Mislim, ne pratim čovekov rad, ali ono nekako što se provlači kroz čaršiju je da je baš on viđen za lik Premijera kada se okonča Vučićeva era. I drugo nešto, kada bih izvukao iz smeća kojim slučajem, recimo kada bih čekao red kod automehaničara pa ne bih imao pametniju ideju i ne bih znao kako da ubijem vreme, znači čak i kada bih u tom imaginarnom slučaju uzeo smetlarnu partijsku gazetu od Informera u ruke, i čak kada bih i kojim slučajem naišao na ove uzvišene u svem tom smeću misli državnih "intelektualaca" - mislio bih da se taj Borko izgleda stvarno jeste profilisao u nekakvog budućeg аутстендинг lidera. Međutim, da li su stvari baš tako jednostavne?
Njegova grupa, limanska GBB, je bila nešto novo i osvežavajuće na relativno oskudnoj usled kulturnih sankcija BG sceni. Najkvalitetniji i najbolje ispraćeni koncerti Novosađana od strane beogradske publike održavani su u letnjoj bašti Kluba studenata tehnike. Tu je nekako bilo i prisnije i postojala je mogućnost da se i družucnute s članovima benda. Ja se nisam nešto bavio preterano rokenrol ideologijom u to doba, bendove sam jednostavno delio na one uz koje mogu da đuskam i na one uz koje je to bilo nemoguće. Tako su ovi veseli Novosađani bili sasvim ђускабл bend. Tek ovih dana saznajem od mojih operativaca iz Antife da su GBB imali neke white supremacy rane vajbove. Pitanje je da li su oni kao klinci uopšte bili svesni toga, ili je to bio neki izraz revolta prema dominantnom stanju vesternofobije društva vrlo pametno i vešto sprovođene od strane Miloševićeve operative? Borko će verovatno poneti tu tajnu u grob sa sobom, mada je meni nešto nezamislivo da bilo ko iz ugledne srpske novosadske porodice, s jevrejskim poreklom, može imati bilo šta s ovim debilnim idejama, tako da je verovatno bilo Borkovo klinačko budalasanje po sredi.
Sledeći put kada sam čuo za njega je bilo u Jerusalimu, kada se održavao tradicionalni letnji kamp izraelskog Ministarstva inostranih poslova, Кемп оф димплометик екселенси фор јанг енд aутстендинг уорлд Ђуиш лидерз. Bilo je to negde početkom veka, ovog tekućeg, u Jerusalimu, ekstra letnji seminar koji vode izraelski profani i likovi iz vrha jevrejskog establišmenta, davanjem oruđa mladim liderima da se uhvate u koštac sa svim zamkama i vrlinama viđenijeg лидершипа.
Da ne shvate pogrešno moji dragi antisemitski neprijatelji te raznorazni palanački melanholici i -holičarke, Borko nije Izraelski igrač. Ja, recimo, jesam, ali ne planiram da se aktiviram u Srbiji na nekom položaju tako da od mene ne vreba opasnost, tipa da bih mogao odati neka totalitarna sranja srpskog režima Mosadu, ako mi se na primer institucionalno ne dopadnu.
Borko nije nikada hajao za svoje jevrejsko poreklo, nema ga u Opštini, drugim rečima, bole ga brige za to, i meni je to skroz okej i iskrenije nego masa ljudi koja se aktivira u Zajednici iz koristi i interesa a ne da bi doprinela razvoju Zajednice. Ne sumnjam da će Borka raznorazni informeri razvlačiti u budućnosti i za ovaj detalj života, no tu nema ničega, Izrael to daje svojim ljudima kao oruđe da se snađu na velikoj pozornici Moći, a da li će ljudi vratiti to Izraelu na neki način, na njima samima je, niko ih ne uslovljava da to rade. Svakako, Stefanovići su bili u jednom trenutku u poziciji da iskoriste ovu blagodet, i mlađi Stefanović ju je iskoristio. Skroz okej, ako moja deca budu imala tu šansu u životu, naravno da ću ja izgoreti da ih proguram do vrha.
Drugim rečima, Borko je meni prijatan lik, i voleo bih da ga vidim u cipelama десижн-мејкера, makar i u nekoj prelaznoj fazi između sada i sutra, u svakom slučaju je prijatniji i za oko i za uho od kojekakvih potrošenih političkih bambina i njihovih nadri-intelektualaca.