Gost autor| Literatura

SVILENE BUBE

docsumann RSS / 15.02.2016. u 13:13

gost autor: drzurin otac

 

svila-1.jpgU avgustu, na kraju ljeta, poslije dugog čekanja  začauriše se Ljaljove svilene bube.

Danima prije toga suludo je duvao istočnjak i po svu noć „gorio“ mjesec na nebu. Ljeto je bilo na izmaku, a on nikako da prestane sjati. I Makavejski praznici su već bili došli i prošli, ovršilo se i na gumnu zazelenjela  nova, mlada trava, a djeca su i te kao i prethodnih godina prerano ušla u bostan, pa i sve drugo je htjelo da bude ko što je oduvijek bilo – jedino Ljaljove svilene bube nikako da se zapredu!

 

Kasno zapaćene, zarovašene u mrkozelenoj masi dudovog lišća koje je ležalo na dnu uobručenog dolapa, čitavog ljeta su pucketavo jele i šumjele  poput podzemne vode...

Najzad se začauriše. Prestadoše jesti i od tada započe njihovo ljepljivo i jedva čujno tkanje. Okrupnjaše im brašnjavobijele čahure ispod pokrova od teško providnog tila na vrhu dolapa, a Ljalji se učini da neće proći  mnogo vremena kada će se one, te njegove nevidljive svilene bube, sakrivene u središtu čahura, početi izmetati u prave leptire.

Znao je Ljaljo da taj trenutak mora doći kao i sve drugo što dolazi, ali je vjerovao da mu se neće desiti da

prije vremena izmile  i tako zauvijek oštete dragocjenu svilu. To nipošto! Poslije dugog čekanja, mislio je, ne bi bilo pravo da ga sreća mimoidje.

Bio je spreman sve da učini samo da ga ne preduhitre. Čak je i noću ustajao da ih obilazi. I, dok bi probudjen stajao nad njima, sagnut povrh otvora na crvotočnom dolapu – javljala bi se u njemu želja da ih negdje sakrije, da uradi ma što, samo da ne dozvoli da mu pobjegnu...Ali, od svega toga ništa nije činio. Nastavljao je i dalje da ih redovno obilazi, osluškivao njihovo mljackavo upredanje, a tada bi se u njemu javljao jedan drugi osjećaj: osjećaj tuge što će naposljetku ipak morati da ih usmrti sve do jedne...

Pomisao na taj tužni trenutak obespokojavala ga je i kao da se pri tome unaprijed  krnjila ljepota časa u kojem će pred Ljaljovim očima  najposlije zasjati dugo očekivana svila.

Razmišljajući o tome, već je vidio  kako se  na dlanu  njegove ruke sve više uvećava klupko sa svilenom predjom; osjećao je njegovu težinu i mekoću poistovjećujući je sa nježnim  i mekim dodirom ženske ruke...

Ne napuštajući u tim trenucima svoje svilene bube i dozvoljavajući da mu pogled dugo luta, nesebično se predavao nekoj drugoj, neznanoj ljepoti. Misli su ga odvodile u čudesne predjele nepoznate daljine. Izgledalo mu je da nije tu gdje jeste, već da se nalazi na nekom dugom, dugom putovanju. Odnekud poznat, otvarao se pred njim dalek  i prašnjav Pezovski put osvijetljen mjesečinom, ovom istom ljetošnjom ... Susretao se na tom putu sa sviračima, konjuškim Ciganima, i dugo mu je u ušima  odzvanjala njihova urnebesna svirka i isprekidana pjesma.

Na kraju vidjenog, poželio bi samo jedno: da sve to  što duže potraje, pa makar bilo i samo naslućeno.

Uskoro je, medjutim, ponovo bio u stvarnosti. Javljala bi se odnekud  njegova žena Ramiza i počinjala da ga kori:    - Nije, Ljaljo, za nas Cigane svilene bube da imamo! Ostavi se takvog posla, zima dolazi a mi smo ljudi bez igdje ičega!

      Konačno, i to tek pred  sami kraj ljeta, i njima, Ljaljovim svilenim bubama  dodje vrijeme.

Po njegovom računu, ostala je bila još samo jedna noć do početka razmotavanja  svile.

Silno uzbudjen zbog toga, odlučio je da tu posljednju noć provede budan. Još s predvečerja je počeo da se sprema za dugo očekivano točenje svile; pronašao je bio veliki bakarni kotao u kojem će rano izjutra grijati vodu i zatim u nju uranjati čahure svojih svilenih buba. Prije toga, privukao je dolap uza zid i ostavio ga tu da bi i noću bio osvijetljen mjesečinom.Kada je sve to uradio,   sjeo je kraj dolapa i počeo  zadovoljno trljati rukama. Na svaki Ramizin poziv samo bi se odsutno smješkao pokazujući  svoje  zelene i od pušenja popljesnjivile zube...

Pozvao je pred noć i svoju kćerku Ferdezu da mu se pridruži u bdjenju kroz noć, ali ga je ona odbila i uskoro je, presamićena preko duhanskih bala, ljegla i tvrdo zaspala.

„...Trebalo je da čeka – pomislio je Ljaljo. Svakako je trebalo da pričeka!“

Uskoro je sve utihnulo. Ljaljo je ostao sam sa svojim svilenim bubama. Bio je budan sve do iza ponoći i do u gluho doba „Velike večere“. Tada se na nebu i mjesec pojavi. Srma njegove svijetlosti  ispuni unutrašnjost izbe i obasja Ferdezino usnulo lice, a Ljaljo je  ponovo rekao: - Nije izdržala da ne spava!

Šaputajući u tišini zagledan u Ferdezino lice, odjednom opazi kako se po njemu razliva sneni, skoro djetinji osmijeh. Iza toga se podiže i Ferdezina ruka  i ostade ispružena naspram svijetlosti mjesečine, ali onda iznenada brzo klonu. Lice joj se u tom momentu  primiri od osmijeha, a potom se naglo poče grčiti i tresti, sve dok Ferdeza  glasno nije vrisnula u snu:  - Ne-eee!

-O, Ferdez, sanjaš li to, sinko? – zaustio je Ljaljo da još nešto kaže, no glas mu se više nije čuo. Vidio je samo kako se Ferdeza, ne budeći se, preokrenula na bok i nastavila  da mirno spava kao i prije.

Iza toga  ništa više nije remetilo tišinu noći a Ljaljo je, da bi odagnao san od sebe, zakretao glavu prema prozoru i kroz njega dugo posmatrao tamne ispoline po brdima na istoku. To ga je još više uspavljivalo. „Prevarit će me san! Sigurno će me prevariti!“ – govorio je u sebi. Očekivao je  da će uskoro i svanuti. Čak je i izgledalo da se boja na istoku počinje polako mijenjati, te da kroz tamu sve više probija  bjelina dana. Bunilo ga je jedino  što je na nebu mjesec i dalje silovito bljiještio. Osjetio je kako ga studen jutra  sve više obuzima. Bilo mu  je  hladno i on se tada poče zaogrtati starom ponjavom, uvlačeći se još dublje u svom sjedalu. Tako je i zadrijemao.

Ophrvao ga je san i u tom snu, do umora, jedno dugo preganjanje sa sićušnom, brašnjavobijelom leptiricom koja je na sve načine pokušavala da mu umakne. Izmiljela je bila ispod providnog pokrova i ispela se do navrh dolapa i tu zastala. Raskriljena, dugo se pripremala za let. Hoće poletjeti – neće poletjeti, i sve tako! Mamila ga je, ali se nikud s mjesta nije pomicala. U želji da je što prije uhvati, Ljaljo je ispružao ruku prema njoj i teško je i sporo hvatao svojim odebljalim prstima, strijepeći da je pri tom ne zgnječi. Leptirica bi mu se uvijek izmigoljila. Možda je to ipak samo varka – tješio je sebe u polusnu. Možda nje uopšte i nema, već  je to samo moja prevelika želja da ih što prije vidim...?!

Ipak, ona je bila tu, pod njegovim prstima, ali za njega neuhvatljiva – kao da je bila na kraju svijeta!

Kada su se  iza nje pojavile i druge takve leptirice, u ogromnom broju, Ljaljo više nije sumnjao. Dolijetale su u rojevima, iz raznih pravaca, na hiljade njih. Slijetale su mu na dlanove i odatle ponovo uzlijetale, a on je kao vjetar trčao za njima.Bio je omamljen vidjenim. Sustižući ih, naglo se zamarao i zaostajao, a one su ga  odvodile sve dalje i dalje.

Na kraju, zadihan od dugog trčanja, potpuno je posustao.   „Nikada ih neću stići!“ – govorio je.

Sa tugom u grudima koja je postepeno narastala do neslućenih razmjera, nije želio da povjeruje kako će mu one pobjeći.

Nastavljao je trčati za njima i vjerovao je da će ih najzad stići, jer to su bile njegove svilene bube, i samo su njemu pripadale.

 

 

Herceg-Novi, ....

 

 

Tagovi



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stefan.hauzer stefan.hauzer 15:07 15.02.2016

.





Nadam se da je sve ovo, samo agreisan marketing i najava štampanog izdanja:)
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:30 15.02.2016

Re: .

Znao sam da je veliki problem, što ne čitam domaće autore!
docsumann docsumann 19:49 15.02.2016

Re: .

stefan.hauzer
Znao sam da je veliki problem, što ne čitam domaće autore!


njih pratim samo na ovom blogu
anfieldroad anfieldroad 20:01 15.02.2016

Re: .

[quote)

ima dr zurin otac već nekoliko štampanih izdanja, samo što bi njihovo otkrivanje na ovom mjestu dekodiralo kompletnu niknejmovsku zavrzlamu


Pa mi upravo želimo dekodiranje svih zavrzlama !

Usput sam obavestio moderatora, ne znam doduše šta sam ga obavestio, ali on je definitivno obavešten! Nek se muči sada moderator! Zamišljam kako se zbunjeni moderator dvoumi oko povoda njegovog obaveštavanja...!
Nema povoda, samo te obaveštavam da si obavešten. Može tako ?
G.Cross G.Cross 18:12 15.02.2016

Samo za Docsa

Prastaj za trol ali nisam mogao da izdrzim

mirelarado mirelarado 21:44 15.02.2016

Svileno

Priča klizi kao svila pod prstima.

mariopan mariopan 07:00 16.02.2016

...

Право уживање

marco_de.manccini marco_de.manccini 17:22 16.02.2016

jeste li već čuli

Rumunija je u deset najvećih proizvođača svile na svetu.

* * *

Lep blog.
vera.nolan2 vera.nolan2 17:53 16.02.2016

među javom i med snom

... svilen konac pletem od sna
tanka predja srcem se tka ....

jasnaz jasnaz 10:43 17.02.2016

.. i tako.....

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:49 17.02.2016

Re: .. i tako.....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana