Jedna od prijemčivijih poliičkih parola je da su monopoli nedopustivi. Ali, ne znam kako da vam kažem, i ovaj politički poklič, ma koliko slatko zvučala deli sudbinu većine svojih sestara - parola: nema mnogo veze sa istinom. Monopoli nisu zabranjeni. Monopol, tj dominantni položaj, je, naprotiv, prirodni cilj svakog subjekta. Svakom je cilj preuzeti sve veći i veći deo tržišta, biti jači od konkurencije. Problem dakle nije osvajanje dominantnog položaja (dok god se pozicije zadobijaju legalnim načinima), problem je kada se osvojeni dominantni položaj zloupotrebljava. To ne samo da je problem, to je i protivzakonito.
(1) Злоупотреба доминантног положаја на тржишту забрањена је.
(2) Злоупотребом доминантног положаја, нарочито се сматра:
1) непосредно или посредно наметање неправичне куповне или продајне цене или других неправичних услова пословања;
2) ограничавање производње, тржишта или техничког развоја;
3) примењивање неједнаких услова пословања на исте послове са различитим учесницима на тржишту, чиме се поједини учесници на тржишту доводе у неповољнији положај у односу на конкуренте;
4) условљавање закључења уговора тиме да друга страна прихвати додатне обавезе које по својој природи или према трговачким обичајима нису у вези са предметом уговора.
Ova sitna razlika između "zabranjen je monopol (dominantni položaj)" i "zabranjena je zloupotreba dominantnog položaja" mnogima izmiče. I to predstavlja veliki problem i izvor mnogih nesuglasica. Često se desi da i oni koji su u dominantnom položaju ne razumeju da takva pozicija predstavlja i povećanu odgovornost. Jer "Доминантан положај има учесник на тржишту који, због своје тржишне снаге, може да послује на релевантном тржишту у значајној мери независно у односу на стварне или потенцијалне конкуренте, купце, добављаче или потрошаче". Ta sposobnost da se ne zavisi od drugih znači i mogućnost da se samostalno uspostavljaju pravila na tržištu (jer si dominantan). Tako uspostavljena pravila onda menjaju okruženje koje pripada svima, koje koriste svi. Lako je to zloupotrebiti. Lako je to poželeti zloupotrebiti. Zato se prava slabijih (nedominantnih) i štite zakonom.
Da probam da objasnim na primeru.
Srpska napredna stranka je dominantna na srpskom političkom tržištu. Podrška (po anketama) biračkog tela je iznad 40% od onih koji bi glasali (po Zakonu o zaštiti konkurencije dominantan položaj ima onaj učesnik koji ima tržišni udeo veći od 40% na relevantnom tržištu - do skoro je SNS bio na iznad 50%, ali već neko pada i izgleda da će uskoro ispasti iz sfere dominacije - otud i nervoza, ali o tome drugi put). SNS svoj dominantni položaj može iskoristiti da tržište promeni na taj način što će ga urediti bez zloupotreba pa čak i po cenu da se u tim nekim novim, uređenijim pravilima, neko od konkurenata bolje snađe i preotme mu poziciju. S druge strane SNS može i svoj položaj zloupotrebiti i na primer "primeniti nejednake uslove poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu" (citat iz Zakona o za[titi konkurencije). Na primer - različiti učesnici na političkom tržištu imaju različit pristup medijima što je direktan put ka promociji političkog proizvoda. Da li vam izgleda da SNS to radi?
S druge strane, ono po čemu je političko tržište karakteristično je što osvajanjem njega se dobija i država na upravljanje, pa su sve eventualne zloupotrebe znatno opasnije jer se zloupotrebljavaju neophodni instituti države što dovodi do gubitka poverenja ne samo u učesnike na političkom tržištu - stranke (što je već veoma prisutno, svi znamo za "svi su isti") već u državu samu.
Ono što me je i podstaklo da probam da objasnim svoje viđenje opasnosti koje nastaju zloupotrebama države od strane dominantnih jeste igrokaz sa hapšenjem i snimanjem koji nam je priređen za vikend. Član SNS-a, koji je ministar policije zloupotrebio je svoj položaj i posao "borbe protiv kriminala" pretvorio u stranačku promociju (istovremena masovna hapšenja iz nepovezanih slučajeva, medijsko blaćenje ljudi koji su još uvek pod istragama tek, potpuno ignorisanje prezumpcije nevinosti). Posle toga je je predsednik SNS-a, koji je i premijer prvi put u istoriji, svaki pokušaj skretanja pažnje na zlouopotrebe državnog aparata proglasio "folklorom".
Jedina dugoročna posledica te zloupotrebe je dalje gubljenje poverenja u državu čije su institucije praktično nepostojeće i slomljene dominacijom jednog učesnika na političkom tržištu.
Zaštita konkurencije na tržištu Republike Srbije, u cilju ekonomskog napretka i dobrobiti društva, a naročito koristi potrošača, poverena je Komisiji za zaštitu konkurencije. Znam da se to ne odnosi i na političko tržište, tu su regulacija i nadzor prepušteni samim učesnicima (tj oni koji su slabiji (opozicija) kontroliše one jače (parlamentarna većina)), ali ta samoregulacija očito ne funkcioniše u okolnostima dominacije jednog partnera. Tu dominaciju koja je uvek na putu da se pretvori u autokratiju i diktaturu mogu kontrolisati samo na izborima. Ali problem je što "svi su isti" i poverenje nestaje i negativna spirala se nastavlja ...
Ima li izlaza?