Gost autor: gedza.73
U stvari ima ih više. Možda bi dete smestili u finansijski stabilniju porodicu, imalo bi veće mogućnosti za uspeh u životu, možda su hteli da pomognu nekom drugom...
Na njihovu žalost, srpska policija je reagovala iznenađujuće brzo, upela da spreči otmicu i vrati dete roditeljima.
Palo je tu i poneko slikanje nadležnih (što je i normalno, ceo svetski državni aparat koristi slične prilike za samopromociju), prigodne izjave o pravnoj državi, efikasnoj policiji...
Razloga nema puno. Postoji samo jedan.
Pre neko veče sam odgledao emisiju o krađi dece u Srbiji.
Bes, nemoć, tuga? Sve pomalo.
Da uzmemo kako je većina priča način da se lakše prođe kroz tragediju. Međutim, ono što je ispričano to veče i i dokumenta koja su pokazana je razlog da se zapitamo gde mi živimo.
Neko tamo (pa i da je samo jednom) je uzeo novorođenče majci iz ruku. Pa ga je neko drugi povio i predao u ruke drugoj ’majci’. Neko je morao da napiše neka dokumenta u bolnici.
I da ode da kaže pravoj majci kako joj je dete umrlo. Neko je morao da upiše dete u knjigu rođenih. A onda i umrlih (sa različitim podacima).
Neko je u bolnici morao da krivotvori, za svaki slučaj, uzorke DNK. Morao je da krivotvori i druge zvanične papire.
Svi ti NEKI su nakon ’napornog’ dana otišli svojim porodicama. Pravi majka i otac svojoj kući bez deteta.
Da li je u tom celom lancu NEKO negde morao da potpiše neki dokument? Izveštaj, upis u MK, bilo šta? Da li taj NEKO ima ime?
Zašto se roditeljima nisu izdavale bilo kakve potvrde na njihov zahtev, koje je država bila dužna da izda?
Ako su priče, delom, istinite zar je moguće da niko ništa ne zna? Da niko od kolega nije čuo ogovaranja, naleteo na nešto sumnjivo? To nije mogla raditi samo jedna osoba u porodilištu.
Sad se ja pitam, zašto država ne iskoristi mogućnost, ako ne zarad poštenja onda zarad predizbornih poena, i bar pokuša da spreči da se to u budućnosti ponovi. Bilo je predloga da se postave nadzorne kamere u porodilištima koji su glatko odbijeni od strane medicinskog osoblja.
To je razlog zašto treba osloboditi one kriminalce sa početka priče. Oni su oteli devojčicu a ovi drugi bebe. Oni su došli odnekud automobilom stranih tablica, a ovi naši su otimali bebe tu , u našim bolnicama.
Ako je sve to istina. Plaši me da poverujem u sve to. Jer ako je istina da li bi se ponosili državom u kojoj živimo? Da li je ona zaslužila da je branimo? Da plačemo nad otetim teritorijama i žutim kućama?
Da li bi, hipotetički, postojala razlika između onog turskog monstruma koji je vadio organe nedužnim ljudima i vampira, opet hipotetički, koji su otimali decu majkama iz zagrljaja ( ne mislim na turski danak u krvi)?
Možda sam samo besan. Možda ovo i nije istina. Ko bi želeo da živi u horor filmu.