Nema velike priče o funkcionisanju katastra nepokretnosti u Srbiji. Od donošenja zakona 2009. pa i potonjih izmena, onoliki su izbori prošli a niko se nije pohvalio bilo kakvim rezultatom. Dakle, nema ga.
U medijima ne cirkulišu nikakve solidne brojke, vesti ili analize. Tek poneki bizaran detalj poput onog da je opština Stari grad upisivana u katastar punih pet godina!
Ili: Svetska banka je povukla kredit dodeljen Bugarskoj jer tamo nije bilo volje da se knjige dovedu u red. S druge strane, Srbija je za sličan kredit od Svetske banke pohvaljena. Premda, kao žrtva katastarskog haosa, ne vidim ni smisao, niti boljitak od tog posla.
Nije li vama, kao i meni, fantastičan podatak da je Velimir Ilić bio ministar zadužen za katastar?
Kako ste vi primili vest o štrajku zaposlenih u Republičkom geodetskom zavodu zbog pretnje da će biti nekih otpuštanja?
Miodrag Zec u blogu na www.klikeri.rs stavlja stvari u istorijski kontekst. Suština njegove poruke je: Tamo gde nastupi revolucionarna otimačina, katastar je višak.
I evo par istorijskih podataka:
Prvi zakon o katastru u Srbiji donet je 1928. godine. Do početka Drugog svetskog rata praksa upisa razvila se na trećini teritorije. Posle Drugog svetskog rata svi zakoni doneti pre 6. aprila 1941. prestali su da važe a novi, bar što se tiče imovine, dugo nisu donošeni.
Tek od 1965. katastar je definisan kao osnovna evidencija zemljišta i objekata. Pojedinačne zakone kojima je uveden katastar, bivše republike SFRJ donele su tek u periodu od 1984. do 1988. godine.
Do mene je došao podatak da je u Grčkoj tek 7 odsto teritorije mapirano u knjigama. Možda je haos endemski i važi za ceo Balkan. Možda se treba smiriti i prihvatiti stvari takve kakve jesu. Jer, rešenja za Kaludjericu nema.