Astrologija| Energetika| Hobi| Kućni ljubimci| Sex

Umberto Eco, štrumfovi, SKOJ i Beograd osamdesetih

krkar RSS / 23.02.2016. u 19:46

Krle_USI_c.jpg

Nema ravnodušnih kad se pomenu osamdesete godine XX veka. Glorifikuju ih (jugo)nostalgičari, ocvali marksisti, samoupravljački neradnici, lezilebovići raznih vrsta ali i nekadašnji rokeri, neostvareni umetnici, sanjari i naivci koji nikad nisu sazreli pa su odjednom zaprepašćeno shvatili da im (onaj) život prođe. Demokrate ispod Slobinog/Vukovog/Dražinog/Nedićevog/Koštunicinog/Čedinog/Tadićevog i ostalih šinjela, veliki Srbi i pravoslavci čije srpstvo i pravoslavlje počinje Osmom sednicom danas tvrde da onomad ništa nije valjalo (valjda su im valjali stanovi koje su od države dobili). Klinci koji osamdesete ne pamte sluđeni su i pokušavaju da se snađu u ludilu tuđih sećanja ali nemaju na šta da se oslone - nigde na području bivše Jugoslavije nije stvoreno ni jedno jedino delo u bilo kom žanru koje bi tu deceniju koliko-toliko pošteno opisalo. A bila je ludački interesantna, pomalo šizofrena, rascepkana, slojevita i najviše od svega - dinamična.

Do početka osamdesetih Beograd je taman nekako bio postao koliko-toliko grad. Normalni su bili normalni, seljaci su bili seljaci ali su svi ipak živeli u istom prostoru i vremenu bez preterane frke. Muzika je bila ludački dobra - i pored silnog foliranja bilo je ponešto za svakoga, strane ploče su se normalno nabavljale, koncerata je bilo na sve strane. Glavni su bili SKC i Dadov.

Alternativa je cvetala iako su se povremeno oglašavali kojekakvi počešljani skojevci u lošoj garderobi da upozore kako omladina skreće sa Titovog puta ali se na njih niko normalan njie previše obazirao. Bilo je to vreme paralelnih svetova: ako si hteo da budeš starmali komunista - izgledao si i ponašao se kao Tahir Hasanović, Goran Gnus ili kasnije Ivica Dačić; ako si hteo da budeš normalan... e tu si već imao mnogo širi raspon.

Mogao si da budeš panker, roker, šminker i svašta još, ko bi se danas setio svih subkultura. Muzička osovina Beograd-Zagreb savršeno je funkcionisala, međusobno su se terali da budu još bolji. Prva prava ploča osamdesetih u Beogradu bio je Paket aranžman.

paket_10.jpg


U BG tada nije postojao ni jedan klasični kafić. Sedelo se po kafanama (niko nije sedeo samo u jednoj i kombinacije su bile interesantne). Beograd se u svemu takmičio sa Zagrebom, ostali gradovi praktično nisu postojali. Osim u jednome: Sarajevo je imalo kafiće.

Ko nije imao devojku u Sarajevu bio je šonja i peder, Ja sam imao E. i znao sam napamet red vožnje Sarajevo ekspresa: u 4 popodne iz Beograda, taman si u 10 uveče u Sarajevu i pravo u život. A tamo te ama baš svaki Sarajlija dočeka sa pitanjem kako to da u BG nema ni jedan kafić a u SA preko 100. Onda se otvorio Zlatni papagaj, inače oduvek seljačko mesto koje nikad ništa urbanog nije imalo - ali bilo je prvo pa je zaslužilo i pesmu.



(Nema nigde poštene slike - kad ukucaš zlatni papagaj u Gugleta izlaze sve neke ruralne balvan-barake i nedajbože face kao što je Koštunjavac Dule Radulović!).

Elem, sve je ovo bio preširoki uvod, čista digresija za publiku. Onomad bijahu postojali i studentski mediji. Student je bio nedeljnik, zvanično glasilo Saveza omladine, i povremeno uopšte nije bio loš, zavisno od toga kakva se ekipa urednika skupi i ko je od njih bivao karijerista a ko šmeker. A "ozbiljni studentski časopis" za "društveno angažovane teme" Vidici, bio je sprat iznad, i izlazio dvomesečno (formalno kao dvobroj jer uredništvo je bilo previše lenjo da nešto radi baš svakog meseca). Urednik Vidika bio je Željko Simić, starmali i karijerista, kasniji Slobin ljigavac, onaj što je potpisao sporazum o normalizaciji sa Hrvatskom pa se trtio nudeći se za ministra spoljnih poslova sve dok ga nisu snimili kamerom kako u kući Miše Grofa krade domaćinu 500 maraka i polovne parfeme (naravno, kao i sve gnjide i on se reciklirao i sad je uvaženi redovni profesor nečega na nekakvom udbaškom "fakultetu", onom što ga je od švercera oružja Orhana Dragaša za dug preuzeo neki penzionisani udbaš Đorđević, sve sami doktori znanosti i redovni profesori).

5-Prof-dr-Zeljko-Simic.png

Žeks je bio ortodoksni marksista, dosadan starmali zaljubljen u samog sebe, koji je objavljivao dosadne teme, prežvakavao kojekakve brežnjevizme koje niko čitao nije ali su se njemu negde u nekim komitetima pisali neki sluganjski ideološki poeni. Za vrat mu je duvao zamenik, potuljeni ali lukavi Saša Jerkov, koji je samo čekao da se ŽS politički oklizne pa da postane kalif umesto kalifa. Ali i ŽS je znao za jadac pa je insistirao da i AJ učestvuje u uređivanju svakog broja, i to, kako kažu insajderi, na način da nikad ne bude jasno ko je za šta zaslužan ili kriv, pa ako krenu da lete glave da se stvar razvodni...

E, evo sad suštine:

Negde s proleća 1982. (da vas ne zavara činjenica da se formalno radilo o januarsko-februarskom broju, po običaju je kasnio i izašao negde u aprilu) izađu Vidici posvećeni ruskim semiotičarima, većinom dozlaboga dosadnim marksističkim mrsomudima.

150702105135.jpg

Prebirajući po smaračkim sovjetskim prtljavinama, naletim na tekst Umberta Eka o semiotici štrumfova, kurvinski ututkan negde između Bahtina i Ivanova. Pročitam - odlepim!

Za Eka sam, naravno, znao ali po njegova dva ranija teorijska dela, Opera aperta i La struttura assente, oba značajna i interesantna (kasnije sam popunio rupe u poznavanju Eka i ostalim ranim delima od kojih su neka možda i važnija od ovih najpoznatijhih). Sasvim neočekivani Ekov biser uvaljen usred dosadnih marksista potpuno me razbio, od izbora teme do pristupa. Duhovito, naizgled lagano, gotovo neobavezno ali jasno, snažno, teoretski potkovano, protumačeno i potvrđeno mimo ikakve sumnje.

Ni dan-danas ne znam ko je odlučio da objavi taj čuveni Ekov esej Schtroumpf und Drang - moguće je da je to bio glodur Simić ali i zamenik Jerkov. Ne sećam se ni ko ga je preveo, nemam više te Vidike, nestali su sa celom mojom zbirkom knjiga, ploča i svega ostalog, tokom mog života u inostranstvu, jer je osoba kojoj sam poverio da vodi računa o iznajmljenoj garaži-skladištu zaključila da je bolje da lovu koju šaljem uzme za sebe a sadržaj baci jer "to su ionako bile samo neke stare knjige" tako da od celog života pre 30. imam dve kutije od cipela bezveznih sitnica. Ne kukam, ipak sam prošao bolje od mnogih koje znam.

Tekst me toliko oduševio da sam odlučio da idem kod Eka. Na jednom fakultetu tada sam bio na 3. a na drugom na 2. godini. Eko je predavao u Bolonji a ja sam svakako nameravao da ponovo preko leta idem u Romanju, gde sam, između Bolonje i Ravene, nekoliko godina preko leta a ponekad i u sezonama setve i žetve radio kao traktorista, kombajner i buldožerista. Doduše, leto nije baš najbolje vreme za nalaženje profesora - nisam našao Eka ali sam bar kupio nekoliko njegovih (stručnih) knjiga da se dobro pripremim. Pored njih bio sam već pročitao Ime ruže koja mi je, kao i većina potonje Ekove literature uz izuzetak Baudolina bila vrlo dosadna. (Ne baš u rangu Foknera ili Nabokova koji mi ostaju reper za smaranje ali vrlo blizu).

The_Name_of_the_Rose.jpg

Posle sam se bogznakako svađao u Jugoslaviji kad je Ime ruže prvi put prevedeno (mislim 1984.) i kad su me raznorazni koji su bili čuli da sam upoznao Eka potezali da kao nešto pričam a ja jednostavno nisam imao šta da kažem osim da mi je knjiga dosadna. Doduše, kad sam pročitao Fukoovo klatno shvatio sam koliko zaista dosadnu knjigu čak i genije kao što je Eko može da napiše.

Ali nisam ja kod njega išao radi literature. Negde početkom 1983. konačno sam otišao u Bolonju. Eko me nakratko primio ali je bio rezervisan ili se bar meni tako činilo. Ipak, bio je ljubazan i pozvao da se javim kad diplomiram, da on ne zna procedure za upis ali ako može da će pomoći. No, meni se potrefilo da sam, kratko po diplomiranju, dobio izuzetnu priliku da odem da radim u inostranstvo te sam rešio da će Bolonja sačekati. Usput sam polagao ispite na postdiplomskim, odobrena mi je željena teza za magistarski, čak je zahvaljujući mom profesoru R. prihvaćeno i da imam ko-mentora izvan Beogradskog univerziteta. Kad sam se vratio već sam bio prilično odmakao sa pisanjem teze i rešim da odem kod Eka da se konsultujem sa njim. Iskreno - više da bih mogao da ga pomenem u magistarskom nego što sam mislio da će mi stvarno nešto pomoći.

Sećao me se, no kad mi je rekao da ima samo desetak minuta mislio sam da će kurtoazno da me otkači. Ali kad sam mu pokazao prvu verziju rada i najavio da bih hteo da čujem njegovo mišljenje jer bih da posle dođem kod njega na doktorske, odmah mi je ponudio termin za 2 dana i telefonom najavio studentskoj službi da "šalje jednog doktoranta iz Jugoslavije da mu objasne statusna pitanja". Tamo su me lepo primili ali ubrzo je bilo jasno da se ništa neće moći obaviti te školske godine zbog nostrifikacija i kojekakvih birokratskih rokova te da imam praktično celu godinu da sve sredim.

Naravno, ako me primi Umberto Eko, o čemu je odlučivao samo on.

Dođem u zakazano vreme, nosim rad na jeziku koji ne razume, ali računam bar će literaturu prepoznati. Pričam ja, objašnjavam kako sam postavio teze, on gleda literaturu (a baš sam se bio potrudio da nađem najnovije radove, većinom anglosaksonske, takva tema i oblast, pola ušteđevine sam tih godina ostavio u Foylesu) i prekine me pitajući me za autora za kojeg nisam ni čuo, nekog Francuza. Ajde, tu se izvučem sa obećanjem da ću ga pročitati, potegne on drugog - opet ja ni mukajet. Krene tako on o nekim temama i radovima o kojima ja ne znam ništa ili tek ponešto, nedovoljno, krene da me preskače, ali sasvim razložno i kulturno, ne iživljava se nego mi na fini način pokazuje koliko rupa imam. Već vidim sebe kako kupim prnje kad - spomene on nešto Sredozemlje, ne sećam se kojim povodom; ja na to nešto o Brodelu i krenemo tu u priču koja nikakve direktne veze sa mojom tezom nema, niti ja njega nešto pitam, niti on mene nešto vodi i navodi nego tako razgovaramo.

La-Mediterranee-Les-Hommes-Et-L-heritage-Braudel-Duby-Livre-884899690_ML.jpg

To me podseti na moje polaganje najtežeg ispita na fakultetu, četvorosemestralnog iz ključnog predmeta, ispita zbog kojeg se masovno napuštao fakultet, a koji sam bio ostavio za "kad dam uslov pa polako" pa mi se odužio do januara naredne godine: izvučem pitanja, spremam se, spremam... i odustanem. Profa me samo ošine pogledom bez reči... dođe april i ako ne položim ne mogu da polažem godinu koju sam već odslušao... te tako pod presijom sednem da odgovaram i već na prvom pitanju krenu digresije te na kraju mi o koječemu, od Platona do protestantske radne etike, pun sat i 10 minuta a sirota asistentkinja krši prste, gleda na sat i kuka "profesore,imamo još 20 prijavljenih". Te čuveni strašni N. meni upiše desetku, ustane, pruži ruku, "kolega Krkare, čestitam, ovakvu desetku još u životu dao nisam!". Na šta ja zalebdim pun sebe, sednem na mesto a moja drugarica koja izlazi već 10. put ali nikako da se osmeli da odgovara (sin joj je bloger ovdašnji, znaće o kome je reč) kaže ja stvarno ne znam na šta je on tebi dao 10, niste uopšte pričali o temi!

Dakle nastavismo tako Eko i ja po Mediteranu, krene priča o mitovima (kojima su se bavili i on i Brodel) te mu pomenem kako sam u Pandžširu u Afganistanu sretao plavooke Tadžike i Pamirce koji o Aleksandru Makedonskom pričaju kao da je pre dva meseca bio u njihovom selu a baš se juče upokojio... Tako provedosmo skoro dva sata u fascinantnom razgovoru, sve dok ne dođe neko na vrata ko je takođe imao zakazano. Pređemo na organizacione stvari, kažem ja njemu kako nikako neće moći sve da se sredi da dođem na jesen nego godinu kasnije, veli on bujrum i tako se rastasmo.

Kratko potom mene sasvim neočekivano pozovu da konkurišem za jednu ekskluzivnu specijalizaciju u inostranstvu, nešto što se ne propušta, položim, odem tamo, pripreme za Bolonju ostanu za kasnije. Vidim da ću teško stići da sve uradim u prvobitno planiranom roku. Nema veze, ako bude još godinu kasnije opet je to doktorat kod Eka u Bolonji. Te godine sam ga posetio još jednom, u Milanu, ali taj razgovor nije bio ni približno čaroban kao onaj dvosatni. Napisao sam i poslao mu pristupni rad, esej na osnovu kojeg je trebalo da mi se formalno odobri doktorat, pismima smo dogovorili tačnu formulaciju teme.

No kako nije kome je rečeno nego kome je suđeno, u međuvremenu Knez Mihajlova/Francuska/Kneza Sime Markovića/Banjica izbaciše Slobu Slobodu i pokrenuše se antibirokratska revolucija i ostali demokratski procesi u vaskolikom Srpstvu te se planovi poremetiše i promeniše i ja odoh drugim stazama i ne doktorirah kod dobrog i simpatičnog genijalnog čikice Umberta u Bolonji. 


jovan-raskovic-1454434645-836989.jpg
Cosic_i_Beckovic_01_u_312764271.jpg&size=article_large&scale_by=width
MARTIC-Slobodane-pocinje-Oluja-padaju-granate-oko-Knina-sto-da-radim-MILOSEVIC-Ubij-se!_article.jpg
ron-haviv-bijeljina-2.jpg?itok=5Ztuu3sm


Sreo sam ga još jednom, 2000. ili 2001. na nekom seminaru u Rimu, ispričasmo se kratko ali srdačno. Nikad mi nije palo na pamet da mu tražim da se slikamo zajedno, to je bilo vreme pre kulture selfija, ali nešto kasnije stigoše mi poštom fotografije sa tog seminara (još su se štampale fotke) i bude jedna na kojoj razgovaram sa Ekom: ja mašem rukama on se smeje. Lepa slika - samo nemam pojma u kojoj je kutiji. A ne mogu ni da se setim šta sam pričao da se tako smejao.



Komentari (623)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

freehand freehand 22:14 23.02.2016

Re: Osamdesete

G.Cross
Mislim da je iz niih kasnije nastao NON.


Koliko se secam NON je bila skracenica za "Nove Omladinske Novine".
Mozda gresim..

Tako je, to i kažem. Glasilo SSOS, ali ono čega se ne sećam da li je to bilo automatski ili je bilo iz prekida, dakle bez kontinuiteta. U svakom slučaju Omladinske su b bile štmpane na novinskoj hartiji format Politike, a NON je bio u formi magazina i na tankom finom kunstruku sa kolornim stranama.
krkar krkar 22:51 23.02.2016

Re: Osamdesete

NON je bio u formi magazina i na tankom finom kunstruku sa kolornim stranama.


Nemojmo sad da je bio "na finom kunstdruku" kad je papir bio neki njanjavi sivi, tek malkice bolji od roto vulgarisa, najviše je ličio na ove današnje fensi reciklirane nebeljene. Bio je neki kao kolor ali onaj socijalistički samoupravni, nisi smeo da čitaš u beloj košulji.

Dok je glodur bio Zoran Miljatović bila prilično pristojna novina, u to vreme čak možda i bolja od Studenta u kojem je glodur posle šut-karte Mičeti zbog bala vampira bio... damubiješ!
freehand freehand 23:02 23.02.2016

Re: Osamdesete

Nemojmo sad da je bio "na finom kunstdruku" kad je papir bio neki njanjavi sivi, tek malkice bolji od roto vulgarisa, najviše je ličio na ove današnje fensi reciklirane nebeljene. Bio je neki kao kolor ali onaj socijalistički samoupravni, nisi smeo da čitaš u beloj košulji.

Da, sećanje je stara varalica, ali zakleo bih se da je bio neki glanc papir... Bemliga, nebitno. Promenili su izgled, format a bogami i sadržaj. I meni je taj NON uvek nekako bio nit smrdi nit miriše, bez jasnog stava, sa skretanjima kan Slobi i od Slobe.
A glavni urednik je bio... Mota mi se nešto po glavi Slaviša lekić ali ne smem da tvrdim. No zato sam siguran da je Milovan Brkić sarađivao, tada još bez čalme i gipsa svake druge nedelje.
krkar krkar 23:09 23.02.2016

Re: Osamdesete

A glavni urednik je bio... Mota mi se nešto po glavi Slaviša lekić ali ne smem da tvrdim


Mislim da je SL bio pred sam rat, ono kad su se preselili. Dok je bio Miljatović, to doba jedne nedelje za Slobu druge za ... valjda Šuvara, bemliga? redakcija je bila u Vukovoj zadužbini na Terazijama. ZM je prešao u NIN pa nije dugo potrajao jer je NIN upravo preveslavao OD Slobe a ZM mislio da je došao da bude PR permanentnog mitinga na Ušću.

Milovan Brkić je sarađivao sa svakim ko je hteo da mu objavi tekstove... a takvih je bivalo sve manje kad bi videli kolika je budalina.

freehand freehand 23:12 23.02.2016

Re: Osamdesete

krkar
A glavni urednik je bio... Mota mi se nešto po glavi Slaviša lekić ali ne smem da tvrdim


Mislim da je SL bio pred sam rat, ono kad su se preselili. Dok je bio Miljatović, to doba jedne nedelje za Slobu druge za ... valjda Šuvara, bemliga? redakcija je bila u Vukovoj zadužbini na Terazijama. ZM je prešao u NIN pa nije dugo potrajao jer je NIN upravo preveslavao OD Slobe a ZM mislio da je došao da bude PR permanentnog mitinga na Ušću.

Milovan Brkić je sarađivao sa svakim ko je hteo da mu objavi tekstove... a takvih je bivalo sve manje kad bi videli kolika je budalina.


Bogami, nije NIN preveslavao nego je lomljen. Ne znam sećaš li se Šunadinke - ta je valjda na kraju i zlom kepecu Teodoru desna ruka bila, ali je tu bila i ona epizoda kad Šćepu Rabrenovića pukne infarkt, a žena mu sa livorom pripreti odgovornima: "Bude li mome Šćepu štogođ..."
krkar krkar 23:17 23.02.2016

Re: Osamdesete

Bogami, nije NIN preveslavao nego je lomljen.


Nikad NIN nije lomljen, uvek se kurvao, manje ili više. I kad je "lomljen" imao je uvek strateški pozicionirane kurve na svakoj strani.

Teodorov period je jedini kad je u NIN-u vladao potpuni mrak i jednoumlje bez makar i privida nečeg drugog.


sećaš li se Šunadinke


Nije baš bila nikom desna ruka a svima je bila sekretar redakcije i vrhunski je radila posao koliko ja znam
freehand freehand 23:25 23.02.2016

Re: Osamdesete

Nije baš bila nikom desna ruka a svima je bila sekretar redakcije i vrhunski je radila posao koliko ja znam

...
Htedoh da otpišem, no nebitno, trolujemo bez veze. Ono što će i drugima možda biti interesantno jeste da je Anđelić bnio još jedan u nizu Željko Simić (koga pominješ)-Tijanić-Božić Mirinih pulena, a nestao je netragom posle onog pokušaja sa pravljenjem SPS političkog magazina. kako se to zvaše, to je već neka '93, '94 beše?
NNN NNN 01:41 24.02.2016

Re: Osamdesete

Ovo sa Ekom izaziva zavist. Blago tebi.

Kad objave memoare, saznaćemo da mu je najžalije što krkar nije doktorirao kod njega
+ što je posle tih razgovora potpuno obustavio pisanje radova kao što su
Fukoovo klatno 2 i Ime zumbulkate

blogovatelj blogovatelj 16:02 24.02.2016

Re: Osamdesete

Koliko se secam NON je bila skracenica za "Nove Omladinske Novine".


To je bilo zvanično, a nezvanično je bilo "nećemo oprostiti nikome"
Jel Đinđić beše pisao za NON ili za neke druge studentske novine tog vremena?
bocvena bocvena 18:33 25.02.2016

Re: Osamdesete

u trećem srednje moja drugarica i ja se uputimo u NON da postanemo novinarke:)

vrlo nas ljubazno neki zarozani tipovi prime, kažu - napišite nešto, donesite, ispravićemo, pomoći...mi se srećne vratimo kući, u 4 ruke napišemo sastav o biološkom kabinetu i kosturu u njemu, pojedemo sladoled i shvatimo da nikad od nas novinarke postati neće.

mislim da je to bio ozbiljan znak zrelosti - tako mlade, a već znaju svoja ograničenja. ona je danas sudija, ja bibliotekarka/blogerka, koja, ako ćemo iskreno, nije mnogo ni uznapredovala od sastava o biološkom kabinetu:) problem je što su naši vršnjaci dečaci (deset godina gore, deset dole) prespavali tu spoznaju i grlom u jagode krenuli da se hvataju ozbiljnih zanimanja: savetnika, političara, ratnika, ministara, selektora, direktora, navijača...i vidi dokle nas je to dovelo.

(ali, brate krkare, konverzaciju održavam duže od 17 minuta i kupala sam se redovno, najšminkerskije se oblačila i uredno skakala na akademiji, a ne u zvezdi ili bonafidesu među crnogorskim studentima prava, božemesakloni. predrasude, predrasude )



krkar krkar 23:12 25.02.2016

Re: Osamdesete


(ali, brate krkare, konverzaciju održavam duže od 17 minuta i kupala sam se redovno, najšminkerskije se oblačila i uredno skakala na akademiji, a ne u zvezdi ili bonafidesu među crnogorskim studentima prava, božemesakloni. predrasude, predrasude )


Pa baš takve sam uvek najviše voleo. Svećom ih tražio, čuvao, mazio i pazio...
emsiemsi emsiemsi 05:12 26.02.2016

Re: Osamdesete

bocvena

...

(ali, brate krkare, konverzaciju održavam duže od 17 minuta i kupala sam se redovno, najšminkerskije se oblačila i uredno skakala na akademiji, a ne u zvezdi ili bonafidesu među crnogorskim studentima prava, božemesakloni. predrasude, predrasude )


Што се тиче хигијене, то ОК.
Но, од приче нема ништа. Прича треба да се скрати, што је више могуће.
bocvena bocvena 16:51 26.02.2016

Re: Osamdesete

da skratim, krkar me ućutkao ljubaznošću.
krkar krkar 19:06 26.02.2016

Re: Osamdesete

da skratim, krkar me ućutkao ljubaznošću.




49 41 49 41 22:43 23.02.2016

Prvi kafic u Beogradu

bio je, koliko se secam u Zmaj Jovinoj, il' Dobracinoj nedaleko od Kafane "Prolece" u Carice Milice.
Kad god sam se nasao u blizini, svratio da pozdravim vlasnika; s kojim sam se dugo znao.

Izgubio kontakt, jer je otisao u Novi Sad, asistent na Arhitekturi u N.S.
Izdao ga - rentirao?!?
Verovatno Zlatni Papagaj - koji je stajao u uglu malog kafica; kao simbol.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 22:52 23.02.2016

Re: Prvi kafic u Beogradu

Jedni misle da je Vuka Karadžića, ali nije ni to. Nego Đure Jakšića.

A Đura (vlasnik kojeg pominješ, ne ulica maloprepomenuta ) je drugi vlasnik. Posle mu i brat vodio kafić.

A pre nego je umro pre 7-8 godina, postao je bio i profesor. vanredni valjda.

49 41 49 41 00:02 24.02.2016

Re: Prvi kafic u Beogradu

Dont Fear The Reaper
Jedni misle da je Vuka Karadžića, ali nije ni to. Nego Đure Jakšića.

A Đura (vlasnik kojeg pominješ, ne ulica maloprepomenuta ) je drugi vlasnik. Posle mu i brat vodio kafić.

A pre nego je umro pre 7-8 godina, postao je bio i profesor. vanredni valjda.



Bas ti hvala, podsecanje na Djuru; saznadoh zalosnu vest.
49 41 49 41 02:00 24.02.2016

Umberta Eco-a "sretoh" sa 16

za zimski raspust.

Ne uzivo. vec na 'stazi' koju podastiru pred sobom i ostavljaju je jos duzom za sobom.

Mnogo godina kasnije, gledah film; o tom romanu.
Masakr od dela na filmu - sramota me bese, sto to gledah.
docsumann docsumann 02:55 24.02.2016

uz svu slobodu


dozvoljenu u igri ukusa, stavljati Nabokova na listu egzemplarnih smarača je skrnavljenje i smarateljstva u jednu i Nabokovljevog genija u drugu ruku.
jednom muvom - dvije ruke.
veliki majstor književnog zanata i mag u naizgled jednostavnoj igri slaganja riječi u rečenici, i rečenica, dalje, po stranici, niz cjelokupni imaginativni prostor teksta, Nabokov je aristokrata stila u najboljem smislu te riječi.

mogao bih sličan prigovor i da uložim glede tretmana Ekovog KLatna, ali slučaj Nabokov ... pa to je, rekao bih, vrhunac spisateljske vještine kojom su ljudi u stanju da ovladaju, i to oni posvećeni, kojima bude predata tajna...


toliko o neslaganju, za ostalo
krkar krkar 03:06 24.02.2016

Re: uz svu slobodu

mogao bih sličan prigovor i da uložim glede tretmana Ekovog KLatna, ali slučaj Nabokov ... pa to je, rekao bih, vrhunac spisateljske vještine kojom su ljudi u stanju da ovladaju, i to oni posvećeni, kojima bude predata tajna...


Bar 10 puta sam pokušavao da pročitam Lolitu i nisam ni jednom uspeo da pređem valjda 60. stranu. probao sam da je pročitam na raznim jezicima misleći, valjda, da bi moglo da bude do prevoda. Ali jok, do knjige je. I pisca.

Sublimacija dosadnog, smaračkog, loše napisanog, besmislenog.

Da proste ljubitelji.
blogovatelj blogovatelj 03:16 24.02.2016

Re: uz svu slobodu

Bar 10 puta sam pokušavao da pročitam Lolitu i nisam ni jednom uspeo da pređem valjda 60.


Meni se ovo desilo čitajući Derviš i smrt.
Uspeo sam iz petog ili šestog pokušaja, u sred bombardovanja 1999. i preda mnom su se otvorili neverovatni vidici.
docsumann docsumann 05:53 24.02.2016

Re: uz svu slobodu

Bar 10 puta sam pokušavao da pročitam Lolitu



pazi kad Lolitu nisam ni čitao, al' zato Dar i Poziv na pogubljenje ... vr'.

Očajanje, Smjeh u tami, odlični.


kod Nabokova igranje stilom i temama su tako česte i neočekivane. to može da predstavlja problem u traženju ciljanog štiva.
tražeći mu pandama i slikarstvu jedino možda PIkabja, Max Ernest ili KLe,oni repetitoti sopstvenih zicera svakako ne.

mada se možda, najzad odlučim i za Lolitu ...
Atomski mrav Atomski mrav 09:37 24.02.2016

Re: uz svu slobodu

Meni se ovo desilo čitajući Derviš i smrt.

Isto. Doduše, to je bilo za lektiru i to odmah posle Zločina i kazne (koga sam jedva pročitao i zatim prokomentarisao da je šteta što onomad nisu obesili Dostojevskog - doduše, ne znam hronologiju - možda je tada kada su hteli da ga obese već bio objavio Zločin i kaznu).

P.S. Pitanje - da li je ispravno menjati imenice u nazivu knjige po padežima kao što sam uradio u ovom komentaru? Ili bi trebalo knjige "Zločin i kazna", knjigu "Zločin i kazna" (sa ili bez navodnika)?
Davie Davie 08:23 24.02.2016

Kompleks je cudo

Na blogu B92 rastu neverovatni renesansni likovi, razumeju se u sve, od obrazovanja, pa preko avijatike, vojnih pitanja, umetnosti, ekonomije i sve do politike. I sa svima su na "idi u materinu", od 70-tih kad su vedrili i oblacili po kaficima rahmetli SFRJ, pa preko univerzitetskih profesora sirom sveta, pilota velikih avio kompanija, srpskih i YU politicara u rasponu od 35 godina, svtski priznatih umetnika... a onda se na sve to godinama smrducka na ovom blogu, godinama se dize svoj posustali ego.

I poprilicno nelogicnosti u tvojim piskaranjima, univerzitetski profesor koga si "posetio" u Bolonji je radio 76-77 i 80-83, u vreme dok si ga ti 1984 "posecivao" u Bolonji je bio profesor u Torinu. Dalje, tvoja "poseta" Avganistanu koju si "spominjao" Eku tesko da je bila ostvariva, rat tamo je poceo 1979 kad si ti bar po podacima odiozgo imao 17-18 godina. Itd.
looping looping 08:30 24.02.2016

Re: Kompleks je cudo

Na blogu B92 rastu neverovatni renesansni likovi, razumeju se u sve, od obrazovanja, pa preko avijatike, vojnih pitanja, umetnosti, ekonomije i sve do politike.

Mislim da bi trebao da znaš ko se krije iza pseudonima krkar. Čisto radi svoje bezbednosti.

Davie Davie 08:41 24.02.2016

Re: Kompleks je cudo

looping
Na blogu B92 rastu neverovatni renesansni likovi, razumeju se u sve, od obrazovanja, pa preko avijatike, vojnih pitanja, umetnosti, ekonomije i sve do politike.

Mislim da bi trebao da znaš ko se krije iza pseudonima krkar. Čisto radi svoje bezbednosti.



Pa? Covek je nenasilan, bar tako tvrdi.
Srbija je zemlja mitova i megalomanskih likova. Dok ne ispliva istina.
krkar krkar 09:22 24.02.2016

Činjenice su čudo

Kompleks je cudo


Nisi ni prvi ni poslednji koji se nudio da dokaže da nešto od onoga što sam radio ili što znam nije tako. Slobodan si da tražiš greške, neznanje, laži - bujrum! Ne kažem da mi se ne potkrade neka nenamerna greška, posebno kad se oslonim na varljivu memoriju pamćenja, ima i u ovom blogu. A ne lažem nikada, otkako se ne švaleram baš nikada i ni za šta.

Pa sad napred.

U Afganistanu sam bio u vreme ratova, ni jednom još u miru.
vcucko vcucko 09:27 24.02.2016

Re: Činjenice su čudo

krkar


U Afganistanu sam bio u vreme ratova, ni jednom još u miru.

Ako ćemo pravo, je li tamo ikada bio mir?
krkar krkar 10:52 24.02.2016

Re: Činjenice su čudo

Ako ćemo pravo, je li tamo ikada bio mir?


Afganonostalgičari tvrde da jeste, čak i slike pokazuju.

Ja nisam imao tu sreću da ga ovakvoga upoznam.
predatortz predatortz 10:55 24.02.2016

Re: Činjenice su čudo

krkar
Ako ćemo pravo, je li tamo ikada bio mir?


Afganonostalgičari tvrde da jeste, čak i slike pokazuju.

Ja nisam imao tu sreću da ga ovakvoga upoznam.


Prokleto parče zemlje i veoma nesrećan narod. Hoseini je to maestralno dočarao.
krkar krkar 11:05 24.02.2016

Re: Činjenice su čudo

Prokleto parče zemlje i veoma nesrećan narod. Hoseini je to maestralno dočarao.


Sve bih mogao da kažem za narode Afganistana osim da su nesrećni. Nikad ih takvima nisam doživeo, uprkos svim strahotama koje su proživljavali i iživljavanjima raznoraznih budala koje ih drndaju evo već skoro 40 godina neprekidno.

Hoseini je malo poželjni Afganistanac, Western friendly. Afganistan za službenike okupacionih ambasada i NVO... otprilike ko Arsenijević. A pošto je Hoseini - koji je inače osim nešto malo u ranom detinjstcvu život proveo van Afganistana kao dete privilegovane Zahir Šahove elite (otac mu je bio ambasador i pomoćnik ministra spoljnog), to bi bilo otprilike kao da Vuk Jeremić piše o Srbima sa Kosova za američko tržište.

Ili da Alexander Karageorgeovich piše o svom odrastanju kao Srbina (što bi reko Vuk Danin sa kajmakom za Badnje veče)
docsumann docsumann 11:17 24.02.2016

Re: Činjenice su čudo

Prokleto parče zemlje ...


Mahom mahovnjača
tasadebeli tasadebeli 09:25 24.02.2016

Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Или:

"Боље живјети сто година као милијунаш него седам дана у биједи."


(valjda su im valjali stanovi koje su od države dobili)



Хвала Слоби довека што нам је омогућио да постанемо власници некретнина за чију градњу смо ионако одвајали од својих плата (oвим властодршцима у последњих 15 година то не би никада пало на памет), па се сада голдмансаксовски систем са банком на сваком ћошку по читавој Србији толико силно мучи да нам путем хипотекарних кредита то власништво над некретнинама избије из руку.


Muzička osovina Beograd-Zagreb savršeno je funkcionisala,


Не бих ја ту занемарио ни Љубљану.





Све Југославије су током 70 година својега постојања функционисале искључиво на осовини Београд - Љубљана. Загреб је био само зглоб, ојачање, тог оријентално-мителојропског носећег стуба једног вишевековног сна малих Балканаца (штрумфова? хобита?) у канџама великих (Гаргамела? Саурона?).

Onomad bijahu postojali i studentski mediji. ... izađu Vidici


А да ли на Филолошком још увек постоји "Знак"?

Не знам ништа о томе већ годинама...

Ја сам и њега изузетно волео у студентским данима.


А о Еку не бих... Много тога је на овом блогу (не само Кркаровом) речено, па не бих да понављам.

Само да потврдим да је Име руже први пут преведена у Југославији 1984. јербо сам је баш те године добио за рођендан. Ево, држим је у руци и читам посвету...


Нисам пажљиво читао све коментаре, само прелетео, али тако је, у праву сте.

Један од кључних разлога зашто је стрип Алан Форд постао саставни део културне баштине српскохрватског говорног подручја некадашње СФРЈ јесте баш превод.

На енглески језик Алан Форд никада није ни преведен. У Француској је доживео 12 издања, у Македонији такође 12, у Бразилу три издања, у Данској шест...

Само је у Италији Алан Форд био масовно популаран, а у СФРЈ је ушао у само ткиво друштва као део културног наслеђа, "али не само као културни феномен, него је временом постао и културни симбол." (Л. Џамић)

Врхунски светски маркетиншки стручњак то тумачи тиме што се Алан Форд као надреална фарса у потпуности уклопио ("налегао на" ) у надреално-фарсични менталитет овдашњег човека.

Уосталом, довољно је само погледати наслов овог твог поста, па видети колико је та тврдња заиста тачна.


krkar krkar 09:51 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

"Боље живјети сто година као милијунаш него седам дана у биједи."




A ako ne potraje baš 100:



Хвала Слоби довека што нам је омогућио да постанемо власници некретнина за чију градњу смо ионако одвајали од својих плата


Interesantno je kako su vlasnici postajali i mnogi koji nisu odvajali ni dana a drugi, politički nepodobni, odvajali, odvajali... i ništa dobili nisu jer su prvo morali da se namire podobni.

Moji roditelji imaju ukupno 68 godina staža (37+31) i ništa dobili nisu nego su i u onoj državi u kojoj su se od njihovih para delili stanovi - dizali kredite i stanove kupovali. Doduše, prošli su bolje od svojih roditelja kojima je privatna imovina od 1945. oslobađana.

Tako da ne bih o tim plaćenim stanovima.

Не бих ја ту занемарио ни Љубљану.


Muzički su to bili Pankrti, Lačni Franc i???

Meni je Ljubljana bila mnogo važnija zbog Mladine a posebno duha koji je tamo vladao. Iz Ljubljane su krenule ideje kao što je bilo testerisanje balvana, Mamula Go Home i sprdanje sa štafetom. I za to im hvala, tamo sam naučio najvažniju političku lekciju u životu: da se treba zalagati za svoja uverenja, javno i otvoreno. To sam spoznao kad su me prvi put priveli zbog testerisanja balvana... i nikom ništa. Shvatiš da ti u suštini ne mogu ništa.

Dobro, mogli su da mi napišu lošu karakteristiku pa da nikad ne budem ... recimo član predsedništva SSOJ i ne primim štafetu na 5. ili 10. godišnjicu Titove smrti!

А да ли на Филолошком још увек постоји "Знак"?

Не знам ништа о томе већ годинама...

Ја сам и њега изузетно волео у студентским данима.


Ne znam postoji li još, sumnja mi je daleko dublja od nade.

Znaka sam se setio nedavno kad sam držao neku promociju knjige u Francuskoj 7 i sreo onu zamlatu Miljurka. Ništa nije ni mudriji ni pametniji.

(Sve se okrenulo, moj Taso, pa eto stiže i Krkar u Wolfschanze velikosrpskog fašizma. Naravno da ima tu neke božje pravde ali ipak mi je bilo neobično)


rade.radumilo rade.radumilo 10:44 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Interesantno je kako su vlasnici postajali i mnogi koji nisu odvajali ni dana a drugi, politički nepodobni, odvajali, odvajali... i ništa dobili nisu jer su prvo morali da se namire podobni.


Zanimljivo je da i nije to bio slučaj. Mnogi podobni nisu dobili, ako su bili iz BG/ZG/SA/... U onom famoznom sistemu "bodovanja za stan" si ostajao bez ohoho "bodova" ukoliko ti roditelji ili tazbina živi u tom gradu.
Naravno, ako je firma imala na raspolaganju gomilu stanova/zgrada, kao na primer JNA, onda to i nije bilo bitno. Bilo je tu i drugih faktora. Firma mog ćaleta dugo nije imala pravo da pribavi stan u BG jer nisu bili učlanjeni u neku zadrugu. Tek su krajem osamdesetih nabavili nekoliko stanova na Ceraku i u "Blokovima", kada je postala praksa da se poslednja zgrada u bloku/naselju ostavi za prodaju fizičkim licima, mada su ih opet kupovale uglavnom firme.

krkar krkar 10:56 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Mnogi podobni nisu dobili, ako su bili iz BG/ZG/SA/... U onom famoznom sistemu "bodovanja za stan" si ostajao bez ohoho "bodova" ukoliko ti roditelji ili tazbina živi u tom gradu.


Da, da, sećam se porodičnih prijatelja koji su se fiktivno razvodili pa išli na odvojene liste, svako u svom preduzeću, pa se to onda nešto kombinovalo, sabiralo...


Naravno, ako je firma imala na raspolaganju gomilu stanova/zgrada, kao na primer JNA, onda to i nije bilo bitno.


Đe me nađe! Oficiri i podoficiri su dobijali stanove bez čekanja, niko nikad nije upoznao vojno lice podstanara.

Doduše, s razlogom su bili paženi i maženi. Kad je neprijatelj napao Jugoslaviju oni su je nesebično, hrabro, pošteno i znalački odbranili i očuvali, baš kao što su se godinama pre toga zaklinjali na (jedno)partijskim sastancima!
predatortz predatortz 10:58 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?


Doduše, s razlogom su bili paženi i maženi. Kad je neprijatelj napao Jugoslaviju oni su je nesebično, hrabro, pošteno i znalački odbranili i očuvali, baš kao što su se godinama pre toga zaklinjali na (jedno)partijskim sastancima!


Sa'će Karagaća da ti objasni da nisi u pravu!
Oni su školovani da lome kičmu velikim silama, ne da učestvuju u ovim našim seoskim ratovima. Za to smo bili dovoljni mi rezervni, pa se oni nisu puno petljali.
freehand freehand 11:06 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Oni su školovani da lome kičmu velikim silama, ne da učestvuju u ovim našim seoskim ratovima. Za to smo bili dovoljni mi rezervni, pa se oni nisu puno petljali.

Ovo je tačno. I tako je bilo u svim demokratskim zemljama gde vojska nema ništa sa unutrašnjim poslovima i političkim uređenjem sem u strikto određenim a malobrojnim situacijama.
Što se rezerve tiče - i to je logično, kad se svaki Perica okiti činovima i dokopa vlasti tu nema trtemrte.
krkar krkar 11:07 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Sa'će Karagaća da ti objasni da nisi u pravu!
Oni su školovani da lome kičmu velikim silama, ne da učestvuju u ovim našim seoskim ratovima. Za to smo bili dovoljni mi rezervni, pa se oni nisu puno petljali.


Pa kud ne napadosmo Nemačku kad je bila najsslabija, dok se bavila ujedinjenjem. Da im se osvetimo i nateramo gastarbajtersku decu da odsluže vojni rok.

Vazda to nećkanje!
freehand freehand 11:09 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

krkar
Sa'će Karagaća da ti objasni da nisi u pravu!
Oni su školovani da lome kičmu velikim silama, ne da učestvuju u ovim našim seoskim ratovima. Za to smo bili dovoljni mi rezervni, pa se oni nisu puno petljali.


Pa kud ne napadosmo Nemačku kad je bila najsslabija, dok se bavila ujedinjenjem. Da im se osvetimo i nateramo gastarbajtersku decu da odsluže vojni rok.

Vazda to nećkanje!

Kad reče Nemačka - nisi otišao da im se najebeš mame i da im najaviš okupaciju, da ih naučiš da im se vozovi ne sudraju ko igračke a ginu onoliki ljudi?
predatortz predatortz 11:11 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Ovo je tačno. I tako je bilo u svim demokratskim zemljama gde vojska nema ništa sa unutrašnjim poslovima i političkim uređenjem sem u strikto određenim a malobrojnim situacijama.


Oficirski posao je zanatski. Imaš brdo, na njemu je neprijatelj. Ti treba da ga potisneš, uz minimalne gubitke. Da li je neprijatelj 'spoljnji' ili 'unutrašnji', nije od nekog značaja sa stanovišta zanata.
freehand freehand 11:14 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

predatortz
Ovo je tačno. I tako je bilo u svim demokratskim zemljama gde vojska nema ništa sa unutrašnjim poslovima i političkim uređenjem sem u strikto određenim a malobrojnim situacijama.


Oficirski posao je zanatski. Imaš brdo, na njemu je neprijatelj. Ti treba da ga potisneš, uz minimalne gubitke. Da li je neprijatelj 'spoljnji' ili 'unutrašnji', nije od nekog značaja sa stanovišta zanata.

O jes, kako da nou. Nijedna se vojska, bar zvanično i u normalnoj državi ne sprema za građanski rat. Jer ti je na tom brdu koje je i tvoje i njegovo, klasić i pašenog, a obojica vodite izmešanu decu, i tvoju i njegovu. Mani se vulgarizacija.
krkar krkar 11:15 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Da li je neprijatelj 'spoljnji' ili 'unutrašnji', nije od nekog značaja sa stanovišta zanata.


Ti si baš rešio da Obersta Schwartzunterhosena strefi infarkt?
krkar krkar 11:16 24.02.2016

Ajmo lekić!

Kad reče Nemačka - nisi otišao da im se najebeš mame i da im najaviš okupaciju, da ih naučiš da im se vozovi ne sudraju ko igračke a ginu onoliki ljudi?


Nešto si odjutros prolupao? Možda da objasniš na šta se ovo odnosi pa se delimično izvadiš?
tasadebeli tasadebeli 11:17 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

krkar

Interesantno je kako su vlasnici postajali i mnogi koji nisu odvajali ni dana a drugi, politički nepodobni, odvajali, odvajali... i ništa dobili nisu jer su prvo morali da se namire podobni.



Знам на шта мислиш, код мене је иста ситуација. (Да ти не причам да сам до своје 16. године живота ишао у пољски ве-це и купао се у лавору до пола и од пола док нисмо направили неко приручно купатило (Уз кредит на ћалетову инвалидску пензију, наравно...) у старој породичној кући коју је зидао овде на старој Чукарици прадеда 1921. )

Код моје жене је ситуација била нешто другачија. Откупљен је јефтино стан у који су се они иначе уселили (хвала Томи Максимовићу!) као избеглице из Хрватске 1942. Новоизграђена зграда те 1942. под окупацијом. (Тко то каже, тко то лаже да се у Недићевој Србији није ништа градило? Пионирски уџбеници, наравно, лажу к'о пас...)

Тако да ни са једне стране нису оштећени они који су у после 1945. издвајали за те станове. А женини и моји родитељи, сви рођени у Београду пре Другог светског рата, заједно су скупили око 120 година радног стажа у социјализму.

И нико није добио стан од предузећа, како се то тада говорило.

Ја сам, брате, те који су станове јефтино откупили у време Слобе (у једном тренутку вредност откупа била као цена паклице цигарета), а да никада нису ни издвајали за њих, схватио као колатералну штету транзиције.

Зар није то исто урађено и са многим приватизацијама фабрика и предузећа?

Колатерална штета, јбг...


Muzički su to bili Pankrti, Lačni Franc i???

Meni je Ljubljana bila mnogo važnija zbog Mladine a posebno duha koji je tamo vladao.








Траје то, ево, све и до данас:





i sreo onu zamlatu Miljurka.



Вукадиновића?

Када га се сетим како ме убеђује да највише воли поезију младих песникиња јер оне морају да га на мноштво разних начина и својим вештинама убеде да им понешто и објави...

Ništa nije ni mudriji ni pametniji.






Sve se okrenulo, moj Taso, pa eto stiže i Krkar u Wolfschanze velikosrpskog fašizma.



Вежбај, друже, вежбај!



predatortz predatortz 11:18 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

O jes, kako da nou. Nijedna se vojska, bar zvanično i u normalnoj državi ne sprema za građanski rat. Jer ti je na tom brdu koje je i tvoje i njegovo, klasić i pašenog, a obojica vodite izmešanu decu, i tvoju i njegovu.


Opet, sa stanovišta esnafa, nebitno. Rat je rat, a neprijatelj je neprijatelj. Neprijatelja ne biraš, ako nisi agresor. On ti se događa. Što reče Milutin, jes' malo nezgodno ratovati sa onim koji govore tvojim jezikom, no kad se mora...

Mani se vulgarizacija.


Rat je, prijatelju, vulgarizacija sam po sebi.
freehand freehand 11:21 24.02.2016

Re: Ajmo lekić!

krkar
Kad reče Nemačka - nisi otišao da im se najebeš mame i da im najaviš okupaciju, da ih naučiš da im se vozovi ne sudraju ko igračke a ginu onoliki ljudi?


Nešto si odjutros prolupao? Možda da objasniš na šta se ovo odnosi pa se delimično izvadiš?

Pa mislim na to da se desilo ovde ono što se desilo sa sudraom vozova u Bavarskoj - imali bismo blog od devetnaest šlajfni u kome bi se bar pet puta pozivalo da nas Nemci okupiraju.
freehand freehand 11:24 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Opet, sa stanovišta esnafa, nebitno. Rat je rat, a neprijatelj je neprijatelj. Neprijatelja ne biraš, ako nisi agresor. On ti se događa. Što reče Milutin, jes' malo nezgodno ratovati sa onim koji govore tvojim jezikom, no kad se mora...

Sa stanovišta kog esnafa se jednače rat sa spoljnim neprijateljem i građanski rat? Političke hulje nisu esnaf, Predatorz. A jedino je njima svejedno. Braća po majci, zetovi i snaje, tetke i strine, ujne, sestrići i prijatelji ti nisu neprijatelji po sebi. Od njih ti hulje i nitkovi prave neprijatelje.
predatortz predatortz 11:29 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

freehand
Opet, sa stanovišta esnafa, nebitno. Rat je rat, a neprijatelj je neprijatelj. Neprijatelja ne biraš, ako nisi agresor. On ti se događa. Što reče Milutin, jes' malo nezgodno ratovati sa onim koji govore tvojim jezikom, no kad se mora...

Sa stanovišta kog esnafa se jednače rat sa spoljnim neprijateljem i građanski rat? Političke hulje nisu esnaf, Predatorz. A jedino je njima svejedno. Braća po majci, zetovi i snaje, tetke i strine, ujne, sestrići i prijatelji ti nisu neprijatelji po sebi. Od njih ti hulje i nitkovi prave neprijatelje.


Ma sve se ja sa tobom slažem, ali tako ti je sa svim ratovima - ne samo sa građanskim. Nije meni neprijatelj ni jedan Nemac, ni jedan Albanac, Bugarin, Hrvat, Musliman... Niko na personalnom nivou.
No, kad hulje zakuvaju, dal' građanski, dal' rat sa spoljnim dušmaninom - svejedno, ostaje ti da ratuješ po pravilima ratničkog zanata.
Dakle, ili napadaš ili braniš neku čuku, livadu, šumu... Gledaš da ti imaš što manje mrtvih, a oni što više. Ako u tome uspevaš - dobar si zanatlija. Ako ne uspevaš, najebu oni kojima si zapao kao nesposoban komandir/komandant.

Edit:

I još nešto... Postavlja se pitanje morala borbenih jedinica u građanskim ratovima. Da nije baš sve tako kao što ti pišeš, govori činjenica da su jedinice svih zaraćenih strana u građanskom ratu u BiH imale prilično visok borbeni moral. Nije bilo puno kolebljivaca ni na jednoj strani.
krkar krkar 11:54 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Muzički su to bili Pankrti, Lačni Franc i???


Laibach, jebote!!!

Da nisam ovo počeo da lapim?





Doduše postojao je i Videosex ali čisto sumnjam da je ikome prva asocijacija na Anju Rupel bila glazba.



krkar krkar 12:03 24.02.2016

Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Ја сам, брате, те који су станове јефтино откупили у време Слобе (у једном тренутку вредност откупа била као цена паклице цигарета), а да никада нису ни издвајали за њих, схватио као колатералну штету транзиције.


I ja. I ne tražim ništa, ni da se ispravljaju te nepravde, ni one iz 45, ništa.

Ali bih samo voleo da ne moram da slušam ove iz društvenih stanova kako seru da su oni to pošteno kupili/platili/otplatili/preplatili.

Ne moraju ni da kažu "jeste, bili smo sluge režima, ćutali smo, učestvovali smo u velikoj laži, pravili se ludi, išli na partijske sastanke, kenjali deci da ne govore protiv režima, krali alat u fabrici i bežali na lažna bolovanja da okopavamo papriku u zavičaju..." - ali samo da ne seru o svom poštenju, žrtvi, jednakosti, sistemu i koječemu.


Вукадиновића?


Znaš li još nekoga sa tim debilnim imenom?


Вежбај, друже, вежбај!


Jebote, oni su skinuli Broza sa zida i stavili Svetog Savu (dobro, ubijali su i jedan i drugi bez suda i zakona, valjda je to ta moralna vertikala). Ali im Nemanjić malo manji od Maršala a oni u međuvremenu nisu našli za shodno ni zidove da okreče (jebote, u 30 godina da ne okrečiš moraš da budeš bašbaš svinja!) pa im malo proviruje svetlije parče zida oko Rastka, oreol za okvir valjda.
tasadebeli tasadebeli 12:04 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

krkar

Doduše postojao je i Videosex ali čisto sumnjam da je ikome prva asocijacija na Anju Rupel bila glazba.






Ања? Ммммм...

Зато су се и звали Видеосекс.
freehand freehand 12:12 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka


Ne moraju ni da kažu "jeste, bili smo sluge režima, ćutali smo, učestvovali smo u velikoj laži, pravili se ludi, išli na partijske sastanke, kenjali deci da ne govore protiv režima, krali alat u fabrici i bežali na lažna bolovanja da okopavamo papriku u zavičaju..." - ali samo da ne seru o svom poštenju, žrtvi, jednakosti, sistemu i koječemu.

A ako je u porodici dvoje skupilo 70 godina radnog staža, za stambenu izgradnju izdvajali od prvog do poslednjeg radnog dana a niko nikad nije bio u partiji?
I ako je takva bila nadmoćna većina onih koji su stanove dobili kao stanarsko pravo, pa otkupili?
Kao što je, zaista, i bilo?
Inače nikad taj otkup nisam skapirao, ali to je, pretpostavljam bio momenat kad je država uvidela da je sttambeni fond već u derutnom stanju sa tendencijom pogoršanja, a da će održavanje biti skupo kao otrov. Naravno, i keš kakav bilo kao prveenstveni razlog.
tasadebeli tasadebeli 12:13 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Барем да су 2000 марона, него паклица цигарета, бре!


krkar

ali samo da ne seru o svom poštenju, žrtvi, jednakosti, sistemu i koječemu.



"Чувено поштење"... Моја кева (иначе наш домаћи изворник народних пословица и мудрости за којим би и један Вук Караџић жудео) за такве случајеве је говорила:"У младости јебица, у старости светица!"


Znaš li još nekoga sa tim debilnim imenom?





Замисли да мене зову Тасурко...

'Ајде нећемо више, оптужиће нас за политичку некоректност.


a oni u međuvremenu nisu našli za shodno ni zidove da okreče (jebote, u 30 godina da ne okrečiš moraš da budeš bašbaš svinja!) pa im malo proviruje svetlije parče zida oko Rastka, oreol za okvir valjda.


Па кад су маршалове слике биле већег формата од ових потоњих. Имало се, могло се...

А сад за кречење такође пара нема. Појела маца.


EDIT:

freehand

Inače nikad taj otkup nisam skapirao, ali to je, pretpostavljam bio momenat kad je država uvidela da je sttambeni fond već u derutnom stanju sa tendencijom pogoršanja, a da će održavanje biti skupo kao otrov. Naravno, i keš kakav bilo kao prveenstveni razlog.



Како год, али чињеница је да је као последица свега тога на крају произашло да је то био најјачи потез (ако не и једини) овдашњих власти гледе социјалне скрби (хвала преводиоцу Алана Форда) за сопствено становништво у последњих 25-30 година.
krkar krkar 12:19 24.02.2016

Re: Ajmo lekić!

Pa mislim na to da se desilo ovde ono što se desilo sa sudraom vozova u Bavarskoj - imali bismo blog od devetnaest šlajfni u kome bi se bar pet puta pozivalo da nas Nemci okupiraju.


Nema zvaničnog izveštaja I

Nema zvaničnog izveštaja II

Nema zvaničnog izveštaja III


Da su samo ova tri slučaja - a nisu - dovoljno bi bilo da svaki normalan čovek zamoli Nemce da nas okupiraju i zavedu prinudnu upravu i stoku streljaju u jarku pored puta.

Sedi, jedan. Zbog "patriotizma" koji zaglupljuje.


rade.radumilo rade.radumilo 12:20 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Inače nikad taj otkup nisam skapirao, ali to je, pretpostavljam bio momenat kad je država uvidela da je sttambeni fond već u derutnom stanju sa tendencijom pogoršanja, a da će održavanje biti skupo kao otrov. Naravno, i keš kakav bilo kao prveenstveni razlog.


A i ne zaboravi da je to bilo u vreme hiperinflacije. Dobar način da malo zamaješ narod i malo mu uvališ i nešto pozitivno u pljački koju sprovodiš.
freehand freehand 12:26 24.02.2016

Re: Ajmo lekić!

krkar
Pa mislim na to da se desilo ovde ono što se desilo sa sudraom vozova u Bavarskoj - imali bismo blog od devetnaest šlajfni u kome bi se bar pet puta pozivalo da nas Nemci okupiraju.


Nema zvaničnog izveštaja I

Nema zvaničnog izveštaja II

Nema zvaničnog izveštaja III


Da su samo ova tri slučaja - a nisu - dovoljno bi bilo da svaki normalan čovek zamoli Nemce da nas okupiraju i zavedu prinudnu upravu i stoku streljaju u jarku pored puta.

Sedi, jedan. Zbog "patriotizma" koji zaglupljuje.



Da nas kokupiraju da bismo ovo dobili? Hvala, to ni mi ne radimo.


Bavaria train crash: Trains collide head-on in southern Germany

Lionsgate Lionsgate 13:14 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Како год, али чињеница је да је као последица свега тога на крају произашло да је то био најјачи потез (ако не и једини) овдашњих власти гледе социјалне скрби (хвала преводиоцу Алана Форда) за сопствено становништво у последњих 25-30 година.


Kako kome, onome ko je otkupio stan za 500-1000 DEM je drzava posteno pripomogla, onome kome je godinama od plate odbijano za stambeni fond (takvih je bilo vise od onih prvih za 75%) i nije. Mislim da sam negde iscitao da je u Srbiji bilo preko 450 hiljada tih drustvenih stanova koji su bili u Stambenom fondu RS sa ukupnom vrednoscu oko 30 milijardi DEM u 1991-oj. Tu vrednost je Milosevic rasprodao za par stotina miliona DEM tokom otkupa a krediti koju su dizala preduzeca i sama drzava za tu stambenu gradnju su tako propali. To je jedan od glavnih razloga zasto su i upropastene Beobanka, Jugobanka i ostale drzavne banke.
rade.radumilo rade.radumilo 13:48 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Doduše postojao je i Videosex ali čisto sumnjam da je ikome prva asocijacija na Anju Rupel bila glazba.


Bio neki bend, koji je početkom devedesetih imao pesmu "Anja mi te volimo!" ali ne mogu da se setim koji.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 14:07 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Atomski mrav Atomski mrav 14:08 24.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

Bio neki bend, koji je početkom devedesetih imao pesmu "Anja mi te volimo!" ali ne mogu da se setim koji.


Da nisu Goblini? Doduše, pesma se zove "Anja, volim te".



EDIT: http://hot-spot.rs/sr/vesti/story/441/Ko+je+devojka+iz+pesme+%E2%80%9CAnja,+volim+te%E2%80%9D.html
blogovatelj blogovatelj 16:15 24.02.2016

Re: Ajmo lekić!

imali bismo blog od devetnaest šlajfni u kome bi se bar pet puta pozivalo da nas Nemci okupiraju.


I na tom blogu bi na deset mesta pisalo "Srbistan - dijagnoza"
krkar krkar 17:46 24.02.2016

Srbistan - dijagnoza

I na tom blogu bi na deset mesta pisalo "Srbistan - dijagnoza"


I deset je premalo.


tasadebeli tasadebeli 21:53 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Lionsgate



И опет, поред ових цифри које си навео

onome kome je godinama od plate odbijano za stambeni fond (takvih je bilo vise od onih prvih za 75%)


iscitao da je u Srbiji bilo preko 450 hiljada tih drustvenih stanova koji su bili u Stambenom fondu RS sa ukupnom vrednoscu oko 30 milijardi DEM u 1991-oj.



нико други није овде одрадио такву социјалу у последњих четврт века.

Заправо, нико други није одрадио никакву социјалу у последњих четврт века.

(Нећемо ваљда рачунати у социјалу Ђиласове ормариће и бесплатне уџбенике у београдским и само београдским школама?)

А Беобанка, Југобанка и остале су угашене када их се дочепао малиша са гитаром и калашњиковим у рукама да би припустио стране банке у Србију, па тако сада од домаћих банака које вреди споменути имамо само Комерцијалну банку.

Беобанка и Југобанка су од 1991. до 2000. функционисале. Како-тако, али постојале су и функционисале.

А Миросинкиног сина са гитаром/калашњиковим је нама наша револуција дала.

(Он није био Чивнинг стипендиста, а? Али све је одрадио као да јесте... Као да се дружио са Ђелићем, Питићем, Огњеном Прибићевићем,...)



zilikaka zilikaka 22:49 24.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Mislim da sam negde iscitao da je u Srbiji bilo preko 450 hiljada tih drustvenih stanova koji su bili u Stambenom fondu RS sa ukupnom vrednoscu oko 30 milijardi DEM u 1991-oj. Tu vrednost je Milosevic rasprodao za par stotina miliona DEM tokom otkupa a krediti koju su dizala preduzeca i sama drzava za tu stambenu gradnju su tako propali. To je jedan od glavnih razloga zasto su i upropastene Beobanka, Jugobanka i ostale drzavne banke.

Čekaj, to vreme se nekako poklapa sa hiperinflacijom, a nekad krediti nisu bili sa deviznom klauzulom, tako da je i to preduzeće i bilo ko mogao kredit takođe da isplati za tepsiju ribe.
Zato mi nema logike da je otkup saranio te banke.
A otkup?
Kliko se sećam, to je bilo u vreme kad se po svaku cenu izvlačio svaki dinar koji ljudi imaju u šteku.
U kompletu sa tim idu i one piramidalne banke i svašta još.
Dakle, ubeđena sam da je to bio stihijski potez kojim se seku uši i krpi dupe, ne bi li se nešto premostilo, skupilo malo pozitivnih brojanja od već gladnog puka, a i iskoristila prilika da drugovi ozvaniče no što su već inače držali u posedu.

Prost narod je imao priliku da izvuče kolateralnu korist
Lionsgate Lionsgate 08:29 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Čekaj, to vreme se nekako poklapa sa hiperinflacijom, a nekad krediti nisu bili sa deviznom klauzulom, tako da je i to preduzeće i bilo ko mogao kredit takođe da isplati za tepsiju ribe.
Zato mi nema logike da je otkup saranio te banke.
A otkup?
Kliko se sećam, to je bilo u vreme kad se po svaku cenu izvlačio svaki dinar koji ljudi imaju u šteku.
U kompletu sa tim idu i one piramidalne banke i svašta još.
Dakle, ubeđena sam da je to bio stihijski potez kojim se seku uši i krpi dupe, ne bi li se nešto premostilo, skupilo malo pozitivnih brojanja od već gladnog puka, a i iskoristila prilika da drugovi ozvaniče no što su već inače držali u posedu.


Same zgrade u kojima su ti novoizgradjeni stanovi, infrastruktura na koju su prikljucene, termoelektrane koje su izgradjene da bi proizvodile struju za njih, tramvaji koji su razvozili radni narod naseljen u te stanove - sve to je stajalo nekih sholdi. Drustvena preduzeca su se za stambeni fond kreditirala kod pomenutih banaka a banke su opet uzimale kredite kod londonskog ili pariskog kluba. Deo tih inostranih kredita upotrebljenih na standard stanovnistva je ostao Beobanci i kad je hiperinflacija poharala Srbiju. Zbog sankcija Beobanka nije ni mogla da vraca te kredite do 2000-tih pa je jedan od glavnih razloga zasto su nase drzavne banke propale pritisak stranih kreditora i urnisana privreda u drzavi a ne neka teorija zavere kako vec 15 godina skrabaju nasi neuki novinarcici.

Dakle, ubeđena sam da je to bio stihijski potez kojim se seku uši i krpi dupe, ne bi li se nešto premostilo, skupilo malo pozitivnih brojanja od već gladnog puka, a i iskoristila prilika da drugovi ozvaniče no što su već inače držali u posedu.


Nije stihijski, sem gotovog novca koji drzava u vreme sankcija nije mogla na mnogo drugih nacina da namakne sa sebe je skinula veliki teret u vidu odrzavanja stambenog fonda u njenom vlasnistvu. Prebacivanjem vlasnistva na privatna lica prebacila je i brigu oko toga na njih, za primer, nekada je Gradsko stambeno u Beogradu (i svim ostalim gradovima) menjalo i bojlere u drustvenim stanovima, cistilo ulaze i stepenista, popravljalo liftove, prozore, krovove i fasade. Godisnji fond danasnjeg Gradskog stambenog (bez vojnog) je oko 15 miliona eura, a krajem 80-tih je bio i veci ( u DEM). Drzva je imala mrtav kapital u drustvenim stanovima, na strasno osiromaseno stanovnistvo nije realno bilo ocekivati da ce m2 stambenog prostora biti 1000-1500 DEM kada tih pola miliona stanova odjednom ode na trziste pa se islo logikom - daj sta das. Na taj nacin drzava je dosla do 200-300 miliona DEM, plus bonus - skidanje tog silnog stambenog fonda sa redovnog odrzavanja.

Uzgred, slicno je uradjeno i u drugim drzavama ex-YU, a koliko znam i u bivsim socijalistickim drzavama. To je bio jedini nacin da se odrzi socijalni mir.
freehand freehand 08:51 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Same zgrade u kojima su ti novoizgradjeni stanovi, infrastruktura na koju su prikljucene, termoelektrane koje su izgradjene da bi proizvodile struju za njih, tramvaji koji su razvozili radni narod naseljen u te stanove - sve to je stajalo nekih sholdi. Drustvena preduzeca su se za stambeni fond kreditirala kod pomenutih banaka a banke su opet uzimale kredite kod londonskog ili pariskog kluba.

Odakle ti ovo? Preduzeća su imala svoje stambene fondove, iz prihoda. A sve te zgrade pravljene su od građevinskog materijala koji su isto proizvodila neka druga preduzeća, stanove su gradila neka preduzeća koja su tako ostvarivala prihode, ugrađivani su neki rpozori i vrata, neki kablovi, radnici koji su gradili morali su i da jedu nešto što su neki kombinati proizvodili, šine za tramvaje su postavljala neka preduzeća, termoelektrane su pravula neka preduzeća, a i struju je neko plaćao. Ta ideja da je sve plaćano iz kredita koji još nisu ni vraćani je potpuno smešna.
Lionsgate Lionsgate 10:00 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Odakle ti ovo? Preduzeća su imala svoje stambene fondove, iz prihoda. A sve te zgrade pravljene su od građevinskog materijala koji su isto proizvodila neka druga preduzeća, stanove su gradila neka preduzeća koja su tako ostvarivala prihode, ugrađivani su neki rpozori i vrata, neki kablovi, radnici koji su gradili morali su i da jedu nešto što su neki kombinati proizvodili, šine za tramvaje su postavljala neka preduzeća, termoelektrane su pravula neka preduzeća, a i struju je neko plaćao. Ta ideja da je sve plaćano iz kredita koji još nisu ni vraćani je potpuno smešna.


Jeste, tako su Petrohemija, JAT ili MKS koje su progutale ogromne inostrane kredite da bi se pokrilo njihov razvoj i poslovanje imale neki realan pozitivan prihod, vecina drzavnih preduzeca je poslovala na kreditiranje jer je privreda SFRJ bila ekstremno neefikasna, ono sto je valjalo prezivelo je i do danas. JAT kao drzavno preduzece kupi flotu 737 na drzavni kredit, posluje sa 60% popunjenosti i 75% zaposlenih viska a onda podeli 250 stanova godisnje sirom SFRJ. Koja je to finansijska carolija? Prelivanje dugova? Danas se Srbija proziva zbog otpisa dugova Air Serbiji ali da nije toga sutra bi mogli da stave katanac, JAT 80-tih na taj nacin ne samo da je leteo nego je i zaposlenima delio po 250 stanova godisnje.

Nisam ni napisao da je sve to kredirano, opet ne citas sta pise - pise "deo", deo jeste kreditiran a deo kredita, recimo za fabriku cementa, se prelivao u tu nerealno izgradjenu nekretninu. Veliki deo kredita koji je stucan (neposredno ili posredno) u urbanizaciju je otplacen do sloma SFRJ 90-tih ali deo u tim nekretninama je ostao neotplacen. Kroz privatizaciju stambenog fonda drzava se odrekla tog novca, to i jeste poenta cele price.

EDIT.
Na nekom predavanju u Drustvu IT jos u 90-tim je jedan od predavaca ( neko od tadasnjih profesora na GF u Beogradu a ne neki nadobudni novinarcic) je analizirao koliko je drzava Srbija u totalu izgubila privatizacijom stambenog fonda, cifra je bila oko 10 milijardi tadasnjih zvanicnih DEM. Ali ko zna, mozda je on bio budala.
freehand freehand 10:16 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Jeste, tako su Petrohemija, JAT ili MKS koje su progutale ogromne inostrane kredite da bi se pokrilo njihov razvoj i poslovanje imale neki realan pozitivan prihod

Ne mogu o JAT jer ne znam, ali Petrohemija je ogromnim delom građena iz sredstava Azotare, kao njena "treća faza", kako su je u periodu izgradnje i zvali. Krediti su u čitavom svetu uobičajen način finansiranja takvih projekata te tu niša nije sporno. U SFRJ je problem bio što su od nekog momenta, otprilike početkom sedamdesetih, o investicijama počeli da odlučuju lokalni kmetovi što je zajedno sa pravom da se samostalno zadužuju proizvelo nešto što se kasnije zvalo "promašenim investicijama".
Kod Petrohemije ima nekoliko bitnih faktora, ali ono što mogu poudano da kažem jeste da je poslovodstvo te firme već sredinom osamdesetih imalo gotov elaborat o otvaranju petnaestak malih fabrika koje bi polufabrikate iz njene proivzodnje pretvaralo u gotove proizvode time osvajajući nove tehnologije, nova zapošljavanja i zadržavajući velike profite u Jugoslaviji. Rat je bio brži.
A nisu samo komentari na internetu paketi naknadne pameti i malog znanja, užasavajuće je koliko i "naučnih radova" ima koji se ne sastoje ni od čega drugog nego muljanja arbitrarno iz istorijskog i političkog konteksta počupanih podataka.
Lionsgate Lionsgate 10:52 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Nacelno, u SFRJ se vise pocelo trositi od zaradjenog s pocetkom velike urbanizacije gradova ( N.Beograd, N.zagreb, Novo Pancevo ...). Ekstremno mnogo je ulozeno u gradjevinsku industriju, otvarane su fabrike u pratecoj industriji (namestaj, instalacioni materijali, oprema), radjeni su ogromni urabanisticki radovi... a da je pri tome drzava bila u konstantnom minusu u spoljnotrgovinskoj razmei sa svetom. Zato su i uzimani krediti, da se trudbenik iz Petrohemije ili JAT-a udomi u 65m2. Zato je i diploma gradjevinskog fakulteta bila medju najprestiznijima jer je obezbedjivala momentalan posao sa dobrom platom. To se u prostom narodu zove - zivot preko gubera. Za utehu, velika svetska kriza iz prosle decenije je uzrokovana istim razlozima, zivotom preko gubera.

A nisu samo komentari na internetu paketi naknadne pameti i malog znanja, užasavajuće je koliko i "naučnih radova" ima koji se ne sastoje ni od čega drugog nego muljanja arbitrarno iz istorijskog i političkog konteksta počupanih podataka.


Svi vidimo svet svojim ocima, to je nesto sasvim normalno. A onih koji sire zablude je uvek bilo, pojavom interneta sad to moze i Zika sa Pejicevih salasa.
freehand freehand 10:58 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Ekstremno mnogo je ulozeno u gradjevinsku industriju, otvarane su fabrike u pratecoj industriji (namestaj, instalacioni materijali, oprema), radjeni su ogromni urabanisticki radovi... a da je pri tome drzava bila u konstantnom minusu u spoljnotrgovinskoj razmei sa svetom. Zato su i uzimani krediti, da se trudbenik iz Petrohemije ili JAT-a udomi u 65m2. Zato je i diploma gradjevinskog fakulteta bila medju najprestiznijima jer je obezbedjivala momentalan posao sa dobrom platom. To se u prostom narodu zove - zivot preko gubera. Za utehu, velika svetska kriza iz prosle decenije je uzrokovana istim razlozima, zivotom preko gubera.

Građevinska industrija jedan je od najboljih načina da se plasira novac jer se tačno zna koliko se grana zapošljava i kako novac teče tim finansijskim krvotokom, krediti su izvor iz koga se finansira razvoj društva.
Opet, ne može tebi zemlja koja je '45 bila potpuno razorena da bude spoljnotrgovinskom plusu kad pokušavaš da eliminišeš decenijsku zaostalost. To radiš industrijalizacijom i raz+vojem, a ond atu bude mnogo faktora, unutrašnjih i spoljnjih, ekonomskih i političkih. Naftna kriza i petro dolari nisu proizvod jugoslovenskih fantazija, nego svetskih dešavanja.
rade.radumilo rade.radumilo 11:03 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Veliki deo kredita koji je stucan (neposredno ili posredno) u urbanizaciju je otplacen do sloma SFRJ 90-tih ali deo u tim nekretninama je ostao neotplacen.


Recimo da je (preko palca) u celoj SFRJ od 45-e do 1990-e izgrađeno 3 miliona stanova prosečne površine 50kvm, odnosno da je malko ispod polovine stanovništva "udomljeno". Uzeo sam da se četvoročlana porodica do kraja dvadesetog veka računala kao prosečna.
Estimacija: Cena izgradnje stanova po kvm, po nekoj informaciji koju sam imao, bez papirologije, je 2008 bila oko 450€, ajd da kažemo 500USD. Na nekom sajtu sam našao da je 100USD iz 1990. ekvivalentno 167USD iz 2009. godine. Prema tome, cena izgradnje po kvm, može da se uzme da je bila 300USD.
Tako dolazimo do neke ukupne cifre od 45 mlrd. USD, samo za stambenu izgradnju. Obzirom na ukupnu zaduženost SFRJ 1945-1990, nekako se ne slaže ta računica sa tvojom tvrdnjom da je to skoro sve građeno iz kredita, jer je privreda bila neefikasna i nije ostvarivala prihode.
Lionsgate Lionsgate 11:16 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Građevinska industrija jedan je od najboljih načina da se plasira novac jer se tačno zna koliko se grana zapošljava i kako novac teče tim finansijskim krvotokom, krediti su izvor iz koga se finansira razvoj društva.
Opet, ne može tebi zemlja koja je '45 bila potpuno razorena da bude spoljnotrgovinskom plusu kad pokušavaš da eliminišeš decenijsku zaostalost. To radiš industrijalizacijom i raz+vojem, a ond atu bude mnogo faktora, unutrašnjih i spoljnjih, ekonomskih i političkih. Naftna kriza i petro dolari nisu proizvod jugoslovenskih fantazija, nego svetskih dešavanja.


Gradjevinska industrija je pocetak i kraj, na pocetku treba izgraditi bazu za sve (infrastrukturu) a na kraju trudbenik koji radi na visokoj peci ili u redakciji Nin-a treba negde da ode da prespava. Zato i kazem da su 70-80-tih gradjevinski inzenjeri bili najpozeljniji zetovi

Imas par online naucnih radova (ono sto sam ja video) na temu izgradnje SFRJ, od '45-te uradjen je neverovatan preobrazaj dzrave, razorena zemlja je obnovljena, razvijena je bazna privreda, industrijalizacija, ogromna urbanizacija ( znatno je povecan % gradskog stanovnistva), decenijama su bile dvocifrene stope rasta BDP... ali to je ipak bila zatvorena socijalisticka privreda, monopolska i poprilicno iza svetskih tehnoloskih tokova. Yugo je bio vrhunac industrije te drzave i izvozna nada, to sve govori.
svarog svarog 11:23 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka



Ne znam da li su pare spucane samo na stanove ili na uspešne projekte poput železare...
Lionsgate Lionsgate 11:26 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Tako dolazimo do neke ukupne cifre od 45 mlrd. USD, samo za stambenu izgradnju. Obzirom na ukupnu zaduženost SFRJ 1945-1990, nekako se ne slaže ta računica sa tvojom tvrdnjom da je to skoro sve građeno iz kredita, jer je privreda bila neefikasna i nije ostvarivala prihode.


Pogledao si onu rec "deo"? Napisao sam da je dobar deo tih ulaganja u stambenu gradnju otplacen, deo nije otplacen i kroz privatizaciju je ostao na drzavi. Spoljnji dug SFRJ je bio oko 25 mld us$ kad se raspala? Nije sve to potroseno na Obrovac, MKS ili FENI, nije potroseno ni na autoputeve, veci deo je potrosen na standard stanovnistva. A najveca stavka u tom polju je krov nad glavom.

EDIT.
Evo, covek je postavio tabelu rasta spoljnjeg duga SFRJ. Sa porastom standarda u SFRJ, s pocetka 70-tih i dug eksponencijalno raste. Zanimljivo je da su tad bas eksplodirali Beograd, Novi Sad, Zagreb, Split kao gradilista. Top stanogradnje u Beogradu je bio 1985-87, tad je zavrsavano do 15 hiljada stanova na godinu dana.
svarog svarog 11:36 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

From 1971 to 1991, Yugoslavia’s annualized inflation rate was 76%. Only Zaire and Brazil topped that dreadful performance
freehand freehand 12:36 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Imas par online naucnih radova (ono sto sam ja video) na temu izgradnje SFRJ, od '45-te uradjen je neverovatan preobrazaj dzrave, razorena zemlja je obnovljena, razvijena je bazna privreda, industrijalizacija, ogromna urbanizacija ( znatno je povecan % gradskog stanovnistva), decenijama su bile dvocifrene stope rasta BDP... ali to je ipak bila zatvorena socijalisticka privreda, monopolska i poprilicno iza svetskih tehnoloskih tokova. Yugo je bio vrhunac industrije te drzave i izvozna nada, to sve govori.

Sve je ovde lepo rečeno, a to je imalo svoju cenu.
Ta privreda je bila relativno "zatvorena", kao i svaka druga privreda koja hoće da opstane na svetskom tržištu. Na potpunom i apsolutnom otvaranju insistiraju najjači i najrazvijeniji, ali i oni raznoraznim barijerama od kojih su carine samo jedan vid svoju privredu i tržište čuvaju od konkurencije. Samo su idioti sedamdesetih i osamdesetih insistirali na potpunom otvaranju tržišta, kao što i sada možemo da vidimo šta se dešava slabnim privredama koje spuste gaće pa se nađu na brisanom prostoru.
To se i nama sad dešava. Jer sedamdesetih je Jugoslavija kao suverena zemlja sa nekakvom snagom još i mogla da se koliko-toliko gica, danas Srbija skoro da nema izbora.
Lionsgate Lionsgate 12:51 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Na ovo sve sto smo nadrobili imam samo da dodam jednu anegdotu, kad su mi dedu pitali kad se najbolje zivelo, tim 70-tih kad je imao i struju i vodu i TV, odgovorio je da je najbolji zivot bio u kraljevini, tad je imao 30 godina i mogao je svaki dan
mirelarado mirelarado 12:58 25.02.2016

Re: Pošteno plaćeni stanovi od 2000 maraka

Lionsgate
Na ovo sve sto smo nadrobili imam samo da dodam jednu anegdotu, kad su mi dedu pitali kad se najbolje zivelo, tim 70-tih kad je imao i struju i vodu i TV, odgovorio je da je najbolji zivot bio u kraljevini, tad je imao 30 godina i mogao je svaki dan


I tu je deda mudro sažeo činjenicu zbog koje, po mom mišljenju, ne treba polemisati s nečijim uspomenama iz mladosti: naprosto, to je gotovo svakom čoveku najlepši period u životu, kada je sve bilo moguće i kada je mislio da je besmrtan, tako da i spoljašnje okolnosti iz tog doba, sem ako nisu baš katastrofalne, gleda kroz ružičaste naočare.
gedza.73 gedza.73 19:12 25.02.2016

Re: Тко то, у ствари, има "нос" од пола метра?

predatortz
Oficirski posao je zanatski. Imaš brdo, na njemu je neprijatelj. Ti treba da ga potisneš, uz minimalne gubitke. Da li je neprijatelj 'spoljnji' ili 'unutrašnji', nije od nekog značaja sa stanovišta zanata.

-Vi oficiri ste kao kuvari. A hebeš kuvara koji zna da spremi omlet a ne zna poširano jaje.
-Ne razumeš ti to mali.

Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:05 24.02.2016

marksisticki mrsomudi

Sve ok ali da je Lotman marksisticki mrsomud i dosadni marksista.

Steta da nisi uspeo sa doktoratom.
krkar krkar 11:14 24.02.2016

Re: marksisticki mrsomudi

Sve ok ali da je Lotman marksisticki mrsomud i dosadni marksista.


Da ne kopam sad po tekstu i komentarima, naravno da se ta kvalifikacija nije odnosila na Lotmana starijeg (oca, Jurija) - iako za sina mu uopšte nisam siguran (iskreno, ne sećam se više ali mislim da je on naginjao mainstream sovjetskoj teoriji).

A možda je samo nepreciznost površne generalizacije.


Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:58 24.02.2016

Re: marksisticki mrsomudi

Za sina si u pravu - on je objavljivao te dosadne (iako ne nuzno marksisticke) clanke dosta.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:06 24.02.2016

Гејачки

Дрипачки.
Оно -- као пизде друкаре из осамдесетих. Које су дојављивале ко се дрогира, шта ко прича, ко је против другова и слично -- а све то бедно анонимно. Мог су оца, тако, од почетка тог доба па следећих петнаест година шпијали КОСу. Његови "другари". "Пријатељи" из кафана, са седељки, са годишњица славних битака... Анонимно, наравно.

Потпишеш се, брате, па напишеш -- Предраг Брајовић има малу пишу. Или нацрташ ми бркове и велике уши и ту малу пишу.
А не к'о говно.
blogovatelj blogovatelj 21:17 24.02.2016

Re: Гејачки

А не к'о говно.


Mislim da je ovo početak novih nekoliko stotina komentara.
krkar krkar 00:39 25.02.2016

Re: Гејачки

Гејачки


O čemu ti to?

Ili da pitam na čemu si ti to?
blogovatelj blogovatelj 02:03 25.02.2016

Re: Гејачки

Ili da pitam na čemu si ti to?


Pretpostavljam zato što si Krlu nabacio onol'ke uši.
krkar krkar 02:56 25.02.2016

Re: Гејачки

Pretpostavljam zato što si Krlu nabacio onol'ke uši.


Nisam ja. Sam je.

Uz malu pomoć prijatelja.
blogovatelj blogovatelj 07:01 25.02.2016

Re: Гејачки

Nisam ja. Sam je.

Uz malu pomoć prijatelja.


To vidi sa Brajovićem. Predragu je zasmetalo.
narcis narcis 08:19 25.02.2016

Re: Гејачки

mislim da je promašio blog
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:25 25.02.2016

Re: Гејачки

Jebeš ga, vidim da nikom ne smeta?
A baš je duhovito.
Sramno.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:25 25.02.2016

Re: Гејачки

Jebeš ga, vidim da nikom ne smeta?
A baš je duhovito.
Sramno.
narcis narcis 08:35 25.02.2016

Re: Гејачки

Predrag Brajovic
Jebeš ga, vidim da nikom ne smeta?
A baš je duhovito.
Sramno.

NEJASNO, kome i čemu si to uputio
krkar krkar 08:50 25.02.2016

Re: Гејачки

Predrag Brajovic
Jebeš ga, vidim da nikom ne smeta?
A baš je duhovito.
Sramno.


Šta da radimo mi siroti smrtnici kad se Bog lično udostoji da nam se obrati a mi ne razumemo Njegove velike misli?

Treba nam neko uputstvo, da ne padnemo u iskušenje da bogohulno pomislimo da sere.
stopalo stopalo 08:55 25.02.2016

Re: Гејачки

Jebeš ga, vidim da nikom ne smeta?


cekaj, samo da proverim, uvazeni je prvi koga je krkar zapljunuo?

i sad treba svi da se isecemo zbog toga?

ajmo sad bez zajebavanja
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:56 25.02.2016

Re: Гејачки

Da prostiš, jedino uputstvo koju mogu da ti dam jeste -- ne kenjaj.
Lionsgate Lionsgate 09:00 25.02.2016

Re: Гејачки

80-tih koje krkar pominje u Beogradu je postojalo rivalstvo Zlatnog papagaja i Cvetica, u skladu sa muzikom i ekipom koja se okupljala tamo. Sedeli (stajali) su tamo i poznati i nepoznati, meni je nekako Cvetic bio blizi, bio mi je u prolazu od Zelenjaka ka faksu i obrnuto iako su zlatne godine tih kafica vec bile proslost. Medju svim tim ljudima koji su tamo blejali uvek je bilo nekog ko je bio poznat svima, recimo svi smo znali ko je Saper ili Krstic, a pored njih su sedeli neki anonimni likovi kao Tadic ili krkar, ispostavice se

Brajo, pitanje krkarevog (?) umeca u photoshopu nije pitanje za nas blogere, to je pitanje za administraciju ovog bloga - zasto dopustaju vredjanje na privatnom nivou ali ako te secanje sluzi imas i primer onog gej aktiviste koji je ovde svima photosopom kacio usesa i kurcice a da nikad nije sankcionisan.

Krle ovde nije omiljen, uvek je na pogresnoj strani u odnosu na vecinsko raspolozenje a opet anonimnost na webu mnogima daje hrabrost koju nemaju u realnom zivotu. Meni je OK da suprostavimo misljenja ali mi na pamet ne pada da ga vredjam, mozda je to pogresno u danasnjoj Srbiji.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:08 25.02.2016

Re: Гејачки

Ma, znam ja to sve, nego mi je pun kufer ovih internet lavova sa bloga koji na FBu postaju cvrčci.

Mada, ako mi je to neka satisfakcija, oni potvrďuju svaku moju reč koju sam napisao o efektu anonimnosti na internetu.
Lionsgate Lionsgate 09:28 25.02.2016

Re: Гејачки

Mada, ako mi je to neka satisfakcija, oni potvrďuju svaku moju reč koju sam napisao o efektu anonimnosti na internetu.


Anonimnost na blogovima i portalima je sasvim normalna pojava, posecenost je zagarantovana anonimnoscu jer vecina ipak ne zeli da ostavi ime i prezime, cak ti ni FB ili twitter ne garantuju tacnu identifikaciju. Mislim da si to preskocio i da ti je to greska u koracima. Krkar lako moze da se indetifikuje kao Slobodan Milosevic pa ti veruj da je to istina... ili koliko ljudi u Beogradu zna ko je Predrag Brajovic i cime se bavi? Suvise je ovo mesto nevazno u realnom zivotu da bismo se lozili na web koskanja.


predatortz predatortz 09:35 25.02.2016

Re: Гејачки

Ma, znam ja to sve, nego mi je pun kufer ovih internet lavova sa bloga koji na FBu postaju cvrčci.


Mislim da si ovde omašio metu. Ubeđen sam da Krle zna ko je Krki, kao što sam siguran da i Krki zna da mu Krle zna pravi identitet.

Ni jedan od njih dvojice nije mutav, itekako znaju da opauče jezikom - pa nek se ćeraju! Ne vidim što bi se mi tu mešali.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana