Ko to tamo/ovde misli, razmišlja, analizira, konfrontira svoje stavove/mišljenja s postojećim stanjem, dolazi do zaključaka, rešenja, ko to tamo/ovde misli o beskrajno mnogo stvari koje nemaju nikakve veze sa zemljom i uređenjem u kojem živi? Ko to tamo/ovde misli?!
Ustav Republike Srbije
Sloboda mišljenja i izražavanja
Član 46.
Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
Vrlo daklem! Dok god ja, ti, on, mi, vi, oni, mislimo i misli držimo u svojoj glavi, ni po jada ali ako nam padne na um da to svoje ili ta svoja dumanja iznesemo na videlo dana, ondak Ustav Republike Srbije, Član 46, Sloboda mišljenja i izražavanja, postaje polje u kojem bilo koji vlastodržac može da kosi po svojoj slobodnoj volji i ćefu jer im to dozvoljava nastavak Člana 46 koji zadržava pravo na ograničenje slobode mišljenja i izražavanja, jebote!, zbog zaštite javnog zdravlja, morala i nacionalne bezbednosti!!! Da se usereš od smeha ili plača a i naprosto može im se da dignu patku na koga god hoće
Prvo bi Ćirić u Nišu, za njim nadodje Kokan Mladenović a evo i Branislava Trifunovića, koji u intervjuu za internet portal Opozicionar.com, izmedju ostalog veli:
A kako vi vidite trenutak u kome živimo?
– Rizikujući krivičnu prijavu, ovako: To što se akumulira svih ovih godina, i nastavlja i otkako je Vučić na vlasti još i više i gore nego što je bilo, jednostavno neće moći da se izdrži. Kao što se političari bore za vlast, narod će morati da se bori za goli život i opstanak.
Šta čini tu bombu?
– Mnogo hohštaplera je došlo na vlast. To je jako opasno. Em što su neobrazovani, em su ljuti, besni, kivni, a ni oni ne znaju na koga. To neobrazovanje, to im smeta, žulja ih i taj ih osećaj deformiše. A s druge strane, ubeđeni su da im pripadaju mesta na koja su zaseli. Postali su apsolutni vlasnici patriotizma, istine, demokratije… I postoji samo njihovo mišljenje s kojim se morate slagati. To je dobar deo te socijalne tempirane bombe. Jer, ti ljudi čine pritisak sve većim i većim.
Često se čuje da je nezadovoljstvo ogromno, ali je disperzivno?
– Strah je moćna poluga. U ovom trenutku se žestoko gospodari i manipuliše strahom. I ova tužba Kokanu treba da uplaši ljude koji bi mogli da progovore. Mene zabrinjava što se tako retko progovara… Kuda vodi stav „šta vredi buniti se“ ili „ćuti, može i gore“… Znam, naravno, da može rat, znači može strašnije. Znam da se pretilo „100 muslimana za jednog Srbina“… Uzgred, niko za to ne podiže nikakvu optužbu po članu 317 il’ ne znam kom… Uvek sam, i kad je prošla vlast bila i sada kad je ova, govorio i govorim – premijer i predstavnici vlasti su službenici naroda a ne neprikosnoveni vladari. Svi imamo obavezu da, ako nam je do države stalo, pomognemo tako što nećemo ćutati o važnim stvarima. To je stvar građanske svesti i dužnosti. Ćutanjem i pristajanjem dozvoljavamo da rade sve i svašta.
Nešto se pitam, da li se glasan postpasuljski prdež na javnom mestu, Trgu Republike na primer, može krivično goniti kao ugrožavanje prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda, javno izražavanje amorala, štetnost po javno zdravlje i atak na nacionalnu bezbednost? Ako tako stoje stvari, vrlo lako se u dogledno vreme može desiti da vam se javim iz Zabele, naći ću već načina.
Mora se bre govoriti, makar na dupe, štono svojevremeno reče moja drugarica BO!
P.S. Pečući paprike među starim novinama zape mi za oko kolumna Cvijetina Milivojevića I TOME SLIČNO iz lista Danas. Iz nje vam prilažem sledeće:
Večni Cvijić je, slikajući mentalitet (dotadanjih) Srba, zaključio da se “usled mimikrije, najpre razvije poniznost prema begovima, prema nasilnicima… jednom reči, prema svima koji nisu raja” a da se raja “sve više navikava na to da je niža, ropska klasa koja ima da se ulaguje i da se klanja, da bi se umilila gospodaru.” Od mnogobrojnih rajinskih osobina Cvijiću su najviše padale u oči “poslušnost i napor robova da se ugodi željama i ukusu gospodara.”
Ali da snishodljivost i ulagivanje moćnima i moćnicima nije bila karakteristika samo te ropske psihe, pokazuju i naši današnji gospodari kad im se pokatkad dopusti da kroče u Svet Velikih. Ljudi moji, pa koji to još narod reprezentuju oni koji su prošle nedelje, “u ime Srbije” krčmili poverene im mandate a kršenje Ustava sopstvene zemlje, postaje tragično više i pominjati…etc, etc, etc