

Otpis dugova Grčkoj je bio glavni zahtev bivšeg ministra finansija Janisa Varufakisa. Umesto toga, izričit zahtev Grčke je da želi da ostane deo evrozone i zadrži evro kao valutu.

“Ovim predlogom, grčki narod i grčka vlada potvrđuju svoju predanost da ispune reforme koje će osigurati njeno članstvo u evrozoni i izlazak iz ekonomske krize. Grčka vlada se obavezuje da će u potpunosti ispuniti sve predložene reforme.”, naveo je Cipras u pismu upućenom Briselu uz spisak reformi.."

Kraj grčke sage?
Što smo se ono beše radovali?
svarog svarog 13:38 10.07.2015

Re: Ako je tačno

Što smo se ono beše radovali?


Zato što je lako tuđim k... po trnju mlatiti. Da nije zato?
omega68 omega68 15:12 10.07.2015

Re: Ako je tačno

Jedna značajna posledica konflikta u Ukrajini i trenutnog sukoba između Zapada i Rusije jeste dramatičan porast vojnih troškova u nekoliko evropskih država.

Ova militarizacija bez presedana bi mogla da pokrene dužničke krize slične onoj u Grčkoj i u tim državama. Pod najvećim rizikom su baltičke države, Poljska i skandinavske države.

Ovakav ishod bi mogao da objasni zašto su se Vašington i njegovi bliski saveznici iz NATO-a upustili u neumorni geopolitički sukob sa Rusijom. Tenzije oko navodne ruske pretnje donose Vašingtonu prilično velike prihode.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da vojni savez neće dozvoliti da bude uvučen u trku u naoružanju sa Rusijom. Međutim, upravo to se dešava, barem u istočnoevropskim i skandinavskim članicama EU.

Bivši američki ambasador u Rusiji, Majkl MekFol, rekao je kako bi samo budala napala Rusiju. Međutim, cilj SAD sigurno nije direktan rat protiv Rusije, već izazivanje straha i nesigurnosti zbog navodne ruske pretnje i podsticanje NATO članica da više troše na vojsku. Moguće je da je cilj i da Rusija više potroši na svoju vojsku kako bi dodatno preopteretila svoju ekonomiju.

Povećana percepcija o mogućoj pretnji u Evropi je izazvala povećanje vojnih troškova, a članice NATO-a troše najmanje 2% svog BDP-a na vojsku
Među vojnim budžetima koji su se povećali u 2015. godini u odnosu na prethodnu su: Češka republika (+3.7%), Estonija (+7.3%), Letonija (+15%), Litvanija (+50%), Norveška (+5.6%), Poljska (+20%), Rumunija (+4.9%), Slovačka (+7%) i Švedska (+5.3%), koja nije članica NATO-a.

S druge strane, većina zapadnoevropskih NATO članica ili smanjuje ili zamrzava svoje vojne troškove, a među njima su Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Italija, Portugal, Danska i Španija.

Od svih ovih država, najviše za vojsku izdvajaju Poljska i baltičke države.

SAD kao najveći proizvođač oružja na svetu imaju najveću korist od povećanih vojnih budžeta u Evropi. Takođe, njima odgovara i da ove države upadnu u dugove zbog preteranih vojnih troškova jer će tada moći da se uvedu mere štednje od kojih ima koristi zapadni finansijski kapital. Sve će to u velikoj meri ličiti na propast Grčke.
Među silnim vestima u zapadnim medijima o grčkoj dužničkoj krizi, jedan ključni aspekat se uvek izostavlja, a to je da je za dug Grčke od 320 milijardi dolara odgovorno preterano trošenje na vojsku.
Pre početka trenutne dužničke krize 2010. godine, Grčka je trošila 7% BDP-a na vojsku iako su mnoge evropske države trošile oko 2%. Čak i sada Grčka troši najviše na vojsku u čitavoj Evropskoj uniji, oko 2,2% BDP-a. Od 28 država članica NATO-a, Grčka je druga po redu posle SAD po troškovima na vojsku.

Vlast Aleksisa Ciprasa i institucionalni kreditori EU, Evropske centralne banke i MMF-a potpuno ignorišu opciju da bi Grčka mogla da smanji svoj dug smanjenjem troškova na vojsku. Kada bi Grčka smanjila vojne troškove na oko 1% BDP-a, kao što je slučaj u Italiji, Belgiji, Španiji ili Nemačkoj, to bi obezbedilo 2 milijarde dolara koje bi pokrile trenutne zahteve MMF-a.

Međutim, postoji dobar razlog zašto Trojka odbija ovu opciju. Trošenje Grčke na vojsku donosi nemačkim, francuskim i američkim industrijama oružja gomilu novca. Od 150 milijardi dolara, koliko je Grčka potrošila na vojsku do 2010. godine, 25% je otišlo u Nemačku, 13% u Francusku i 42% u SAD
Veći deo kapitala koji je pozajmljen Grčkoj je u stvari potrošen na nemačko i francusko oružje, ali i na američke avione.

Prosto rečeno, Berlin i Pariz su svesni porekla grčkog duga. Inače, grčka vojska vrvi od korupcije i poznato je da je u oktobru 2013. godine bivši grčki ministar odbrane Akis Cohacopulos završio u zatvoru zbog podmićivanja u kojem su učestvovali još neki zvaničnici.

Turska je u čitavom grčkom scenariju predstavljala pogodno žrtveno jagnje, pošto je napala Kipar 1975. godine i postala bezbednosna pretnja po Grčku. Vašington, Berlin i Pariz su sa svojim korumpiranim političarima u Atini iskoristili tursku pretnju kako bi otvorili vrata za kredite i vojne troškove. Rezultat toga je grčka dužnička kriza.

Dodatna ironija u ovoj modernoj grčkoj tragediji je ta što je pretnju predstavljala članica NATO-a – Turska. Šta je sa Članom 5 NATO-ovog sporazuma o kolektivnoj bezbednosti?

Ako su mogli da predstave Tursku, članicu NATO-a, kao pretnju po bezbednost Grčke, kako li im je tek lako da predstave Rusiju kao pretnju po istočnu Evropu i Skandinaviju?

Ako se uzme u obzir koliko sada istočnoevropske i skandinavske države troše na vojsku, čini se da im uspeva. Vojno industrijski kompleksi SAD, Nemačke, Francuske i Velike Britanije žele da zarade od nepostojeće pretnje na istoku.

Ako ćemo verovati istoriji, grčka dužnička kriza će uskoro pogoditi i baltičke države, skandinavske države i Poljsku.
omega68 omega68 15:21 10.07.2015

Re: Ako je tačno

Svi političari EU su nakon ishoda referenduma počeli da govore kako će Grčka izaći iz evrozone. Vašington nije spreman na tako nešto, pa je poručio svojim vazalima da ostvare sporazum sa Grcima kako bi oni ostali u EU.

U interesu je Vašingtona da Grčka bude u dugovima kako bi ta nacionalna imovina te države mogla da se kupi po niskoj ceni. Takođe, u interesu Vašingtona nije da se EU raspadne.
Ukoliko bi se Nemci odlučili da izbace Grčku iz EU, Grčka bi se okrenula Rusiji, a Italiji, Španiji i Francuskoj bi mogla da padne na pamet ista ideja. NATO bi bio u problemu, pošto bi se čitava južna Evropa okrenula ka ruskom evroazijskom bloku, a samim tim bi i Amerika bila u problemu. Tako nešto je neprihvatljivo za Vašington.
Ako su izveštaji tačni, Viktorija Nuland je već posetila grčkog premijera i objasnila mu da ne može da napusti EU niti da se približi Rusima bez posledica. Međutim, grčki premijer je to sigurno znao i bez njene posete.
Na ovaj način je grčka dužnička kriza obuzdana. MMF je već usvojio stav grčke vlade i priznao da je uvođenje mera štednje bila greška. Pošto ih pritiska Vašington, Evropska komisija i Evropska centralna banka će sarađivati sa grčkom vlasti kako bi se došlo do prihvatljivog rešenja za Grčku.

Gubitnici u čitavoj priči su pljačkaši koji su merama štednje nameravali da pritisnu Grčku kako bi nacionalna imovina pala u privatne ruke. Oni nisu u potpunosti sprečeni, ali je količina njihovog plena smanjena.
Grčka dužnička kriza je od samog početka nameštena. Evropska centralna banka je mogla da održi likvidnost grčkih banaka, ali to nije učinila.

To sve je učinjeno jer ide u korist zapadnih finansijskih interesa omogućavajući spekulacije sa evrom i kockanje sa derivativima. Svaka kriza, uključujući i grčku krizu, samo je izgovor za to da se obori cena nafte i cena druge robe. Nameštanje i manipulacija tržišta se svodi na to da se upire prst na najnoviju „krizu“.

Džon Perkins je u svojoj knjizi „Priznanje ekonomskog plaćenog ubice“ opisao proces po kom Zapad namerno daje prevelike dugove slabim državama, a onda ih pritiska kako bi oteo njihova bogastsva. MMF i mere štednje već dugo godina ciljano pljačkaju.

Kako bi smanjila dug, Grčka je primorana da privatizuje svoje kompanije, luke i ostrva. Međutim, grčki referendum je ugrozio ovaj plan.

Rusija i Kina su propustile priliku da potpomognu raspadu NATO-a tako što bi pomogle Grčkoj da napusti EU. Rusija i Kina su verovatno shvatile da bi Vašington bio jednako iznerviran približavanjem Grčke Rusiji, kao što je Rusija bila iznervirana približavanjem Ukrajine NATO-u.
Nažalost, to svodi čitavu priču na to da je jedina prednost pobede grčkog referenduma to što je plan pljačkaša osujećen, dok se konflikt između Vašingtona i Rusije nastavlja“.
anonymous anonymous 07:11 11.07.2015

Re: Ako je tačno



Odličan tekst Omega 68.

Ali dodaj molim te i izvore , da bismo mogli da ga koristimo i u drugim prilikama.



omega68 omega68 13:27 11.07.2015

Re: Ako je tačno

moze webtribune
a moze i altermainstreaminfo
ili srbin info
sve, samo šifrovane ne
blogovatelj blogovatelj 23:17 11.07.2015

Re: Ako je tačno

moze webtribune


Kako da ne. Čuveni sajt.
Imaju i test od 20 pitanja da proveriš jesi li dete vanzemaljaca.

Evo probaj.

Ili možda već znaš da jesi?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana