Košarka se ponovo uselila u Halu.
Tu sam kao dečak gledao Kiću, Praju, Bobana Petrovića, Arsenija Pešića, Miška Marića, Todorića, Savovića; trener im je bio Reba Ćorković. Kasnije su dolazili Zorkić, Pecarski, Sale Đorđevića, Željko Obradović, Goran Grbović, Danilović, Divac, Paspalj...
Krenimo redom.
Bio sam na debiju Saleta Đorđevića: prvi koš za prvi tim dao je na ulaz na "drugi obruč" protiv Bosne, ako se dobro sećam. Bio sam kada je došao Divac i izašao iz taksija; kao dva čoveka da su izašla, bežali smo sa časova iz "Španca", kasnije iz "Devete", da gledamo kako Zorkić, onako mali, zakucava, ali i kako Danilović, bez izraza lica, satima šutira i šutira i šutira...Gledali smo Paspalja kako naslonjen na zavesu koja je bila iza jednog od koševa, ubacuje zaredom preko table dajući svaki put lopti neku čudnu rotaciju. Sećam se Željka Obradovića i njegovih trojki u visokom luku koje su cepale teške, pomalo sive i široke mrežice. Te mrežice bile su potpuno različite od onih u Pioniru, koje su bile bele i duboke, slične današnjem standardu. U Ciboninoj dvorani bile su kratke pa bi se dešavalo da lopta ispadne nezad ukoliko uleti "baz koske". Sećam se Todorićevog vođenja samo desnom rukom, dok mu je leva mlitavo visila uz telo, asteničnog Miška Marića, Arsenija Pešića čiji smo šut imitirali i Bobana Petrovića čiji šit niko nije mogao da "skine". Ulazili bi krišom kada niko nije imao trening i šutirali kao oni. Možda i nije bilo sasvim tako, ali sećanja mi baš tako kažu.
Zviždali smo smo Dinu Meneginu i padali u histeriju kada je Pecarski zakucavao praveći "špagu". Pitali se šta znači SIMOD na Partizanovim dresovima, gledali Bošu Tanjevića kako vodi Bosnu sa Pešićem, Delibašićem, Benačekom, Hodžićem...Gledali Cibonu sa Draženom koji je mrtav ladan zakucavao iza leđa dok mu je hala skandirala "Dražene majmune"; ružno, ali tako je bilo. Sećam se "aviona" Ace trice, čudne "šajbe" Zorana Čuture i večito nadrkanog Mihovila Nakića. Ciboni je prijala Hala, ali Zvezdi baš i nije.
Za Zvezdu su igrli levoruki Karadžić koji je takođe imao čudnu "šajbu", ali je "ubadao", zatim dobar šuter Aca Nikolić, plej sa brkovima Kovačević, pokojni Boban Guza Janković, Zufer Avdija...
Sećam se i profesora Ace Nikolića koji je uvek sedeo na tribini, a mi smo se gurali da sednemo negde blizu. Sećam se kako je non stop nešto pričao i to uglavnom negativno; ako bi bila bacanja, čuo bih njegov glas: "Maši ga sto posto...". Nekada bi vodili i 20 razlike, a profesor Aca bi širio ruke i govorio nekom nevidljivom sagovorniku: "Ne može tako da se igra. Ne mooožeee."
A oko Nove godine, u Halu bi se uselio mali fudbal. Tu smo gledali "Mungose" koji su bili kao Harlem globtrotersi u malom fudbalu ( čuje da i danas postoje ), ali i prvotimce Partizana i Zvezde...
Sećam se i nekog Tome ciganina ( takav mu bio nadimak, koliko god to bilo politički nekorektno ), koji je prvo prodavao semenke, pa bio redar, pa brisao parket...Posle je prolupao pa je trčao sa sve džogerom pored aut linije i davao intrukcije igračima glumeći trenera.
Onda je Hala pala u zaborav.
Do nedavno.