In memoriam| Istorija| Život

Zaseoci krvave bajke

Jelica Greganović RSS / 21.10.2015. u 21:13

krag4s.jpg

Selo Gradac je na putu od Batočine ka Kragujevcu, i počinje od Jerininog brda na kom je bila tvrdjavica, grad, gradac po kome je ime dobilo. Mada, tu su ljudi živeli i mnogo pre omražene kćeri sevastokratora i gospodara Moreje, Irine Kantakuzine, u narodu zapisane kao Prokleta Jerina, jer je teškom mukom i kulukom plaćana njena gradnja odbrambene linije kojom je pokušavala da zaustavi sve brojnije nadiruće horde Turaka. Tu, baš pod krnjotinama njene tvrđave, na severozapadnoj strani gradačkog brda, prekoputa Erićke vodenice, otkriveno je stanište pećinskog čoveka još iz vremena paleolita i neolita, i u njemu ostaci pećinskog čoveka, mamuta i oruđa iz tog vremena. Ni po čemu drugom selo koje mi je majčevina nije uspelo da se upiše u istoriju, sve dok nije počela teška smutnja drugog rata.

Već na samom početku rata, Gradac je upisan u istoriju koja ga je mimoilazila zahvaljući svom žitelju, koji se tu i rodio, ljotićevskog komandanta, Marisava Petrovića. Malo ko će u selu, i dan danas, uz njegovo ime staviti vojnički čin, za selo je on ostao prosto Marisav, sa naglaskom na drugom, dugom a. Za razliku od zvanične učiteljice života, selo ima svoju verziju krvave priče o Marisavu i streljanju u Kragujevcu, i ona se priča retko, u komadima, uz mrke poglede i proceđene psovke. Koliko je ona tačna, koliko mržnjom promenjena, teško se može utvrditi, ali selo Gradac nije zaboravilo Marisava Petrovića kao što istorija selo Gradac zaboraviti neće.

Gradačka priča kaže da je Marisav bio đilkoš koji je manje voleo da se savija nad zemljom, a više gledao kako da negde drži banku, komaduje i pamet prosipa. Pameti, doduše, kažu da nije imao na pretek i da ga je služila samo kad se o njegovom džabalebarenju radilo. Još pre rata je Marisav u Gracu osnovao prvu ćeliju komunističke partije, i u nju dovabio još nekoliko njih kojima je vremena preticalo. Sastajali su se noću kad je pošten svet spavao, i kućama se vraćali urlajući pijano. Ono što je počinjalo tajno, završavalo se praćeno drekom i divljim lavežom probuđenih seoskih pasa.

Nije dugo trajala njegova komunistička karijera, od koje nikakvog očekivanog sevapa nije imao. Zato se Marisav presaldumio, upisao u stranku Zbor, Dimitrija Ljotića, kog je od tada pratio kao krlja. Par godina pred rat je bio nosilac izborne liste pomenute stranke za Lepenički srez. I strastveni mrzitelj komunista. Tada je Marisav sa noćne dreke prešao na dnevnu, bahatio se po sokacima Graca i Badnjevca koji jednim svojim krajem počinje tamo gde se Gradac završava. Tako je postao i predsednik seoske Zemljoradničke zadruge, u kojoj je po čudnim osnovama davao kredite onima koji su mu na dušu duvali, na veliko nezadovoljstvo onih koji su članstvo u njoj radom na zemlji i domaćinstvom stekli.

Tu negde je počeo rat i u Gracu su, kao i drugim selima sreza i okruga, počele da se motaju i stravu uteruju vojske i ono što je sebe vojskama zvalo. Od četnika ravnogorskog pokreta, tada sastavljenih od rastavljenog sastava kraljevske vojske, preko Nemaca, partizana u nastanku i Ljotićevaca koje je vodio Marisav. Partizani su probali par puta da ga ubiju, i to u rodnom mu selu Gracu, ali se Marisav izvukao i pobegao u Smederevo. Tamo je napravio vojnu formaciju i postao njen komandant, komandant Petog dobrovoljačkog odreda kome niko u selu ni danas ne zna celo ime da izgovori. Ali zato celo selo itekako dobro pamti da je većina tih dobrovoljaca na silu noću odvođena iz sela, jer Marisav je svoj odred iz Smedereva doveo u Kragujevac. Tako je mogao da dolazi u selo i konačno komanduje svemu i svakome, sileći se i preteći.

Onda je došao oktobar 1941. godine i krvavo se zapisao u istoriju kragujevačkog okruga. I Marisav zajedno sa njim. Za razliku od zvanične istorije skrpljene od Marisavljevog pisanja, selo Gradac ima sasvim svoju, nezapisanu istoriju tog dana i njegovih posledica. Još pre tog dana su po selima počela streljanja a Marisavljevog odreda, koji je silom nametao svoju priču o tome da će svoje seljane braniti, nigde bilo nije. Iz komšijskih sela su stizale vesti i jauci za pobijenima. Zato je selo sa strepnjom gledalo kada je Marisav opet, kao i proteklih meseci, poveo nešto gradačke dece u Kragujevac da istovaruju nemačke vozove. Jer tako je kao selu pomagao, deca su za istovarivanje dobijala po kilo nečega, konzerve...Ta deca ne samo da su bila deca, nego su mu i rođaci bili, jer u Gracu kao i u svakom drugom selu su skoro svi neki rođaci. I ta deca se nisu vratila. Nikada. Ta deca su streljana zajedno sa kragujevačkim đacima i nasumično pohapšenim nesrećnicima.

Selo Gradac tu rođačku ljubav Marisavu nikada zaboravilo nije. Zbog toga se u selu i sasvim drugačija priča, od one zvanične, o Marisavljevom kraju prenosi. Priča bez imena, tišim glasom i ružnim pogledima praćena. Naime, Marisav je uspeo da pobegne na kraju rata, uspeo je da se dokopa najpre Italije, a odatle Nemačke, do Minhena. Za to vreme je od Marisavljeve imovine oduzeta njiva usred sela i od nje je napravljeno fudbalsko igralište. Prvo gradačko. Da se deca na njemu igraju, ona koja nisu izgubila priliku da žive i porastu. Marisav Petrović je živeo u Minhenu sve do svoje 78. godine. Tada ga je, 1974. godine, prema zvaničnoj istoriji, pripadnik Udbe na kućnim vratima napao satarom, i ubio. Prema gradačkoj istoriji, to se nije desilo na vratima, nego u jednoj od tamošnjih, pravoslavnih crkava. Bez mešanja Udbe. Marisava je, kažu zaseoci, ubio neko od gradačkih potomaka, neko od mnogih koji Marisavu nikada nisu decu oprostili.

I nije bila satara, nego sekira. Zato što se u narodu veruje da ima onih koji samo od sekire mogu da umru. Onih kojima je obraz deblji od đona, a savest tanja od ibrišima. Onih koji mirno spavaju noseći na duši krv nevinih. I detinju krv.

Jer istorija može da zaboravi, ali ljudi ne. 

 



Komentari (46)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anonymous anonymous 21:17 21.10.2015

Секира .... је секира


... и као таква послужила ....
anonymous anonymous 21:19 21.10.2015

Re: Секира ....је секира


I nije bila satara, nego sekira. Zato što se u narodu veruje da ima onih koji samo od sekire mogu da umru. Onih kojima je obraz deblji od đona, a savest tanja od ibrišima. Onih koji mirno spavaju noseći na duši krv nevinih. I detinju krv.

omega68 omega68 21:29 21.10.2015

Re: Секира ....је секира

Мислим да за њега постоји и прича да је једног познаника три пута стављао у групу за стрељање.Три пута су тог несрећника вадили они који су били добри са Немцима.
Сваки пут би га Марисав враћао.
Трећи пут је стајао поред да се лично увери да је овај убијен.
Ваљда му је стрељани пре рата преотео неку девојку на вашару.
И нисам сигуран за бадњевачког свештеника...Мислим да је њега Марисав хтео да спаси али је свештеник одбио речима да не жели да му ОН буде доброчинитељ.
Убијен је.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:32 21.10.2015

Re: Секира ....је секира

Nije bio sveštenik, nego nastavnik kog je poznavao i koji je odbio da ga Marisav spasi. Streljan je.
predatortz predatortz 21:35 21.10.2015

Strašna priča

A narod zna, narodu je više verovati nego zvaničnoj istoriografiji.
Marisava je, po svemu sudeći, stigla zaslužena kazna. Čija god ruka da je bila, posvetila mu se!
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:37 21.10.2015

Re: Strašna priča

Čudo je kako tako strašna priča stane u tako malo selo.
predatortz predatortz 21:40 21.10.2015

Re: Strašna priča

Jelica Greganović
Čudo je kako tako strašna priča stane u tako malo selo.


Puna su naša sela sličnih priča. Neko ima priču o Marisavu. Drugo, opet, o sestri SKOJ-evki koja se prijavila da strelja brata četnika. Treće o braći u različitim vojskama, koji su preko brda drugom psovali pola majke. Takav smo narod. Ima među nama materijala za velike ljude, ali i materijala za zveri.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:44 21.10.2015

Re: Strašna priča

Da bude crnje i gore, taj Marisav mi dođe neki deda-stric, na bruku familije.
Moj pradeda je noćima bežao pred najavljenim Marisavljevim klanjem.
predatortz predatortz 21:46 21.10.2015

Re: Strašna priča

Jelica Greganović
Da bude crnje i gore, taj Marisav mi dođe neki deda-stric, na bruku familije.


Svaka ima nekog takvog. Meni je bio Cvijetin Mijatović. Taj je zlom vratio ljudima koji su mu dobro učinili.
Edit:
Moj deda nije preživeo Cvijetinovu 'zahvalnost' za glavu na ramenima.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:52 21.10.2015

Re: Strašna priča

Takav smo narod.

Na žalost i drugi su narodi takvi.
Nema dobrog rata, ni dobre vojske.
anonymous anonymous 00:42 22.10.2015

Re: Strašna priča

Jelica Greganović
Takav smo narod.

Na žalost i drugi su narodi takvi.
Nema dobrog rata, ni dobre vojske.


Проблем је што се зло не чини .....само у рату.
rade.radumilo rade.radumilo 08:41 22.10.2015

Re: Strašna priča

Čudo je kako tako strašna priča stane u tako malo selo.


Najstrašnije priče i staju u mala sela. Velike bitke, desetine hiljada mrtvih, razaranja, glad, boleštine... sve su to samo bezlične statistike. Prava strahota nastaje kada umesto brojki saznamo imena i prezimena.
Prošlo je više od sedamdeset godina. Sve je manje onih koji se sećaju, odlaze polako sa ovoga sveta, ali će dugo vremena proći pre nego odu oni koji su odrastali uz njihova sećanja.
Tako svi mi, ili naši bližnji, pamtimo priču o prababi koja je spavala s Nemačkim oficirom da bi tog istog oktobra spasila pradedu da ga ne vode u Kragujevac ili njegovom bratu koga su četnici zaklali jer se pobunio kad je video da mu maltretiraju konja. Priče strica koji je, sa drugom decom, skriven u šumi gledao kako pop poziva seljake da uđu u crkvu i ustaše koji su sačekali da ih pop zaključa i crkvu zapalili. Dedina kazivanja kako su ljotićevci u vrbaku na našem porodičnom imanju klali cigane... Familija, jedna, druga, tazbina, kumovi... samo pitaj i čućeš više nego što želiš da čuješ.
Strašnih priča ima, a i onih sa "boljim" krajem. Kao što je priča dede, koji je "pokupljen" za Sremski front, pa kad ga pitali šta je po zanimanju on rekao šofer. Jedini u selu, tada, imao traktor. Kada je video svoga iz sela, ubedi ga da i on kaže da je šofer:
- Pa kako ću ja to?
- Ma kuš bre, ja ću te naučiti. Samo reci da si šofer.
Njih dvojica se jedini vratili u selo 45-e.
Ima i neverovatnih. Poput kumovog dede, koga je baba ostavila i otišla s Nemačkim oficirom, a on krenuo za njom u Nemačku. Išao tako od kafane do kafane po Nemačkoj, prilazio oficirima i vojnicima pokazivao petokraku u ruci i uzvikivao:
- Ovo će ti, jednog dana, suditi!
Potrajalo to nekoliko meseci dok ga nisu "skleptali" i poslali u logor, gde je i umro. Baba se posle rata vratila u Beograd, ali su deca (kumov otac i stric) ostala i odrasla u sirotištu.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:38 22.10.2015

Re: Strašna priča

Svaka čast Jelice, odlična priča i ima puno takvih istina koje narod zna bez obzira šta zvanična istorija i revizija istorije pokušava da narodu uvali.
Nego je neverovatno da takva istina ne stoji u udžbenicima, neverovatno je da se i Marisav i Ljotič i drugi Ljotići rehabilituju jer oni što to rade znaju da recimo građanima van tog sela o kome pišeš mogu ladno prodati priču kako je Marisav bio petriota i spasavao neke Kragujevčane od streljanja, a to što je najveći deo upravo doveo na streljanje e to će da prećute.Jer, narod je ladno progutao da crkva proglasi svecem čoveka koji je bio najveći ideolog Ljotića i držao mu opelo.
Što kaže Predatortz, ima mnogo ružnih i tužnih stvari koje bi kao istine trebalo da znaju mladi ljudi i da se ne zamlaćuju lažima.Dakle, reći istinu o svima paralelno i istovremeno , a ne tražiti alibi u lošim momcima na nekoj drugoj strani da bi se sakrila istina o nekim lošim koji su nekome po volji.
Isto tako, meštani onog sela gde je pobijeno onih 10 Nemaca i ranjeno 26 , što je bio povod za odmazdu, znaju istinu ko je to uradio pa bi i ta priča bila morala biti deo istorijske istine o tom vremenu.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:42 22.10.2015

Re: Strašna priča

Проблем је што се зло не чини .....само у рату.

Da, ali u ratu se zlo oslobodi.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:44 22.10.2015

Re: Strašna priča

Prava strahota nastaje kada umesto brojki saznamo imena i prezimena.

Familija, jedna, druga, tazbina, kumovi... samo pitaj i čućeš više nego što želiš da čuješ.

Tačno tako, tu žive priče i pamćenje.
Milan Karagaća Milan Karagaća 10:52 23.10.2015

Re: Strašna priča

Jelica Greganović
Проблем је што се зло не чини .....само у рату.

Da, ali u ratu se zlo oslobodi.

A posle se zlo zaboravi pa se nađu i oni koji zlo i tločine opravdavaju i rehabilituju.
Ne treba se iznenaditi ako u ovoj euforiji neko zatraži i rehabilitaciju tog Marisava slično kao što rehabilituju druge Marisave
NEDIĆEVCI BIRALI KO ĆE DA BUDE STRELJAN U KRAGUJEVCU: Da li ovaj čovek treba da bude rehabilitovan?!
"Nemci su generala Milana Nedića stavili pod svoju kontrolu bez njegovog znanja, a od nedićevaca su tražili da biraju ko će da bude streljan
U masovnom streljanju 2.794 građana koje se desilo 20.i 21. oktobra 1941.godine od strane nacisitičke Nemačke smatra se da su učestvovali i pripadnici trupe Milana Nedića, srpskog premijera za vreme Drugog svetskog rata. Ovaj zločin predstavlja jedan od najgnusnijih zločina počinjenih tokom rata.
“Nedićevci” su pomagali prepričavanjem i prikupljanjem građana za streljanje. Istoričar, Bojan Dimitrijević ovo potvrđuje ali dodaje da je sve urađeno bez Nedićevog znanja:
– Nedićeva grupa se slučajno u tom trenutku našla u Kragujevcu. Nemački komandant je te ljude stavio pod svoju kontrolu bez znanja samog Nedića – priča Dimitrijević.
U to vreme dolazilo je do prekida telefonskih linija na relaciji Beograd-Kragujevac, i Nedić je saznao kada se sve završilo. Hteo je čak da podnese i ostavku, ali mu Nemci nisu dozvolili.
Sa druge strane, istoričar Predrag Marković tvrdi da ništa nije moglo da se dogodi bez saznanja marionetske vlade u Srbiji.
U jezivom masakru koji će srpska istorija pamtiti, streljano je 134 dece koja još nisu išla u školu, 60 učenika kragujevačke gimnazije, a 2.272 osobe su streljane za jedan dan.
Juče je u spomen-parku Šumarice održan komemorativni skup u prisustvu predsednika Srbije, Tomislava Nikolića, u znak sećanja na 21. oktobar 1941. godine kada je streljano više hiljada srpskih građana.[/url]"
Učešće Nedićevaca u zločinu u Kragujevcu ne negira čak ni najveći zagovornik njegove rehabilitacije Bojan Dimitrijević, uz providno opravdanje da Nedić nije znao šta njegovi rade.Pa tako nije znao šta rade u Kragujevcum, nije znao kada hapse po Beogradu i odvode u logor na Banjici, nije znao kada je specijalna policija po otvorenom pričanju Dragog Jovanovića pobila 1500 građana Beograda, pa nije znao kada njegova štampa slavi napredovanje Hitlera prema Moskvi, pa nije znao šta mu Pavelić radi sa Srbima i sa NDH imao diplomatske odnose, pa nije znao što sa posebnim zadovoljstvom posećuje Hitlera, pa nije znao kada su mu ministri pisali i usvajali nacističke rasističke zakone.....
tyson tyson 13:29 23.10.2015

Re: Strašna priča

Učešće Nedićevaca u zločinu u Kragujevcu ne negira čak ni najveći zagovornik njegove rehabilitacije Bojan Dimitrijević

Čime možeš da potkrepiš ovu optužbu?


Milan Karagaća Milan Karagaća 14:58 23.10.2015

Re: Strašna priča

tyson
Učešće Nedićevaca u zločinu u Kragujevcu ne negira čak ni najveći zagovornik njegove rehabilitacije Bojan Dimitrijević

Čime možeš da potkrepiš ovu optužbu?



Piše ti u tekstu.
Valjda Bojan Dimitrijević zna, a nema teorije da bi nešto rekao što nije u prilog Nediću, zapravo ako ikako može prećutao bi.
nim_opet nim_opet 16:05 27.10.2015

Re: Strašna priča

Takav smo narod. Ima među nama materijala za velike ljude, ali i materijala za zveri.

Takav je svaki "narod", kao i bilo koja slucajno izabrana skupina - cisto da se ne bacamo drvljem i kamenjem sto bi rekla moja baka, samo na nas, ili samo na neciji drugi.

Jelice, jel Gradac blizu Opornice? To "dugo drugo A" u Marisav cujem sad u glavi, glasom dede i tod dela familije.
ljubichasti_oblachic ljubichasti_oblachic 21:41 21.10.2015

Poginulima i preživelima

sećanje i poštovanje


Dobra, ali gorka, čemerna priča.

Jaooo Marisave!

milisav68 milisav68 21:54 21.10.2015

Svaka čast što si se setila

Baš večeras objašnjavam ćerki kako stariji razredi nisu danas išli na ekskurziju.....

A danas naletim na podatak da je tačno pre 100 godina (21.10.1915.) u Selevcu kod Smederevska Palanke streljano 89 osoba (uglavnom starci i deca).

„Борбе у Србији имају карактер најдивљијих борби народа у којима учествују и старци и жене и деца”, известио је немачки лист ,,Франкфуртер цајтунг” пре тачно сто година, 23. октобра 1915. године, а као пример је поменут Селевац, тамошњем читаоцу свакако непозната шумадијска варош код Смедеревске Паланке.


ЗАБОРАВЉЕНА ТРАГЕДИЈА СЕЛЕВЦА
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:02 21.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

"Пред пушчаним цевима нашла се и цела породица Јевросиме Игњатовић. Сви су стајали, изузев њене непокретне бабе која је седела везана на столици и тако изнета из куће. Јевросима је стајала иза бабе, а док су трајале припреме за егзекуцију, унука је чула бабине речи: ,,Кад припуцају, ти падај одма’, а мене тргни на себе”.
Тако је и било – смртоносни плотун је одјекнуо, Јевросима је повукла столицу с мртвом бабом, пала под њу и преживела масакр."
Strašno.
I još strašnije što su zaboravljeni.
maksa83 maksa83 00:43 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

I još strašnije što su zaboravljeni.

Ne znam da li su poimence pozaboravljani, ali nisu istorijski. Ovih dana sam silom prilika bio prikucan za krevet i kad ne mogu više da čitam ni da se grejem računarom gledam ... sad da l' beše History, da l' National Geographic. Kako god, išla neka serija (ne znam koliko to često ide, TV inače ne gledam nikad) o nekoj nemačkoj Der Führer diviziji koja je bila poznata po tome, i do tančina je ispričano šta su radili na Istočnom Frontu (neko selo u Belorusiji koje su celo uterali u Crkvu i školu i žive ih zapalili), pa i o tome kako su na ovim prostorima i okolo te strahote koje su služile za zastrašivanje stanovništva obavljali pomoću "domaćih saradnika", i prikazuju snimak vešanja petoro ljudi u Pančevu koje sa osmehom na licu obavlja neko ko sasvim očigledno nije nemački vojnik.
deset_slukom deset_slukom 01:06 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

maksa83
i prikazuju snimak vešanja petoro ljudi u Pančevu koje sa osmehom na licu obavlja neko ko sasvim očigledno nije nemački vojnik.


Još tada je znao da će biti rehabilitovan.
vcucko vcucko 07:09 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

deset_slukom
maksa83
i prikazuju snimak vešanja petoro ljudi u Pančevu koje sa osmehom na licu obavlja neko ko sasvim očigledno nije nemački vojnik.


Još tada je znao da će biti rehabilitovan.

Ako mislimo na isti snimak (a mislimo), onaj plavi u prsluku što cima obešenog za noge da proveri da li je mrtav, to je lokalni tzv. Donau-Schwabe. U pitanju je sam početak rata i okupacije, verovatno još nisu stigli sve da ih uniformišu.
Posle rata koji su pretekli proterani su u Nemačku, uglavnom su koncentrisani u i oko Ulma. Navodno su nekad davno (za velike gladi u Nemačkoj) otuda i došli. A zbog njihove "tužne" sudbine JBT je sa Willy Brandt-om potpisao da se odriče ratne odštete.
predatortz predatortz 07:14 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

A zbog njihove "tužne" sudbine JBT je sa Willy Brandt-om potpisao da se odriče ratne odštete.



I malo zbog ustaša, jer su pedantni Nemci tražili da se utvrdi koje su formacije koliku štetu načinile jer nisu bili spremni da plaćaju za sela koja je spalila NDH.
milisav68 milisav68 07:30 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

maksa83
i prikazuju snimak vešanja petoro ljudi u Pančevu koje sa osmehom na licu obavlja neko ko sasvim očigledno nije nemački vojnik.

Kao i 1915. Ne znam koji su, ali pričaju na našem jeziku.
vcucko vcucko 07:32 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

predatortz
A zbog njihove "tužne" sudbine JBT je sa Willy Brandt-om potpisao da se odriče ratne odštete.



I malo zbog ustaša, jer su pedantni Nemci tražili da se utvrdi koje su formacije koliku štetu načinile jer nisu bili spremni da plaćaju za sela koja je spalila NDH.

Kad danas oni koje je Džoni Štulić lepo nazvao Rvatine nariču na Bleiburg-u, nisu svesni šta je Tito učinio za njih. Matori makjavelista je prinudno žrtvovao hiljade ubica i nešto civila (pri čemu su Englezi, najobaveštenija nacija na svetu, samo gadljivo okrenuli glavu), e da bi ostatak preveo u pobednike svetskog rata. Možemo mi o njemu da mislimo šta hoćemo, taj je dobro znao šta radi. Pa još neko da veruje u zvaničnu verziju, kao zagorsko seljače koje je čuvalo krave. Cvrc.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:47 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

National Geographic

Moram da kažem da je ova firma kod mene kredibilitet izgubila kada je devedesetih objavila broj o WW2, u kom je bila karta našeg dela sveta u tom ratu, i gde je uz Hrvatsku pisalo da je to zemlja koju su Nemci početkom rata okupirali. NDH jednom rečju pomenuta nije, niti njeno savezništvo sa Nemačkom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:49 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

A zbog njihove "tužne" sudbine JBT je sa Willy Brandt-om potpisao da se odriče ratne odštete.

Dočim nam Austrijci još uvek ratne reparacije isplaćuju.
maksa83 maksa83 10:57 22.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

Moram da kažem da je ova firma kod mene kredibilitet izgubila kada je devedesetih objavila broj o WW2, u kom je bila karta našeg dela sveta u tom ratu, i gde je uz Hrvatsku pisalo da je to zemlja koju su Nemci početkom rata okupirali.

Pa ako pitaš Saveznike i njihove neposredne posleratne deklaracije Austrija je bila prva žrtva nacizma. A kad ih je Šikelgruber anšlusovao i ujahavao sa trupama mahali su srećno onim zastavicama k'o navijeni.
tyson tyson 00:03 23.10.2015

Re: Svaka čast što si se setila

Kako god, išla neka serija (ne znam koliko to često ide, TV inače ne gledam nikad) o nekoj nemačkoj Der Führer diviziji koja je bila poznata po tome, i do tančina je ispričano šta su radili na Istočnom Frontu (neko selo u Belorusiji koje su celo uterali u Crkvu i školu i žive ih zapalili),

Der Führer je bio austrijski SS puk u 2. SS diviziji Das Reich koja je, između ostalog, u aprilskom ratu nastupala ka beogradu iz pravca Rumunije.

Pored brutalnosti na istočnom frontu, 2. SS divizija po zlu je čuvena i po masakrima u Francuskoj u junu 1944. godine, u mestima Tule (213 ljudi) i Oradur sir Glan (642 ljudi ubijeno).

Ljude u Pančevu, njih 36, je pak pobio Vermaht, reguarna nemačka vojska.

O vešanju u Pančevu 20. aprila postoji kratka odrednica u srpskoj Vikipediji.

Snimak u koloru, koji je načinio Gotfrid Kase, nalazi se na jućubu:



Nemački vojni fotograf Gerhard Gronefeld je napravio poznate fotografije; snimci i razgovor sa fotografom mogu se videti ovde:



Još malo zanimljivih detalja ovde:

Nemac otkriva tajne pančevačkog masakra


emsiemsi emsiemsi 10:34 22.10.2015

Има ли шта поводом Крагујевца ...

... каже о Немцима или је битан само та гњида, тај измет, Марисав ?
Како би било да се и Немцима посвети један блог?
predatortz predatortz 10:38 22.10.2015

Re: Има ли шта поводом Крагујевца ...

emsiemsi
... каже о Немцима или је битан само та гњида, тај измет, Марисав ?
Како би било да се и Немцима посвети један блог?


Imam ja!
Da je pravde na planeti, kao što je nema, Nemcima i Hrvatima bi doveka bila zabranjena bilo kakva državna, vojna i slična organizovanost. Oni su, svojim zločinima, bacili toliku ljagu na ljudski rod da zaslužuju tuđu čizmu do sudnjega dana.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:43 22.10.2015

Re: Има ли шта поводом Крагујевца ...

O Nemcima u Kragujevcu se mnogo više zna no o marisavima. Zato je moj izbor bio Marisav.
Naravno da bi bilo dobro da se i Nemcima posveti bar jedan blog, i to može da uradi ko god hoće i zna.
glockenspiel glockenspiel 16:17 22.10.2015

Re: Има ли шта поводом Крагујевца ...

Oni su, svojim zločinima, bacili toliku ljagu na ljudski rod da zaslužuju tuđu čizmu do sudnjega dana.



Pa imaju je.

Stigla ih tvoja kletva.
Filip Mladenović Filip Mladenović 10:49 22.10.2015

Bertold Breht O RATU:

Na Trgu Bertolda Brehta u Berlinu, na mramornom stubu, ispisani su odabrani Brehtovi citati.

Izdvajam: "RATA ĆE BITI SVE DOK POSTOJI I JEDAN JEDINI ČOVEK KOJI NA NJEMU ZARADJUJE."
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:01 22.10.2015

Re: Bertold Breht O RATU:

Na Trgu Bertolda Brehta u Berlinu, na mramornom stubu, ispisani su odabrani Brehtovi citati.

Izdvajam: "RATA ĆE BITI SVE DOK POSTOJI I JEDAN JEDINI ČOVEK KOJI NA NJEMU ZARADJUJE."

Dakle, uvek. Kao i oduvek.
rade.radumilo rade.radumilo 12:01 22.10.2015

Re: Bertold Breht O RATU:

Dakle, uvek. Kao i oduvek


Ipak smo, kao rasa, na dobrom putu. Ne izgleda nam tako, jer je potreban jedan Brejvik pa da Norveška dospe na naslovne strane svuda u svetu, ali polako iz decenije u deceniju, veka u vek napredujemo.
Do cilja je, na žalost, još uvek dosta daleko, ali treba da istrajemo.

zemljanin zemljanin 11:27 22.10.2015

da doprinesem

Jedna od mojih baka, sa očeve strane, je polila dedu kipućom vodom ... evo kako je to bilo, zima '42, došli neki četnici u kuću i da vode dedu ... baba imala vruću vodu na šporetu pa kao da iznese napolje i od "stresa" to ispusti pravo dedi na noge ... tako deda ostane kući a baba dobije par bajboka

a deda sa majčine strane, nije bio u dobrim odnosima sa seoskim harambašom, zbog neke devojke ... harambaša u tkz. trojkama, malo-malo pa bane u kuću da ga vodi negde ... i tako deda završi u partizanima kao prvoborac ... naravno ima i masa onih dodataka o tome ko je sve nakon rata dobijao boračke penzije a bio "kolaboracioni prvoborac" ...

ali prvenstveno da pozdravim Jecu
gedza.73 gedza.73 12:55 22.10.2015

Re: da doprinesem

Pradeda (koji se odelio) dobio dvadeset i pet batina jer je, navodno, propustio partizanku kroz selo. U stvari lokalni oberknez (četnik) tu foru koristio da bije komšije.
Sa pradedom batine dobije i Misa.

Pri nekoj mobilizaciji harambaša privede Misu jer se nije na vreme odazvao, čini mi se, u komandu u S. Palanci.
Ispriča celu lažnu priču, komandant ga sasluša, ustane iza stola i zavali mu takvu šamarčinu da ovaj padne na pod.
Komandant je dobro poznavao Misu jer su ratovali zajedno.

Čudne su to priče, teške, komplikovne i surove.
Ja samo ne mogu da se načudim da mi imamo zbrkano, razbacano i maglovito znanje o našim žrtvama.
Sramota je i greh.
U Smederevo između 2000 i 4000 (nikad učeno u školama), Kragujevac, Kraljevo, prvo, drugo, treće bombardovanje... Kažu da je tokom I sv. rata u povlačenje povedeno i 40 000 mladića koji su bili pred regrutacijom. 36 000 je umrlo.

edit
Dok sam pisao vidim da je i nikvet potegao istu temu.




Jelica Greganović Jelica Greganović 13:29 22.10.2015

Re: da doprinesem

Hvala, zemljanine
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:31 22.10.2015

Re: da doprinesem

Čudne su to priče, teške, komplikovne i surove.

Kao i sve ratne, strašne priče.
Puni su ih zaseoci celog sveta. Suviše male za istoriju, suviše velike za one koji su ih proživljavali.
nikvet pn nikvet pn 12:34 22.10.2015

...

По априлском рату '41 мој деда са петорицом рођене браће одведен је у заробљеништво. Ниједан се није вратио и судбина им је остала непозната. Само седми брат малолетник остао је жив. Моја мајка оца није упамтила.

А ено у Аушвицу свих Пољака страдалих тамо поименце.

Понашамо се као дивље племе које се својих мртвих сети тек поради дневнополитичке трговине. Српски Јад Вашем нема ко да састави. За сваки народ важи : колико памти толико и вреди.
predatortz predatortz 12:35 22.10.2015

Re: ...

Понашамо се као дивље племе које се својих мртвих сети тек поради дневнополитичке трговине. Српски Јад Вашем нема ко да састави. За сваки народ важи : колико памти толико и вреди.



49 41 49 41 14:47 22.10.2015

Parkovi, parkovi grada mog


Vi ste tiha gnijezda i mirni sati hlada,
dok u vama se kriju zadnje ptice grada.
Vi ste poslije podne i predah jednog dana,
jer sigurni su vaši zidovi od grana.

Parkovi, parkovi, srca grada,
parkovi, parkovi, srca mog...

Vi ste paviljoni muzike i ruža,
putniku bez puta, noćište se pruža.
U dubini noći već davno tako stoje
da l ljubavnici tužni il spomenik za dvoje.

--------------------------------------------
U gradu gde sam odrastao, park do parka. cvetnjak do cvetnjaka.
Pored reke, veliki gradski park, po gradu sijaset parkova - parkica.

Dodjem u posetu majci, pozalim se da pred zgradom ninasta ne lici.
Secas se kako je to nekad bilo?!? Cvetnjak pred zgradom, sezonsko cvece, svake letnje veceri cisterna isla po gradu i zalivala cvetnjake.
Sobe nam mirisu, na karanfile, ruzmarine, dan i noc.

Sad cu ti objasniti zasto je to tako bilo.

Bio je Nemacki vojnik - Austrijanac. Pao je u zarobljenistvo.
Pocetkom 50-tih, rekli su mu: Slobodan si - idi kuci.
-NE! Ja cu ostati ovde. Pokusacu da delimicno ispravim, ono sto su moji unistili.

Predratni inzenjer Hortikulture, je dobio odresene ruke. Postavili su ga za glavnog Direktora gradskog zelenila. Nasa sugradjanka, mlad inzenjer hortikulture mu je bila zamenica.

Cvetalo, mirisalo sve u gradu.
Pred kraj 60-tih; rekao je mislim da sam oduzio ovom gradu.
Vratio se u Austriju.

Nasa inzenjerka, se borila kao lavica; kada je preuzela njegovo mesto.
Tako vise godina.
Onda je posustala i ona.

Divlje se sjurilo sa planina, preuzelo vlast i ...

TROL?!?


Jeste, znam. Al' morao sam da "uvalim" pozitivnu kajlu u nasa krvava balkanska secanja.
Bilo je jace od mene.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana