Zatrpani smo informacijama o formiranju kolalicija, kako onih na vlasti tako i onih u opziciji. Zasenjeni velikim rečima vođa ili onih koji bi vođe da budu, mi obični smrtnici zaboravljamo da izbori nisu samo izalazak na glasanje. Izbori predstavljaju veliki ispit organizacionih kapaciteta bilo koje partije. Izbore neće dobiti krupne reči lidera, nego dobro organizovani adminsitrativni aparat stranaka. U mnogim lokalnim sredinama, bilo malim ili velikim, uvek se pojavljuje isti problem. Izbor kadra, koji treba da svojim radom obezbedi uslove da izborni postupak bude pravilno sproveden i onemogući sve one sitne i krupne „mahinacije“ kojima se protivnici na političkoj sceni služe kako bi dobili što veći broj glasova, predstavlja osnov uspeha. Zato me i čudi da se pojedini lideri toliko „busaju“ u grudi svojim političkim kapacitetom a da pri tome nemaju nikakvu infrastrukturu kojom bi to svoje „busanje“ u grudi i potvrdili. Ta beskompromisna borba za nametanje svojih stavova, često izgleda smešno kada se samo pogleda kakvim infrastrukturnim kapacitetima ti isti „busači“ u grudi raspolažu po dubini svojih političkih organizacija.
Sam početak izbornog procese, raspisivanjem izbora, otvara pitanja na koja političke stranke bez jake infrastrukture nemaju adekvatna rešenja. Zakonom o lokalnim izborima jasno je definisano da su organi za sprovođenje izbora, izborna komisija i birački odbori. Izborna komisija radi u stalnom sastavu (imenovani članovi) i proširenom sastavu (oponumoćeni članovi). Stalni sastav izborne komisije čine, predsednik i najmanje šest članova dok prošireni sastav čine po jedan predstavnik verifikovanih izbornih lista.
Iz ovakvih odredbi zakona proističe da koalicione liste imaju samo jednog predstavnika u proširenom sastavu izborne komisije, čime se značajno umanjuje kontrolni kapacitet i otvara mogućnost za eventualne nepravilnosti tokom rada. Naravno da i izbor samog predstavnika u prošrenom sastavu predstavlja jedan od bitnih faktora kvalitetne i odgovorne kontrole izbronog procesa.
Drugi bitan elelment sprovođenja izbornog procesa o kome politički lideri, koji nemaju dobru infrastruktur a „busanjem“ u grudi stvaraju utisak svoje moći, ne vode računa jeste određivanje članova proširenog sastava biračkih odbora. Birački odbor neposredno sprovodi glasanje, obezbeđuje pravilnost i tajnost glasanja, utvrđuje rezultate glasanja na biračkom mestu i čine ga stalni članovi na čelu sa predsednikom i najmanje četri člana, i u proširenom sastavu članovi političkih stranaka i koalicija kojima je izborna komisija ferifikovala izborne liste.
U mnogim lokalnim sredinama, zbog nemogućnosti pronalaženja kvalitetnih i odgovornih članova prošrenog biračkog odbora, otvoriće se mogućnost eventualnih zloupotreba ili će se ostaviti prostor za osporavanje rezultata zbog sumnji u regularnost. O tim i takvim stvarima svaki učesnik izbornog procesa mora da vodi računa bilo da je lider ili samo član neke političke partije.
Ovo su samo dva elelmenta koja značajno utiču na formiranje opšte slike o ozbiljnosti izbornog procesa o kome mnogi „busači“ u grudi ne razmišljaju ili ih totalno zanemaruju zbog svojih partikularnih interesa.
Još uvek nije kasno da se pojedinci uozbilje i shvate da promena vlasti nije potrebna zbog zadovoljavanja ličnih interesa nego je potrebna zbog stvaranja uslova za normalan život dostojan čoveka.