Najpre zbog svakojakih mućki sa biračkim spiskovima. Zatim, zbog nespremnosti i neukosti izborne administracije, uz jake pritiske režima koji su raspisivali izbore. Pa zbog česte promena izbornih sistema: sve je počelo od većinskih apsolutnih, pa preko većinskih relativnih, do različitih modaliteta proporcionalnih sistema, da bi se na kraju završilo u ekstremno proporcionalnom sistemu, gde je republika ili opština jedna izborna jedinica!!!
Epilog: veliki delovi Srbije nemaju ama baš ni jednog narodnog poslanika u republičkom parlamentu!
I najzad, zbog neadekvatnog kontrolisanja trošenja sredstava za izbornu kampanju i zbog zloupotreba medija, pre svega Javnih medijskih servisa Srbije, RTS i RTV.
Danas su, kao i pre 26 godina, jednako loši birački spiskovi na osnovu kojih se odvija izborni proces.
Rad izborne administracije i dalje odstupa od kriterijuma nepristrasnosti i profesionalizma. A da stvar bude još gora, političke stranke ili stranačke koalicije, na vlasti u trenutku raspisivanja izbora, tu činjenicu koriste kao sredstvo za promenu izborne volje gradjanki i gradjana. Pomoću različitih zloupotreba i nezakonitih radnji pokušavaju uticati na glasove biračkog tela Srbije.
Tokom proteklih 26 godina višestranačja u Srbiji vršene su česte i temeljne promene izbornog zakonodavstva. U "izbornu igru" ubacivani su većinski i proporcionalni sistemi, da bi se na kraju balade došlo do apsurdne varijante da je cela Srbija jedna izborna jedinica!!!
Sem u Vojvodini, do pre 2 godine, mešoviti izborni sistem nikada nije dobio šansu da pokaže svoju relevantnost. Taj izborni sistem predstavlja specifičnu kombinaciju većinskog i proporcionalnog izbornog sistema. Karakterističan je za pojedine države kao što su Nemačka i Madjarska. Razlozi za prihvatanje mešovitog izbornog sistema sadržani su u nedostacima većinskog, odnosno proporcionalnog sistema. Kombinovanom primenom većinskog i proporcionalnog sistema ovi nedostaci se ublažavaju.
Sporni su i broj narodnih poslanika u srpskom parlamentu (250) i one čuvene "blanko ostavke", koje po mafijaškom principu forsiraju partokratiju umesto demokratije.
Iz svega navedenog može se lako zaključiti da će i predstojeći tzv. vanredni izbori, biti farsa. Ali, ovog puta se radi o sasvim nepotrebnom, zločinačkom trošenju novca poreskih obveznika, već osiromašenih smanjenjem plata i penzija i visokom stopom nezaposlenosti.
Umesto da aktuelni režim dovrši svoj mandat do 2018. godine i realizuje predizborna obećanja iz 2014. godine, uz neophodne, korisne izmene izbornog zakona, profesionalizaciju izborne administracije i sprečavanje bilo kakvih mućki sa biračkim spiskovima zaokruživanjem e-uprave, on srlja u novo rasipanje novca i blokadu normalnog privrednog i zakonodavnog procesa barem narednih 6 meseci. Pobogu, zašto?
I zato: beli listići za čist obraz gradjanstva Srbije!