Zdravlje| Život

U bolnici

Saša Zorkić RSS / 15.09.2015. u 23:15

Moje veliko, nepotrebno iskustvo

Bio je jun kada smo jedan moj prijatelj i ja otišli biciklovima na Andrevlje. Penjali smo se kroz šumu, a spuštali asfaltom. Uživao sam u povratku. Kada otpustite kočnice na biciklu odjednom poletite niz strminu, nečujno i lako, a vetar struji oko vas i miluje vas po licu. To je božanstven trenutak u kome za momenat dobijete osećaj slobode koji vam ispunjava grudi.

Baš u jednom takvom trenutku sam pao. Možda sam suviše brzo ušao u krivinu, suviše kasno počeo da kočim, možda sam za trenutak zažmurio i prepustio se onom divnom bestežinskom stanju kada naglo poletite dole, niz asfalt. Ne sećam se, možda se desilo sve to zajedno. Ono čega se sećam je da već sledećeg trenutka pokušavam da povratim dah. Oslanjam se na ruke i hoću da se odignem.

Imao sam osećaj da mi je dobro, da sam se samo ugruvao i da mi fali malo odmora pa da već sutra bude sve u redu.

Tako sam se našao u urgentnom centru odakle su me poslali na institut u Kamenici. Još uvek sam verovao da je sve u redu i da samo treba da se dobro naspavam kada je dežurni lekar pogledao moj rendgenski snimak i rekao sestri: „Da, primiću ga."

Šta!!? Gde?! - vičem u sebi.

- Slomili ste ključnu kost i 6 rebara, rekao mi je. Plućno krilo vam se spustilo. Ostaćete ovde do utorka, pa ako vam bude dobro idete na kućno lečenje.

Do utorka? Čoveče pa tek što je subota. Mogu da prespavam i ujutro da idem kući, šta vam je svima...

Bila je ponoć kada sam se našao u krevetu. Od pet postelja u sobi zauzeo sam poslednju slobodnu, pored prozora. Bilo toplo, ali je prozor bio otvoren. Opila me je svežina koja je strujala kroz njega. Lagano sam utonuo u prijatno bunilo.

***

Kada stignete u bolnicu upadnete u kafkijanski svet pun izneverenih nadanja. Sutradan, kada sam se potajno nadao se moj oporavak ide u dobrom pravcu i da ću uskoro krenuti kući, doktor je rekao da mi je probijena plućna maramica i da će mi staviti dren jer treba da izvuku krv. Dreniranje, ako imate sreće, traje tri dana. Meni je trajalo četiri.

Sledećeg dana je došla jedna stažistkinja da mi postavi nekoliko pitanja: da li pijem, da li sam alergičan na neki lek, da li sam ranije bio operisani, da li pušim, da li pijem neke lekove... kaže, piše te podatke zbog operacije. Šta!? Kakva operacija?

Kada sam se odledio od šoka ona je već bila otišla. Kasnije sam shvatio da se radi o rutinskim pitanjima za slučaj da stvari krenu loše.


Dani, dani

Tako su potekli moji bolnički dani, u brigama, bolovima, nervozi i bez Interneta.

Vodopad

vodopad.jpg

 Sa drenom sam dobio svoje brboćalo. To je uređaj od nekoliko staklenih posuda sa tečnošću a radi na struju. Sve vreme proizvodi šum vodopada. Posle izvesnog vremena vam dosadi taj neprekidni šum, ali u početku deluje umirujuće i imate osećaj da spavate pored vodopada.

 Noćsoba.jpg

Noć je. Momak preko puta mene plače od bolova. Stavili su mu dren na leđa, između rebara i ubacili neki lek koji se širi po organizmu i koji mu razdire grudi i stomak. Kažu da je to dobro jer znači da lek deluje i čisti mu grudni koš. Gledam ga. Ne može da legne na leđa, ne može na stomak, ne može nikako. Na kraju je zajahao stolicu i prislonio glavu na naslon. Uzdisao je i čekao jutro. A još ni ponoć nije bila.

Profesionalci

Ima bolesnika koji se lako uklope na bolnicu. Tu su kao kod kuće. I sve znaju: gde je kantina, koji doktor je dežuran, koja sestra je glavna, ko je i zbog čega operisan i šta će sve da vam rade. Neki od njih se u bolnici odmore.

Revolveraš

Imobilisali su mi rame zavojem koji ide iza vrata i ispod pazuha. Zavoj je stegnut i kad stojim imam malo raširene ruke. Izgledam kao revolveraš koji se sprema da potegne.

Sezona višanja

Većina onih koji su se tih dana zatekli na mom odeljenju pali su s višnje. Nekoliko ih je bilo da su pali s trešnje. Sezona je branja ovog voća pa zato.

Jedan je bio pao s kamiona i ja s bicikla. Samo nas dvojica smo kvarili statistiku.

Ustav

Biću dobar, paziću se, poštovaću Ustav, Povelju Ujedinjenih nacija i sve drugo štagod treba - samo me puštajte odavde!

pogled.jpg

Pogled kroz prozor bolničke sobe. U daljini vidi se spomenik na Iriškom vencu i toranj kod Elektrovojvodine

Pokvareni televizor

Ušla je bolničarka pa rekla - Jedino u ovoj sobi se ne gleda tenis. Zatim je pokušala da uključi televizor. Pritiskala je redom svu dugmad, a onda otišla po nove baterije za daljinski upravljač. Posle deset minuta je odustala i otišla, a mi smo još neko vreme piljili u crni ekran.

Poseta

Došla familija u posetu. Doneli ručak. Opkolili bolesnika i gledaju kako jede supu.
- Hoćeš tortu? pita ćerka.
- Čekaj prvo da pojede supu i meso, reče žena, a onda kaže mužu - Dole imaš rezance.
Rođak dodaje - I, da sam ja ovde, tri dana bi' spavao k'o meda. Posle je to ponovio.

Ponovo televizor

O ne, opet hoće da uključe televizor! Onaj s kamiona već pet minuta stoji ispred televizora i češe se po obrazu. Onda je prišao i počeo da pritiska dugmiće. Pokušao je da ga uključi.

Ura, nije uspeo. Više volim tišinu nego rijaliti programe.

Pušač

Ima 60-tak godina, sed je, nosi brkove što mu daje strog izraz. Sutra ide na operaciju, potpisao je papire i sad mu je dosadno. Gleda po sobi i priskače ako kome treba nešto da se doda. Pričao bi, ali nema s kim. Ipak uspeo je da kaže da je ribolovac i da svaki dan peca, dva puta. Ujutro od 5 do 10 i posle podne od 17 do mraka. Strastveni je pušač. Već je dva puta silazio u prizemlje i izlazio napolje da povuče koji dim.

Na operaciju je otišao sledeće jutro. Bio je spokojan, gotovo veseo i čio, kao da ide na piće s prijateljima. Doneli su ga kroz dva dana. Jedan je proveo na intenzivnoj nezi. Sada je ležao privezan na infuziju i sa cevčicama za kiseonik u nosu.

- Kako je? Pitao ga je onaj što je pao s kamiona. Ribolovac je klimnuo glavom i osmehnuo se.

- A je l bi zapalio? - našalio se kamiondžija. Čoveku samo bljesne iskra u očima. Nasmejao se i rekao - Uh da, samo da me neka sestra ne vidi. Uh, šta bih dao za dva dima.

Posle mu je došla žena u posetu. Poljubila ga je. Bila je jako brižna i nežna prema njemu. Raspakivala je neke njegove stvari i samo usput rekla: - Znaš, ti više ne pušiš.

Čekanje

Čekanje, čekanje, čekanje. Čeka se vizita, terapija, rezultati, posete... i uvek je neizvesnost velika.

lista.jpg

Moja bolnička lista

 ***

Jedne noći pred zoru sam se probudio. Kroz prozor se video pun Mesec. Bio je petak, 13-ti. Tog dana usaglasili su se moja temperatura, krvni pritisak, bolovi u rebrima i snimak grudnog koša te su me ispratili iz bolnice. Hteo sam da poletim od sreće, ali i susret sa ulicom bio je bolan. Već posle nekoliko koraka osetio sam zamor i gubitak daha. Tek tada sam shvatio da mi predstoji dug oporavak.

Tagovi



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 01:42 16.09.2015

Good luck

U bolnici bio 3 X, po nedelju dana.
Boze me sacuvaj!

- Prvi dan u skoli, VII osn.; posle zimskog raspusta.
Totalna anestezija, noz - operacija slepog creva.
- Izbauljavanje iz dubokog kanjona iz totalno razmrskanog auta. Srecan da sam preziveo - strah, da mozda imam unutrasnje krvarenje u nekom organu od silne lomljave preko stena.
Dobro je nista mi nije; odjednom kvvrrrcc.
- Reaktiviranje virusa, usled dugotrajnog suncanja u Porecu. Virus, "cuci" zbrunut antivirusom posle obavezno prelezanih decijih bolesti.
Posle 30 i kusur godina, virus - "vice". Sada cu te opet napasti, kao kada si bio mali.
Ufuzija litarskih boca rastvora soli da ubiju malog djavola, koji se probudio posle toliko godina.

Saša Zorkić Saša Zorkić 06:50 16.09.2015

Re: Good luck

Vau, to s kolima je bilo baš dramatično!
hogubadagri hogubadagri 02:13 16.09.2015

Hmmmmmm

Vikend u bolnici verovatno najdosadnija stvar u univerzumu.
Saša Zorkić Saša Zorkić 07:14 16.09.2015

Re: Hmmmmmm

To i čekanje u pošti.
hogubadagri hogubadagri 21:50 16.09.2015

Re: Hmmmmmm

Da i redovi pariraju.
vera.nolan2 vera.nolan2 08:08 16.09.2015

Slučajnost i nužnost

Iz perspektive zdravog razuma, ako slobodnom voljom sedneš na svog "planinca", znajući poziciju, brzinu i dr. relevantne parametre, sledeći put umesto niz strminu, a ti zađi u beskrajna polja suncokreta...
i važno je da si se dokopao "Alberta" i da ćemo čekajući vanzemaljce iščitati još tvojih lepih tekstova o astronomskim čudesima...mi laički, ti znalački...
evo čitam:
...Naučnici napravili mini "planetu" u laboratoriji



I evo ti i Glinke za što brži oporavak!
Saša Zorkić Saša Zorkić 10:09 16.09.2015

Re: Slučajnost i nužnost

Zaprvo naj-najviše i vozim kroz atare i dolmama, kroz kukuruze, žita i suncukrete. Pa skelom preko Dunava...
Hvala na Glinki.
predatortz predatortz 10:11 16.09.2015

Re: Slučajnost i nužnost

Saša Zorkić
Zaprvo naj-najviše i vozim kroz atare i dolmama, kroz kukuruze, žita i suncukrete. Pa skelom preko Dunava...
Hvala na Glinki.


A da nabaviš tricikl? Sa njega se teže pada.

Šala, naravno...
Želim ti brz oporavak!
mariopan mariopan 08:55 16.09.2015

...

Баш си дочарао атмосферу болнице.

Ја сам у Јулу заглавила на недељу дана....али, да малер буде већи ја сам у болницу примљена неколико сати пре него пто бих отпутовала код деце у Атину. Већ су ме очекивали и договарали се ко ће ме дочекати јер обоје раде.
Боље је тако, мада ми је пропала авионска карта, него да овде имају фрку због мог здравља.

Мада сам љута на себе што нисам више пазила ( увек себе занемарим) јер сам изазвала панику код деце и код родбине.
Никако ми није јасно којим волшебним начинима људи сазнају да је неко у болници, ја сам само децу обавестила да ме не чекају узалуд.
И онда креће да звони мобилни, и у невреме кад је визита или кад спавам...затрпавање воћем, соковима и здравом 'раном....а ко ми није дошао у посету рачуна се као "непријатељ бр.1! Ваљда тако мисле па у време посете навале са пуним кесама..
Лепо је кад ти неко дође али ја се јежим од групних посета ( моје две комшинице су успеле и да се посвађају ни око чега баш поред мог кревета).
Могу да похвалим комплетно болничко особље, сви су били сјајни само је смор бити у болници.

Сад се боље пазим. Не занемарујем сигнале као што јесам све рачунајући да то није ништа озбиљно.

Пази се и ти, ослушни некад шта ти твоје тело говори, није нам здравље "здраво за готово" дато, как обично мислимо. Оздрави што пре.
Saša Zorkić Saša Zorkić 10:12 16.09.2015

Re: ...

Пази се и ти, ослушни некад шта ти твоје тело говори, није нам здравље "здраво за готово" дато, как обично мислимо.

To je, naravno, najpametniji savet, ali on spada u one koje najčešće odmah zaboravimo.
Hvala.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 11:22 16.09.2015

Andrevlje


Bio je jun kada smo jedan moj prijatelj i ja otišli biciklovima na Andrevlje. Penjali smo se kroz šumu, a spuštali asfaltom.


Kuda ste išli na gore, iz Banoštora? Ja sam se pre nekoliko nedelja dobrano pogubio (isto na biciklu) od Banoštora do Andrevlja. Budala, nisam poneo GPS a zapadnu Frušku Goru slabije poznajem. Jedva se nekako dokopah Andrevlja, posle nošenja bicikla kroz neko trnje i šljivike , pa preskakanja potoka, pa onda napada čobanskih pasa itd.

A spust iz Andrevlja do Čerevića je stvarno super, šteta što ti se to desilo trebalo je da se paziš, mada ni ja nisam bolji, sećam se da je mi je u pojedinim momentima cajger pokazivao i 55-56 km/h na toj deonici.

Saša Zorkić Saša Zorkić 14:27 16.09.2015

Re: Andrevlje

Da, skelom smo prešli Dunav, pa ondak malko levo, pa pored male radnje ispred koje na klupici uvek sedi neko i pije pivo, dakle pored te radnje desno uzbrdo. Posle pola sata se naiđe na potok... Staza nije loša, može se stalno voziti.

Tja, desilo se da sam pao. Zašto? Pa o tome bih mogao napisati čitav traktat.
49 41 49 41 11:45 17.09.2015

Jednom

Prvi put, zadnji put i
nikad vise.

Krenuli biciklima sa Durmitora za Savnik.
Asfalt nov, nigde auta.

Blago vijuganje. "Ponese" me da se sjurim.
Pri brzini 50 km/h svaki kamicak slucajno nadjen na asfaltu - nagazen zatrese mi bicikl.

Pri brzini 80 km/h pisti mi oko usnih skoljki, otpor vazduha blago me zanosi levo-desno.

Uhvatola me panika. Prethodni osecaj lebdenja nestao u trenu.
Razmosljam munjevito. Ako kocim prednjom rotiram na glavu. Zanja ce me vuci u sevrdanje.

Najfinijim pritiskom - polako, stiskam istovremeno obe kocnice.
Sreca, uspelo je.

Cekam, saputnicu da me sustigne.

Nikada vise!

Razmisljam kasnije, nekoliko dana.
Sva lepota, pokupljena prethodnih nedelja na putovanju autom - biciklom da se u trenu pretvori Ode mast u propast.

Saša Zorkić Saša Zorkić 13:38 17.09.2015

Re: Jednom

Jako dobar opis. Ja sam išao najviše 60/h km, bilo je bezbedno, ali i sada kada razmišljam o tome kažem sebi: nikad više.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana