Jedna od onih stvari koje često čujemo od naših bivših sugrađana a danas srećnih gastarbajtera po raznim svetskim prestonicama je i to da obožavaju činjenicu da se - tamo gde su oni sada - prosečan narod veoma malo ili čak nimalo ne bavi politikom.
"Nema ti bre ovde milion političkih analitičara da non stop na TV-u mrse muda. To ti ovde narod ne bi ni gledao, Ljudi to ovde ne prate. Običan narod ovde gleda svoj posao, radi i - mlati pare! I nije ga puno briga za politiku!"
Danas čujem da je Studio B kupila firma koja je bazirana oko veoma popularnog TDI Radija.
I ta činjenica me je naterala da napišem ovaj tekst.
Prosto mi je ova današnja vest došla kao višnja na torti, završetak jednog sveukupnog procesa preumljenja srpskog naroda koji je u XXI vek ušao kao narod preopterećen politikom da bi u jednom momentu - u roku od samo dve-tri godine - bio naprosto otrgnut od politike i svake primisli političkog mišljenja i analiziranja. Evo recimo SNS uprkos svemu - tj. uprkos ničemu - ima preko 50 posto podrške, što kao da govori "Dosta nam je svega, neću ništa da znam, evo ih ovi neka vladaju, nemam snage da više išta menjam, možda za bolje nismo ... "
Doduše mnogo toga što je valjalo se zapravo premestilo na internet, ali internet (facebook, twitter, portali, blogovi i sl.) je ipak samo mali procenat onoga što nazivamo "javni život" Srbije, mali deo nekada velike i jake "scene" na kojoj je postojala široka lepeza opcija od levice ka desnici, od konzervativnog do liberalnog, od nacionalističkog do evropskog ...
Kako smo se onomad zgadili nad idejama Čede Jovanovića o tome kako "će Srbija morati da uđe u EU, sa narodom ili bez njega.", kad ono idemo upravo ka tome - ka Srbiji koju će jednog dana - uskoro zapravo - činiti narod slabo obrazovane i jeftino plaćene radne snage. Radne snage koja će da radi za strane kompanije i koja sama po sebi ne da neće imati šanse da se izvuče iz takvog jednog stanja, nego neće imati ni želje za time.
Kako ubiti tu želju?
Pa lako - poukidaj sve što može isprovocirati čoveka da misli i da gleda dalje od svog nosa i stomaka, ukini sve što može dovesti do pokušaja da čovek shvati da nije sam u tom svom - kakvom god da je - mišljenju.
Utisak nedelje? Ma ko još ima vremena za to? Idi bre na spavanje, sutra je radni dan!
Radio B92? Ma šta ti ima da slušaš Kažiprst u pola deset, kad ti ide radno vreme?! Hoćeš li bre ti da radiš ili da mrsiš muda politikom?!
...
I tako, na samom kraju ove priče, umesto Studija B - sa čijih talasa ste nekad mogli da slušate jednog Duška Radovića recimo - slušaćete TDI, to jest neku vrstu izvedenice tog "uspešnog. modernog i dinamičnog" modela - muzika i samo muzika, uz kašičicu zabave u vidu lake zajebancije (vicevi, provale, pošalice, smešni komentari). Pevaj brate i ne davi više tom politikom!
U stvari, ako baš hoćeš politiku idi uzmi sebi neki od tabloida tipa Informer, pa uživaj, preselo ti dabogda! (a hoće, i te kako hoće)
I vremenom, doći ćemo do situacije koja se danas već nazire:
- Oni obrazovaniji i pametniji će viseti na internetu i pratiće portale, fejsbuk i tviter, dok zapravo celo vreme planiraju da pobegnu odavde jer za njih ovde prosto nema posla, zapravo ni potrebe. (beleška na margini: A gde bi da pobegnu? Pa baš tamo gde njihov život zapravo neće biti opterećen politikom ... Shvatate li našu poziciju?!)
- Oni manje obrazovani i srećno zaposleni po raznim zatupljujuće jednostavnim poslovima će ćutati i trpeti od ponedeljka do subote, za male pare, i ulepšavaće to svoje iskustvo puštanjem brige na veselje slušanjem baš tog TDI Radija recimo ...
I tako ovih dana recimo u Zrenjaninu će biti održani Dani piva. Nastupiće Ceca i Amadeus Bend i grad će potrošiti oko 180 000 eura. A da li će se neko od Zrenjaninaca zapitati nad činjenicom da njihov grad - koji ne samo što više nema industriju pa shodno tome ni tu nekad čuvenu pivaru, već decenijama nema ni pijaću vodu - troši onolike pare na narodna veselja. Možda hoće, ali biće ih veoma malo - i nijedan neće izaći na ulicu da protestuje.
Većina će pustiti brigu na veselje i otići da pogledaju Amadeus Bend.
Eto, to je Srbija danas.