Pre nego što par desetina nas podeli Nobelovu nagradu za mir povrh ekskvizitne geo-političke analize, i nadasve kreativnih rešenja za planetu Zemlju, i šire, ovde na Blogu B92, Penzin Magazin nas podseća da je danas "Svetski dan siromaštva - Apsolutno siromaštvo pogađa 628.000 Srba" (italic, bold, i mnogo veći font) (International Day for the Eradication of Poverty, pa bi, možda, i kod nas trebalo ubaciti reč "iskoreniti" u naziv, iako se razumemo, naši smo (ovo mi je iskreno veselo, tj ne šalim se na račun Emsiemsija, ali ću ga jednog dana ipak pitati zašto mu je em na kvadrat).
Iako (i ova reč je potrebna da bi uz pomoć refleksije sekla preko naše svakodnevne važnosti, žurbe i površno-neinteligentnog, prigušenointeligentnog u politički korektnijem maniru, challenged, shvatanja prostor-vremena u kom smo se zadesili) je osnivač, co-osnivač, ili diskretan, ozbiljan, dobronameran i pametan promoter ovog magazina, tj iako je on još mlad i fiziološki, očigledno, tj nisam ga upoznao uživo, al šišti mu testosteron na sve pore i rupice, reklo bi se po gvozdenom pogledu i ko strela držanju na fotkama po Internet prostorima, i iako je on B92 bloger i autor, a ovaj blog je poznat po višim, supra-tematskim nivoima svesti i ekpertize, dok je Penzin za starije ljude, iako su se ovi "iako" sjatili u ovoj mojoj maloj rečenici, od Penzina se može svašta naučiti.
Samo nekoliko minuta pažnje je minimum što inteligencija i dobronamernost nalažu, i sajt je OVDE, pa ko žuri posle toga žuri, ako je žurba neminovna i pored trans-starosnih tema ala "Feminizam, šta je bio, šta jeste, i šta bi trebalo da bude", "Ukidaju kelnerima bakšiš da pošteno podele zaradu među radnicima", ... i razumemo, i naši smo, al s obzirom da ja svoje bivše komišije, npr, i dalje zovem Čika Mića i Tetka Anđa, a samo su 20 godina stariji od mene, a biće samo 20 godina mlađe od mladog mene ima sada ubitačnih 37 godina, s obzirom na to ja se sećam nekad, dok sam bio klinac, tih starosnih odnosa, koji se danas muče i vape za svetlošću pri zemlji, a u (neo)liberalnom korovu, sećam se kako nekad mlađe nije trebalo učiti onome što je u stvari bilo nemušno poštovanje prema onima koji su nas doneli na ovaj svet i uživali u žrtvi da nam ga učine što udobnijim.