Kultura| Ljubav| Moj grad| Na današnji dan| Umetnost

Radovan III Radmilovic Neprikosnoveni

angie01 RSS / 21.07.2015. u 14:00

 R7jwQVc.jpg

Proslo je 30 godina, od kada je jedini pravi car Beograda,  onog grada  kakav je nekada bio i  mi znali da je nas jer smo se uzajamno osecali voleli i cuvali, otisao na neko bolje mesto da vlada i  uveseljava.

 

Nije mu lose tamo, jer  se ekipa u medjuvremenu popunila velicinama dostojnim njegovog drustva i oni sada Tamo zajedno prave neke nove virtuozne predstave sa doskocicama o ovom Ovde, koje na zalost niko sem njih ne moze da cuje i malo reciklira nakupljenu teskobu-Jer to je bio njegov najveci zadatak, koji je svojim neverovatnim vrcavim talentom ispunjavao do savrsenstva, da opusti, olabavi nakupljeni pritisak i muke. I  da smrknuta lica pretvara u ozarena, razvucenih usana u smesak sa caklecim ocima, pomalo stisnutim od malopredjasnjeg zacenjivanja.

 

U cast njemu, nikada zaboravljenom, uvek prisutnom cuvaru, ponovicu tekst koji sam postavila pre par godina.

 

Hvala mu na svemu!

 Radovan je nekada u Beogradau bio neprikosnoveni car!

 

Jer Onda je bilo neko drugo vreme i ljudi su medju sobom bili povezani onom finom, nevidljivom niti prepoznavanja pravih stvari i tako neprimetno nanizani izmeshali svoje energije, formirajuci talas bezrezrvnog odushevljenja.

Radovan je, neznajuci da je na tronu, vladao u svom malom, ali sasvim dovoljnom carstvu, uvak dupke punom pozorishtu Ateljeu 212, svojim privrzenim podanicima u publici, koji su ovacijama odobravali svaki njegov pokret i rech.

U toj, skoro opipljivoj igri dodira emocija sa scene i iz gledalishta, podjednako su uzivali i jedni i drugi. I taj isprepletani zagrljaj trajao je josh dugo posle rastanka. Tolika je to snaga bila, a da se stvarno nisu ni takli.

Isto beskrajno obozavanje i pripadnost se u svakoj izvedbi ovog legendarnog komada, pokazivala i od strane nosioca ostalih uloga, u fascinantnoj podeli-Tashko Nachic, Mira Banjac, Milutin Butkovic, Maja Chuchkovic,...Eeeee, al to je bilo Onda! 

Radovan je vladao u liku obichnog choveka, sa svim mogucim manama, koje je virtuozno ismevao i tako bivao josh blizi i drazi. Lomio je krutu stvarnost u mekane osmehe rasterecenja. Suochivshi podanike sa iskrivljenim, nakaradnim, a tako stvarnim funkcionisanjem drushtva kroz sebe samog, postao je neophodni tumach kojeg su sledili.

Jer on je umecem madjionichara provlachio aktuelnosti kroz zadate scene, menjajuci ih iz vecheri u veche u neshto sasvim novo, dajuci im, kroz svoje improvizovane replike zavrshnu ocenu. A publika je bez daha, uvek u rastucem naponu, chekala kroz uvertiru njegove udarce onome shto ih muchi.

Radovan se nije gledao jedanput, kao neke druge predstave-ne, on se kultno konzumiraao potrebom ovisnika, pazeci da razmaci ne budu preveliki, kako bi se ostalo u kondiciji, ili nedaj Boze propustilo neshto nenadoknadivo.

Jer Onda su Dushanka Kalanj, Danka Novovic,... mnogo pismenije i uz odlichnu dikciju chitale vesti i pominjale neke politichare, ali nikoga to nije zanimalo-bar da ga ja znam. Nama je bilo vazno shta o nechemu misli Radovan u svojim, u trenu preformulisanim kreacijama, koje je posle ceo grad koristio kao repere u razgovoru.

I desi se tako jednom, vratim se ja iznenada s mora neshto ranije, javim se ekipi, gde cemo, shta cemo- a oni imali karte za Radovana- izmuvao Toza s bombolnjerom kod smrknute tetka Dare na blagajni, one s hladnom trajnom i naocharima, koja te nikad ni ne pogleda, samo prevrce neshto po stolu- i nisu kupili za mene, al da dodjem, pa da izmolimo nekog na vratima. I naravno ja dodjem, al neka nenormalna guzva bila, vishe no obichno, osoblje nervozno i nishta od prolaza. Ostanem ja ispred, kao desice se neshto, vec se dogovaramo dok oni ulaze, gde da se posle nadjemo, kad neki baja izvisio za dejt i samo mi besno dade kartu, nije hteo ni da platim, odmahnu rukom i nestade i ja normalno, shvatim da me ovaj gore pogledao i uguram se na brzinu.

I odmah je bilo jasno da se neshto neobichno deshava. Na sceni se svi cerekaju sve vreme. Teche predstava, al samo Radovan govori. Vidi se da ni njemu nije jasno, al skroz je u elementu i vlada , kao i obichno. Rumenka i da hoce, ne moze nishta da izusti od smeha koji je obuzme posle svake njegove nove serije bravura, te u jednom momentu on govori i njen deo, kako bi podupro ono shto je naumio da nastavi. Opshti haos i odushevljenje.

Kad u jednom momentu udje tetkica u plavom mantilu- kako je to bilo Onda uobichajeno, i nosi ogroman posluzavnik sa kafama. Radovan stade, samo za trenutak zbunjen i bash kada je hteo da nastavi, Katica pridje do ivice bine i kaze publici- Nashem tati je danas rodjendan!

To shto je posle usledilo je bila chista ljubav!

Cela publika na nogama vrishti, frenetichno tapshe, glumci grle i ljube potpuno zabezeknutog vladara, koji pokushava da zaustavi suze i samo koluta onim ochima. Onda tetkica unese tortu, koja se delila svima. Cika ne prestaje i polako se zgushnjava u stajace ovacije.

I kada se na jedvite jade sve dovelo pod kontrolu, shta je onda Radovan sve izvodio, to se ne da preprichati rechima, jer za to trebaja vishe chula i barem malo esencije onog svega shto se Onda disalo.

Jer sada je sve drugachije, pa i vladari.

 

Tekst pesme, Oj, Nevene, napisao je Zoran, the Car!

 



Komentari (118)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

urbana_gerila urbana_gerila 14:16 21.07.2015

endžika,

jedno je sigurno - blaženopočivši uvek mogu računati na tebe.

odličan tekst, oseća se da ga je napisao posvećenik, i samo jedan opažaj:

zoran radmilović jeste znao da je na, ne samo pozorišnom, tronu, seti se kako je prozivao sopstvenu ženu za koju, po sopstvenim rečima, jedino nije bio kralj.
angie01 angie01 14:24 21.07.2015

Re: endžika,

jedno je sigurno - blaženopočivši uvek mogu računati na tebe


ovo nije lepo, narocito na blogu napisanom iz ciste emocije.



bez pravdanja, verovatno me pogadja nestanak jednog sveta koji je meni barem bio lepsi, humaniji, smisleniji...postoji jos jedino sa nama, u nasim secanjima, kada nas vise ne bude bilo, neki drugi ce se secati ovoga sto je sada.
urbana_gerila urbana_gerila 14:31 21.07.2015

Re: endžika,

angie01
jedno je sigurno - blaženopočivši uvek mogu računati na tebe


ovo nije lepo, narocito na blogu napisanom iz ciste emocije.



bez pravdanja, verovatno me pogadja nestanak jednog sveta koji je meni barem bio lepsi, humaniji, smisleniji...postoji jos jedino sa nama, u nasim secanjima, kada nas vise ne bude bilo, neki drugi ce se secati ovoga sto je sada.



aman, sreća da znam kako mi, bivše(?) devojke rezonuju pa sam turio tog smajlija(koji je, izgleda, prošao nezamjećen) - kažem kako je lepo to što se ti uvek setiš.
moja mama je govorila da ljudi žive sve dok ih se sećaju.
angie01 angie01 14:39 21.07.2015

Re: endžika,

bivše(?) devojke



urbana_gerila urbana_gerila 15:00 21.07.2015

Re: endžika,

angie01
bivše(?) devojke



jbg, vas je mnogo a ja sam, stigle godine, pa - sve teže pratim kojoj sam izneverio očekivanja.
margos margos 14:37 21.07.2015

Divno sećanje:)

Neprocenjivo je ovo lično doživljeno, ali i klinci koji su rođeni posle njegovog odlaska, znaju fore i fazone, znaju da je Car.:) I to je sjajno!
angie01 angie01 14:42 21.07.2015

Re: Divno sećanje:)

ali i klinci koji su rođeni posle njegovog odlaska, znaju fore i fazone, znaju da je Car.:)


u istoj meri u kojoj klinci znaju za Azru, Arsena, Indexe,....oni, koje su roditelji tretirali istima.
mikele9 mikele9 17:08 21.07.2015

Re: Divno sećanje:)

u istoj meri u kojoj klinci znaju za Azru, Arsena, Indexe,....oni, koje su roditelji tretirali istima.

Mojoj generaciji se to dešavalo sa Kraljem Ibijem. Od premijere pa nadalje, odgledao sam bar dvadest predstava! I nijedna nije bila ista, naravno zahvaljujući Zoranu! Predstava je nekad znala da potraje i skoro tri sata kad bi Zoki otkačio
Sećam se jednom kad smo, mislim masa sveta, došli pred Atelje 212 a ono kao predstava odkazana. Zoki se s Alijom (Slobodan Aligrudić) zapio u Srpskoj Kafani i mi svi hrupismo unutra. Kad je shvatio o čemu se radi, Zoki povika: O narode moj, dođite sutra i prekosutra, imali ili nemali karte, igraćemo samo za vas, o narode moj!
I bi tako!
angie01 angie01 17:39 21.07.2015

Re: Divno sećanje:)

O narode moj, dođite sutra i prekosutra, imali ili nemali karte, igraćemo samo za vas, o narode moj!
I bi tako!


pa zar nije car,...vladar koji vlada poverenjem i respektom.

hvala ti za ovaj dodatak, Mikele.
nurudin nurudin 21:05 21.07.2015

Re: Divno sećanje:)

Радмиловићева смрт је непроверена гласина...

Хвала, Енџи, на подсећању.
angie01 angie01 22:13 21.07.2015

Re: Divno sećanje:)

Радмиловићева смрт је непроверена гласина...


pa tu je, sa nama!
emsiemsi emsiemsi 17:50 21.07.2015

Што би рек'о конобар ...

... шта пију пичке !?
angie01 angie01 18:09 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

je l ti se ne cini, Carli, da je ovaj fazon u ovom kontekstu neprimeren?!
freehand freehand 18:21 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...


...
urbana_gerila urbana_gerila 18:25 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
je l ti se ne cini, Carli, da je ovaj fazon u ovom kontekstu neprimeren?!


naravno da nije, nema ničeg neprimerenog ni u njoj ni u bilo kojoj drugoj replici iz radovana.

evo, čak, nekog mog amaterskog viđenja te situacije - zoran radmilović se zabezekne i krene da ustaje da se, kao, obračuna sa taškom načićem, a onda se izvadi tako što ispsuje tebe zbog pokušaja cenzure...
angie01 angie01 18:31 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

naravno da nije, nema ničeg neprimerenog ni u njoj ni u bilo kojoj drugoj replici iz radovana.


meni nesto deluje, da te replike i razlozi zbog kojih su nastale, vaze za ovo Dole....moguce je da gresim, ne kazem,...nesto mi nije zavucalo kada sam procitala, vise me zagrebalo.
emsiemsi emsiemsi 18:35 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
je l ti se ne cini, Carli, da je ovaj fazon u ovom kontekstu neprimeren?!

Ма то ми пало прво на памет --- јер је фазона било на хиљаде.
Успут --- годишње барем једаред пустим Радована па се ваљам од смеха као да гледам први пута. Моји ме гледају у чуду.
Успут 2 --- ово што си написала у уводу блога ја видим као (твој) жал за младос' --- какав мали човек и тај рад ... Радован Трећи је само добра зајебанција.
angie01 angie01 18:52 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

ја видим као (твој) жал за младос'


pa ne zalim za mlados', secam se lepih vremena, ljudi, dogadjaja i atmosfere.

...sto bih zalila- sad sam u najboljim godinama!:)


Радован Трећи је само добра зајебанција.


ne bih se slozila.

edit; nisam saglasna!:)
urbana_gerila urbana_gerila 19:03 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
sad sam u najboljim godinama!:)





angie01
ne bih se slozila.


saglasan glede radovana III, uz napomenu - mojne mi se ti tu mnogo slažeš, znaš.
urbana_gerila urbana_gerila 19:05 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
naravno da nije, nema ničeg neprimerenog ni u njoj ni u bilo kojoj drugoj replici iz radovana.


meni nesto deluje, da te replike i razlozi zbog kojih su nastale, vaze za ovo Dole....moguce je da gresim, ne kazem,...nesto mi nije zavucalo kada sam procitala, vise me zagrebalo.


ma, jok, rasterećeni muka ovozemaljskih - sad zezaju anđelčiće.
angie01 angie01 19:15 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

ma, jok, rasterećeni muka ovozemaljskih - sad zezaju anđelčiće


pa vidi, tako nekako,...a za konobara-u predstavi je replika recena odredjenim zenskim likovima iz odredjenih razloga, a u onoj kafani gore, sede neke legende van tog konteksta- al da ga ne tupim, ...gde su Aligrudic i Cica Perovic?
urbana_gerila urbana_gerila 19:22 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
gde su Aligrudic i Cica Perovic?


fale još mnogi, ali se umetnik baš lepo setio tome zdravkovića...
angie01 angie01 19:26 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

ali se umetnik baš lepo setio tome zdravkovića...


ja vec neko vreme hocu da napisem blog o Tomi i Silvani,...a sad, posle onog tvog komentara,...
nurudin nurudin 21:10 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

ne bih se slozila.

edit; nisam saglasna!:)


Енџи, ово је пример језичког мита -- не бери бригу, и људи могу да се слажу, а не само дрва.
angie01 angie01 22:12 21.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

Енџи, ово је пример језичког мита -- не бери бригу, и људи могу да се слажу, а не само дрва.


nije edit zbog jezickog mita, nego zato sto emsi stalno govori- saglasan,....pored, usput:)
mariopan mariopan 12:45 22.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

emsiemsi
... шта пију пичке !?



Ми породично користимо неке делове представе као да су наше природно наслеђе...као да нам је неко најрођенији то оставио да нас радује и увесељава још дуго.

Хвала му.
angie01 angie01 13:34 22.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

Хвала му.


ovaj blog je mali pokusaj da mu se to kaze- Hvala!


(izvini na indiskreciji, nadam se da si dobro?!)
mariopan mariopan 08:03 23.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

angie01
Хвала му.


ovaj blog je mali pokusaj da mu se to kaze- Hvala!


(izvini na indiskreciji, nadam se da si dobro?!)

Јесам, хвала на бризи
apacherosepeacock apacherosepeacock 06:44 24.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

Ми породично користимо неке делове представе као да су наше природно наслеђе...као да нам је неко најрођенији то оставио да нас радује и увесељава још дуго.

Хвала му.


Sta ces bolje do toga kad se secamo evo vec 3 decenije i citiramo.

I od mene jedno nasim genijalnim glumcima, nema vise takvih danas kod nas.
angie01 angie01 09:37 24.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

I od mene jedno nasim genijalnim glumcima,



eno, nazdravljaju ti i zahvaljuju:)
mariopan mariopan 16:49 25.07.2015

Re: Што би рек'о конобар ...

apacherosepeacock
Ми породично користимо неке делове представе као да су наше природно наслеђе...као да нам је неко најрођенији то оставио да нас радује и увесељава још дуго.

Хвала му.


Sta ces bolje do toga kad se secamo evo vec 3 decenije i citiramo.

I od mene jedno nasim genijalnim glumcima, nema vise takvih danas kod nas.

A ja ne mogu da se načudim da je već toliko vremena prošlo?

Besmrtni su oni što pripadaju svim generacijama.

Sad računam kolika su mi bila deca...pa bili su baš mali... i vidim kako je to blago sasvim prirodno pripalo i njihovoj generaciji?
Milutin Milošević Milutin Milošević 00:10 22.07.2015

Ja sam čovek suftilan...

... mogu da te ubijem na mestu!
angie01 angie01 08:48 22.07.2015

Re: Ja sam čovek suftilan...

znam coveka koji i dan danas zna sve replike napamet, a nekada ih je svakodnevno koristio, cak i u ozbiljnim situacijama- na ispitu,npr...na masincu:)
Milutin Milošević Milutin Milošević 20:34 22.07.2015

Re: Ja sam čovek suftilan...

Identipičan slučaj kod mene.

Samo da dodam još jednu istorijsku činjenicu na kojoj možete da mi zavidite: ja sam, sa odeljenjem u gimnaziji, gledao prvu predprimijeru Radovana!

(Hvala legendarnoj razrednoj Nadi Kostić)
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:21 23.07.2015

Re: Ja sam čovek suftilan...

Gledala sam Radovana III u Ateljeu samo dva puta...
angie01 angie01 21:30 23.07.2015

Re: Ja sam čovek suftilan...

Gledala sam Radovana III u Ateljeu samo dva puta...


dvaput, je dvaput!:)


tasadebeli tasadebeli 02:06 22.07.2015

Из прве руке

Причала ми другарица, у то време Радована на врхунцу била на школској пракси у Атељеу 212 јер је била онај шуваровски средњошколац, смер култура и информисање, занимање организатор културних активности ( ) или тако некако...

Једне вечери на представи Радована Трећег, док је она тако одрађивала ту своју праксу, дежурни глумац у Атељеу (увек је то постојало, неко је морао да дежура од оних који не играју представу то вече) био је Гага Николић, у то време популарни Прле из Отписаних.

И остали глумци, а да Радмиловић то не зна, договоре се са Гагом да на пола Радована упадне на сцену...

И заиста, негде на пола неке реплике Гага закуца на она врата умазана флекама од побијених комараца у декору Радована Трећег. Катица (Мира Бањац) оде до врата, отшкрине их и брзо затвори, па повиче:"Тата! Тата! Дошао нам Прле на врата!"

Зоран се ту мало збуни, каже баксузасто како је већ умео: Какав Прле, шта тртљаш ту? И оде да сам отвори врата. А у вратима стварно стоји Гага Николић.

И какав је то мајстор сцене био, Зоран Радмиловић! Не знајући шта би друго урадио пред препуним гледалиштем, он врисне као оне обожаватељке Битлса на концертима: Јао, Прлеее!!!

И одглуми падање у несвест од силног узбуђења што види Прлета.

У публици потпуни хаос... Делиријум...

И та представа Радована Трећег је као и многе друге уместо предвиђених 2 сата трајала 3,5 сата и више због силних импровизација...




Али да не испадне да Зорана памтимо само као Радована... Велики је он глумац био, врхунски...


Ја се сваки пут најежим када гледам ово:





или ово:






Врх глуме! Врх!


П.С. - Не треба заборавити ни ону његову идеју Селу у походе:

"Ranih sedamdesetih godina, Zoran je došao na ideju da okupi grupu glumaca, pisaca i slikara, i da krenu u mala mesta u unutrašnjosti, kako bi igrali predstave. Akcija se zvala „Selu u pohode“, i starim autobusom oni su stizali u najzabačenija sela da bi ljudima pružili priliku da uživaju u pozorišnoj i drugim oblastima umetnosti."



Gradski čovek, specijalno naš, obezljuđuje se naglim prelaskom iz sela u grad, naši gradovi su jučerašnja sela, nigde to ne ide brže i šokantnije nego u zemlji koja je do pre sto godina izvozila samo svinje i koja građansko društvo nije ni imala, takoreći. Treba ga zato tek oživeti, ono tek nastaje. Naš čovek mora da prođe prvo fazu građanina, čoveka u papučama pred televizorom, sa kolima zbog kojih gladuje i ubija, sa besmislenim, lažnim stilskim nameštajem, sa paketima usluga za kružna putovanja, o vikendima u selo iz koga je bezglavo pobegao, sa decom koja uče balete, i jezike, i klavire... Tom čoveku, takvom, treba pomoći, ako ga voliš. A on se može voleti, ipak...

Ove je reči, davne 1974. godine, zapisao mag glume Zoran Radmilović, razmišljajući o projektu „Selu u pohode”. Ta misao i mnoge druge sakupljene su i objedinjene u knjizi „Zalažem se za laž” Zorana Radmilovića...



Човек није једно говорио, а друго радио са чиме се ми данас врло често сусрећемо у свом окружењу.

Зато га и поштујемо толико, три деценије откако није са нама.
angie01 angie01 08:50 22.07.2015

Re: Из прве руке

Zoran bio strava Glumac,...hvala ti Taso na prilogu.
Atomski mrav Atomski mrav 09:53 22.07.2015

Re: Из прве руке

Bio sam tad još sasma mali, kad je Zoran carevao Ateljeom 212... ali se ovog jako dobro sećam:

angie01 angie01 10:28 22.07.2015

Re: Из прве руке

angie01 angie01 10:35 22.07.2015

Re: Из прве руке

rade.radumilo rade.radumilo 10:48 22.07.2015

Re: Из прве руке

Велики је он глумац био, врхунски...


Urbana legenda, koju sam čuo od Cvijanovića:

Zaglave oni u bircuzu posle predstave i Zoran se "ušika k'o majka". Neko mora da ga nosi kući, a Nikolić mu, naravno komšija, pa bude izabran za dobrovoljca. Tegli on tako njega do solitera, kad tamo ne radi lift. Dragan ga uznese gore, do njegovog sprata i kad ga je spustio da mu u džepovima potraži ključeve, Zoran se uspravi i potpunio priseban saopšti:
"Hvala Dragane, mogu ja dalje sam!"
bolid1 bolid1 10:51 22.07.2015

Re: Из прве руке


ali se ovog jako dobro sećam:


Prva kao trnje, druga kao slama, treca ide sama...subotarke

angie01 angie01 10:54 22.07.2015

Re: Из прве руке

"Hvala Dragane, mogu ja dalje sam!"



tasadebeli tasadebeli 11:13 22.07.2015

Re: Из прве руке

angie01
Zoran bio strava Glumac,...hvala ti Taso na prilogu.



Хвала теби, Енџи, што си нам омогућила да се сетимо овде Зорана и још неких људи из једног времена када смо, како каже моја жена:"Сваки пут када бих прошла поред Чкаље на улици ја бих му рекла добар дан... И он би ми сваки пут уљудно и васпитано одговорио на поздрав иако сам ја тада била дете и нисам га познавала приватно ни ја нити ико од моје породице."


Хоћу да кажем да иако је већина нас те људе познавала искључиво из позоришта, са филма или са телевизије, они за нас нису никако били неки виртуелни ликови, већ прави, живи људи који живе заједнички тај живот са нама.

Имам утисак да је данас то другачије... Да је постало некако обезљуђено, како то написа Зоран Радмиловић још 1974.


angie01 angie01 11:34 22.07.2015

Re: Из прве руке

"Сваки пут када бих прошла поред Чкаље на улици ја бих му рекла добар дан... И он би ми сваки пут уљудно и васпитано одговорио на поздрав иако сам ја тада била дете и нисам га познавала приватно ни ја нити ико од моје породице."


pa kad je Ckalja bio nas,...to je trebalo zasluziti.

Tako je bilo i sa Zoranom, njega kritika i svi pozorisno-filmski znalci nisu prvo bas mnogo uvazavali, al kada je kupio publiku, koju ne mozes prevariti, kada je seo na svoj zasluzeni presto, dobijen uz cisto obozavanje, e onda su i ljudi iz branse okrenuli plocu.


данас то другачије

urbana_gerila urbana_gerila 12:03 22.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli
како каже моја жена:"Сваки пут када бих прошла поред Чкаље на улици ја бих му рекла добар дан... И он би ми сваки пут уљудно и васпитано одговорио на поздрав иако сам ја тада била дете и нисам га познавала приватно ни ја нити ико од моје породице."


taso, ja sam siguran da ti, kao čovek koji drži do principa, na ovo odbrusiš ženi da se i ona i komunisti kod kojih ni takve veličine poput čkalje nisu bile nedodirljive zvezde - nose u tri lepe...
urbana_gerila urbana_gerila 12:13 22.07.2015

Re: Из прве руке

rade.radumilo
Велики је он глумац био, врхунски...


Urbana legenda, koju sam čuo od Cvijanovića:

Zaglave oni u bircuzu posle predstave i Zoran se "ušika k'o majka". Neko mora da ga nosi kući, a Nikolić mu, naravno komšija, pa bude izabran za dobrovoljca. Tegli on tako njega do solitera, kad tamo ne radi lift. Dragan ga uznese gore, do njegovog sprata i kad ga je spustio da mu u džepovima potraži ključeve, Zoran se uspravi i potpunio priseban saopšti:
"Hvala Dragane, mogu ja dalje sam!"



ima još - kako bi bio siguran da ovaj neće dobiti neke ideje, a već se tada znalo da je bolestan, dragan nikolić je pomogao zoranu radmiloviću da obuče pidžamu i tek tada se vratio na mesto zločina, nije u pitanju bio bircuz već tada elitno mesto.
samo što je seo, a sa vrata se začula galama, bilo je to vreme prvih vratara i propusnica - zoranu radmiloviću, nisu ga prepoznali, brane da u pidžami uđe u klub...
angie01 angie01 13:36 22.07.2015

Re: Из прве руке

komunisti kod kojih ni takve veličine poput čkalje nisu bile nedodirljive zvezde - nose u tri lepe..


ne verujem da bi Ckalja tako reagovao- onako skroman i fin, kakav je bio- veliki gospodin i YU legenda.
urbana_gerila urbana_gerila 13:57 22.07.2015

Re: Из прве руке

angie01
komunisti kod kojih ni takve veličine poput čkalje nisu bile nedodirljive zvezde - nose u tri lepe..


ne verujem da bi Ckalja tako reagovao- onako skroman i fin, kakav je bio- veliki gospodin i YU legenda.


endžika, nema dileme kako bi dobri čkalja reagovao, onako kao što i jeste sa "dobar dan" - napisao sam da od tase, kao vazda principijelnog, očekujem da je spomenuo "tri lepe" pri samom podsećanju na te neprimerene relikte mrske prošlosti.
angie01 angie01 14:01 22.07.2015

Re: Из прве руке

očekujem da je spomenuo


dobro.
tasadebeli tasadebeli 14:48 22.07.2015

Re: Из прве руке

urbana_gerila
angie01
komunisti kod kojih ni takve veličine poput čkalje nisu bile nedodirljive zvezde - nose u tri lepe..


ne verujem da bi Ckalja tako reagovao- onako skroman i fin, kakav je bio- veliki gospodin i YU legenda.


endžika, nema dileme kako bi dobri čkalja reagovao, onako kao što i jeste sa "dobar dan" - napisao sam da od tase, kao vazda principijelnog, očekujem da je spomenuo "tri lepe" pri samom podsećanju na te neprimerene relikte mrske prošlosti.



Камарад, прецењујеш ти мене изгледа... Једно су Принципи, а друго принципи... А и акценат је другачији и није на истом слогу у те две речи...







EDIT: Извини, већ си ме опомињао за ове едите, али године чине своје...


Морам овде да додам: И све ово са епицентром у Кумровцу, као што то рекох већ код Фрија на посту о спортистима.
urbana_gerila urbana_gerila 15:04 22.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli
Камарад, прецењујеш ти мене изгледа... Једно су Принципи, а друго принципи... А и акценат је другачији и није на истом слогу у те две речи...


razume, bre, tebe tvoj kamarad: slaba kinta u prosveti, pa tu i tamo - navedžbavaš za francusku sobaricu.

a, viđu, don mila, ni on nema dilemu šta je princip a šta princip:





tasadebeli tasadebeli 15:53 22.07.2015

Re: Из прве руке

urbana_gerila

navedžbavaš za francusku sobaricu.






Па чуј, времена су тешка, Русија далеко, Бог високо, дупе ми на изволите, за море немам пара, а у Београду се не да спавати од врућине...


a, viđu, don mila, ni on nema dilemu šta je princip a šta princip:



А, па и дон Мило ти је кумровачка политичка школа као и ови остали диљем Балкана...


Ма пушти ти дон Мила! Није њему место на овом Енџином посту о Зорану....


П.С. - (Дон Мило билив ин Америка енд деј мејд хим ен офер хи кант рифјуз...






Соу, ај донт вона ток абоут хим хир...)
freehand freehand 17:02 22.07.2015

Re: Из прве руке

Urbana legenda, koju sam čuo od Cvijanovića:

Tu legendu je Dragan Nikolić pričao na televiziji, posle smrti Zorana Radmilovića, a završava se tako što se on vraća u "Srpsku kafanu" a Radmilović tamo u pidžami sedi za šankom.
princi princi 17:07 22.07.2015

Re: Из прве руке

Radmilović tamo u pidžami sedi za šankom.

Можда није ни чудо што је умро релативно млад. Размишљам сад нешто наглас, да ли је можда узрок кризе српског друштва и то што смо масовно имали аутодеструктивне role modele?
predatortz predatortz 18:40 22.07.2015

Re: Из прве руке

Размишљам сад нешто наглас, да ли је можда узрок кризе српског друштва и то што смо масовно имали аутодеструктивне role modele?


Odlično opažanje.
angie01 angie01 19:09 22.07.2015

Re: Из прве руке

и то што смо масовно имали аутодеструктивне role modele?


izvini, a gde je tebi tu autodestrukcija?

Taj boravak nasih glumaca u "Srpskoj kafani" je bila neka njihova reciklaza, mali svet koji su sami stvorili spontano se okupljajuci, gde su jedan drugog nadigravali, salili se, dogovarali, kastingovali, spremali se za predstavu, podupirali,... takmicili u jedenju sarmi- Ceca Bojkovic pobedjivala decake- i sl. i kome je mogao taj mali boemski kruzok da bude role model?

po toj logici, one ludosti koje zive ljudi iz sveta glume u Holivudu, gde je autodestrukcija mnogo jaca, je role model za prosecnog Amerikanca- a nije, niti je Amerika zbog toga krizirala.
princi princi 20:22 22.07.2015

Re: Из прве руке

izvini, a gde je tebi tu autodestrukcija?

Pa ne znam, iz ovoga što ljudi pišu ispada da je cela ta ekipa bila ekipa notornih alkoholičara. Ja sam na primer, sasvim slučajno, proveo jedno nedelju dana sredinom 70-ih sa Cecom Bojković, pok. Milošem Žutićem i njihovom ćerkom u motelu Klinje, kod Gacka (ima tamo jedna nasuta brana, izgrađena još krajem 19. veka). Bio sam klinac, ne znam da li sam imao i 10 godina, ne znam koliko je Ceca imala, da li je možda još bila u 20-im i sećam se da se bukvalno ubijala od alkohola. Samo je ćutala i šljemala, uglavnom votku, iz onih čaša za vodu. Možda je to ta reciklaža o kojoj ti govoriš, ali meni se to pre čini kao samouništavanje. Kao kad nekog vidiš da se prežderava- i babe kad vide debelo dete kažu: Jao, vidi ga što je lep. Ali, jbg,bez obzira na to, ti znaš da je detetu glava torbi.
angie01 angie01 20:46 22.07.2015

Re: Из прве руке

ne znam da li sam imao i 10 godina,


i ti si sa 10 godina provalio kako Ceca sljoka k'o Ruskinja?:))

ne znam princi, neko ko je alkoholicar, ne moze bas da radi svoj posao, ono, ni da smira, a kamo li virtuozno,...ti za jednu predstavu moras da imas ozbiljnu kondiciju,...nije kao snimanje, pa kad ispadne dobar kadar, turis ga u montazi.


to sto si ti opisao, ja sam videla kako izgleda u originalu- mlada Ruskinja, oko 30 godina, za 3, 4 sata sune u sebe litar votke i 5, 6 velikih piva, kao malter,...izadje na stiklama i hoda ravno, al bas nesto da radi, bilo sta, a kmo li da govori neki tekst napamet, trckara scenom, i bravurozno improvizuje- za sta valjda treba i neka koncentracija- tesko.
princi princi 20:50 22.07.2015

Re: Из прве руке

Nije, angie, ja samo poznat kao teški i patološki lažov. Sve sam izmislio, i Klenje, i Gacko, i Cecu, i votke i Miloša Žutića. I sebe sam izmislio. Nemam šta da radim, ovde u sobi nam ne daju hranu, pa smišljam tako priče da zabavim sebe, jbg.
angie01 angie01 20:57 22.07.2015

Re: Из прве руке

, ja samo poznat


po nekim drugim stvarima.:)

To da Ceca pije, nije neka vest, ja ti samo velim da dramatizujes stvar i dajes joj znacaj koju nema....ne bih bas mogla reci da je Ceca Bojkovic autodestruktivna.....od svih ovih na crtezu, ponajvise je bio Prele, al je on bio neki svet za sebe.
tasadebeli tasadebeli 23:35 22.07.2015

Re: Из прве руке

princi
Radmilović tamo u pidžami sedi za šankom.

Можда није ни чудо што је умро релативно млад. Размишљам сад нешто наглас, да ли је можда узрок кризе српског друштва и то што смо масовно имали аутодеструктивне role modele?



Или, у супротном смеру, можда смо решили да нам баш ти аутодеструктивни људи буду рол модели зато што смо схватили и прихватили свој сопствени "ментални калуп":

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.


?







Један мој колега са факултета је имао обичај да, док идемо ка Коларцу да малкице предахнемо од наобразбе, узвикне:"Прелазни стадијум од социјализма ка комунизму је алкохолизам!"


Хоћу да кажем, та боемска "аутодеструктивност" је много сложена да бисмо је тек тако лако објаснили. А поготово тек њен утицај на друштво и на друштвену кризу.

Треба тај боемски живот са много ића, пића и осталог уништавања самога себе ипак пре гледати кроз призму једног старомодног израза којег смо данас изгледа заборавили... Наши стари су то звали велтшмерц.

И ја мислим да то није само својство уметника... Имамо то и ти и ја... Само нисмо уметници, јбг...


П.С. - Мали додатак, назовимо га трол:

У филму Посебан третман (Шта је то у људском бићу што га тера према пићу) Пера Краљ је делимично играо самог себе... Глумац који муца и не може да изађе на сцену док не попије... И тако постаје алкохоличар.

Разговарао сам са њим више пута у бифеу Атељеа. И до неба сам му захвалан што је у тој галами, смеху, алкохолним испарењима и дуванском диму нашао за сходно да мени, клинцу од двадесетак година којег први пут види у животу, помогне да завршим то због чега сам дошао у Атеље.

И он је у тим свакодневним разговорима заиста приметно муцао...

А на сцени? Никада.

Невероватно, зар не?

(У оквиру ове моје лингвистике читуцкао сам малкице и о поремећајима у говору, па и о муцању, али нигде нисам нашао објашњење за тако нешто... Моја жена је такође прилично муцала у детињству, ишла код логпеда, била упорна у вежбању и данас јој се то догађа понекада када је уморна...

Али зато на часовима, она је такође профа, никада замуцала није пред децом... Не знам то да објасним осим да је то некакав психолошки "клик"... И да то узмем као још један доказ да је 90% случајева муцања искључиво психолошке природе.)

Елем, Пере нема на овој Енџиној уводној слици... А ја сам и њему захвалан што сам имао ту част да неко време живим у истом добу када и он... И Зорану... И Паји Вујисићу... И Прелету... И свима осталима... И што су ме учили да живим.

У дуванском диму, галами, алкохолним испарењима и, двема најважнијим стварима у животу, у смеху и у љубави.





angie01 angie01 23:53 22.07.2015

Re: Из прве руке

Елем, Пере нема на овој Енџиној уводној слици


kako nema, Taso, eno ga pored Preleta,...moras da povuces taster za sliku skroz decno, ( na dnu teksta)
tasadebeli tasadebeli 00:01 23.07.2015

Re: Из прве руке

angie01
Елем, Пере нема на овој Енџиној уводној слици


kako nema, Taso, eno ga pored Preleta,...moras da povuces taster za sliku skroz decno, ( na dnu teksta)



Јах, јах, сад видим!

А ово је још један доказ да морам да мењам наочаре...



princi princi 05:54 23.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli
...

Pa da, to i kažem, da, praktično, ona sintagma o "nebeskom narodu", o nekim "važnim", onostranima stvarima, o duši, o svemu samo ne o praktičnom životu i o tome kako da normalno uredimo stvari među sobom, govori o toj nekoj sklonosti eskapizmu i, rekao bih čak, lenjosti. Daj da sredimo prvo stvari na planeti Zemlji, pa ajde onda da pričamo o Nebesima. Ali ne, mi bi sve nešto preko reda. I, kažem, onda možda ni ne treba da čudi što se živi u haosu i neredu. Uvek je tu neko drugi (mama, baba, ko već) ko treba haos da sređuje, a na nama je samo da pišemo pesme (i ostavljamo postove i komentare po blogu).
tasadebeli tasadebeli 08:40 23.07.2015

Re: Из прве руке

princi

Pa da, to i kažem, da, praktično, ona sintagma o "nebeskom narodu", o nekim "važnim", onostranima stvarima, o duši, o svemu samo ne o praktičnom životu i o tome kako da normalno uredimo stvari među sobom, govori o toj nekoj sklonosti eskapizmu i, rekao bih čak, lenjosti.




Јеси погледао онај клип Павиљон 6 што сам га окачио? "... све је то филозофија веома удобна за руску ленчугу..."

(Добро, добро, то је писао Чехов, па је ленчуга руска. Да је писао Таса, ленчуга би била српска. )

А опет с друге стране, не могу то да тврдим за остале, али за себе знам, да решење није ни у искључивом прагматизму... Некако се најбоље осећам када сам на средини између та два. Тако се једино осећам живим.

Прагматизам на Западу је прецењена реч. Почев од филозофије па надаље. (Зато немачки ђак Ђинђић овде у Србији никада и није могао да стекне шире подржавање. Исувише је то стерилно, беживотно, за тај фарсично-надреални ментални калуп који смо ми себи изградили.)

А изградили смо га јер је то једини начин да преживимо у свему томе што и иначе имамо и имали смо и у време када су ови глумци играли у позориштима, имали смо га и пре тога... Не траје то од јуче... Читаве генерације тако преживљавају у

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе,


Замисли сад једног прагматичара у томе... Не би много прошло, а он би завршио у душевној болници попут овог Чеховљевог јунака.


Познавао сам својевремено Петра Пита Теслића, редитеља оне чувене серије школског програма ТВ Београд "Историја српске књижевности" и још много тога (Живео живот Тола Манојловић).

Елем, добије Пит посао у Бразилу да снима неку од оних сапуница (код нас се одомаћио назив "шпанске серије" ). Идеалан посао да се умлати велика лова. Плус, за његово поимање тв режије, он је тај посао могао да ради и левом руком.

Није прошло много, а Пит се из Бразила врати у Србију не одрадивши уговор до краја.

Причао је после да никако није могао да прихвати да се глумци у серији, тачно у секунду када им се заврши радно време, покупе и оду са посла својим кућама. То никако није могао да схвати. Он таман добије неку идеју, а они сви му кажу гудбај мистер Теслић, си ју тумороу.

Некако му природније било да му Цоле Дечермић дође на снимање, а да не зна текст, па праве милион дублова све док Цоле не изрецитује целу песму Црњанског (додуше са обрнутим редоследом речи, али је барем цела песма), да Пера Краљ касни на снимање по 2 сата или да цела екипа седи, пије и чека по 3-4 сата организатора који није на време обезбедио неки стари грамофон, па се растрчао по граду, по приватним кућама мољакајући од врата до врата,... (Причао је Пит да му је једино Раде Марковић долазио са наученим текстом на снимање.)

Али је исто тако знао да су тај Цоле, Пера Краљ, па и прави професионалац свога посла Раде Марковић, као и цела екипа, спремни да остану са њим и до три сата ујутро на неком сплаву на Сави или у хотелу Москва у којима су снимали све док Пит не би био задовољан снимљеним материјалом. (И да онда после свега, у три ујутро, сви оду на Звездине терене на Калишу да играју тенис, онако уморни, полупијани, али срећни и задовољни обављеним послом.)

И то што је Пит снимао овде у Србији је много, много квалитетније од онога што је снимио у Бразилу.

Не могу да нађем ниједан снимак те Питове серије о српској књижевности на нету... Имам сачуваних пар сценарија и то је све... Тражио сам је и због мојих часова у школи. Изгледа да је тачно оно што сам начуо да је и та серија, као и много штошта вредног у телевизији Београд, уништено у бомбардовању прагматичних Западњака 1999.

(Човече, 1941. су нам спалили библиотеку, а 1999. телевизијску архиву! Какав је то тек злочин над културом овог народа! И после се ми стално чудимо зашто свако мало почињемо посао испочетка! )



Ти, Принци, изгледа предуго живиш у иностранству, да не кажем на Западу, па си заборавио како то све изгледа овде у Србији.

I, kažem, onda možda ni ne treba da čudi što se živi u haosu i neredu.



Још једном да ти поновим, тај надреално-фарсични ментални калуп који свако од нас овде изгради једини је начин да преживимо... То нам је одбрана да не бисмо одлепили.

И нисам сигуран ни колико су онда тај хаос и неред контрапродуктивни за такво наше поимање света и живота у том свету.

Како иде оно у Трећем човеку? "У Италији у доба ренесансе..." ?



princi princi 09:14 23.07.2015

Re: Из прве руке

Ти, Принци, изгледа предуго живиш у иностранству, да не кажем на Западу, па си заборавио како то све изгледа овде у Србији.

Све ми делује да сам ја у иностранству живео и пре него што сам напустио Србију.

Иначе, тај куку клок је вероватно један од најраубованијих монолога у историји кинематографије. Нећу да кажем, лепо звучи, али је тотално нетачан. Јер и Ојлер и отац и браћа Бернули и Ајнштајн као и многи други су били Швајцарци. Пре би се рекло да је писац монолога био помало неинформисана и необразована драма квин. Иначе и ја много волим тај филм, поготову оне дуге сенке и мокре улице.
tasadebeli tasadebeli 09:45 23.07.2015

Re: Из прве руке

princi

Иначе и ја много волим тај филм, поготову оне дуге сенке и мокре улице.





Пре би се рекло да је писац монолога био помало неинформисана и необразована драма квин.


Ма Грејем Грин је био једна британска шпијунчина! Али је ипак више волео Константинопољ од старе Вијене...








Све ми делује да сам ја у иностранству живео и пре него што сам напустио Србију.



Може бити... Али и то нам је потребно. Ради равнотеже.
princi princi 09:49 23.07.2015

Re: Из прве руке

Ма Грејем Грин је био једна британска шпијунчина! Али је ипак више волео Константинопољ од старе Вијене...

Наши људи су претерано фасцинирани Енглезима, поготову писцима и политичарима. Енглези су, пре свега, фолери. Лењи фолери. Кад то укапираш, коцкице се после саме слажу.
tasadebeli tasadebeli 09:57 23.07.2015

Re: Из прве руке

princi
Ма Грејем Грин је био једна британска шпијунчина! Али је ипак више волео Константинопољ од старе Вијене...

Наши људи су претерано фасцинирани Енглезима, поготову писцима и политичарима. Енглези су, пре свега, фолери. Лењи фолери. Кад то укапираш, коцкице се после саме слажу.



Схватио сам то одавно...


А и могу да попију, брате, свака им част!


Барем ови које сам ја упознао... Они и ове наше које си ти назвао алкохоличарима (срам те било - па знаш да је кум тешко дошао на свет и зато му три дана славимо рођендан) шију за три дужине...

А фасцинација Енглезима?

"Па није то српски отац, па да га псује ко стигне... То је, бре, енглески отац!"


Нисмо ми толико фасцинирани њима... Пре бих рекао да се и сами чудимо како им то успева, таквима какви јесу, да нама овде већ 200 година одређују како ћемо живети...

Изгледа да нас та појава фасцинира.
rade.radumilo rade.radumilo 10:06 23.07.2015

Re: Из прве руке

Можда није ни чудо што је умро релативно млад.


Igrom slučaja, moja majka je radila u KBC Zemun. Kaže da je, pred kraj, dolazio na njen sprat na kom je i onkologija...
angie01 angie01 10:22 23.07.2015

Re: Из прве руке

Pa da, to i kažem, da, praktično, ona sintagma o "nebeskom narodu", o nekim "važnim", onostranima stvarima, o duši, o svemu samo ne o praktičnom životu i o tome kako da normalno uredimo stvari među sobom, govori o toj nekoj sklonosti eskapizmu i, rekao bih čak, lenjosti. Daj da sredimo prvo stvari na planeti Zemlji, pa ajde onda da pričamo o Nebesima. Ali ne, mi bi sve nešto preko reda. I, kažem, onda možda ni ne treba da čudi što se živi u haosu i neredu.


evo, i da se slozim,...ono sto urnise ovo drustvo je nepostojanje konstrukcije njegovog funkcionisanja, gde je od temelja, pa do krova sve postavljeno kako treba,...ne ovde se sve svodi na neki improvizaciju sa sumnjivim interesima, pa tata kuce nije neko najmudriji, koji bi onda na sva glavna mesta stavio odgovarajuce ljude, koji znaju sta i kako treba da organizuju i rade, pa onda piramidalno sve do dole i samim tim sto nista nije kako treba, sto je smira u izvedbi negativne selekcije, nema ni odgovornosti, nego se sve zaprasuje omamljivim demagogijama koje opravdavaju taj opsti haos i nered,....i obican covek, sta ce, lakse mu je da trazi svoja mala vrata za neke mrvice, nego da zasuce rukave, potrudi se, napreduje i dobije ono sto zasluzi- jer to niko ni ne zeli, nema u ponudi,....mama, baba su vec recidivi, a beg od stvarnosti usvojeni refleks.

ne znam, kako ti isti ljudi, kada odu u neko uredjeno drustvo, vrlo brzo pokazu rezultate, uklope se i funkcionisu bez greske.
bolid1 bolid1 12:54 23.07.2015

Re: Из прве руке



evo, i da se slozim,...ono sto urnise ovo drustvo je nepostojanje konstrukcije njegovog funkcionisanja, gde je od temelja, pa do krova sve postavljeno kako treba

...

ne znam, kako ti isti ljudi, kada odu u neko uredjeno drustvo, vrlo brzo pokazu rezultate, uklope se i funkcionisu bez greske.


Sama si dala odgovor, lako je funkcionisati u uredjenom sistemu gde mozes da igras po postavljenim pravilima jer ista nisu postavljena tako da idu na tvoju stetu, uglavnom...kad su uglavnom postavljena na tvoju stetu onda ti hvatas svaku mogucu krivinu i na kraju samo dizes entropiju...
angie01 angie01 14:34 23.07.2015

Re: Из прве руке

kad su uglavnom postavljena na tvoju stetu onda ti hvatas svaku mogucu krivinu i na kraju samo dizes entropiju...


da je neko-od odgovornih, svih onih koji su obecavali, a zato bili izabrani da to urade-obavio stvar kako treba, ne bi dalje tonuli i ljudi bi bili primorani, da tako kazem, da se adekvatno ukljuce i vrlo brzo bi usvojili pravila, jer bi imali i pozitivne pomake.

ovako i dalje vlada negativna selekcija sa negativnim rezultatima i utucenim gradjanima u opstem haosu, kojima se svaki dan servira lazna slika desavanja, koja valjda treba da ih hipnotise,...al dzaba, kada stvarnost pritiska.
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:16 24.07.2015

Re: Из прве руке

А и могу да попију, брате, свака им част!


Барем ови које сам ја упознао... Они и ове наше које си ти назвао алкохоличарима (срам те било - па знаш да је кум тешко дошао на свет и зато му три дана славимо рођендан) шију за три дужине...

А фасцинација Енглезима?


Ma pusti princija, nesto se nasiljio na engleze

Gledala sam Madonin (na preskok naravno) neki dosadan dokumentarac o nekom koncertu u Londonu od pre 100 godina, i sad jedna scena kako umire od dosade dok njen bivsi muz Gaj Rici (Englez, reziser) visi sa ekipom (glumackom i inom) po pabovima....cirka, muzika, letnji dan do podne i taj rad.

A tek Skoti brate...
To ko da je s flajkom u ustima rodjeno.

A i sta da radis drugo na onoj ladnoci i kisetini po ceo dan?

Ocu da kazem, nisu Englezi (mnogi) bas stiff collar kao sto mnogi imaju predstavu o njima; ja ih bas gotivim recimo.
urbana_gerila urbana_gerila 07:28 24.07.2015

Re: Из прве руке

apacherosepeacock
А и могу да попију, брате, свака им част!


Барем ови које сам ја упознао... Они и ове наше које си ти назвао алкохоличарима (срам те било - па знаш да је кум тешко дошао на свет и зато му три дана славимо рођендан) шију за три дужине...

А фасцинација Енглезима?


Ma pusti princija, nesto se nasiljio na engleze

Gledala sam Madonin (na preskok naravno) neki dosadan dokumentarac o nekom koncertu u Londonu od pre 100 godina, i sad jedna scena kako umire od dosade dok njen bivsi muz Gaj Rici (Englez, reziser) visi sa ekipom (glumackom i inom) po pabovima....cirka, muzika, letnji dan do podne i taj rad.

A tek Skoti brate...
To ko da je s flajkom u ustima rodjeno.

A i sta da radis drugo na onoj ladnoci i kisetini po ceo dan?

Ocu da kazem, nisu Englezi (mnogi) bas stiff collar kao sto mnogi imaju predstavu o njima; ja ih bas gotivim recimo.



nema ružnijih riba od engleskinja.
doduše, one 3 lepe su - žešće lepe.
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:47 24.07.2015

Re: Из прве руке

nema ružnijih riba od engleskinja.
doduše, one 3 lepe su - žešće lepe.


Ima lepih koliko hoces, i to onih za koje niko ne bi rekao da su Engleskinje..
urbana_gerila urbana_gerila 08:01 24.07.2015

Re: Из прве руке

apacherosepeacock
nema ružnijih riba od engleskinja.
doduše, one 3 lepe su - žešće lepe.


Ima lepih koliko hoces, i to onih za koje niko ne bi rekao da su Engleskinje..


... jer i nisu.
tasadebeli tasadebeli 08:55 24.07.2015

Re: Из прве руке

urbana_gerila
apacherosepeacock
nema ružnijih riba od engleskinja.
doduše, one 3 lepe su - žešće lepe.


Ima lepih koliko hoces, i to onih za koje niko ne bi rekao da su Engleskinje..


... jer i nisu.



Друже мој из неке будуће револуције, аман заман, ко о чему, ти о пусикет!

Има л' овде на блогу нека милосрдна за Урбаног, па да нам се не претвара баш сваки пост у причу о рибама?

Ево види, друже, шта нам каже ово девојче. Секс је, бре, прецењен! Мисли мало и о томе... Биће ти лакше, веруј ми... Ја пробао... (ЛИНК)






П.С. - Кажем ти то за твоје добро... Да ти не би отупела револуционарна оштрица...
princi princi 09:18 24.07.2015

Re: Из прве руке

Ocu da kazem, nisu Englezi (mnogi) bas stiff collar kao sto mnogi imaju predstavu o njima; ja ih bas gotivim recimo.

Zavisi o kojim Englezima pricas. Englezi su, vise od svega, obelezeni pripadnoscu klasama. Klase odredjuju sve: kako pricas, sta jedes, sta pijes, kako se oblacis, sta slusas, sta citas...
urbana_gerila urbana_gerila 09:53 24.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli

Друже мој из неке будуће револуције, аман заман, ко о чему, ти о пусикет!

Има л' овде на блогу нека милосрдна за Урбаног, па да нам се не претвара баш сваки пост у причу о рибама?

Ево види, друже, шта нам каже ово девојче. Секс је, бре, прецењен! Мисли мало и о томе... Биће ти лакше, веруј ми... Ја пробао... (ЛИНК)
П.С. - Кажем ти то за твоје добро... Да ти не би отупела револуционарна оштрица...


taso, saborče iz tisuću bitaka, budućih, šta da radim, bre - kad ih volem, bog ih je zbog toga i stvorio.
oštrice što se tiče, ne se brigaj - ja sam od onih za koje nije važio ni karantin ni apstinencija pred meč.

(doduše, možda ja, samo, ne primećujem da sam glavni akter one priče o babi i uštipcima)
princi princi 09:55 24.07.2015

Re: Из прве руке

Секс је, бре, прецењен

Famous last words...
tasadebeli tasadebeli 10:51 24.07.2015

Re: Из прве руке

urbana_gerila

(doduše, možda ja, samo, ne primećujem da sam glavni akter one priče o babi i uštipcima)



Ниси можда приметио да је продукција оног окаченог клипа:

Double Dog Films?

Да нагласим још једном: Double Dog!


princi

Секс је, бре, прецењен


Famous last words...


Пре учињених великих дела која су променила свет?







(Мени је најсимпатичнији овај мали жуто-бели оптимиста на крају колоне... "Само ми носати смо преживели!!!" )



angie01 angie01 11:10 24.07.2015

Re: Из прве руке

ти о пусикет!




bas me zanima sta je u komentaru napisao onaj Tajac....lepa mu slova.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:26 24.07.2015

Re: Из прве руке

Zavisi o kojim Englezima pricas.


O onim lovely jubbly bre...

(Koga briga za ove druge, oni su ionako vrsta u izumiranju: There's a reason why aristocrats developed weak chins. )


angie01 angie01 11:28 24.07.2015

Re: Из прве руке

princi princi 11:40 24.07.2015

Re: Из прве руке

Koga briga za ove druge, oni su ionako vrsta u izumiranju: There's a reason why aristocrats developed weak chins.

Ja ovde prevashodno komuniciram sa inzenjerima, a oni se uglavnom regrutuju iz slojeva srednje i nize srednje klase. Oni su sasvim druga ekipa u odnosu na lekare (doduse, medju lekarima je najvise stranaca- ta medicina je strasno efikasna socijalna laboratorija ovde u Engleskoj: pakistanska ili srpska seljancica preko noci, maltene, postane engleska princeza). A ovi, opet, sasvim treca u odnosu na bankare i menadzere fondova (tek medju njima ima svakakvih, od doktora matematike do istenderskih ulicnih svindlera i sibicara). Ove na benefitima ne poznajem, oni zive u svom svetu. Kao i aristorkatija, pripadnici vise klase. Ne verujem da njih iko zaista zna. Mozda tu i tamo ponekog primerka, ali ovako ozbiljnije, da im poznaje manire, navike, nacin zivota, ne stvarno. Oni se drze po strani, daleko od zavisti plebsa.
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:04 24.07.2015

Re: Из прве руке

Ja ovde prevashodno komuniciram sa


Ma ja sam sretala saroliko drustvo iz UK, od menadzera do raspikuca.
Malo je falilo da osvanem u Mancesteru (iz Amsterdama).
tasadebeli tasadebeli 12:47 24.07.2015

Re: Из прве руке

princi

ta medicina je strasno efikasna socijalna laboratorija ovde u Engleskoj: pakistanska ili srpska seljancica preko noci, maltene, postane engleska princeza).





Давно, давно, у неком мом бившем животу када сам имао двадесетак година, упознао сам једну нашу госпођу, малкице зашлу у четрдесете (реално по процени, не оно што ми је она казала за године), у том тренутку зубарку у Швајцарској, иначе родом из истог места као и Лепа Лукић (тако је отприлике и изгледала као да су сестре).

Те године се Аида играла први пут под пирамидама, барем су нам то тако медији тада преносили.

Овако је изгледао мој први дијалог са госпођом зубарком по упознавању на Паласу у Дубровнику:


- Гледала сам Аиду под пирамидама...
- Стварно? Каква је била представа?
- Карта је коштала 500 долара.
- Добро то, него каква је била представа?
- Карта је коштала 500 долара.
- Ок, каква је била представа?
- Карта је коштала 500 долара.

После тога смо проводили доста времена заједно на том летовању, али смо врло мало разговарали.












П.С. - Домаћице, рачунам да не искачем много из теме?

И ова моја прича је, у ствари, исто у оквиру Радована Трећег и онога о чему је писао Зоран Радмиловић.


princi princi 13:02 24.07.2015

Re: Из прве руке

После тога смо проводили доста времена заједно на том летовању, али смо врло мало разговарали.

Јел' било нечег... субстанцијалнијег, мислим? Без зајебанције, приметио сам да те новобогаташице воле да имају око себе мало, онако, распеваније, или, ако ништа друго, само причљивије (некад и умеће цртања, сликања одради посао). Још ако је песник, причљивац, алапача, сликар, цртач шорт он кеш, срећи никад краја (јер доминација је потпуна). Поготову из тих земаља као што су Србија, Пакистан, Индија, где су жене, што се оно каже, suppressed. Занимљива игра сексуално-економског потчињавања и духовног подилажења (submission, не знам како бих то превео боље)..
tasadebeli tasadebeli 13:55 24.07.2015

Re: Из прве руке

princi
После тога смо проводили доста времена заједно на том летовању, али смо врло мало разговарали.

Јел' било нечег... субстанцијалнијег, мислим?



Принци!!!

Ми смо џентлмени!

И то не енглески, него српски џентлмени!
urbana_gerila urbana_gerila 14:07 24.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli
упознао сам једну нашу госпођу


samo se nadam da gospođa tasinica ne čita blog - do sada si mogo da se vadiš na to da si kao djevac uplovio u bračnu luku.
urbana_gerila urbana_gerila 14:17 24.07.2015

Re: Из прве руке

tasadebeli


kakvi te sad kerovi spopali, dobri taso, pomisliće, još, neko nedobronameran da naginješ ka zoofiliji.
lepo ti kaem - bog je stvorio ženu da bi bila voljena, zapovedio muškarcu da budu jedno telo i da ih zbog toga ne bude sramota.
jbg, ko šta radi samo mu nešto prigovaram, daj bar nešto da ga poslušam.
tasadebeli tasadebeli 14:46 24.07.2015

Re: Из прве руке

princi





Ех, натера ме да пишем нови коментар... Накнадно си дописао текст...


Без зајебанције, приметио сам да те новобогаташице воле да имају око себе мало, онако, распеваније, или, ако ништа друго, само причљивије (некад и умеће цртања, сликања одради посао). Још ако је песник, причљивац, алапача, сликар, цртач шорт он кеш, срећи никад краја (јер доминација је потпуна).



Не видим ја ту неку разлику између жена и мушкараца...

Шта ти као, рецимо, не би волео да поред себе сада у тим годинама имаш једну двадесетогодишњакињу, вижљасту, с дугим ногама и лепим теном која уме да свира, пева, лепо црта, паметно прича, забавља те и притом је довољно образована да са њом имаш заједничких тема? Па да те чека да би са тобом проводила твоје слободно време. То би ти сигурно било лепше уместо што се дописујеш овде са мном?

Провалили су то на истоку, мој Принци, одавно... Што Ближем, што Средњем, што Даљем истоку... Отуд хареми, конкубине, гејше итд.

Сад, да ли је тај потчињени мушко или женско... Све се то дало уредити.







Поготову из тих земаља као што су Србија, Пакистан, Индија, где су жене, што се оно каже, suppressed. Занимљива игра сексуално-економског потчињавања и духовног подилажења (submission, не знам како бих то превео боље)..



Кад си већ поменуо suppressed жене, а мало пре тога и колико су битне друштвене класе у Енглеској којима је све подређено и колико је то јако у енглеском друштву...

Па нису само жене suppressed... Подсетио си ме како сам на том некада нашем Јадрану, а сада то видим и у Грчкој, виђао енглеске поштаре и домаћице како се у местима у којима су одсели понашају као да су најмање лордови и грофице, а оно, у ствари, све нека стока пијана и примитивна исто као и ова наша стока пијана и примитивна.

А замисли тек касте у Индији онда... Причао ми је рођак, пилот, који је 3-4 године летео под уговором за неку индијску компанију да док је живео тамо, имали су он и цимер две жене које су долазиле у ту њихову кућу, једна да им кува, друга да спрема. И пошто су увек имали вишка хране, тај мој рођак је остављао ту храну на столу да ове две, за које је знао да су сиротиња, носе својим кућама.

Она што је кувала је узимала храну без проблема, али ова што је спремала није хтела да узме. Када је мој рођак питао куварицу зашто ова друга не узима, она му је објаснила да та друга припада нижој касти и да неће узети храну са стола све док јој се храна не остави на поду (!!!).

Рођак, Србенда, доживео културолошки шок... Хранити човека као да је пас? Нама је то у нашој култури непознато.

Е, сад замисли те suppressed, жене или мушкарце, када се изместе из своје културе или се на други начин дочепају могућности да доминирају у међуљудским односима. Нигде краја онда њиховој срећи што су открили да и они могу некоме да остављају храну на поду...

Уосталом, у Србији се то о чему говориш исто тако зове још и спонзоруша. Има их и мушких и женских, више женских него мушких. Али и њима су мецене најчешће неки типови који су до јуче били друштвено дно, кримоси, скоројевићи, милионери са капиталом врло сумњивог порекла. Али им прија да доминирају над неким, како ти кажеш
Занимљива игра сексуално-економског потчињавања и духовног подилажења (submission,


Када су ове женске спонзоруше у питању у Србији, од њих се и не тражи да забављају свог мецену неком паметном причом или умећем певања. Напротив, треба само да ћуте и да лепо изгледају.

И није то својство Србије. То је својство доба у којем живимо.

Ако смо од свега, али баш од свега, направили робу коју треба продати на тржишту, зашто то не бисмо урадили и са људима (понављам, мушкарцима или женама, свеједно је)?

Примитивно? Да.

Али истовремено и тако својствено људима...
tasadebeli tasadebeli 14:49 24.07.2015

Re: Из прве руке

urbana_gerila
tasadebeli
упознао сам једну нашу госпођу


samo se nadam da gospođa tasinica ne čita blog - do sada si mogo da se vadiš na to da si kao djevac uplovio u bračnu luku.



То јо стално и понављам... Ушао сам у брак невин.

Али ми она каже исто што и ти:"Уф, уф, к'о француска собарица!"

( Мораћу да проверим с ким ми се то жена дружи...)
angie01 angie01 14:57 24.07.2015

Re: Из прве руке

..ako treba neko cepi da se posluzi, vi samo kazite.
princi princi 15:27 24.07.2015

Re: Из прве руке

То је својство доба у којем живимо.

Гледао Скарфејс?
urbana_gerila urbana_gerila 16:24 24.07.2015

Re: Из прве руке

angie01
..ako treba neko cepi da se posluzi, vi samo kazite.


tasi nešto bezalkoholno, viš da se raspomamio.
tasadebeli tasadebeli 17:05 24.07.2015

Re: Из прве руке

princi

Гледао Скарфејс?



Гледао, гледао... И виђао ове наше исте такве, Србе, Бугаре, Црногорце, Македонце,... Додуше, ови наши сви раде за албанске донове (и дронове)... Као што је и оригинални Тони Монтана радио за сењор Сосу.

Модел који се понавља широм света... Стекао сам утисак, Принци, да је то једна нова нација у настајању... Без обзира шта ми знамо о нацијама, онако школски из уџбеника. То што ми знамо је застарело.

Настаје једна нова глобална нација гомиле Тонија Монтана без обзира одакле долазе... А на грбу им златна кајла и утока, поред њих у возилу иза затамњених стакала она обавезна плавуша спонзоруша... И сви, мајку му, раде у неким државним органима или имају течу Чворовића.


urbana_gerila

tasi nešto bezalkoholno, viš da se raspomamio.






angie01

..ako treba neko cepi da se posluzi, vi samo kazite.



Извини, Енџи, у праву си. Немој да грдиш ову двојицу, ја сам крив за оволико троловање.

Нећемо више, обећавамо... У ствари, ја нећу више... Могу да обећам само за себе...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana