Ekologija| Planeta| Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Borneo, 1. deo (Indonezija/Malezija)

Snezana Radojicic RSS / 14.10.2015. u 08:42

O pedalanju indonežanskim i maležanskim Borneom, o ekološkoj katastrofi koja se dešava na ostrvu, o starosedeocima koji su u ne tako davnoj prošlosti bili lovci na glave, o njihovom tradicionalnom načinu života u takozvanim dugačkim kućama, o oranguntanima koji žive jedino ovde, o nekim dobrim ljudima...

*
„Vi ste novinar!", uzviknula je mlada devojka u maležanskoj ambasadi u Džakarti gledajući kopiju moje novinarske legitimacije. Lažne. Zapravo, legitimacija je prava ali ja nisam novinar. Nju mi je napravio prijatelj koji je imao svoje novine u Mađarskoj. I sam iskusan putnik, predložio mi je da odštampam legitimaciju, da je plastificiram i prema potrebi pokažem na ulazima u neke značajne kulturno-istorijske objekte, pošto ponekad novinari ne plaćaju karte. Imala sam je već više od godinu dana prikačenu kao dži-peg fajl u nekom mejlu, ali tek sada sam je odštampala, uradivši kako mi je rekao. Rešila sam da priložim sva moguća dokumenata kako bi mi odobrili vizu.

borneo.jpg

To sa maležanskom vizom za srpske državljane zakomplikovalo se devedesetih, i od tada je postalo ako ne nemoguće, a ono veoma teško dobiti je iz neke treće zemlje. Poslednjih godunu-dve, situacija se dosta popravila, pa je jedan broj putnika svedočio o uspešnim apliciranjima iz južnoazijskih zemalja, uključujući i Indoneziju, odakle sam i ja podnela zahtev. No, uvek je bila reč o jednomesečnim vizama sa jednim ulaskom. A ja sam tražila tromesečnu, sa više ulazaka.

Zbog toga sam priložila sve što su naveli na svom zvaničnom sajtu, a i preko toga: novinarsku legitimaciju, tačnu rutu kojom sam planirala da pedalam, datume kada ću biti u kom gradu i hostele u kojima sam planirala da odsednem, a dodala sam i pozivno pismo svog prijatelja koji živi u Bruneima, maloj državici koja preseca Borneo na dve provincije - Saravak i Sabah, tako da jedini kopneno-morski put vodi preko njene teritorije.

12002742_10205777506251672_4557585143974882516_n.jpg?oh=0046e5aca750ec6cdf21d31e792931e2&oe=56CC54EA&__gda__=1453007635_e4c0eded03e57e7bf7014a13392f917a

I dobro sam to uradila, jer je devojka najviše pažnje posvetila upravo novinarskoj legitimaciji i pismu. Ali sam njene lične simpatije osvojila zbog toga što putujem biciklom oko sveta, i to sama, već pune četiri godine. Kad je to čula, oteo joj se iskreni uzvik oduševljenja. Pa je sa svim onim papirima otišla u kancelariju kod šefice i nakon nekoliko minuta se vratila da mi kaže da istog popodneva mogu da podignem svoju vizu.

„Tromesečnu, sa više ulazaka?", proverila sam za svaki slučaj.

„Da", odgovorila je, a ja samo što nisam poskočila od sreće.

*
Plovidba brodom od Džakarte do Pontianaka, indonežanske luke na Kalimantanu, traje dan i po. Iskrcavam se u tešku sivu magluštinu, kakva je obavijala industrijske gradove u vreme pre otkrivanja filtera za dimnjake, a koju nikada ne bih očekivala na ostrvu prekrivenom nepristupačnim džunglama. Ćerka vlasnika hotela u kome ću provesti tu noć kaže mi da je to zbog zagađenja. To me malo zbuni mada nema sumnje da je baš to rekla, pošto odlično govori engleski. Kakvo zagađenje ovde?, pitam se u sebi.

11052472_10205777511291798_5068434618597738068_n.jpg?oh=f755840a3b09b39610cac7e2a53d3125&oe=56CC348C&__gda__=1455997338_f5bed5e9ccc7a6d81cad5b7b977d5c25

Sutradan, kada zapedalam na sever, prema maležanskoj granici koja je udaljena oko trista kilometara, otkrijem da je vidljivost smanjena na desetak metara. Jedva razaznajem šta se nalazi duž puta. Pogledam u nebo - i ne vidim ga. Sunca nema. Ma šta je ovo?

Čim se udaljim od Pontianaka i zađem malo dublje u kopno, svuda oko puta vidim tragove skorašnjeg paljenja džungle. Prizori gareži u toj magluštini -- koja me već guši i zbog koje počinjem da kašljem -- deluju zastrašujuće i tužno u isti mah. Vizija apokalipse.

12038503_10205793911341789_132077857668938617_n.jpg?oh=ff75133b3dabcdae6691a4e2fc1374a5&oe=5697885A

I onda se setim da sam negde čula o paljenju džungli kako bi se tlo raščistilo za palminjake radi dobijanja ulja. Imam 3G na svom telefonu, pa na prvoj pauzi proguglam.
Od šezdesetih, na ovom ostrvu, koje je po veličini treće na svetu, neplanski se krče i pale šume i džungle namesto kojih niču industrijske plantaže. Osim što se narušava ekološko-biološki balans, zemljište na plantažama trajno se uništava, pošto palme iscrpljuju sve hranljive sastojke iz tla najduže za dvadeset godina. A potom zemlja postaje neplodna i narednih sto godina ne može da se obnovi.

12039192_10205793914781875_5495722624558126488_n.jpg?oh=600b9fe462e153bd4fd9602bbe00a9eb&oe=56D1A8C9

Indonžanski deo Bornea, koji se naziva Kalimantan, zuzima oko 75% ostrva. Površina pod džunglom je početkom devedesetih iznosila 65% da bi početkom ovog milenijuma bila smanjena na svega 45%. Zbog požara, ogromna količina ugljen dioksida odlazi u atmosferu, premašujući dozvoljene granice po nekoliko puta. Posledice trpe stanovnici Kalimantana, Bornea, Bruneja, Singapura. U ovim zemljama je tokom sezone paljenja šuma zagađenost veća i po sto puta od maksimalne dozvoljene po zdravlje. A ti požari uzrok su i političke nestabilnosti na ostrvu, jer Singapur i Malezija krive indonežansku vladu zbog ilegalnih požara, tvrdeći da ne preduzimaju dovoljno mera da ih spreče. S druge strane, Indonezija optužuje Maleziju i Singapur zbog toga što upravo njihovi industrijalci pokreću raskrčavanja paljenjem.

Podaci su strašni. Stresem se, plitko udahnem smrdljivi vazduh i protrljam nadražene oči. I bezvoljno ponovo zapedalam kroz zgarišta oko sebe.

*
Vlaga je ogromna. Poslednji put kad sam proverila meteroološke podatke na svom mobilnom, pre nego što mi se izgubio 3G signal, iznosila je 96%. I kad mirujem, znojim se. A kad počnem da okrećem pedale, sa mene lije. Imam osećaj kao da sam na pokretnom trenažeru koji je postavljen u saunu, a temperatura podešena na preko četrdeset stepeni. Sliku potpuno upotpunjuje magla oko mene.

12036759_10205793917381940_7565402911762172748_n.jpg?oh=3d4316689fbc05c3b9ba46d96ec9acc4&oe=56C7ECC7&__gda__=1451909794_fbd5f6a22dde261d8a0c8448b8e007da

Teren je brdovit, bez kilometra ravnog puta. Sve vreme vozim uzbrdo pa nizbrdo, pa opet uzbrdo... A drugog dana vožnje, asfaltni put se pretvara u šljunkovito-zemljani. Sada osim vlage, sparine i zagađenja, trpim i prašinu koja me celu pokriva. Vozači uglavnom ne vode računa o oblacima koje podižu tutnjeći velikom brzinom u oba smera. Često moram da stanem, da prekrijem nos i usta, te sačekam da se prašina slegne. Ne mogu da vozim sa maskom, inače bih je ovde sigurno nosila.

Nosim i velike količine vode, preko osam litara za svaki dan i noć, jer sam već zašla u slabo naseljeno područje. Nikad ne znam kada ću sledeći put moći da nađem vodu za piće, pa čim ugledam neku malu prodavnicu, stajem i dopunjujem zalihe. Cena je ovde dva i tri puta viša nego u ostalim delovima Indonezije. Nosim i tehničku vodu za improvizovani tuš, ali ni nju nije lako nabaviti. Kada sam zastala u nekom malom restoranu da bih ručala, mislila sam da napunim kamperski tuš vodom iz toaleta, ali sam odustala videvši koliko je prljava.

Nosim i zalihe hrane za nekoliko dana, jer ovde nema varunga na svakom koraku kao po drugim ostrvima. Samo džungle ili goleti-zgarišta, taj prašnjavi put i prljava magluština koja sve obavija.

Nisam ovako zamišljala ovo ostrvo.

*
Trećeg dana stižem do maležanske granice.

Promena je vidljiva kako uđem na teritoriju Bornea. Put se pretvara u autoput sa po dve trake u oba smera i jednom zaustavnom. Dok u indonežanskom delu džungla i rastinje nasrću na put, ovde je u pojasu od dva-tri metra oko njega sve raskrčeno i trava je uredno potkresana. Svuda su ozidani kanali za slivanje kiše u vreme monsuna, koji vode od vrhova brda a spuštaju se do polja koja su obično ispod ravni puta. Utisak uređenosti.

Za-blog.jpg

Ni ovde nema kuća. I vozila retko prolaze. Ne pamtim kada sam u Južnoj Aziji vozila po pedeset ili više kilometara glavnim putem, koji je održavan i uređen, ali oko kojeg nema nikakvog naselja. Ali prija mi. Nakon osam meseci u prenaseljenoj Indoneziji, gde su po meni po ceo dan pljuštali povici domorodaca i zaglušivale me sirene motora i vozila, vožnja kroz nenaseljene ili slabo naseljene oblasti Bornea predstavlja pravi odmor. Gotovo da sam zaboravila kako je opuštajuće kotrljati se u tišini, dobrim putem koji nije opterećen saobraćajem. Da nema te magle i da je vlaga malo manja, ovo bi bio raj za pedalanje.

*
Sa glavnog puta skrećem na sporedni i vozim prema selu Anah Rais. Tamo žive starosedeoci Bornea - Iban narod, u svojim tradicionalnim kućama koje se nazivaju longhouse (dugačke kuće). O njima sam čitala u svom vodiču, kao i na internetu, ali najviše znanja stekla sam iz delova knjige „Stranger in the Forest: On foot across Borneo", Erika Hansena, koja je verovatno najpoznatiji putopis o Borneu. Nije prevedena na srpski a uspela sam da nađem besplatno samo audio izdanje, i to pojedina poglavlja, koja sam odslušala na brodu za Pontianak i tokom vožnje prethodnih dana.

12006234_10205819819109467_1168270977918053434_n.jpg?oh=bbe1211d94376666afc32df3f6d7aa70&oe=56878FB5&__gda__=1451664910_f8db9b83e9c7a606fc9ac9d77cf0e134

Iban su najveća skupina Dajek (Dayak) naroda. Prema usmenim legendama, njihovi preci su sišli direktno sa neba na Borneo, naselivši najpre južni deo ostrva, koji je kasnije nazvan Kalimantan. Tu su, u osmom veku, osnovali državu Manjan Dajeks (Ma'anyan Dayaks). Zanimljiva koincidencija je da su baš 1389. godine doživeli veliki poraz od javanske vojske, nakon kojeg je njihova država bila uništena. Tada su masovno izbegli na sever, naselivši današnje maležanske provincije Saravak na severozapadu i Sabah na severoistoku ostrva.

Pre dolaska kolonizatora krajem 19. veka, Dajek plemena bila su poznata kao 'lovci na glave' (headhunters). Reč je o ritualnoj praksi koja je zasnovana na verovanju da se snaga nalazi u središtu ljudske glave. Sa svakom odsečenom glavom neprijatelja ratnik stiče čarobnu moć koja će zaštiti njegovu zajednicu, doneti joj bogatu berbu pirinča i sačuvati je od bolesti. Sa brojem odsečenih glava sticalo se veće uvažavanje i status u zajednici.

12011377_10205819858990464_7380180251472006393_n.jpg?oh=5d3a6a746a66273b6289030a72df6966&oe=568B12B5

A ona je Dajek narodu bila presudno važna za opstanak. O tome najbolje svedoči sistem gradnje kuća koji čitavo selo drži na okupu. Dugačke kuće su visoke sojenice paviljonskog tipa koje imaju od pet-šest pa do sto ili i više ulaza/zasebnih kuća u sklopu paviljona. U njih se ulazi stepenicama preko otvorenih terasa koje vode na prostrani balkonski prostor koji se pruža celom dužinom longhausa. To se naziva zajednička prostorija (common area) i ona ima presudan značaj za život zajednice pošto se tu odigravaju sve zajediničke aktivnosti. Sa ovog balkona ulazi se u zasebne kuće/stanove.

Tradicionalni longahouse građen je uvek u blizini reke, i od drveta, dok se danas zidaju i od čvrstog materijala, a opremljene su svim dostignućima moderne civilizacije: strujom, tekućom vodom, klimatizovane su, imaju bežičnu konekciju...

12046928_10205819815869386_6095958732568320983_n.jpg?oh=e5882fa7ee398af86a2454439a38d875&oe=56C83D7F&__gda__=1453048124_bbd57a77335bf29e1850baa018c598ec

Tokom moje posete prvoj dugačkoj kući u selu Anah Rais saznaću i razlog zašto su tako građene: to rešenje je bilo najbolje za život u nimalo gostoljubivoj džungli, a povezanost preko zajedničke prostorije omogućavala je da svi pripadnici sela vode računa jedni o drugima. Kada bi se neko oženio ili udao, što se obično dešavalo već oko 14-15. godine života, jednostavno bi dozidao novu kuću koja se nadovezuje na longhouse, na onu koja je do tada bila zadnja u nizu.

*
Vozim prema Kučingu, glavnom gradu provincije Saravak. Na putu do tamo, planirala sam da posetim Rehabilitacioni centar za oranguntane u mestu Sinongau. To je jedan od ukupno dva takva centra na maležanskom Borneu, dok se najveći i najpoznatiji nalazi na indonežanskom Kalimantanu.

12027682_10205820224239595_1678336970235765426_n.jpg?oh=511121b11953d1d085f24581451e8e12&oe=5697DC6D&__gda__=1452125142_e60627268ab59ee8cbb028d6ce89a248

Prethodne noći spavala sam u dvorištu velike škole. Čuvar na kapiji objasnio mi je da već dva dana nema nastave zbog previsoke zagađenosti, zbog koje se preporučuje da se napolje izlazi samo u najnužnijoj potrebi. Malo se zabrinem. Baš sam našla kad da dođem na Borneo. Moji prijatelji iz Singapura objasnili su mi da zagađenost nije takva tokom cele godine, već samo u vreme pre početka monsuna, otprilike po mesec dana godišnje. No, sad nemam kud, osim da se nadam da će kiše, kojima je već vreme, početi što pre.

Čuvar mi je takođe rekao kako sam imala sreće da naletim baš na njega, pošto u tom mestu ima mnogo loših ljudi. Ali na tu izjavu nisam obratila previše pažnje. Već sam navikla na ksenofobičnost i upozorenja ljudi, iza kojih obično stoji samo strah od nepoznatog i drugačijeg. Tako se i ovde brzo ispostavilo da je posredi religijska netolerantnost pošto je moj sagovornik Iban, a to znači hrišćanin, dok je gradić u kom sam se zaustavila pretežno naseljen Malajcima koji su muslimani.

*

Kapije Rehabilitacionog centra za oranguntane otvaraju se u devet a hranjenje ovih primata je u deset. Imam dovoljno vremena da proučim genealogiju ovdašnjih štićenika, koja je predstavljena na zidu prostorije iz koje se polazi u organizovani obilazak. Tako saznajem da nasjtariji oranguntan ima četrdeset tri godine a najmlađa beba tri. Ukupno ih je dvadeset sedam. Centar je otvoren sredinom sedamdesetih, a u osamdesetim su prvi put u istoriji ovakvih centara rođene dve bebe oranguntani.

11836815_10205820224279596_4225154688967579433_n.jpg?oh=bcc3d8e9acd75b0313a582b2c90200ae&oe=5693414A

Najviše sam iznenađena podatkom koji do sada nisam znala: da ove životinje žive zapravo samo na Borneu i na severnoj Sumatri - i nigde drugde na svetu. Odavde su potekle i jedino ovde uspešno preživljavaju. I samo ime vrste govori o tome. Reč 'oranguntan' dolazi od malajske reči 'orang', što znači 'ljudi' i 'hutan', što znhači 'šuma'. Oranguntani su doslovno 'ljudi iz šume', i, shodno svom imenu, najveći sisari koji žive na drveću.

Sigurno sam o tome učila u školi, ali sam zaboravila da su oranguntani deo zoološke porodice velikih majmuna (Great Apes), kojoj pripadaju i ljudi, šimpanze, gorile i bonobo majmuni. Znači, naši najbliži rođaci.

12004701_10205820259400474_3384204880914333992_n.jpg?oh=65e95339e2edcfffd7d50f55ccc99efc&oe=568485E4&__gda__=1451941562_9e1061af2816536fa97c4661bb788b3d

Sa tabli još čitam da današnja populacija oranguntana broji između dvadeset i pedeset hiljada jedinki, dok na Borneu živi oko dvanaest do dvadeset hiljada, pretežno na severoistoku, u provinciji Sabah.

*
Stižu rendžeri a sa njima i kolone turista. Krećemo prema prvom, manjem hranilištu u džungli. Oranguntani su već tamo. Dva velika primerka i jedno mladunče. Rendžer im nepogrešivo zna imena. Staje ispod jednog ogromnog drveta, ka kome se primati spuštaju pomoću lijana, i mami ih hlebom.

Iako smo zamoljeni da ne pravimo buku koja bi ih mogla uplašiti, dopušteno je da rendžerima koji su ostali uz nas postavljamo pitanja. To koristim da saznam šta i koliko jedu ove životinje.

„Dnevno svaki oranguntan pojede između tri i pet kilograma hrane. Uglavnom je to voće, oko 60% njhove dijete zasnovano je na voću. Osim toga, jedu pupoljke, otvorene latice cveća, leje, loze, korenje, ptičja jaja, paukove, termite, mrave, gljive i med", objašnjava rendžer.

12039198_10205820259280471_1688427070186177548_n.jpg?oh=5d044e37875729fc1ded056c27083dd5&oe=5697162C&__gda__=1456040153_5f17e32196ea0ccefcb800f13dd7c168

Onaj drugi, što je ušao u džunglu, sada uzima ganu banana i odnosi je na hranilište. To je drveni plato na stubovima, na koji stavlja voće. A onda mami oranguntane da siđu i doručkuju.

„Nekad dođu a nekad ne", kaže rendžer kog sam pitala i za prethodno objašnjenje. „Sve zavisi koliko su gladni."

Potom podiže sa tla dva kokosova oraha i pokazuje ih našoj grupi.

„Kada ih ne mrzi, oranguntani udaraju orahom o drvo da bi ga razbili. Ako im to dosadi, onda jednostavno samo bace orah nazad."

11224314_10205820243240070_3127563596157391188_n.jpg?oh=f79be5533fb651ec23eaa2b28da276f1&oe=568F4370

I kao potvrdu toga, uskoro pratimo ono troje kako se bore sa tvrdom korom kokosovih oraha. Ono mladunče brzo odustane, hitnuvši plod na zemlju, i slučajno pogodivši potočić koji tuda teče. Pljus! Smeh se otima svakome u grupi. Kao kakav dobar glumac, kome se raspoloženje očitava po grimasama i pokretima tela, tako je i ovaj jasno pokazao da ga je čukanje orahom o drvo smorilo, te da nema više volje da se time bavi.

Ona dva odrasla oranguntana bila su upornija pa su se na kraju sladila kokosovim mlekom i mesom.

*

Nakon polučasovnog bezuspešnog čekanja da se primati pojave na drugom, velikom hranilištu, gde im je bila servirana ogromna korpa prepuna banana, Centar se zatvara. Imam taman toliko vremena da posetim muzejsku postavku iz koje saznajem neverovatne podatke o ovim životinjama.

Recimo to da svake noći svaki oranguntan pravi novo gnezdo u kome će prespavati. Na nekom drvetu, dvanaest do osamnaest metara iznad tla, koristeći grane i grančice, pravi svoj krevet. Pročitavši to, osetih saučešće. I ja svake večeri pažljivo tragam za sigurnim mestom gde ću postaviti svoj šator.

Sve što čitam, a pod utiskom onoga što sam videla (i snimila svojim fotoaparatom i kamerom), ostavlja snažan utisak na mene. Vraćajući se ka svom biciklu koji sam parkirala na ulazu, razmišljam o tome kako bih zaista volela da ostanem da volontiram u ovom ili u nekom sličnom centru za njihov oporavak.

Kasnije ću naći da u ovom centru primaju volontere, s tim što moraju da plate za svoj smeštaj i hranu. Pa čak i ta varijanta čini mi se prihvatljivom - toliko je jak utisak koji su ostavili na mene. Ali za sada, imam drugačije planove.

*
U Kučingu imam smeštaj preko liste Topli tuš (Warm Showers) za besplatno ugošćavanje cikloputnika. Dugo je nisam koristila a sada sam to uradila ne toliko zbog uštede novca - jer u gradu se može naći krevet po ceni od par dolara - koliko iz želje da upoznam nekog od stanovnika Bornea i u priči sa njim saznam više o ovdašnjem životu.

12036974_10205829737597423_1057745165667748404_n.jpg?oh=8e9ec0a9e72c6832861ba92687751818&oe=568CEEEB&__gda__=1452277268_a6d57eff090ffb19ca388d3d072e64ef

Znala sam da je moj domaćin Maležanin kineskog porekla, a tokom mog ranijeg boravka u Maleziji, kada sam vozila zapadnom obalom od Tajladna do Singapura, naučila sam da su svi Kinezi u ovoj zemlji dobrostojeći. Prema statistikama, njihova zajednica koja čini približno deset posto stanovnika Malezije učestvuje sa preko osamdeset pet procenata u ekonomiji ove zemlje. Ipak, iznenadila sam se kada sam se dokotrljala u rezidencijalni kvart Kučinga gde se nalazila kuća Ričarda Koa (Richar Koho), kod koga ću ostati naredna tri dana. A tek kada sam ušla u kuću, ništa mi nije bilo jasno: otkuda neko ko je toliko bogat -- kao što se videlo da je ovaj čovek -- da ugošćava svetskog cikloputnika. Jer ja sam bila prva kojoj je ponudio smeštaj tokom njegovog kratkog iskustva u zajednici Topli tuš.

Ali moraću da se strpim da bih to saznala.

*

Tog popodneva upoznajem i Ričardovu prijateljicu Džini sa kojom često vozi bicikl. Njegovim džipom odlazimo na ručak u restoran u sklopu velikog šoping mola. Oboje govore engleski perfektno, ali time nisam začuđena.

Borneo je bio engleska kolonija i do sticanja nezavisnosti engleski je bio službeni jezik. Osim toga, u svim porodicama koje su me ugošćavale u zapadnoj Maleziji, tokom mog jednomesečnog pedalanja po njoj, bez obzira na to da li su bile malajske, kineske ili hinudističke, osim službenog malajskog, znali su i engleski koji obavezno uči u školama. A kad je reč o mojoj novoj poznanici Dženi, ona je i dugo vremena živela u Australiji.

12036822_10205824156777906_8137842025881721394_n.jpg?oh=25335fd71b12f31d983965fdeb35759b&oe=569227DC&__gda__=1451651621_6c5f5fb32f61a6b8d693c2fe64cc3f06

„To je uobičajeno ovde", objasniće mi Ričard. „Deca uglavnom studiraju u Australiji i potom ostaju da tamo žive neko vreme. Ja sam studirao u Londonu."

„Šta?", pitam ga.

„Prava. Ja sam pravnik, advokat zapravo. Najpre sam radio krivično pravo ali sam se potom prebacio na trgovačko. Imam svoju kancelariju i to ti je odgovor na pitanje zašto danas nisam na poslu iako je radni dan", kaže kroz osmeh.

„A ti, Dženi?", pitam, dok pokušavam da se izborim sa enormnim količinama hrane koje su se nekim čudom našle na mom poslužavniku.

„Ja sam veb dizajner i frilenser. Ali trenutno najviše radim za jedan modni portal. Ovih dana sam baš u gužvi jer izdaju i novi broj časopisa, pa se izvinjavam što neću imati mnogo vremena za druženje."

„Spremamo se da vozimo do Pontianaka, ali ne rutom kojom si ti išla. Ta je mnogo zahtevna i put je loš sa indonežanske strane", dodaje RIčard.

A ja osetim radost što mogu da podelim svoje iskustvo sa njima, dajući im i poneki koristan savet. Makar malo da im se odužim za njihovu srdačnost i gostoljubivost.

*

Uveče upoznajem Ričardovu suprugu Beti, takođe advokata, ćerku Natali, koja se sprema za studije prava u Australiji, i majku čije ime nisam zapamtila. Osim starice kojoj je sedamdeset osam godina, svi skupa odlazimo na večeru u centar grada. Kada zauzmemo svoj sto i kelner dođe, Beti naručuje jela.

12032994_10205824063455573_5308535529481001323_n.jpg?oh=ae94804a9f2c68fb5b45634c53c98012&oe=568CB157&__gda__=1452218037_8eae10e91efbe12d4101c40defeef571

I u Kini i ovde, u kineskim restoranima, praksa je da se naruči mnogo jela koja se potom dele. Sve se donosi u isto vreme i spušta na sredinu velikog okruglog stola za kojim sedimo. Na njegovoj sredini nalazi se manji okrugli sto koji je nekoliko centimetara izdignut i koji se rotira ukrug. Njegov naziv je Lenja Suzan (Lazy Sussane) ali nije sačuvana priča o poreklu tog imena. Zahvaljujući tom mehanizmu, sva hrana je svakome lako dostupna - treba samo da laganim pokretom zarotira sto i zaustavi ga kod posude iz koje želi da se posluži.

Pošto je Ričard dosta godina živeo u Evropi a sa porodicom je i mnogo putovao, pričamo o tim razlikama između Zapada i Istoka, koje su vidljive već na prvi pogled. U ovom delu sveta, zahvaljujući klimi prvenstveno, vreme se uglavnom provodi napolju i svi restorani su napolju. Kako su porodice brojne, te zajedno i obeduju, to su ovakvi izumi kao što je Lenja Suzan bili neophodni ako su svi želeli da ostanu na okupu. Takođe je razumljivo i zašto se jela dele umesto da svako naruči svoje i jede samo ono što je u njegovom tanjiru.

Dok Ričarda zanimaju takvi antropološki i sociološki aspekti koji su uslovljeni klimom i drugačijim kulturološkim obrascem, Beti je vrsni poznavalac kineske kuhinje. Ona je 'zadužena' za odabir jela i narudžbine, i takođe osmišljava gde ćemo za doručak, ručak, večeru narednih dana. A kada budem nastavila svoje pedalanje, povremeno joj šaljući poruke o tome dokle sam stigla, Beti će mi za svako mesto preporučiti lokalni specijalitet sugerišući mi šta obavezno moram da probam.

12049290_10205821971443274_3783482740887453039_n.jpg?oh=368dbcb13a4112ac07ee7e69267c4cd8&oe=56D0B168&__gda__=1456679806_478ffd14541c8bd4909e10db111712a0

*

Jedan dan provodim u obilasku Kučinga.

To je dosta mali grad, sa nešto više od pola miliona stanovnika. Samo ime grada dolazi od malajske reči ''kucing' koja znači 'mačka', tako da je Kučing zapravo 'mačiji grad'. Međutim, neki smatraju da je naziv grada došao od kineske reči 'cockin', koja označava luku, i da je u kombinaciji sa malajskim rečima 'mata-kucin' - mačje oči, za voće koje je ovde omiljeno, izvedeno današnje ime grada.

Pre dvesta godina Kučing je, zajedno sa celom provincijom Saravak, bio deo Sultanata od Bruneja. Potom je prešao u ruke Džemsa Brukea (James Brooke), britanskog pustolova, koji ju je samoproglasio svojim ličnim kraljevstvom, izabravši Kučing kao glavni grad i središte svog protektorata. Njegova je uprava i dobila taj status od tadašnjeg radže i držala ga sve do japanskog osvajanja ostrva 1941. godine. Od njih su je preuzeli Britanci a samostalnost je stekla početkom šezdesetih, kada se i dobrovoljno pripojila Maleziji.

11215714_10205821972523301_7636524689769173675_n.jpg?oh=9b1551bdc865796cb896e01d6a5c128c&oe=56973EDA

Od svih maležanskih gradova, Kučing se može pohvaliti kao najmultietničkiji. Pretežno stanovništvo čine Kinezi, ali oni govore desetinom različitih dijalekata. Nakon kineske većine, druga etnička grupa po veličini su Malajci a za njima Iban narod.

Primećujem da je sam centar izgrađen pod jakim kolonijalnim uticajem. To su pravilni nizovi jednospratnica i dvospratnic, sa uzanim pročeljem. U prizemlju su sada smeštene radnje, galerije, kafei, dok se na spratu živi. Neki od naziva kafea, kao što je 'Pijana kafana', kao i grafiti i murali, neodoljivo me podsećaju na one u Penangu, maležanskom poluostrvu-gradu koji je na mene ostavio najjači utisak, kao grad sa najviše duha u celoj Maleziji.

12002754_10205822001884035_2191881818915518114_n.jpg?oh=81aa68f6d49f31ff8c0433c5334869ba&oe=5695928B

*
Jutro pred polazak, Ričard ulazi u moju sobu noseći neku malu kutiju u ruci.

„Ti beše nemaš iPhone?", upita me.

„Ne", odgovorim začuđeno.

„Onda uzmi ovaj", kaže on, spuštajući onu kutijicu na moj krevet. „Potpuno je nov a meni ne treba."

12019951_10205829750357742_7985781220589303261_n.jpg?oh=6b00fabd57518116e662b74a3adc0189&oe=5695854A

U neverici sam. Nije dovoljno što me je gostio tri dana kao da sam mu rod najrođeniji, što mi je dopustio da produžim boravak u njegovoj kući i taj treći dan, koji prvobitno nisam bila planirala ni najavila ali sam zbog nekog problema sa baterijom mog notbuka morala da sačekam da mi je poprave, nego mi još daje i poklon. I to ne mali.

„Neprijatno mi je", kažem.

„Ma daj. Stoji mi tamo bezveze i nikad ga neću koristiti a tebi će značiti", kaže jednostavno.

Za ovo kratko vreme, i on i Beti potpuno su me osvojili. Obrazovani, kulturni, uspešni i zadovoljni ljudi, koji žive skladnim i srećnim životom, neopterećeni bilo kakvim rasnim, verskim ili političkim problemima. Od njih nisam čula ni naznaku netrpeljivosti prema Malajcima muslimanima ili Iban hrišćanima, prema tim različitim etničkim i verskim grupama koje naseljavaju Maleziju.

Ričard i Beti su normalni. Savršeno normalni. I savršeno jednostavni.

Da nije tako, sigurno bih odbila njegov dar. Ovako, nije bilo ništa normalnije nego da ga prihvatim.

Na rastanku, oboje sam ih zagrlila čvrsto, od srca.

„Ako ti bilo šta treba, nemoj da se ustežeš da zoveš!", dobacila je za mnom Beti.

„Srećno pedalanje po Saravaku!", poželeo mi je Ričard.

I njegove želje zaista će me pratiti narednih nedelja.



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

chitach chitach 09:50 14.10.2015

palmino ulje

I onda se setim da sam negde čula o paljenju džungli kako bi se tlo raščistilo za palminjake radi dobijanja ulja. Imam 3G na svom telefonu, pa na prvoj pauzi proguglam.
Od šezdesetih, na ovom ostrvu, koje je po veličini treće na svetu, neplanski se krče i pale šume i džungle namesto kojih niču industrijske plantaže. Osim što se narušava ekološko-biološki balans, zemljište na plantažama trajno se uništava, pošto palme iscrpljuju sve hranljive sastojke iz tla najduže za dvadeset godina. A potom zemlja postaje neplodna i narednih sto godina ne može da se obnovi.


od jedne koleginice s posla sam saznao da ovde kod mene (u Svajcarskoj ) postoji trend medju ljudima da bojkotuju Nutelu, jer koriste iskljucivo to palmino ulje ( mislim da je Nestle cak i vlasnik dobrog dijela tih plantaza ).

samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom
naginata_83 naginata_83 11:51 14.10.2015

Re: palmino ulje

od jedne koleginice s posla sam saznao da ovde kod mene (u Svajcarskoj ) postoji trend medju ljudima da bojkotuju Nutelu, jer koriste iskljucivo to palmino ulje ( mislim da je Nestle cak i vlasnik dobrog dijela tih plantaza ).

samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom


Slazem se... i da proizvode sa palminim uljem treba bojkotovati (to je veci deo moderne konditorske industrije ali retko za cim tu covek ima da zali.. sve nezdravo do zla boga...) i za pohvalu za tekst...

Divan prikaz divnog iskustva... Obozavam Aziju :)
nim_opet nim_opet 19:06 14.10.2015

Re: palmino ulje

chitach
I onda se setim da sam negde čula o paljenju džungli kako bi se tlo raščistilo za palminjake radi dobijanja ulja. Imam 3G na svom telefonu, pa na prvoj pauzi proguglam.
Od šezdesetih, na ovom ostrvu, koje je po veličini treće na svetu, neplanski se krče i pale šume i džungle namesto kojih niču industrijske plantaže. Osim što se narušava ekološko-biološki balans, zemljište na plantažama trajno se uništava, pošto palme iscrpljuju sve hranljive sastojke iz tla najduže za dvadeset godina. A potom zemlja postaje neplodna i narednih sto godina ne može da se obnovi.


od jedne koleginice s posla sam saznao da ovde kod mene (u Svajcarskoj ) postoji trend medju ljudima da bojkotuju Nutelu, jer koriste iskljucivo to palmino ulje ( mislim da je Nestle cak i vlasnik dobrog dijela tih plantaza ).

samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom


Nutelu proizvodi Fererro - i ne, nije vlasnik planatza. Nestle nije vlasnik plantaza, ali jeste u organzaciji koja se zove RSPO (Roundtable on Sustainable Palm Oil) koja kako tako, pokusava nekako da to ulje ucini odrzivim. Na zalost, Indonezija nije bas zemlja u kojoj je lako uterivati zakone i regulativu - pa recimo iako Nestle tvrdi da kupuje samo ulje sa plantaza koje su sertifikovane kao sustainable, i te plantaze zaista imaju sertifikate, ti sertifikati mogu da budu falsifikovani, ili recimo u ulju koje dodje do nestlea ima % uljda sa takvih plantaza, a ostatak sa oni na bivsim tresetistima. Pa ti dodje prosto muka - ne valja ni jedan mehanizam, i jedno da se skroz odreknemo palminog ulja. Problem naravno nastaje sto ne postoji biljka koja, ma ni priblizno, moze da proizvede istog - mislim da je prinos prosecan u Maleziji/Indoneziji oko 10tona po hektaru vec; sledeca alternativa je valjda repica, sa oko 3 tone...pa ti sad nadji 3 puta vise zemlje da sadis repicu....I zato - niko da Nutelu jeo vise nije! Ni kitkat!

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:34 15.10.2015

Re: palmino ulje

chitach


samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom


Hvala ti i na pohvali i na lepim željama. Nažalost, niko od novina/časopisa u kojima sam pitala za prostor da objavljujem nije bio zainteresovan.
nim_opet nim_opet 20:02 15.10.2015

Re: palmino ulje

Snezana Radojicic
chitach


samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom


Hvala ti i na pohvali i na lepim željama. Nažalost, niko od novina/časopisa u kojima sam pitala za prostor da objavljujem nije bio zainteresovan.


Strasno. Dakle i da su im nepismeni urednici, mogu samo da uzmu i prebroje ljde koji te prate ovde i na fejsbuku pa da vide koliku i kakvu publiku imas.
Samo napred!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:06 16.10.2015

Re: palmino ulje

nim_opet
Snezana Radojicic
chitach


samo da pohvalim tekstove, ne znajuci da li je to vec u nekom mediju uradjeno, ali za ove tekstove bi bilo koji virtuelni ili stamapani medij trebao da plati za premijerno objavljivanje. u moru copy/paste clanaka i uradi sam wiki clanaka ovi tvoji tekstovi su pravo osvjezenje.
Sa srecom


Hvala ti i na pohvali i na lepim željama. Nažalost, niko od novina/časopisa u kojima sam pitala za prostor da objavljujem nije bio zainteresovan.


Strasno. Dakle i da su im nepismeni urednici, mogu samo da uzmu i prebroje ljde koji te prate ovde i na fejsbuku pa da vide koliku i kakvu publiku imas.
Samo napred!


I ja sam mislila da će to biti lako naći, ako ne na početku, a ono kasnije, međutim, svi odbijaju tvrdeći da nema para za kolumnu više. <_<
octopus octopus 12:11 14.10.2015

oktopus

Kakav divan tekst, al šta sam drugo i očekivao.

Punop pozdrava i hoćemo još jednu knjigu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:37 15.10.2015

Re: oktopus

octopus
hoćemo još jednu knjigu.


Oko Sajma izlazi knjiga "Preko Himalaja i Gobija", u izdanju Lagune.

A što se tiče 'nastavka' "Zakotrljaj me oko sveta", upravo sam doletela u Vijetnam gde sam planirala da volontiram oko pola godine i ujedno pišem (zapravo obrnutim redosledom).

adriana adriana 13:31 14.10.2015

hrana

Daj neke slike hrane :)

Šta kuvaju, šta mese? Kako peku hleb?
I to mislim na sirotinju, a ne na advokate :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:50 14.10.2015

Re: hrana

adriana
Daj neke slike hrane :)


I to mislim na sirotinju, a ne na advokate :)


.

Sjajne slike, Snežana (nisam još pročitao tekst ), ali samo da se javim pre blogija.
blogovatelj blogovatelj 16:34 14.10.2015

Re: hrana

ali samo da se javim pre blogija.


Zavidan uspeh
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:40 15.10.2015

Re: hrana

adriana
Daj neke slike hrane :)

Šta kuvaju, šta mese? Kako peku hleb?
I to mislim na sirotinju, a ne na advokate :)


Imam mnogo slika hrane ali nisam imala net da bih ih postavila u svoju galeriju. Hleb u Južnoj Aziji ne postoji, ima samo onih tost-hlebova koji se uvoze.
Sirotinja jede isto što i advokati, samo na jeftinijim mestima. Biće i o tome u narednim blogovima o Borneu.
Inače, uglavnom se ne kuva u kućama već svi jedu napolju jer je tako jeftinije.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:46 15.10.2015

Re: hrana

srdjan.pajic

.

Sjajne slike, Snežana


Imam mnogo slika i dobar deo sam već postavila u FB galeriju, a postaviću ovih dana i u svoju na Pikasi (na Borneu sam imala samo 3G i svaki upload mi je brzo jeo kredit).
blogovatelj blogovatelj 16:35 14.10.2015

Pitanje

Plovidba brodom od Džakarte do Pontianaka, indonežanske luke na Kalimantanu, traje dan i po.


Koji je red veličine cene karte za ovako nešto? Pretpostavljam da postoje opcije sa spavaćim kolima i bez, klase i slične stvari.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:43 15.10.2015

Re: Pitanje

blogovatelj
Plovidba brodom od Džakarte do Pontianaka, indonežanske luke na Kalimantanu, traje dan i po.


Koji je red veličine cene karte za ovako nešto? Pretpostavljam da postoje opcije sa spavaćim kolima i bez, klase i slične stvari.


Bilo je oko 25 $, američkih, a trajalo je dve noći i jedan dan. Nema klasa, iako sam ja bila u kabini bez vrata -- to im je neka fora jer je tzako na svim Pelnijevim (najveći indonežanski brodo-prevoznik). Ali ja sam bila i jedini 'bule' na brodu, pa se podrazumevalo da neću spavati u onom zajedničkom prostoru gde su stotine kreveta kao u ogromnoj dormitory room.
blogovatelj blogovatelj 16:44 14.10.2015

Srpska Agata Kristi

Pokupio sam iz biblioteke par ekranizacija Agate Kristi i gledao ovih dana, pa se setih da si ti u stvari srpska Agata Kristi.
Ti, Snežana, ne Pajić.
I ona je tako putovala svuda i pisala.
Pa mi pade na pamet da bi mogla da pišeš krimi romane kao i ona.
Pomenuti Pajče bi mogao da ti bude inspiracija. Na primer, poludeli američki inženjer u Šangaju ubija tajkune koji su se obogatili na prodaji jeftine elektronike. Motiv za ubistvo - krivi Kineze za slom američke ekonomije.
Ja bih onda, logično, mogao da budem detektiv Poaro i da ga privedem pravdi
alselone alselone 18:35 14.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

tajkune

tvorkune.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:21 15.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

blogovatelj
Pokupio sam iz biblioteke par ekranizacija Agate Kristi i gledao ovih dana, pa se setih da si ti u stvari srpska Agata Kristi.
Ti, Snežana, ne Pajić.
I ona je tako putovala svuda i pisala.
Pa mi pade na pamet da bi mogla da pišeš krimi romane kao i ona.
Pomenuti Pajče bi mogao da ti bude inspiracija. Na primer, poludeli američki inženjer u Šangaju ubija tajkune koji su se obogatili na prodaji jeftine elektronike. Motiv za ubistvo - krivi Kineze za slom američke ekonomije.
Ja bih onda, logično, mogao da budem detektiv Poaro i da ga privedem pravdi


Može, odma dajem pravo korišćenja imena i lika!
(uostalom, ionako se zna da ne volim Kineze. A ni Ruse )

E, blogi, samo da pohvalim kanadsku kompaniju (Enerzone) koja pravi high efficiency furune. Našao sam im proizvodnu grešku na mojoj pećki, kojoj je garancija istekla pre 3 godine, i ladno su mi rekli da sam u pravu, da je zajeb kod njihovog manufacturera i izlazne kontrole i poslali mi neki retrofit deo da nabudžim po sistemu uradi sam. Vrlo profi odnos, nisu se nimalo gicali, odma mi odgovorili, jedino što ne znaju engleski baš najbolje, doduše otprllike toliko ja znam francuski, tako da nije bilo problema.

EDIT: sad kad sam pročitao svoj komentar, jasno mi je da si pomislio: koji kreten rastura rodjenu peć i traži greške, pa da pojasnim: nisam tražio grešku, niti rasturao peć iz čiste zabave, nego sam čistio dimnjak za zimsku sezonu (to sam, brate, doktorirao, čak sam mislio i blog da napišem o tome, pretpostavljam da bi ovde vladalo nevidjeno interesovanje za tu temu (!) ali me nešto mrzelo da se laćam fotoaparata i slikam sve faze i postupke, pogotovu što sam ličio na stanovnika Fergusona, onako prekriven čadji i kreozotom). A da bi očistio dimnjak, morao sam manjeviše da rasturim peć, jer ne može da se otkači od dimnjaka bez velike muke, tako da sam morao da joj izvadim creva napolje, da garež i kreozot ima gde da padne kad džaram odžak. I tako sam ustanovio: a) kako radi, i b) gde su se kanadjani zajebali.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:56 15.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

srdjan.pajic
nego sam čistio dimnjak za zimsku sezonu (to sam, brate, doktorirao, čak sam mislio i blog da napišem o tome, pretpostavljam da bi ovde vladalo nevidjeno interesovanje za tu temu (!) ali me nešto mrzelo da se laćam fotoaparata i slikam sve faze i postupke, pogotovu što sam ličio na stanovnika Fergusona, onako prekriven čadji i kreozotom). A da bi očistio dimnjak, morao sam manjeviše da rasturim peć, jer ne može da se otkači od dimnjaka bez velike muke, tako da sam morao da joj izvadim creva napolje, da garež i kreozot ima gde da padne kad džaram odžak.


Ma priznaj da si veDŽbao da se provučeš kroz dimnjak kao Deda-Mraz jer nisi imao poverenja u te lokalne Dedonje
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:55 16.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
nego sam čistio dimnjak za zimsku sezonu (to sam, brate, doktorirao, čak sam mislio i blog da napišem o tome, pretpostavljam da bi ovde vladalo nevidjeno interesovanje za tu temu (!) ali me nešto mrzelo da se laćam fotoaparata i slikam sve faze i postupke, pogotovu što sam ličio na stanovnika Fergusona, onako prekriven čadji i kreozotom). A da bi očistio dimnjak, morao sam manjeviše da rasturim peć, jer ne može da se otkači od dimnjaka bez velike muke, tako da sam morao da joj izvadim creva napolje, da garež i kreozot ima gde da padne kad džaram odžak.


Ma priznaj da si veDŽbao da se provučeš kroz dimnjak kao Deda-Mraz jer nisi imao poverenja u te lokalne Dedonje


Nisam, ali sam u jednom trenutku razmišljao kako bih mogao da upotrebim mog abisijnijskog mačka da mi dohvati klešta ako ih slučajno ispustim u cev od odžaka. Onda sam shvatio da je to glupo, jer će ionako sve što u odžak upadne da završi dole u pećki.

Inače, najveći problem sa tim pećkama je što povremeno oće tica da uleti u odžak gore na krovu i onda se jadna smandlja niz cev dole u peć (pod uslovom da sam ostavio cug otvoren. I prava je mala veština kako pticu spasti iz tog belaja, da se pritom ne ošteti (pa da moraš albicili da objašnjaveš ovo i ono), a i da posle ne moraš da renoviraš pola kuće zbog zagaravljenog gačka koje je preplašen krenuo da ti leti po sobama. Ovo mi se još nije desilo, ali su me prethodni valsnici upozorili na mogućnost, i uputili u proceduru koju treba da pratim u slučaju takvog incidenta.



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:15 16.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

Да ли се размишљао да ставиш неку металну мрежицу на врх оџака?
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:24 17.10.2015

Re: Srpska Agata Kristi

Predrag Brajovic
Да ли се размишљао да ставиш неку металну мрежицу на врх оџака?


Stavio je bio prethodni vlasnik, ali je posle par meseci skinuo - hvata se kreozot ko blesav, zapuši dimnjak, jer mi ovde uglavnom koristimo borovinu, koja je generalno loše drvo za loženje i onda se stvara taj talog pa zapuši rupe. Na kraju je bivši vlasnik zamenio ceo poklopac dimnjaka sa nekim niskoprofilnim, tako da nismo zabeležili uletanje, ni tica ni veverica. Doduše, tu smo tek jednu punu godinu, i verovatno se gačci još nisu dosetili kako da zaobidju prepreku.


z_ex.yu z_ex.yu 06:55 15.10.2015

bravo

Bravo
Bravoooooo
Samo napred
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:44 15.10.2015

Re: bravo

z_ex.yu
Bravo
Bravoooooo
Samo napred


Hvala što si svratio, kao i na podršci
wilma68 wilma68 22:01 15.10.2015

Ћао, Снежо

Само да се јавим...
Суперишка си ти.



П.С.: Блоговатељ и Пајић су дивнииии, као она двојица на балкону, у Мапет шоу !

за њих.
blogovatelj blogovatelj 09:38 16.10.2015

Re: Ћао, Снежо

П.С.: Блоговатељ и Пајић су дивнииии, као она двојица на балкону, у Мапет шоу !

за њих.


Blagodarim, milostiva.
Original smo kao ona dva kenjatora. Ne mogu da dočekam da se nađem sa Pajićem uživo, pa da ga onda testiram, da vidim koliko može da razvije.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:56 17.10.2015

Re: Ћао, Снежо

wilma68
Само да се јавим...
Суперишка си ти.



П.С.: Блоговатељ и Пајић су дивнииии, као она двојица на балкону, у Мапет шоу !

за њих.


Pročitao tekst! Ebeš ti ovaj kapitalizam, radio sam ko crnac iz Fergusona do sedam uveče, iako je petak, pa onda u prodavnicu da kupim jogurt za dete, i tek sad kad je mala spakovana u krevet, našao vremena da pročitam. Sjajan tekst, Snežana, kao i uvek, prepoznao sam blogija i mene medju ovim orangutanima, i imam pitanje - kakva je ono pržena riba u tanjiru na stolu?

E, a ovo sa lejzi suzanom, to sam video u Silicijumskoj dolini, tamo negde pored Cisco-a, u San Hozeu: kineski restoran, ali najveći koji sam video u životu, u koji sam ušao samo zato što u još većem, indijskom, nije bilo mesta, pauza za ručak, unutra jedu samo kinezi (i ja), konobari ne govore srpski, oću reći engleski, svi meniji su na kineskom, računi takodje. I dobro nema veze, htedoh reći: imaju te okrugle stolove, za po dvaes' ljudi, sa sve ogromnom lenjom suzanom na sredini. Čekam da mi donesu pileće oči i grkljane koje sam greškom poručio, i gledam razradjeni sistem kako savršeno funkcioniše: sedne dvaes pregladnelih kineza oko tog stola, naruče, pojedu, popiju i odu, za sve im treba manje od 15 minuta. Onda dodje nekoliko keša i samo podignu ceo taj okrugli sto sa prljavim tanjirima i escajgom i odnesu, a ispod njega stoji kompletno postavljen sledeći sto, isti takav, samo nivo niže. I sledeća tura Kineza može da odma da sedne i naruči. Nema gubljenja vremena na spremanje i raspremanje stolova.

Ade, drš se, taj dim od požara je jako zajebana stvar, ne bi trebalo da biciklaš dok to sranje ne prodje.
blogovatelj blogovatelj 08:13 17.10.2015

Re: Ћао, Снежо

Čekam da mi donesu pileće oči i grkljane koje sam greškom poručio, i gledam razradjeni sistem kako savršeno funkcioniše: sedne dvaes pregladnelih kineza oko tog stola, naruče, pojedu, popiju i odu, za sve im treba manje od 15 minuta.


Ovo bi recimo u krimi romanu moglo da se razradi - Pajić, ubica Kineza, kineski restoran u Silicijumskoj Dolini, najveći mogući. Gosti restorana izgladneli Kinezi inženjeri koji rade u dolini. Od njih inkriminisani Paja skuplja informacije koje ga kasnije dovode do glavnih igrača, kineskih multimilijardera iz Guangzonga. Nesvesno mu pomažu u izvršavanju zločina.
A ja bih recimo, poput Poaroa, mogao da problem rešim tako što bi mi za oko zapalo nešto vezano za lenju Suzanu.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:52 17.10.2015

Re: Ћао, Снежо

Ovo bi recimo u krimi romanu moglo da se razradi - Pajić, ubica Kineza,


Ih, bre, ubica, pa ti znaš da ja ne bih mogao mrava da zgazim, jel moš taj deo da se malo umekša, izromantizuje, ili na primer, ono da taj neki Pajić iz priče bude mozak operacije i onda da za prljave poslove najmi istaknute članove Mara Salvatruće, i to iz onog njihovog najgoreg ogranka, koji operiše u predgradjima Toronta (pišu besne grafite i švercuju se u javnom prevozu).

Aj njih nek pipne komunalna policija:
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:16 18.10.2015

Re: Ћао, Снежо

blogovatelj
inkriminisani Paja skuplja informacije koje ga kasnije dovode do glavnih igrača, kineskih multimilijardera iz Guangzonga. Nesvesno mu pomažu u izvršavanju zločina.
A ja bih recimo, poput Poaroa, mogao da problem rešim tako što bi mi za oko zapalo nešto vezano za lenju Suzanu.




Sad znam gde da se obratim kad me inspiracija izda
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:18 18.10.2015

Re: Ћао, Снежо

srdjan.pajic

Ade, drš se, taj dim od požara je jako zajebana stvar, ne bi trebalo da biciklaš dok to sranje ne prodje.



OVo je bilo pre skoro mesec dana, ali ja, po običaju, kasnim sa pisanjem. Već sam prešla u Vijetnam i ovde mi jedina opasnost preti kad kročim na ulicu jerbo nasrću iz svih smerova, ne mareći mnogo za traku kojom bi trebalo da voze.
blogovatelj blogovatelj 02:49 18.10.2015

Re: Ћао, Снежо

ono da taj neki Pajić iz priče bude mozak operacije i onda da za prljave poslove najmi istaknute članove Mara Salvatruće, i to iz onog njihovog najgoreg ogranka, koji operiše u predgradjima Toronta (pišu besne grafite i švercuju se u javnom prevozu).


Ma može, kako ne bi moglo. Ja sam samo dao okvirnu ideju.
A sviđa ti se da budeš glavni negativac, mozak operacije, a? Izvlačim iz tebe tvoju najmračniju stranu.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:10 18.10.2015

Re: Ћао, Снежо

blogovatelj
ono da taj neki Pajić iz priče bude mozak operacije i onda da za prljave poslove najmi istaknute članove Mara Salvatruće, i to iz onog njihovog najgoreg ogranka, koji operiše u predgradjima Toronta (pišu besne grafite i švercuju se u javnom prevozu).


Ma može, kako ne bi moglo. Ja sam samo dao okvirnu ideju.
A sviđa ti se da budeš glavni negativac, mozak operacije, a? Izvlačim iz tebe tvoju najmračniju stranu.


Ko od nas nikad nije poželeo da bude visok plav atletski gradjen, ko blek stena ili zagor(e) tenej i da svet oslobadja od svakavih napasti. Al kad ne može bicepse, daj onda da vatamo na paklenu pomorandžu. Moj omiljeni negativac:





Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:39 19.10.2015

Re: Ћао, Снежо

srdjan.pajic


Ko od nas nikad nije poželeo da bude visok plav atletski gradjen, ko blek stena ili zagor(e) tenej i da svet oslobadja od svakavih napasti. Al kad ne može bicepse, daj onda da vatamo na paklenu pomorandžu. Moj omiljeni negativac:







TI si baš hard-core varijanta sa izborom negativaca. To je jedan od likova koje nikad nisaa uspela da svarim uprkos tome što je (barem mojoj generaciji) postao neka vrsta urbanog mita.
Черевићан Черевићан 00:15 19.10.2015

умало

драга гђо Радојичић,наравно као и остали уживах у Вашем надахнутом тексту,фотке и да не помињем,и тек тек ми се грло стегло кад поменусте Брунеи (моју нажалост скорашњу неостварену радну дестинацију, а тако је мало фалило . . мислим само 16 животних година да ми је било у минусу.наиме 55 година живота је граница до које примају odabrane печалбаре).ето,могли смо се и срести ту . . . накрај Света. ал' нисмо.. .

желим Вам здравља и безбедног педалања !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana