Društvo| Politika| Porodica| Život| Životni stil

Sećarnik: Testament

Dr M RSS / 09.09.2015. u 20:07

U Beograd su se vratili krajem avgusta i odmah su zaredjali po familiji, da pokažu boju i da čuju šta ima novo.  Na Hvaru su bili potpuno odsečeni od sveta, radio nisu slušali, novine su stizale kako kad, uglavnom sa tri dana zakašnjenja. Uostalom, kako je rekla Rada, da se nešto važno desilo, već bi se nekako čulo.  Dani su još bili vreli a ipak, nekakva se tiha zebnja osećala na sve strane. Ljudi su, ponovo, govorili tihim glasom, posle jedva primetnog pogledanja levo i desno,  obično kad su pominjali nekog ko se izjasnio a posle ga nije bilo na poslu.

To izjašnjavanje je, poprilično, zaobišlo Neimar. Leglo reakcije, poražene buržoazije ili propale gradjanštine, kako god da je nazivano, seirilo je tiho, oprezno, jer je revolucija jela sopstvenu decu, što više to bolje;  za onog nemačkog “Prvo su došli po…” popa još niko nije čuo.

Seirenje je, ali samo u vrlo poverljivom okruženju, prelazilo u otvoren osvetnički trijumf kad se pričalo o slučaju jednog visokopozicioniranog Udbaša u kome su Rada i Bane prepoznali Predraga N. S....., uzročnika Banetovog gubitka posla; samo su se pogledali, prećutali i slušali kako Branko priča, stalno nameštajući naočare koje su mu nestašno klizile niz nos.

„Kad se pravila ekipa za Olimpijske igre, Udba, koja svuda mora da ima svog špijuna, izbaci iz osmerca postojećeg kormilara i na njegovo mesto postavi Predraga, odlično rešenje, obzirom da se taj još pre rata bavio veslanjem a i pravilno se izjasnio kad se izjašnjavalo. Odu oni u London, odveslaju kako odveslaju, nešto slabo, pri dnu liste, ali to nije važno, važno je učestvovati, to jesu, i kad je trebalo da se vrate, od osmerca se vrati samo kormilar. Ceo osmerac mu emigrirao, ispred nosa. I tako ti naš Predrag, umesto u kancelariji, sad čuči u nekom žbunju na rumunskoj granici i hvata one koji beže odavde i one koji se ubacuju odande. Iskusan čovek, školovan u Londonu, kad su bekstva u pitanju“.

Ono što Branko nije znao, a mora da se pomene istine radi, je to da je Predrag N. S....., čučeći u žbunju sa svojim kolegom Vladom V....... imao tu sreću da im u ruke uleti jedan ruski špijun koji nije hteo da se preda nego je potegao pištolj. U odelu pokojnika pronadjeno je, uz ostalo, i 8.000 dolara koje su Predrag i Vlada ponosno poredjali po Krcunovom stolu. Novčanice su bile pomalo musave od blata i krvi ali su, odmah, poslužile kao osnivački kapital za spoljnotrgovinsko preduzeće koje je dobilo ime najveće reke koja protiče samo kroz Srbiju. Posle je pomenuti Vlada V.... postao direktor tog preduzeća iz kog je, kasnije, nastao „Genex“ a Predrag se izvukao iz cele te priče i skoro niko ne zna za njegovo učešće u celom dogadjaju. Njegova nagrada je bila mesto u ličnom obezbedjenju Maršala. I ćutanje o onom osmercu.

Dok su političke priče bile zabavne, porodične baš i nisu. Tetka Anu, koju je Miša zvao „nana Acina“, i od koje je pomalo zazirao jer je još od Žikine smrti stalno nosila crninu, zatekli su kako leži na krevetu, kompletno obučenu, kao za kovčeg. Dok je Miša vukao tamo i ovamo, po čipkanom stolnjaku,  neku činiju za voće koja je jako podsećala na ladju i verglao „ Brod plovi za Šangaj...taj....kraj...“, ne znajući sve reči koje je pokupio iz Banetovog pevušenja neke filmske muzike, Rada i Bane su slušali tetku koja se previjala u bolovima kako jedva čeka da se sve završi pa da opet bude sa Žikom a i bolovi će, onda, da prestanu...i tela i duše. Iz cele te priče Miša je uhvatio samo jednu reč I, dok je vozio onaj brod za Šangaj, razmišljao zašto se tu priča o nekakvom raku kad su ribe mnogo lepše.

I “Dedino-Milana“ su zatekli u krevetu, samo što je bio u pidžami i nije se previjao od bolova nego je stalno kašljao i jedva hvatao malo daha, sav plav u licu, ali ta boja Mišu nije podsetila na more pod pramcem broda nego na jedan šešir tamne boje, za koju mu je tata rekao da se zove teget i koji je nameravao da kupi od prvih para.

Miomir je već imao takav šešir ali je on, kad su došli kod nana-Olge, bio okačen u predsoblju a u sobi  je Pera ubedjivao brata da ne treba da se razvodi od svoje lepe žene zbog malo očijukanja sa fudbalerima. Mima je posle natukao  na glavu svoj teget šešir i otišao ali nije izgledao ubedjen, samo mu se boja lica malo približila boji šešira.

U tom mesecu u kome se, kao što se vidi, ništa značajno nije dešavalo, Pera je izgubio posao kod Engleza ali je odmah našao drugi, u novoj firmi koja je osnovana da bi izvozila lekovito bilje.

„ Pobogu Pero, šta Ti znaš o lekovitom bilju?“ pitao je Bane u čudu.

„Ništa“, rekao je Pera nonšalantno, „ ali znam jezike. Ja ću o toj travi da naučim sve što treba za mesec dana, oni tamo jezike neće nikad, ni svoj ne znaju kako treba“.

„Pera k`o Pera“!, komentarisao je posle Bane, dok su vukli dete Čuburskom, uzbrdo.

„Pusti Peru, njemu sve ide lako zato što sve shvata olako“, mudrovala je Rada. „Nego, MI moramo da zapnemo da diplomiramo što pre, OVI čiste li čiste, i još će više. Oni koje su, nepismene, doveli  `45. su taman naučili gde da se potpišu, kad ono, cvrc...sad će da dovode one koji ni onda nisu mogli da prodju jer su bili dibidus“.

„Prvo Ti“, rekao je Bane, „ja čuvam dete, perem, čistim, kuvam i učim kad stignem, za pola godine, kad završiš, menjamo uloge“.

Tako je i bilo. Početkom marta `49, Rada je kadroviku Narodne banke donela overeni prepis diplome Pravnog fakulteta, strpljivo sačekala dok je ovaj zagledao potpise i prebrojavao pečate kao da je na tragu opasnom falsifikatu a onda je požurila na groblje; tetka-Ana je krenula u večni zagrljaj sa Žikom, svojim jedincem.

Dedino-Milan, od sve odrasle familije, jedini nije ispratio nana-Acinu ali joj se pridružio pre nego što su joj dali 40 dana. Kako to često biva, već pri povratku sa groblja počele su priče o ostavštini.

„Kuća na Neimaru, kuća u Kamenici, i vinograd“, preslišavala se tetka-Mica.

„Vinograd da se da „na pola“, tako je i do sad radio“, rekla je gospa-Olga, „Kamenica da se da sestrama da prodaju pa podele pare, kuća sestrićima pa nek` se sami dogovore“, setila se i svoje dece gospodja Olga jer, jedna je majka!

„Nije pravedno“, ljutnula se tetka-Mica,“ bolje sve na gomilu sestrama a one posle kako hoće“.

„Polako vas dve, tek što je sveo oči, već se razvlači imovina! Valjda je ostavio testament“!? Tetka –Ružina intervencija je tako presekla priču koja je postajala neukusna.

Ispostavilo se da je testament zbilja postojao  i njegovo otvaranje je upriličeno u kancelariji gos`n Drakčeta, Milanovog advokata, uz prisustvo sve tri sestre, tri sestrića i Lize, Milanove dugogodišnje domaćice. Rada je bila na poslu pa nije došla ali je, kasnije, izjavljivala da joj je to bio najveći propust u žuvotu. Njen sin, naslednik!

Testament je, naime, bio jako kratak.

„Svu svoju imovinu, koja se u trenutku dok ovo pišem sastoji od jednog artiljerijskog dvogleda iz god. 1914., sa ugraviranim grbom Srbije, ostavljam svom unuku Miši, da ga podseća da uvek u životu gleda  ispred sebe daleko a oko sebe široko“.

„Kakav dvogled, a kuća, a...“? otelo se gospa-Olgi.

I ostali su izražavali razne oblike čudjenja i neverice, sve dok advokat nije rekao:

„Ima i pismo, možda će ono da objasni...“

To je utišalo buku pa je gos`n Drakče, svojim odmerenim glasom, pročitao pismo koje je trebalo da objasni nagli nestanak dve kuće i vinograda iz ostavštine.

„Draga familijo,

Podela imovine obično posvadja porodicu, s jedne strane, a sa druge, najčešće ne bude pravedna.

Zato sam rešio da jednim neočekivanim potezom izbegnem nošenje tog dvostrukog tereta kad se pojavim pred vratima Gospodnjim.

Uvidjajući svoje zdravstveno stanje, i znajući da svaki testament može da se poništi, pre mesec dana sam poklonio svu svoju imovinu Lizi, koja mi je više od četvrt veka kuću činila domom. Ona će, ako tako bude htela, kuću da proda i da se povuče u Kamenicu, da tamo živi berući groždje i paleći mi onoliko sveća koliko se seti.

Milan“.

„Poslednji plotun starog artiljerca“ rekao je Miomir uzdahnuvši.

„I pun pogodak“, klimnuo je Bane.

„C`est la vie“, oglasio se i Pera. „Pravedno, kad razmisliš, i pametno. Sad nećemo da se svadjamo medju sobom nego ćemo zajedno da mrzimo Lizu“. Kad je rekao ovo na kraju, neki djavolak mu je izvirivao iz očiju.

I tako su se razišli.

Sestrići su se pozdravili sa Lizom. Sestre nisu.

 

 

 

 



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

janeznam janeznam 15:23 10.09.2015

.

Secam se da smo se kao deca smejali parolama Udba kao sudba ili Ozna sve dozna a da PRI tome nismo ni znali sta to znaci ali dobro zvuci. Mada, sada sa ove vremenske distance i iz drugog ugla gledanja ,mislim da smo dobro prosli. Cini se da TE sluzbe menjaju samo inicijale , smisao postojanja ostaje isti , sve se vrti oko njih. Svi drugi su samo statisti.

Uzivanje je citati Vase tekstove.




Dr M Dr M 17:03 10.09.2015

Re: .

Cini se da TE sluzbe menjaju samo inicijale


Sve je isto pod kapom nebeskom...

Mislim da je i u rodovskoj zajednici postojao neki tajni rodjak koji je radio više za sebe nego za rod.

predatortz predatortz 17:36 10.09.2015

Re: .

Uzivanje je citati Vase tekstove.


Da!

„Svu svoju imovinu, koja se u trenutku dok ovo pišem sastoji od jednog artiljerijskog dvogleda iz god. 1914., sa ugraviranim grbom Srbije, ostavljam svom unuku Miši, da ga podseća da uvek u životu gleda ispred sebe daleko a oko sebe široko“.


Primeti se da je ova želja ispoštovana.
Dr M Dr M 17:42 10.09.2015

Re: .


„Svu svoju imovinu, koja se u trenutku dok ovo pišem sastoji od jednog artiljerijskog dvogleda iz god. 1914., sa ugraviranim grbom Srbije, ostavljam svom unuku Miši, da ga podseća da uvek u životu gleda ispred sebe daleko a oko sebe široko“.


Primeti se da je ova želja ispoštovana.




Dvogled je zanimljiva igračka, možeš da gledaš sa obe strane
predatortz predatortz 17:44 10.09.2015

Re: .

Dvogled je zanimljiva igračka, možeš da gledaš sa obe strane


Može. Sa one pogrešne poželjno je gledati taštu. Em mala, em daleko!
Dr M Dr M 17:45 10.09.2015

Re: .

predatortz
Dvogled je zanimljiva igračka, možeš da gledaš sa obe strane


Može. Sa one pogrešne poželjno je gledati taštu. Em mala, em daleko!

razmisljam razmisljam 19:18 10.09.2015

Re: .

predatortz


Može. Sa one pogrešne poželjno je gledati taštu. Em mala, em daleko!


Ако је тако како кажеш ( а јесте - ,,Em mala, em daleko!'' ), зашто онда ту ташту страну двогледа називаш погрешном?
predatortz predatortz 19:31 10.09.2015

Re: .

razmisljam
predatortz


Može. Sa one pogrešne poželjno je gledati taštu. Em mala, em daleko!


Ако је тако како кажеш ( а јесте - ,,Em mala, em daleko!'' ), зашто онда ту ташту страну двогледа називаш погрешном?


To ti je kao i sa pogrešnom terapijom. Čini ti se da si bolje, a bolest napreduje. Kad makneš dvogled sa očiju, videćeš da tašta nije ni mala, ni daleko.
razmisljam razmisljam 19:40 10.09.2015

Re: .

predatortz

To ti je kao i sa pogrešnom terapijom. Čini ti se da si bolje, a bolest napreduje. Kad makneš dvogled sa očiju, videćeš da tašta nije ni mala, ni daleko.



Могуће да је онда исправан приступ ( и права терапија ) гледати ташту кроз око телескопа.
predatortz predatortz 19:41 10.09.2015

Re: .

razmisljam
predatortz

To ti je kao i sa pogrešnom terapijom. Čini ti se da si bolje, a bolest napreduje. Kad makneš dvogled sa očiju, videćeš da tašta nije ni mala, ni daleko.



Могуће да је онда исправан приступ ( и права терапија ) гледати ташту кроз око телескопа.


Ne valja! Onda otpada i taština kuhinja...
Dr M Dr M 11:03 14.09.2015

Re: .

razmisljam



razmisljam razmisljam 00:51 15.09.2015

Re: .

Dr M
razmisljam






Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana