Ljudska prava| Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Hanojska pauza, 2. deo (Vijetnam)

Snezana Radojicic RSS / 02.03.2016. u 06:34

Svakog dana oko dvanaest, volonterke Dženi, Kler i ja, kao i svi ostali stanovnici u velikoj Tanginoj kući, okupljali smo se na zajedničkom ručku. Izostali bi samo oni koji su imali časove u to vreme. Kuvala je najčešće Tang, a ako je ona bila prezauzeta ili odsutna nekim poslom, zamenjivala ju je Huong, kojoj je pomagala Ngen. Tang je volela da kuva, ali osim te ljubavi, u načinu na koji je preuzimala kuvarsku palicu od druge dve žene čim bi se vratila kući, ili čim bi završila sa intervjuima koji je u radnoj sobi često davala stranim novinarima preko Skajpa, bilo je više od toga. Osim ponosa što dobro kuva – a zaista je bila nenadmašna – bilo je tu nekog samonametnutog moranja, kao obaveza koju je morala da ispuni kao domaćica te kuće.

Za mene je, u toj njenoj revnosti, najbolje bilo oslikano ono o čemu mi je pričala o vijetnamskim ženama i modelu ponašanja kome su učene. Od njih se očekivalo da u kući budu domaćice i majke, a izvan doma, ako su bile zaposlene – poslovne žene. U svim njihovim obavezama, u ulogama koje su preuzimale tokom jednog radnog dana, morale su da budu doterane, ženstvene a, najbitnije, stalno osmehnute i tihe. Na ulicama je bilo veoma teško videti neurednu ženu, čak i kada su izlazile samo u kupovinu. Vijetnamska moda nametnula je stil koji je postao prepoznatljiv i koji nisam srela nigde osim u ovoj zemlji: haljinice kao za devojčice, koje su mi ličile na tinejdžerske školske unifrome, samo što su ove bile u raznim bojama i sa otvorenijim izrezima oko vrata, sa kratkim rukavima ili bez njih. Preko toga, u svežijim danima, oblačile bi strukirane blejzere, ili jaknice sa sitnim cvetnim desenom.

23.jpg

„To je imperativ koji se nameće savremenoj zemlji svuda, i kod nas je tako“, primetila sam u jednom od naših razgovora.

Tang je imala spreman odgovor:

„Jeste, svuda postoji, ali nigde nije toliko izražen kao ovde.“

Prema njenim rečima, žene to nisu toliko radile zbog sebe, zbog toga što su toliko volele da se doteruju, već zbog svojih muškaraca. Ako ne bi bile dovoljno atraktivne, ovi su ih varali i lako ostavljali.

„Kako misliš 'lako ostavljali'? Zbog toga što nisu doterane?“

„Da, ako prestane da mu se sviđa kako izgleda, može da je ostavi. I svi će reći da je imao pravo.“

„A šta je sa decom?“, upitala sam je.

„Ako imaju sina, onda je zaštićena, mnogo teže će je napustiti, ali ako mu se ona više ne dopada, varaće je sa drugima.“

„Zar su vijetnamski muškarci toliko promiskuitetni?“, upitala sam u čudu. Nisam mogla da se oslobodim utiska da deluju nezrelo, kao dečaci i, samim tim, mereno mojim zapadnjačkim merilima, da teško mogu da budu privlačni ženama. Ali, ovde su važila drugačije estetske norme, i vijetnamski muškarci kočoperili su se okolo kao vlasnici sveta. Što, ako je verovati Tang, i jesu bili.

„Jesu, jako su promiskuitetni“, ustvrdila je. „Svi varaju žene i to je društveno prihvatljivo. Zato žena mora stalno da se bori da zadrži pažnju svog muža.“

38.jpg

Pitanje o razlogu njenog razvoda visilo je u vazduhu, ali nisam se usuđivala da prekoračim granicu pristojnosti i zadrem u nešto toliko lično. Ali Tang kao da nije imala problem sa tim.

„Ja sam se razvela zbog toga što me je muž varao. Nisam mu rodila sina, već dve ćerke, i nisam želela više dece. Moja budućnost je bila da mu se pokoravam do kraja života, strepeći kada će me odbaciti i oženiti se drugom, koja će mu roditi sinove“, rekla mi je.

Sve žene, samohrane majke, koje je okupljala oko svoje nevladine ogranizacije imale su ćerke. Nije postojala zvanična statistika o tome, ali Tang je tvrdila da u Vijetnamu nema ni ceo jedan procenat razvedenih žena sa sinovima. U ovom društvu, imati muškog naslednika cenilo se iznad svega. Taj patrijarhalni model podržavali su neki religiozni običaji, koji su tražili muškarce za sve važne ritualne obrede u kući. Čak ni obično paljenje mirišljavih sveća i prinošenje darova u vidu pirinča, voća i pića nisu mogle da obavljaju ni žena ni ćereke, već je, u nedostatku muškaraca, to radio ženin brat ili najbliži muški rođak.

„Najgore je“, tvrdila mi je Tang, „što kad te muž napusti jer mu nisi rodila muškog naslednika, okolina misli da je to učinio sa punim pravom. Ženu sažaljevaju kao da je to njena krivica, pa čak i sramota, dok su za muškarca puni razumevanja. Svako od tih ljudi učinio bi isto.“

Hanoj5-1024x762.jpg

Tangine priče bile su teške, pune nepravde, i katkad bi me toliko potresle, da sam prekidala sa obedom, jer bi mi hrana presela. Neminovno, pitala sam se da možda ne preteruje. Gledala sam mlađahnog Pavena, njenog 'prijatelja sa povlašćenim položajem', kako ga je opisala na Dženino pitanje o njihovom odnosu, i nisam nalazila nijednu potvrdu toga što mi je pričala. Iako je, nesumnjivo, živeo od njenog rada, nisam mogla da ga u sebi svrstam u kategoriju muških 'sponzora', budući da je dorpinosio radu Tangine organizacije kao i svi mi, volonteri. Brinuo se o radu tri škole jezika na tri različite lokacije u gradu, išao je u nabavke, popravljao sam kad se nešto pokvari ili organizovao majstore, razvozio i dovozio nas volontere kad nije bilo dovoljno motora da svako ide posebno. Na sve to, brinuo je o Tanginim ćerkicama kao da su njegova rođena deca. Iako sam u početku bila podozriva, ništa u njegovom odnosu prema njima, u načinu na koji se igrao sa njima, šalio, pričao, kako ih je pripremao za odlazak u školu ili u krevet – u svemu tome nisam našla ni nagoveštaj da mu je mrsko to što radi i da to 'odrađuje' zbog pozicije u kojoj se nalazi. Paven se činio kao dobar momak, koji se prema devojčicama ponašao kao njihov veliki brat.

Tang ga je podržavala u njegovim ličnim ambicijama i talentima. Budući sa sela, Paven je imao velike plantaže kafe na severu. Predano je čitao o uzgajanju, o poboljšanju ukusa i mirisa, o mešavinama, želeći da pokrene proizvodnju posebne vrste kafe. U kući smo bili napitak od zrna sa njegove plantaže i meni se aroma dopadala – bila je jaka i oštra, taman kako sam volela. Ali Paven se nije činio zadovoljnim, nego je istrajno istraživao. Jednom u dve nedelje odlazio bi na sever, da obiđe svoja imanja, i vraćao se sa novom sortom kafe, koju smo potom testirali.

IMG_3712-1024x768.jpg

Podrška koje su to dvoje ljudi davali jedno drugom za ono što su radili, kao i njihovi uzajamni odnosi u kući, jedno prema drugom i prema deci, meni su izgledali kao oličenje uspešne veze i ljubavi zasnovane na poštovanju, bez obzira na njihovu veliku razliku u godinama. Toj razlici se možda mogla pripisati jedino njihova fizička uzdržanost jedno prema drugom u javnosti, mada bi se za to pre mogli optužiti ovdašnji običaji. Kulturološki model Azijaca uglavnom nije odobravao pokazivanje nežnosti između ljubavnika, pa je u Južnoj Aziji, osim možda u metropolama, bilo nemoguće videti da zaljubljeni parovi hodaju zagrljeni ili da se ljube na javnom mestu. (Ali nije bilo ni neobino ni nemoralno da se dva muškarca grle ili drže za ruke, ili da dele isti krevet.) Kako se išlo na severoistok, te slobode bivale su malo veće, pa je tako u Vijetnamu, u Hanoju, po ulicama bilo zagrljenih parova. Nikada nisu hodali tako, ili se ljubili, ali su razmenjivali uzdržane nežnosti kada bi se zaustavili negde na svojim motorićima, kako bi posmatrali neki lep pejzaž ili romantičan zalazak Sunca. Obožavali su da se parkiraju pored jezera i, koristeći sedište motora kao stolicu, sedeli bi zagrljeni, zagledani u vodu, šapućući i smeljuljeći se. Ali nikada nisam videla da su se dvoje javno poljubili.

I van Tangine kuće, prizori koje sam viđala čim bih izašla na ulicu, protivurečili su njenim pričama. Osim romantičnih ljubavnika na obalama hanojskih jezera, posvuda su bili parovi, často sa decom. Vozili su se na motorima, priljubljeni jedno uz drugo, kupovali zajedno u supermarketima ili na uličnim tezgama, a mnoge sam sretala i uveče, u šetnji obalom Crvene reke koja protiče kroz grad. Obraćala sam pažnju i na ponašanje očeva prema deci, vrebajući i najmanji znak grubosti ili nestrpljenja u odnosu prema ćerkama, ali nisam ga primetila. Činilo se da su Vijetnamci dobri supruzi i očevi, posvećeni svojim saputnicama i potomstvu.

IMG_3714-1024x697.jpg

Tang je tvrdila da je to samo naizgled, da je reč o paravanu za javnost. Jedan od tih paravana bila je i proklamovana polna ravnopravnost u zastupljenosti muških i ženskih poslanika u Skupštini.

„Da, ima žena, koliko je zakonski propisano, i čak i prema zapadnim kriterijumima, naša Vlada i sva njena tela ispunjavaju sve odredbe o polnoj ravnopravnosti. Ali u praksi, žene nemaju nikakvu ulogu u odlučivanju, one su samo dekor, farsa“, objasnila mi je.

Neposredno po mom i Dženinom dolasku, još pre nego što smo počele sa našim volonterskim obavezama, Tang nas je sve povela na proslavu vijetnamskog Dana žena, koji se praznuje 20. oktobra. Na taj dan, 1930, osnovana je Ženska unija Vijetnama, sindikat koji se borio za prava žena, i od tada se praznik slavio uz Međunarodni dan žena, 8. marta. Običaj je bio identičan kao i za ovaj drugi praznik: muškarci su ženama poklanjali cveće, obično crvene ruže, i razne druge darove, supruzi su taj dan sve radili po kući, pripremali obed za celu porodicu ili je izvodili napolje na večeru, u većim i boljestojećim firmama žene su dobijale na poklon novčani ček u simboličnom iznosu...

Radi proslave, otišle smo u Dom za osobe sa invaliditetom, na periferiji Hanoja. Nisam najbolje razumela Tanginu vezu sa tom ustanovom, ali pomenula je neku vrstu podrške koju im je pružala, radeći sa ženama koje su tamošnje štićenice. Vožnja do tamo, kroz pirinčana polja i seoski mir prijala je mojim napaćenim ušima, koje nikako nisu mogle da se naviknu na prebučnu vijetnamsku prestonicu.

IMG_0595-836x1024.jpg

U dvorištu ispred dve prizemne, prilično oronule kuće bili su postavljeni stolovi sa hranom, koji su čekali na goste. Žene u kuhinji žurno su pripremale još hrane, dok su muškarci sedeli u glavnoj prostoriji, za dugačkim stolom, u gustom oblaku od dima cigareta, već pripiti. Jedan se drao u mikrofon prateći matricu sa nekom narodnom pesmom, a jačina tona, koji je probijao uši iz ogromnih zvučnika napolju, izgleda da nikome nije smetala. Vijetnamci su bili ludi za karaokama, i neosetljivi na buku, kao i mnogi južnoazijski narodi. Ako se izuzmu ti detalji lokalnog kolorita, sve ostalo za mene je bilo već dobro poznato i viđeno mnogo puta u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Da bismo izbegle da nas već sada, pre početka zvanične ceremonije, posade za njihov sto, pošle smo za jednom mladom ženom u obilazak Doma. U drugoj kući, osim male prostorije pored ulaza, nije bilo zasebnih odaja, već samo jedna velika otvorena prostorija. Uza zid se nalazilo nekoliko čeličnih kreveta, od kojih su neki imali madrace improvizovane od kartona, a umesto ormara, stvari ljudi koji su tu živeli bile su poslagane na hrpe, na podu ili na stolovima kojih je bilo sigurno desetak, kao na nekom skladištu. Sve je bilo toliko prljavo, siromašno i ružno, da smo se zgledale sa izrazima užasa na licima. Čudno je bilo što nismo primetile nijednu osobu sa invaliditetom osim čoveka u onoj glavnoj prostoriji, koji nije mogao da se uspravi, već je hodao vukući se po zemlji uz pomoć ruku.

U dnu prostorije nalazio se prolaz ka drugoj kući, koja se spolja nije videla. U malom dvorištu, na betonu, dve žene su sekle meso. Pored njih motao se pas, dok su dve mačke čučale u blizini spremne da skoče na hranu. I ta slika nehigijenskih uslova u kojima se sprema hrana bila je tipična za južnu Aziju, mada ni posle toliko vremena koje sam ovde provela, nije prestala da mi izaziva mučninu. Bila sam sigurna da moje koleginice volonterke neće ni dotaći hranu, barem ne meso, a i Tangin izraz lica govorio je dovoljno. U njenoj kuhinji, u poređenju sa ovim ovde, higijena je bila na visokom nivou. Pitala sam se kako bi reagovala kada bi videla Dženi i mene u akciji ribanja, koje smo nameravale da preduzmemo, ali smo odusatle bojeći se da je ne povredimo. Za naše pojmove, Tangina kuhinja bila je nedopustivo prljava, sa štrokavim pločicama, ulepljenim vratancima viseće garniture, i podom po kome se prljavština samo razmazivala mokrom krpom nakon obeda. Suđe smo prale redovno i temeljno, koliko je to bilo moguće hladnom vodom, pošto bojiler nije postojao.  Ali osim toga, ništa drugo nije bilo dovoljno čisto. Tang i njene dve štićenice koristile su jednu istu krpu za prikupljanje vode u sudoperi i sa poda, koja se crnila od prljavštine, dok zamazani stolnjak nisu prale danima, već su ga samo istresale od mrvica i hrane na pod, a onda su ovaj brisale. Kasnije, tokom mojih selidbi u Hanoju, otkriću da isti nemar za higijenu manje-više vlada u svim kućama.

IMG_0599-1024x765.jpg

Sunce je bilo u zenitu, pržeći zemlju sa preko trideset stepeni Celzijusa, i unutra se nije moglo disati. Znoj nas je proboijao i kada se ne bismo micale, pa smo čeznutljivo bacale poglede prema onim stolovima napolju, gde su se nalazila dva ogromna ventilatora. Ali kako podneti tolike decibele iz zvučnika, kad smo i ovde, na udaljenosti od možda sto metara od dvorišta, jedva čule jedna drugu.

„Idemo“, rekla je Tang u jednom trenutku, a ja sam se ponadala da je došao kraj našoj poseti. „Idemo za sto unutra, sad će da počne govor“, objasnila je.

Posedale smo okolo, zbijajući se jedna do druge. Uslužni muškarci sa širokim osmesima muvali su se oko nas, zapitkujući nas da li želimo nešto za piće, ali smo sve četiri odbile. Želele smo samo da se što pre završi taj zvanični deo, kako bismo mogle da odemo sa tog mesta.

Oko stola su posedali sve sami muškarci, dok su one žene što su radile po kuhinji donele stolice i smestile se pozadi. Za čelo stola seo je neki funkcioner iz grada, a do njega krupna Vijetnamka u kasnim pedesetim, za koju nam je Tang objasnila da je članica Skupštine. Pre nego što je govor počeo, u prostoriju su ušla dva-tri muškarca sa crvenim karanfilima, koje su razdelili ženama. Nije ih bilo dovoljno za sve, pa je nekoliko radnica ostalo bez cveta. Izgledalo je da su pogođene time, ili je samo meni došlo tužno zbog odnosa prema njima, jer očito ih nisu mnogo uvažavali. Kler je pak bila besna.

IMG_0606.jpg

„Pogledaj ovo! Sve muškarci za stolom a praznik je žena! Mrzim ih!“, šaputala je, a njen ljutiti izraz bio je na ivici plača.

Najpre je govorio muškarac, pa političarka, pa su se rukovali i on joj je predao jedan karanfil. Potom su pozvali onog čoveka što je hodao podupirući se rukama, pa su i njemu dali karanfil. Sv i su dugo tapšali, kezeći se. Neki su ceo događaj snimali pomoću telefona i škljocali selfije pozirajući sa političarkom. Sada je i meni već ozbiljno postalo mučno.

„Krećemo uskoro“, obećala nam je Tang.

Ali morale smo najpre da sednemo za sto napolju, radi posluženja. Dženi i Kler gricnule su po komadić pogače, dok sam ja našla da je lepljivi pirinač odličan; svakako je i pivo koje sam otvorila doprinelo mom apetitu. Tang je stavila neku hranu u svoj tanjir, ali nije jela. Za susednim stolom, gde su posedali svi oni muškarci iz glavne prostorije, nalazio se i tanjir sa jelom za koje su mi žene, što su posluživale, rekle da se zove Tiet Canh – supa od sveže krvi u koju je bila potopljena polusirova džigerica raznih životinja, u ovom slučaju svinja. Setila sam se da sam svojevremeno, na programu Nacionalne geografije, gledala o tom vijetnamskom specijalitetu. Obično se pripremao od pačije krvi i iznutrica, a kuvarsko umeće ogledalo se u tome kako da spreče proces zgrušavanja krvi. U tu svrhu, mešali su je da ribljim uljem, u strogo odmerenoj srazmeri. Na kraju su dodavali sitno seckani kikiriki i razne začinske biljke.

IMG_0603-814x1024.jpg

Dženi nije mogla da sakrije svoje gađenje, Kler me je gledala u neverici dok sam objašnjavala šta sam upamtila iz te emisije, a Tang je, činilo se, bilo malo neprijatno.

„Glupo muško verovanje da će ojačati svoju krv ako popiju sirovu krv nekog drugog stvorenja. To niko više ne jede“, rekla je.

I zaista, niko od gostiju nije se poslužio iz tog tanjira – za sada.

„A zašto samo muškarci i mi sedimo?“, upitla je Kler. Po svemu što sam videla, ona se najteže mirila sa nepravdama prema ženama.

Tang je nemoćno slegnula ramenima.

„Tako je to u Vijetnamu, žene su diskriminisane i na svoj sopstveni praznik“, rekla je rezignirano.

Htela sam da primetim kako situacija nije ništa bolja ni u mojoj zemlji, ali sam shvatila da bi takva primedba značila da negiram veličinu problema neravnopravnosti polova u Vijetnamu. Tang je želela da se njena zemlja meri sa boljima, a ne da se teši time što čak i u Evropi postoje podjednako zaostala društva. Što se mene pak ticalo, trebalo je da se zamislim nad tom svojom pomirenošću, koja se zadovoljavala negativnim poređenjima.



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 07:31 02.03.2016

Samo

Da se upisem.

PS.

Tuzno.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:52 02.03.2016

Re: Samo

blogovatelj


Tuzno.


Ja i dalje nisam sigurna šta je od njenih tvrdnji tačno, jer malo šta od toga možeš da proveriš pukim posmatranjem ljudi na ulicama. Ali svakako da situacija u vijetnamskog društvu po pitanju ravnopravnosti nije dobra.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:59 02.03.2016

Re: Samo

Pa verovatno jednako toliko tačno koliko i kod nas -- kad uporediš vidljive i nevidljive stepene i mere diskriminacije žena, može da te zavara prva slika.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 08:29 02.03.2016

Re: Samo

Predrag Brajovic
Pa verovatno jednako toliko tačno koliko i kod nas -- kad uporediš vidljive i nevidljive stepene i mere diskriminacije žena, može da te zavara prva slika.


Da. Biće da je meni i dalje teško da sve to prihvatim, jer je zaista jako mučno, pa ostavljam ograde kao nadu da možda ipak nije sve tako strašno. Još jedan sindrom kojim bi se trebalo ozbiljnije pozabaviti, kao i onom pomirenošću koja se ispoljava kroz automatsko posezanje za negitivnim poređenjima.
bocvena bocvena 08:48 02.03.2016

Re: Samo

samo da prijavim da je sneža ušla u gimnazije, na časove geografije:)
moja klinka ide u VI beogradsku i kaže mi pre neki dan da je profan geografije ceo čas pričao o nekoj našoj ženi što vozi bicikl po aziji.

tako se društvo menja iznutra.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:00 02.03.2016

Re: Samo

bocvena
samo da prijavim da je sneža ušla u gimnazije, na časove geografije:)
moja klinka ide u VI beogradsku i kaže mi pre neki dan da je profan geografije ceo čas pričao o nekoj našoj ženi što vozi bicikl po aziji.

tako se društvo menja iznutra.



Moja bivša gimnazija! Ceo čas, čoveče! Nadam se da se deca nisu smorila :) veliki pozdrav profi geografije! (ipak dolazim u Srbiju u maju, možda će biti vremena da posetim bivšu gimnaziju, to bi bilo baš dobro)


Pretprošle godine bila sam super ponosna kada su me uvrstili u čak tri zadatka u zbirci iz matematike. Primeri su bili vezani za izračunavanje kilometraže i brzine "Snežinog bicikla", što je super, ne zbog mene, nego zbog toga što će ta deca tako posredno otkriti da postoje i drugi načini za putovanje osim konvencionalnih, kao i druga prevozna sredstva osim audija i lexusa.

Hvala za ovu 'prijavu'

EDIT: evo ga jedan od tih zadataka:
bocvena bocvena 09:10 02.03.2016

Re: Samo

odlična ideja! pazi, možda je i profa neki čitalac ovog bloga ili komentator. moram da istražim:)

možemo u maju da napravimo pravi ogledno/ugledni čas geografije za celu gimnaziju (a može i moja škola, molim?) najbolje se uči na primerima iz realnog života.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:28 02.03.2016

Re: Samo

bocvena
odlična ideja! pazi, možda je i profa neki čitalac ovog bloga ili komentator. moram da istražim:)

možemo u maju da napravimo pravi ogledno/ugledni čas geografije za celu gimnaziju (a može i moja škola, molim?) najbolje se uči na primerima iz realnog života.



Istraži ti to, ja sam tamo išla III i IV godinu, u vreme 'šuvarice', i mislim da nisam imala geografiju (jezički smer, tj. bibliotekarski).

Javim ti se porukom čim definišem planove za dolazak, pošto će biti gomila tribina u Srb i Cro, ali mislim da je sam početak maja, nakon praznika, slobodan, a i jun je free za sada. Mene bi baš radovalo da imam tribinu za klince, msm, sličan se sličnom raduje
bocvena bocvena 09:32 02.03.2016

Re: Samo

kad god tebi odgovara!

(crna snežo, i ja ista ista škola, isti smer, isti fakultet kao ti...ima na kraju da batalim ovaj život malograđanke i sednem i ja na točak!jedino što bih ja motor. )
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:36 02.03.2016

Re: Samo

bocvena
kad god tebi odgovara!

(crna snežo, i ja ista ista škola, isti smer, isti fakultet kao ti...


Još da ustanovimo da smo bile u istom odeljenju, ili makar ista generacija


bocvena
ima na kraju da batalim ovaj život malograđanke i sednem i ja na točak!jedino što bih ja motor. )


Imaš električni bicikl, meni jedan proizvođač iz Cro nudio da to vozim, ali nije mi privlačno. No super je ako ne voliš da se umaraš: uzbrdo ideš na struju, a nizbrdo i po ravnom pedalaš
wilma68 wilma68 09:49 02.03.2016

Re: Samo

Imaš električni bicikl, meni jedan proizvođač iz Cro nudio da to vozim, ali nije mi privlačno. No super je ako ne voliš da se umaraš: uzbrdo ideš na struju, a nizbrdo i po ravnom pedalaš ]


Ču'š, SnJežana, sJediš, a ideš ?!
Zašto nam to tek sada rečeš, jadna ne bila ?!
Moji CG geni vape za sličnim pomagalom.

bocvena bocvena 09:52 02.03.2016

Re: Samo

uzbrdo ideš na struju, a nizbrdo i po ravnom pedalaš

to! mada ja volim svu tu prateću ikonografiju izi rajdera: koža, kosa, muzika, open roud, ali samo do sledeće pumpe:)

ne mogu baš odma' da pokidam sve okove.

srećno na putu!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:56 02.03.2016

Re: Samo

wilma68
Imaš električni bicikl, meni jedan proizvođač iz Cro nudio da to vozim, ali nije mi privlačno. No super je ako ne voliš da se umaraš: uzbrdo ideš na struju, a nizbrdo i po ravnom pedalaš ]


Ču'š, SnJežana, sJediš, a ideš ?!
Zašto nam to tek sada rečeš, jadna ne bila ?!
Moji CG geni vape za sličnim pomagalom.



Da vam kažem, pa svi da odbegnete u svet, nisam blesava
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:12 02.03.2016

Re: Samo

bocvena

srećno na putu!



Hvala!
wilma68 wilma68 10:02 02.03.2016

A sad, ozbiljno

Pročitala sam blog na sajtu, ovde moram da prokomentarišem kako sam se osećala dok sam čitala...a i sad.
Jedna reč - GRČ ( u stomaku, u grudima, u glavi ).

P.S.: u vezi emisija sa NG, već godinama pamtim emisiju o jednom " ordinary English guy " u Sibiru : pukle mu cvike od mraza, zaledila hemijska, šok kako vozači mašu bakljama ispod rezervoara džipova...ali, hrana, sve od konja, uglavnom krvavo...milion izvinjenja udruženjima za zaštitu životinja, jer se oblači u kožu, jer jede krvavice...onda, nadrealna scena, Englez u irvasovoj koži sedi u čučavcu, kroz čije daske fijuče "povetarac" sibirski, i kaže: "Osećam se kao da sam progutao CELOG konja, a on neće da izađe na drugu stranu!"
Joj, a kad je ušao da se kupa u ledenoj vodi, gleda snimak i kaže: "E, dovde se sećam! Posle ne znam ništa." ( ono, 7 dana temperatura 40, ma horor ).
Vožnja sankama sa irvasima, kao "biće kao u božićnim pesmama", ali, vraga - irvas vuče sanke i non stop vrši veliku nuždu, a lik sedi tik ispod repa !!! Leleee, sav uprskan sišao sa sanki...

Hoću reći, naša planeta - Zemlja Čuda.
Eto, posle ovih smejurija, popusti mi malo onaj grč.
Ajd' uzdravlje, odo' da kuvam ručak i slažem tegle džema od kajsije na police u podrumu ( juče skuvala, bile mi zamrznute, jerbo sam i ja štogod putovala, kad su spale sa grana ).

Biće za palačinke u maju, a i za Londonske štangle..njammmiii
blogovatelj blogovatelj 18:30 02.03.2016

Re: A sad, ozbiljno

ali, vraga - irvas vuče sanke i non stop vrši veliku nuždu, a lik sedi tik ispod repa !!! Leleee, sav uprskan sišao sa sanki...


srdjan.pajic srdjan.pajic 17:54 02.03.2016

samo da mahnem

dragim ženama (uključujći i braju i blogiju) na ovom blogu. Ijao kako bih ja olizao ovaj tanjir zakrvavljene jetrice sa kikirikijem, verovatno bi me svi tamo gledali u čudu.

Inače, moj ranije pomenuti drugar, Vijetnamac, redovno svake godine sam odlazi na po mesec dana u Vijetnam, ne vodi sa sobom nikad svoju ženu i decu, i voli onako tipično da se švalerski hvali raskalašnim životom koji tamo vodi tih mesec dana. I totalno se uklapa u ovaj opis koji je Snežana iznela. Ali sa druge strane, jako brine o svojoj ženi i deci ovde, obezbedjeni su sa svih strana, i žive sasvim normalno i pristojno kao bilo koji drugi pripadnici ovdašnjeg sredjnjeg staleža.
blogovatelj blogovatelj 18:33 02.03.2016

Re: samo da mahnem

dragim ženama (uključujći i braju i blogiju)


Au, blogija. To ko stanijina sestra od tetke.

I jao kako bih ja olizao ovaj tanjih zakrvavljene jetrice sa kikirikijem, verovatno bi me svi tamo gledali u čudu.


Pravi si planinski lav.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:02 02.03.2016

Re: samo da mahnem

Au, blogija. To ko stanijina sestra od tetke.


Tačno, zato sam u upotrebio ženski rod kod vas obe, braje i tebe.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:07 02.03.2016

Re: samo da mahnem

srdjan.pajic
dragim ženama (uključujći i braju i blogiju) na ovom blogu. I jao kako bih ja olizao ovaj tanjih zakrvavljene jetrice sa kikirikijem, verovatno bi me svi tamo gledali u čudu.

Inače, moj ranije pomenuti drugar, Vijetnamac, redovno svake godine sam odlazi na po mesec dana u Vijentam, ne vodi sa sobom nikad svoju ženu i decu, i voli onako tipično da se švalerski hvali raskalašnim životom koji tamo vodi tih mesec dana. I totalno se uklapa u ovaj opis koji je Snežana iznela. Ali sa druge strane, jako brine o svojoj ženi i deci ovde, obezbedjeni su sa svih strana, i žive sasvim normalno i pristojno kao bilo koji drugi pripadnik ovdašnjeg sredjnjeg staleža.

Хвала на лепим речима.


Тај пoнижavaјући поглед којим читаве војске civilizacijski usporenih мушкараца гледају на жену једна је од тужнијих чињеница модерног света. Стоgа ми је, често, predmet zamerke ислам али и наша тврдо патријархална средина. Такође, loše se osećam kraj свих оних наступа које жену приказују како ужива у својој неслободи, што је опет, чест "аргумент" бенигног приказа положаја жене у исламу. Као, њима је лепо... jer и саме кажу да им је лепо. Наравно да кажу -- кад за другачије (и боље) не знају.

Последњи инцидент mizoginog типа коd нас је био са istoričarem Предрагом Марковићем, иначе рођеним братом сјајне песникиње и драматуршкиње Милене Марковић Њега је Биљана Србљановић с правом наружила i nazvala pičkopaćenikom:

Neću da budem "dama" kada se javno onaniše nad slikom žene
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:35 02.03.2016

Re: samo da mahnem

Mah, mah, nazad

Tuga je to sa ženama...Na žalost ne samo u Vijetnamu.

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 20:12 02.03.2016

Re: samo da mahnem



Последњи инцидент тог типа коd нас је био са istoričarem Предрагом Марковићем, иначе рођеним братом сјајне песникиње и драматуршкиње Милене Марковић Њега је Биљана Србљановић с правом наружила i nazvala pičkopaćenikom:

Neću da budem "dama" kada se javno onaniše nad slikom žene

Za pocetak suludo je da se dvoje ljudi koji vaze za intelektualce na ovaj nacin prepucavaju.Sta onda oataje za Parove ili Farmu?Ili je sve postalo jedna celina.is

U poslednje vreme prilicno se histerise sa tim sta je sexiisticki ispad, sta nije.Kako smo ranije ziveli kad se na to toliko nije obracala paznja.Prezivesmo nekako.

Reclimo neko starog kova i dalje misli da unizava zensko bice ako joj eksplicitno ponudi sex ( Aj se kre...mo, bice ti lakse) a ne kapira da ova sa druge strane i vestackim noktima je sva srecna, jer u stvari dobija kompliment, iz njenog ugla.

Izmesalo se sve nekako.Istina je negde izmedju...Ovo sto je rekao je kao neka namerna uvreda,da se unizi ta zena kao neko ko je intelektom tu gde jeste, sa druge strane je i kompliment njoj za izgled.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:43 02.03.2016

Re: samo da mahnem

Predrag Brajovic


pičkopaćenikom:

Neću da budem "dama" kada se javno onaniše nad slikom žene



Tek sam sad pročitala i teško je poverovati da je tako primitivno reagovao. Ja sam svojevremeno, mnogo davno, dok smo još bili studenti, poznavala malo drugačijeg Predraga Markovića. Tužno...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:46 02.03.2016

Re: samo da mahnem

Jelica Greganović
Mah, mah, nazad

Tuga je to sa ženama...Na žalost ne samo u Vijetnamu.



Nažalost. Isto je u celoj Južnoj Aziji, osim u Tajlandu, gde je na delu oblik matrijarharta.

Tang mi je pričala i o prodaji Vijetnamki sa severa, koji je jako siromašan, u Kinu. prodaju mlade za 200$.

U Indiji je sigurno najgore, i to je jedan od razloga zašto tamo nisam išla.

Ne znam da li bih imala želudac da odgledam ceo film za koji si postavila trejler.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:49 02.03.2016

Re: samo da mahnem

jednarecfonmoi


Ovo sto je rekao je kao neka namerna uvreda,da se unizi ta zena kao neko ko je intelektom tu gde jeste, sa druge strane je i kompliment njoj za izgled.


Ja ono nikako ne mogu da doživim kao kompliment bilo kojoj ženi.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 21:58 02.03.2016

Re: samo da mahnem

Snezana Radojicic
jednarecfonmoi


Ovo sto je rekao je kao neka namerna uvreda,da se unizi ta zena kao neko ko je intelektom tu gde jeste, sa druge strane je i kompliment njoj za izgled.


Ja ono nikako ne mogu da doživim kao kompliment bilo kojoj ženi, čak ni hipotetički.


Snezana, pomislila sam i kad sam napisala to da se neces sloziti, ali htedoh da napisem.

Sta da radim, ja vidim to i ovako.Nije joj rekao da je rugoba, bubuljicava, rosava, nije rekao ni da je porno zvezda iz okoline Ekonomskog faxa.

Aj pogledacu opet kako je tacno rekao...za oci ..i da ga privlace takve zene.On jeste to uradio da je unizi vrv, ali ipak prema nekom mom vidjenju, nesvesno joj rekao i da dobro izgleda.

Meni je on bio simpatican, jel on bese pobedio u Kviskoteci, nekad davno?Meni je gore sto se nastavljao dalje, al moram opet da procitam, zaboravila sam odmah.


blogovatelj blogovatelj 00:27 03.03.2016

Re: samo da mahnem

Стоgа ми је, често, predmet zamerke ислам

Последњи инцидент mizoginog типа коd нас је био са istoričarem Предрагом Марковићем

Њега је Биљана Србљановић с правом наружила i nazvala pičkopaćenikom:


U cemu je fora sa izmesanom cirilicom i latinicom? To neka nova moda?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:15 03.03.2016

Re: samo da mahnem

jednarecfonmoi

On jeste to uradio da je unizi vrv, ali ipak prema nekom mom vidjenju, nesvesno joj rekao i da dobro izgleda.



Pa šta je to nego seksizam? Ti si dobra p.... ali si glupa ko k.... - to joj je rekao.

Nije problem u tome da li se mi slažemo, nego da li obe, kao žene, prepoznajemo diskriminaciju. Problem je ako pametna, obrazovana žena, koja koristi internet u svakodnevnoj komunikaciji ne uočava očigledan seksizam u prostačkoj izjavi koja je data javno, za medije. Šta onda ostaje onim manje pametnim i manje obrazovanim koje ne znaju ni da uključe kompjuter? Ko će njih da osvesti?
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 04:17 03.03.2016

Re: samo da mahnem

Snezana Radojicic
jednarecfonmoi

On jeste to uradio da je unizi vrv, ali ipak prema nekom mom vidjenju, nesvesno joj rekao i da dobro izgleda.



Pa šta je to nego seksizam? Ti si dobra p.... ali si glupa ko k.... - to joj je rekao.

Nije problem u tome da li se mi slažemo, nego da li obe, kao žene, prepoznajemo diskriminaciju. Problem je ako pametna, obrazovana žena, koja koristi internet u svakodnevnoj komunikaciji ne uočava očigledan seksizam u prostačkoj izjavi koja je data javno, za medije. Šta onda ostaje onim manje pametnim i manje obrazovanim koje ne znaju ni da uključe kompjuter? Ko će njih da osvesti?


Ajde onda i ja plasticno.

Nigde ne rekoh da se ovo ne smatra diskriminacijom u poslednje vreme i da to ne razumem.Smatram da je ta prica oko seksizma malo prenaduvana.

Koriscenje interneta ne znaci mnogo u pokazatelju necijeg obrazovanja, sem ako pravimo poredjenja u odnosu na skroz nepismene ljude.

Samo mislim sledece da je ovo gora uvreda: Kravo ruzna nikakva, pogledaj na sta licis, jos si i glupa kao noc.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:33 03.03.2016

Re: samo da mahnem

jednarecfonmoi


Nigde ne rekoh da se ovo ne smatra diskriminacijom u poslednje vreme i da to ne razumem.Smatram da je ta prica oko seksizma malo prenaduvana.


Samo mislim sledece da je ovo gora uvreda: Kravo ruzna nikakva, pogledaj na sta licis, jos si i glupa kao noc.


Slažem se da je to postalo prilično osetljivo pitanje, ali je i normalno nakon svih vekova prećutkivanja i mirenja sa tom pojavom. S vremenom, vratiće se to u normalu.

Poređenje po negativnom nije dobro. Ja o tome i govorim u ovom blogu. Sebe sam uhvatila u tome više puta dok nisam osvestila da je upravo to pogubno: ako zaključuješ kako je moglo da bude još gore (u mom slučaju, zaključak je bio: pa ni kod nas, iako smo u Evropi, nije mnogo bolje), uzpadaš u zamku. A upadaš zato što nisi dovoljno osvešćena po tom pitanju.

Pitanje nije šta je gore mogao da joj kaže, nego kako je uopšte smeo da joj se obrati na takav način. Pazi, to nije privatna šala među prijateljima, u intimnom krugu; Peđa je čovek sa kredibilitetom, izuzetno obrazovan i pametan, a ja ga se sećam i kao veoma lepo vaspitanog. Ako se takav jedan čovek javno izruguje jednoj ženi, po bilo kom osnovu koji nije vezan isključivo za njene sposobnosti na poslu koji obavlja, nego negirajući njih, favorizuje njen seksipil, to je u najmanju ruku nepristojno. Čim se osvrneš na nečiji fizički izgled, koristeći to kao argument u diskfalifikaciji, ti si uvredio tu osobu. A ako je ona ženskog pola, ti si automatski upao u seksizam.
tess tess 07:48 03.03.2016

Re: samo da mahnem

Последњи инцидент mizoginog типа коd нас је био са istoričarem Предрагом Марковићем, иначе рођеним братом сјајне песникиње и драматуршкиње Милене Марковић Њега је Биљана Србљановић с правом наружила i nazvala pičkopaćenikom:

Herr Marković se zgodno namjestio Frau Srbljanović.

Koliko je besmisleno stati u odbranu ministrice jedne zemlje, pa još sexi. Razmišljam. I kako neko postaje ministrica ako ne zna da se odbrani, šta već? Nije ona domaćica - sa demode hidžabom - u Novom Pazaru. (ovo je sarkazam, samo kažem) Ne, ozbiljno. Zamišljam kako u Austriji dramaturškinja srčano istupa (nastupa) u ime neke političarke, a ova se još ni ne oglasi, hm, ispala bi budala u društvu. I nije da ovde nema pervetita i erotomana u muškim fino skrojenim Armani odijelima. Kad smo već kod civilizovanih vrijednosti.

Ako pitate mene, ne bi me uvrijedio Peđa Marković, pametnije bi mu bilo da nije iskren da ga slabosti ne koštaju, :). I Milena Marković je i dalje sjajna pjesnikinja, uprkos bratu džukcu napasniku dama po Krugu Dvojke.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 10:34 03.03.2016

Re: samo da mahnem

Snezana Radojicic
jednarecfonmoi


Nigde ne rekoh da se ovo ne smatra diskriminacijom u poslednje vreme i da to ne razumem.Smatram da je ta prica oko seksizma malo prenaduvana.


Samo mislim sledece da je ovo gora uvreda: Kravo ruzna nikakva, pogledaj na sta licis, jos si i glupa kao noc.


Slažem se da je to postalo prilično osetljivo pitanje, ali je i normalno nakon svih vekova prećutkivanja i mirenja sa tom pojavom. S vremenom, vratiće se to u normalu.

Poređenje po negativnom nije dobro. Ja o tome i govorim u ovom blogu. Sebe sam uhvatila u tome više puta dok nisam osvestila da je upravo to pogubno: ako zaključuješ kako je moglo da bude još gore (u mom slučaju, zaključak je bio: pa ni kod nas, iako smo u Evropi, nije mnogo bolje), uzpadaš u zamku. A upadaš zato što nisi dovoljno osvešćena po tom pitanju.

Pitanje nije šta je gore mogao da joj kaže, nego kako je uopšte smeo da joj se obrati na takav način. Pazi, to nije privatna šala među prijateljima, u intimnom krugu; Peđa je čovek sa kredibilitetom, izuzetno obrazovan i pametan, a ja ga se sećam i kao veoma lepo vaspitanog. Ako se takav jedan čovek javno izruguje jednoj ženi, po bilo kom osnovu koji nije vezan isključivo za njene sposobnosti na poslu koji obavlja, nego negirajući njih, favorizuje njen seksipil, to je u najmanju ruku nepristojno. Čim se osvrneš na nečiji fizički izgled, koristeći to kao argument u diskfalifikaciji, ti si uvredio tu osobu. A ako je ona ženskog pola, ti si automatski upao u seksizam.



Sve to ja kapiram dobro,i nigde ne rekoh da je ok da on kao neko sa kredibilitetom tako govori.kazem ti, meni je veci uzas ono kasnije prepucavanje sa madame biljanom, kao na pijaci.poenta mi je da su preterali sa seksizmom i dramom oko toga.

poredicu opet po negativnom, ali da bi dosli do nekog pomaka.vise bih volela da cesce citam o tome kojim mehanizmima se sprecava nasilje nad zenama,zivotinjama,decom.uzasnih prica ima, nazalost.ako nekog uvedim sto stavih sve u isti kos, ma bre, hocu ovako da napisem, mrzi me da toliko piskaram sad i odvajam.kome se ne svidja, i jos se i uvredi, slobodno nek ne cita.

e u tom segmentu je potrebna "drama" a ovo sa seksizmom, ok, nije nam potreban, zasluzuje opomenu, ali ne i toliko medijske paznje.
tadejus tadejus 13:19 04.03.2016

Re: samo da mahnem

Snezana Radojicic

U Indiji je sigurno najgore, i to je jedan od razloga zašto tamo nisam išla..


nisi išla u smislu da se bojiš ili u smislu da se solidarišeš?
jer oni prema bijelim ženama imaju odnos strahopoštovanja..
istina ja sam bila samo na sjeveru ali je to zaista za nepovjerovati do koje mjere to strahopoštovanje ide..
bukvalno se okupe kao oko kipa i gledaju a niko ne smije da priđe a pogotovo ne da dodirne..
jeste fakat i da sam ja za glavu viša od najvišeg muškarca kog sretoh al opet, taj kolonijalni duh je tamo još uvijek veoma živ..
na sjeveru bar..
čitam da je u Bombaju stvar malo drugačija
G.Cross G.Cross 22:10 02.03.2016

Ah Vijetnam

Ah Vijetnam,

Jedna najlepsih zemalja u kojima sam bio.

Prvi put u Sajgonu i oni siroki bulevari i nepregledna masa mopeda koji jure naizgled haoticno niz onih 5-6 traka i ja pitam policajca kako da predjem ulicu a on kaze samo idi pravo i ne menjaj brzinu i pravac kretanja. I ja zaronim u tu masu mopeda i samo idem pravo I mopedi sisaju oko mene na par centimetara I niko da me dodirne. Skoro kao improvizacija u muzici gde sve izgleda nepredvidivo ali svako oseca onog drugog.

Obicno sam leteo iz Sajgona u Kinu, Peking ili Guandzo.
Neverovatna razlika izmedju "mekanih" Vijetnamaca I vecno nadrkanih arogantnih Kineza.


Ja sam se uvek pitao kako je tako fini narod kao Vijetnamci uspeo da ratuje u pola veka sa svim velikim starim I novim svetskim silama i manje vise uvek izasao kao pobednik.
Izgledaju "meki" ,Ali mora da su jako tvrdi I beskompromisni cak I tvrdji toga.


Snezo, ja sam bio tamo vise puta ali po par dana, jel me osecaj vara, je li to deo onoga o cemu pricas u ovom postu?
blogovatelj blogovatelj 00:30 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam


Prvi put u Sajgonu i oni siroki bulevari i nepregledna masa mopeda koji jure naizgled haoticno niz onih 5-6 traka i ja pitam policajca kako da predjem ulicu


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:11 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

G.Cross

Ja sam se uvek pitao kako je tako fini narod kao Vijetnamci uspeo da ratuje u pola veka sa svim velikim starim I novim svetskim silama i manje vise uvek izasao kao pobednik.
Izgledaju "meki" ,Ali mora da su jako tvrdi I beskompromisni cak I tvrdji toga.


Snezo, ja sam bio tamo vise puta ali po par dana, jel me osecaj vara, je li to deo onoga o cemu pricas u ovom postu?



Ne znam na šta tačno misliš. U nekom od narednih postova pričaću o tom ludačkom saobraćaju u Vijetnamu, koji, po meni, najbolje oslikava karakter Vijetnamaca.
G.Cross G.Cross 10:04 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

Snezana Radojicic
G.Cross

Ja sam se uvek pitao kako je tako fini narod kao Vijetnamci uspeo da ratuje u pola veka sa svim velikim starim I novim svetskim silama i manje vise uvek izasao kao pobednik.
Izgledaju "meki" ,Ali mora da su jako tvrdi I beskompromisni cak I tvrdji toga.


Snezo, ja sam bio tamo vise puta ali po par dana, jel me osecaj vara, je li to deo onoga o cemu pricas u ovom postu?



Ne znam na šta tačno misliš. U nekom od narednih postova pričaću o tom ludačkom saobraćaju u Vijetnamu, koji, po meni, najbolje oslikava karakter Vijetnamaca.


Cekam post o saobracaju u Vijetnmu :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:59 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

G.Cross


Cekam post o saobracaju u Vijetnmu :)


Naredni će biti o tome
Moj je zaključak da ako hoćeš da skapiraš Vijetnamce i kako je moguće da su pobedili i Amere i Francuze, samo izađi na ulicu Sajgona ili Hanoja i probaj da je prđeš ili da se uključiš u saobraćaj - i sve ćeš skapirati. Jedan moj poznanik je dobio ovakav savet za prelaženje ulice: Samo zažmuriš i - svi te promaše
mirelarado mirelarado 15:21 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

Moj je zaključak da ako hoćeš da skapiraš Vijetnamce i kako je moguće da su pobedili i Amere i Francuze, samo izađi na ulicu Sajgona ili Hanoja i probaj da je prđeš ili da se uključiš u saobraćaj - i sve ćeš skapirati. Jedan moj poznanik je dobio ovakav savet za prelaženje ulice: Samo zažmuriš i - svi te promaše




Можеш и у Напуљ да свратиш... Ко је из напуљског саобраћаја извукао живу главу (било да је пешак, или да управља било којим возилом), може слободно да се хвали да је рођен под срећном звездом. :)
blogovatelj blogovatelj 18:26 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

Можеш и у Напуљ да свратиш...


I bre, ima takvih mesta na ovom lepom belom svetu koliko hoćeš.
Stambol, Šri Lanka, Manila, Kazablanka... Dopunite sami.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:59 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam

blogovatelj
Можеш и у Напуљ да свратиш...


I bre, ima takvih mesta na ovom lepom belom svetu koliko hoćeš.
Stambol, Šri Lanka, Manila, Kazablanka... Dopunite sami.


NYC ne zaostaje mnogo.

Nego, jel se sećaš onog vica - leže dva Crnogorca pored autoputa, neka je onaj kojim se ređe ide, od Žabljaka do Herceg Novog. Prođe neko vreme, i pored njih prozuji limuzina. Leže oni još pola sata, i jedan će Crnogorac: "A, viđu ga, bemve!". Prođe još pola sata u tišini, i drugi Crnogorac odgovara: "A ne, no je mercedes...". Ponovo tries' minuta tišine, i prvi Crnogorac odvrati: "A, viđu, nećemo se valjda oko toga raspravljat'".
wilma68 wilma68 22:17 03.03.2016

Re: Ah Vijetnam


... Kairo...
tadejus tadejus 13:21 04.03.2016

Re: Ah Vijetnam

Snezana Radojicic

Samo zažmuriš i - svi te promaše



fakat, ja sam u početku uz negledanje još i vrištala.. nije da je to ikoga imalo potreslo..
49 41 49 41 20:12 03.03.2016

Njujorchani

Dovikuju se iz sveg glasa dva njujorchana, preko visespratnih petlji autoputeva.

Halooo, kako da dodjem na tu stranu autoputeva gde si ti?
- Nemam pojma!
Kako si ti presao tamo?
Ja sam se rodio s ove strane, nikad nisam bio na drugoj strani.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana