Gost autor

O ljudima i životinjama

mikele9 RSS / 19.03.2016. u 18:28

Gost autor Kosta Babić

Sećam se mog banatskog jazavičara Bobija.Mnogo me je voleo a ja sam bio klinac i još više voleo njega.Mada nisam voleo kad odem da kakim u bašti (jer me mrzelo da odem u WC).Onda se on odnekud stvori i prvo lizne moju kaku pa onda mene po licu.Sve sam mu oprostio jer, on je bio moj najbolji drug.Bobija sam poslednji put video naduvenog i iskeženog kako leži otrovan na izoranoj zemlji te iste bašte.
Veliki broj životinja ne želi da živi sa ljudima.Nikad nisu pristale da budu ono što mi zovemo DOMAĆIM životinjama.Ne žele da žive u kavezima ,cene svoju slobodu,ne razmnožavaju se u zarobljeništvu.
Psi i mačke su pristale da žive sa ljudima..U njihovom genetskom resursu ne postoji strah od ljudi.Najčešče su zadovoljne mrvicama sa ljudske trpeze.A opet su tu uz nas.Životinje svakako imaju rudimentarna osećanja ali ipak osećanja.Zbliže se sa nama,uvuku nam se pod kožu.Ili je to samo naša projekcija sveta u kom živimo?Naš veliki ego u kome glumimo Boga?
Posle Bobija dugo nisam imao druga i najboljeg prijatelja,sve dok nam neko nije doneo figuricu konja. Minijaturu.Moja majka ga je smestila u vitrinu dnevne sobe.Za mene je bio stvaran,veliki i lep.Možda sam u svojoj dečijoj glavi znao da on ne može da umre jer je od porcelana.Često sam ga donosio na moj jastuk.Spavali smo zajedno.Sve dok ga ja nisam ispustio vraćajući ga na njegovo mesto u vitrini.Danima sam plakao.
Sećam se vremena kad smo stanovali u prizemnom učiteljskom stanu sa velikim dvorištem.Jednom prilikom kroz otvorena vrata ušetalo je jedno simpatično crno mače.Gledalo me svojim krupnim okicama,mazilo se o moje noge ne propuštajuću da prevuče i rep preko mojih pantalona.Bože kako mačke znaju da se šlihtaju. Otvorio sam frižider i našao mu nešto za klopu.Nije ni pomirisao samo je išao zamnom.Te večeri spavao je na mom jastuku pored moje glave zadovoljno predući. Keva ga je obično iz predostrožnosti uveče izbacivala u dvorište da obavi ono što se obaviti mora a onda ga u praskozorje opet puštala u kuću da se ugnjezdi kao krzneni rajf oko moje glave.Posle par meseci o osvit jedne maglovite zore čulo se uporno mjaukanje pred ulaznim vratima.Keva je samo otvorila ulazna vrata i vrata moje sobe da bi mačak mogao da se smesti na svoje uobičajeno mesto na mom jastuku.Polu probuđen osetio sam da nešto malo i crno drhti pored moje glave.Otvorio sam oči i video miša kako u samrtnom ropcu drhti na mom jastuku.Mačak je i dalje mirno ležao.Dok sam pridizao glavu miš je iznenada skočio i počeo da beži po sobi.Ja sam ustao i onako u pižami počeo da ga jurim. Probudila se i keva i ušla u sobu.Pomerali smo krevete, ormane i ostali sitan kućni inventar ali nije vredelo.Miš je i dalje bio nedostupan organima gonjenja.Posle nekog vremena mačak se podigao sa mog jastuka i gracioznim korakom krenuo ka maloj štetočini.Mislim da nije prošlo ni minut a miš je slomljene kičme visio sa jedne i druge strane mačkovih usta.Keva ga je sa sve mišom u ustima izbacila u dvorište.
Moj lepi mačak je od tada sve ređe dolazio u našu kuću.
Mislim da je bio uvređen.
Tada nisam shvatao da je on doneo svoj plen i posvetio ga meni.Nisam znao koliko je ponosan i koliko mu to znači,jer, ja sam mu bio najbolji drug.Trebalo je samo da prihvatim dar i dovršim tog jebenig miša.
Nisam znao da miševi znaju da glume kliničku smrt,ali i mačke znaju za tu prevaru.Mislim da mi to nikad nije oprostio.Kad bih znao da je živ ja bih mu se izvinio ali miša ne hih mogao da ubijem.Takav sam šta mogu.
Jednom prilikom,moj otac je doneo u našu novu kuću,malo belo prasence staro tek nekoliko nedelja. Radoznalo, umiljato, nezaštićeno.Boje kože kao naša samo sa svilenkastim svetlim dlačicama.Bez straha je prilazilo ljudima i radoznalo ih njuškalo.
Moja majka ga je odmah zavolela.Od negde je iskopala flašicu i cuclu.Zadovoljno je coktalo dok su mu se niz obraze slivali ostatci mleka.Prasence je lepo napredovalo. Ispostavilo se da je devojčica.Dobila je ime.Milica.
Ja sam se tada bavio svojom umetnšću,svojim fakultetom svojim projektima.Prasence je raslo i izraslo u predivnu krmačicu koja je jedva čekala da je moja majka dodirne.Istog momenta bi legla na leđa i čekala da je keva pomazi po stomaku.Za to vreme je zadovoljno groktala .
Meni nije dozvoljavala da je pomazim ni po leđima a kamoli po stomaku.Kad bi joj donosio hranu čekala je da se udaljim na pristojnu razdaljinu pa tek onda počinjala da jede.Mada, moram priznati da ni mog oca nije naročito respektovala. Još gore je bilo kad su joj proradili hormoni.Puštala je samo majku da je hrani i mazi,otac i ja nismo smeli da uđemo u obor. Posle nekog vremena,kad su hormoni uradili svoje,bilo je jasno da joj valja naći đuvegiju.Otac je u selu lako našao "momka" za nju.Znali smo i datum kad će početi da se prasi.Sve je teže nosila sad već dobro napregnuti stomak.Kako se datum približavao majka joj je svakog dana donosila novu i čistu slamu i prostirala po podu staje.Međutim dan pre prašenja majka je dobila tahikardije i zaglavila bolnicu.Otac i ja smo napravili mali ratni savet u vezi očekivanog događaja.Ja sam zagrejao garažu,jer je napolju već bilo prohladno,spremio korpu pletenu od pruća i iznutra je obložio najpre slamom a zatim i čistim krpama za prihvat prasića.To je bio naš bebi inkubator koji je imao zadatak da zadrži toplotu i drži ih na okupu.Računali smo da će ih biti pet do šest komada.Onda mi je otac-očinskim glasom, objasnio da ću ja morati da idem u staju po prasiće i to kako se koje oprasi.Na vrata prostorije u kojoj je trebalo da se odigra porođaj,učvrstili smo oblice do visine oko 60 samtimetra koje ja mogu da preskočim ali ne i ona.Za to vreme bila je potpuno nezainteresovana za naše aktivnosti.Nismo dugo čekali a prvo prasence je došlo na ovaj svet. Preskočio sam oblice i pošao po prase.Bilo je obmotano nečim što je mene najviše potsećalo na najlon kesu ali malo sluzavu.Ćale mi je još ranije rekao da to treba što pre da skinem,uhvatim ga za zadnje noge i šljapnem po guzi,da dođe do vazduha.To je bilo bar u teoriji.U praksi je bilo malo drukčije.Kad je prasence došlo do vazduha automatski je počelo da skviči.140 kilograma žive vage skočilo je na noge i jurnulo na mene u želji da me rastrgne i oslobodi svoje prasence koje je bilo u mom naručju.Brzinom metka i veštinom zeca koga jure svi lovci ovog sveta preskočio sam tih 60santimetra a mogao sam i dvaput više i dokopao se tople garaže.Stavio sam ga u pletenu korpu,dobro ukrio i otišao po sledeće.I tako dvanaest puta. Korpa se napunila i prepunila prasićima. Kad se porođaj završio odneo sam joj poveću zdelu čiste i hladne vode. Ali moj otac je imao još iznenađenja za mene.Trebalo je da im isečem vrhove,kao iglice oštrih očnjaka,kojima bi mogli da rasparaju vime i tako prouzrokuju mastitis ili zapaljenje mlečne žlezde.Ne treba ni da pričam da su se dernjali kao ludi,mada ih to nije ništa bolelo.Na svaki vrisak ona je kidisala i očajnički pokušavala da probije barijeru na vratima.Ostalo je samo da male bele prasiće koji su već postajali živahni,odnesem na prvi podoj.Plašio sam se da ne legne na neko i ugnječi ga,ali nisam imao hrabrosti da ulazim unutra.Nežno sam spustio korpu na slamu pažljivo je nakrivio.Ona je legla a oni su kao stampedo navalili.Svako je našao svoju sisu,posle toga u prostoriji se čulo zadovoljno groktanje i coktanje.Posle par dana majka se vratila iz bolnice.Prvo je otišla da vidi njenu Milicu i prasiće.Kad bi uzela u ruke neko prase ono bi ispustilo samo tiho grok,više kao pozdrav,a krmača je bez straha gledala.Ocu i meni je bilo jasno da se šunke nećemo najesti.Odlučili su da je prodaju zajedno sa prasićima.Jednog dana došli su neki ljudi i sve ih stavili na prikolicu.Keva je tog dana na par sati zbrisala iz kuće.Pretpostavljam da nije mogla da izdrži pogled njene Milice,pogled iz koga bi mogla da pročita pitanje;zašto si pustila da me odvedu?
Najveći genocid nad životinjama ljudi su napravili nad svinjama.Čak je i ime "svinja", dobilo vrlo pogrdno značenje.Da li ljudi tako pokušavaju da minimalizuju svoj zločin prema ovim životinjama?Zašto one nemaju strah od ljudi?Znaju li kakva ih sudbina čeka?
Kosta Babić



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 15:23 20.03.2016

...

Ove četri preporuke su ti sigurno dali vegetarijanci?

A jesi li primetio kako su svinje čiste životinje, ako ih čovek ne zagadi nesavesnim držanjem? Čim ispadne iz majke, tek rođeno prase njuška i traži mesto gde majka vrši nuždu pa ode tamo i obavi šta ima da ne prlja postelju što im majka namesti pred prašenje? I kako ona savesno prevrće slamu da bude prozračna i čista da deca imaju gde da legnu....i kako pazi da koje ne nagazi? Znam kako su svinje pametne.

Opet, ja se ne odričem mesa. Da lovim ne umem, zato sam gajila i pile i kokošku i krmaču i prasiće, jagnje i jare... sve svoje da imam.....domaće životinje su zato tu?

Ili da se pitamo kakva osećanja imaju ribe, rakovi, školjke, kokoške kada im oduzmemo jaja iz kojih bi izlegle svoje mlade...a bogami.... botaničari dokazuju da i biljke imaju dušu?
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:11 20.03.2016

.....

Dva svinjska bloga u dva dana :)
Lepo.
mariopan mariopan 19:44 20.03.2016

Re: .....

hoochie coochie man
Dva svinjska bloga u dva dana :)
Lepo.

Primetila i ja...jelda da je to malo čudno.

zemljanin zemljanin 19:47 20.03.2016

Re: .....

hoochie coochie man
Dva svinjska bloga u dva dana :)
Lepo.

ovo je veše mleveno mešano ... od svega pomalo, to beduini najbolje kombinuju

svinja ima mnoge pozitivne karakteristike ali je konstitucija kičmenih pršljenova onemogućava da vidi zvezde ...

svašta sam probao u životu po raznoraznim legalnim i manje legalnim kuhinjama sveta, ali gica je gica

EDIT. imali smo i jednog zmaja
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:58 20.03.2016

Re: .....

Primetila i ja...jelda da je to malo čudno.

Ko zna kakav je to znak :)

ali je konstitucija kičmenih pršljenova onemogućava da vidi zvezde ...


Još one klempave uši...
Život je nekima prava svinajrija.
vcucko vcucko 21:10 20.03.2016

Re: .....



Valjda se računa: porodični ljubimac imena Džigi, cca 20 meseci i 1,25 kg.

Znam da ih u postojbini (Andi) lokalci peku na ražnjiće, ali ti ionako žvaću koku pa kontam da nisu normalni.
mariopan mariopan 21:47 20.03.2016

Re: .....

hoochie coochie man
Ko zna kakav je to znak :)

Odzvonilo prasetini?

kosta.babic kosta.babic 23:56 20.03.2016

Re: .....

mariopan
hoochie coochie man
Ko zna kakav je to znak :)

Odzvonilo prasetini?



A da li si probala da zagrizeš miša?
kosta.babic kosta.babic 00:24 21.03.2016

Re: .....

hoochie coochie man
Dva svinjska bloga u dva dana :)
Lepo.


ne znam na šta si mislio ali može jedno pivo za majstora.
kosta.babic kosta.babic 00:26 21.03.2016

Re: .....

vcucko


Valjda se računa: porodični ljubimac imena Džigi, cca 20 meseci i 1,25 kg.

Znam da ih u postojbini (Andi) lokalci peku na ražnjiće, ali ti ionako žvaću koku pa kontam da nisu normalni.

Misliš nakokani?
mariopan mariopan 00:29 21.03.2016

Re: .....

kosta.babic
mariopan
hoochie coochie man
Ko zna kakav je to znak :)

Odzvonilo prasetini?



A da li si probala da zagrizeš miša?

Sićušan zalogaj, nije mi po meri....ali, brat mi je pričao da tamo gde živi slepe miševe odgajaju za jelo, kao mi piliće, u kavezima, i da u restoranu sam izabereš kog slepog miša da ti posluže za večeru, a veličina im je kao naše kokoške, i ukus skoro takav.
Nisam nikad otišla, ako odem ću ti javim kakvi su?
kosta.babic kosta.babic 01:10 21.03.2016

Re: .....

mariopan
kosta.babic
mariopan
hoochie coochie man
Ko zna kakav je to znak :)

Odzvonilo prasetini?



A da li si probala da zagrizeš miša?

Sićušan zalogaj, nije mi po meri....ali, brat mi je pričao da tamo gde živi slepe miševe odgajaju za jelo, kao mi piliće, u kavezima, i da u restoranu sam izabereš kog slepog miša da ti posluže za večeru, a veličina im je kao naše kokoške, i ukus skoro takav.
Nisam nikad otišla, ako odem ću ti javim kakvi su?


Pa sad probao sam i skakavce i puževe i nutrije ali kad sam gladan mogu da pojedem i masnu dasku od klozeta bez salate.Nisam vegetarijanac jedem meso.Volim životinje ali što sam stariji sve manje se vezujem za njih,a i za ljude.I sam sebi počinjem da smetam ali šta ću na sebe ne mogu.
mariopan mariopan 09:58 21.03.2016

Re: .....

kosta.babic
Pa sad probao sam i skakavce i puževe i nutrije

Ja nisam sve probala i ne znam da li bih mogla, recimo nutrije..ili veverice kako ih jedu Amerikanci. Puževe ne volim, ne volim ja ni tartufe ni kavijar, stvar ukusa valjda.

Meni su preslatki jarići i jaganjci kada su jako mali. Odgajali smo ih na cuclu a oni trče zamnom kao da sam im mama, e, TO je teško kada odgajiš svojom rukom pa stigne za klanje.......onda decu, dok su bili mali, odvedem negde od kuće dok muž ne obavi posao, jer ipak, kada odraste, to je meso na stolu, ne kućni ljubimac.

A ništa o tome nisam znala sve dok se nisam udala, ni o biljkama ni životinjama, i bio je veliki problem da sve to doživim kao hranu i da naučim kako se gaji...jer šteta je da imam kuću i veliki plac na periferiji grada, sve komšije imaju sitnu stoku, neki i krupnu, a ja da idem na pijacu po jaja, vezi zeleni za supu ili salatu?

Nemam problem da meso za moje domaćinstvo odgajim ili pojedem, ali imam mnogo protiv nehumanog postupanja sa svim živim bićima, domaćim ili divljim životinjama, to bih strogim zakonima kažnjavala.
emsiemsi emsiemsi 07:55 22.03.2016

Мој први пас !

Мој први пас кога памтим се звао Борис.
Сви смо се са њим играли, а једино га је мама хранила. Она се није играла са њим.
Када је Борис умро (мислим да је доживео чак 15 година), најдуже је плакала моја мама.
kosta.babic kosta.babic 12:10 22.03.2016

Re: Мој први пас !

emsiemsi
Мој први пас кога памтим се звао Борис.
Сви смо се са њим играли, а једино га је мама хранила. Она се није играла са њим.
Када је Борис умро (мислим да је доживео чак 15 година), најдуже је плакала моја мама.


Životinje se svakako vezuju za određene ljude.Po kom kriterijumu i kako to pokazuju možemo samo da nagađamo.Tvoj pas Boris je očigledno umeo da pokaže tvojoj majci koliko je voli i ona je to razumela,zato je i one volela njega.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana