Gost-autor: a_jovicic
EDIT: Na žalost upravo je objavljeno da se pojavio jedan sumnjivi slučaj što samo pokazuje koliki je oprez neophodan u borbi protiv ovog podmuklog neprijatelja.
---
Svetska zdravstvena organizacija je juče, 14. januara, objavila da je posle pune dve godine, okončana do sada najveća i najduža epidemija Ebola hemoragične groznice. Kako se u proteklom periodu došlo do novih saznanja o samom virusu (tj. da i posle izlečenja isti može da bude prisutan u organizmu još godinu dana i pod izvesnim uslovima se prenese na osobe u bliskom kontaktu) postoji mogućnost sporadične pojave novih slučajeva ali obzirom da je zdravstveni sistem pogodjenih država u proteklih godinu dana znatno unapredjen i da se stanje izlečenih redovno prati, mala je verovatnoća razbuktavanja neke nove epidemije. Od početka epidemije zaraženo je 28638 osoba od kojih 11315 nije uspelo da se izbori sa bolešću. I ove brojke, koliko god bile tužne, predstavljaju ohrabrujuću vest obzirom da je soj virusa "Zair" na početku epidemije procenjen kao vrlo smrtonosan (oko 70-90%) a zahvaljujući kvalitetnom medicinskom tretmanu smrtnost je smanjena na 40% u zbiru a čak i niže u pojedinim sredinama.
Za razliku od oktobra 2014. kada su domaći mediji bili skoro u histeriji o riziku da se Ebola proširi i na našu zemlju (što je i bio povod za tekst http://blog.b92.net/text/24737/EBOLA/), vest o okončanju epidemije je prošla skoro nezapaženo. Čak i mediji koji su je objavili to nisu stavili kao udarnu vest (ili je brzo "potonula" pod pritiskom naših lokalnih budalaština) a neki su umesto nje preneli Tanjugovu vest kako je Putin obznanio da je Rusija napravila vakcinu). To što je epidemija Ebole okončana ne znači da smo globalno u manjoj opasnosti od pandemije nekog mnogo zaraznijeg virusa (za podsećanje, Ebola se prilično teško prenosi ... u poredjenju sa gripom npr.)
Oni koji se bave analizom ove epidemije ukazuju na neke zabrinjavajuće činjenice i "lekcije" koje se moraju naučiti. Evo nekih:
1. Za razliku od pripremljenosti za ratovanje, pripremljenost za epidemije širih razmera nam je na vrlo niskom nivou. Dok se vojne vežbe odvijaju relativno često, vežbe reagovanja na masovne epidemije se retko ili nikada ne sprovode čak i u ekonomski moćnim državama ili savezima. Nisu ni države a ni Svetska zdravstvena organizacija bile te koje su pravovremeno reagovale po izbijanju ove epidemije u zapadnoj Africi. Prva medjunarodna organizacija koja je reagovala su bili Lekari bez granica. Čak i ekonomski slabe države, kakva je npr. Kuba, su poslale više zdravstvenih radnika nego što su to uradile najmoćnije vlade ovog sveta. Još uvek ne postoji globalni sistem za brzo dejstvo u slučaju velikih epidemija.
2. Po izbijanju epidemije dolazi do zagušenja saobraćajnica u ugroženoj zoni (ljudi pokušavaju da pobegnu od zaraze). Ukoliko se ne obezbedi odgovarajuća logistika za dopremanje materijala i protok dobrovoljaca, neće biti ni dovoljno ljudstva da se protiv epidemije bori. Organizovani transportni kapaciteti takodje obezbedjuju da dobrovoljci budu sigurni da će im u slučaju da budu zaraženi biti omogućena evakuacija u odgovarajuće zdravstvene institucije u matičnim državama. Jedine koje su u stanju da ovo obezbede su vojne organizacije tako da u ovakim slučajevima mora da postoji i medjunarodna vojna saradnja. Totalna medjunarodna izolacija neke teritorije je upravo kontraproduktivna zato što se zaustavlja ovakav protok pomoći.
3. Izuzetno je bitno raspolaganje pravovremenim i tačnim informacijama. Potrebno je izgraditi informacioni sistem sposoban da primi sve informacije o sumnjivim slučajevima, njihovim kontaktima, potvrdjenim slučajevima ali i o predvidjenim putevima kretanja populacije. Ekspertima su potrebni kompjuterski modeli na osnovu kojih mogu da predvide šta bi sve moglo da se desi i koje aktivnosti treba da dobiju viši prioritet. Satelitski snimci ali i praćenje kretanja korisnika mobilne telefonije može da ukaže kakvi su pravci kretanja populacije u regionu i na taj način se predvide žarišta epidemije. Telekomunikacioni kapaciteti su podjednako važni kao i transportni zato što obezbedjuju da se prati raspoloženje mase ali i prenose znanja o bolesti i na taj način sprečava panika i skrivanje obolelih. Takodje su neophodne i da bi osoblje na terenu moglo daljinski da unosi podatke o obolelima i njihovim kontaktima.
Primer obrazovnog videa namenjenog široj populaciji (pre svega deci) ...
Čini mi se da je neko od blogo-kolega (ili koleginica) ranije spominjao kako poznaje ljude iz naših krajeva koji su kao dobrovoljci bili u žarištu epidemije. Bilo bi mi drago da ovde pročitamo njihova iskustva "iz prve ruke".
Linkovi:
Latest Ebola outbreak over in Liberia; West Africa is at zero, but new flare-ups are likely to occur
The Next Epidemic - Lessons from Ebola
Here's What U.S. Health Experts Learned from Ebola One Year Later
Ebola virus disease outbreak