Pet dana po otvaranju izložbe “Akvizicije 2012‒2015”, kojom MSUV (kao) obeležava jubilej 50 godina postojanja, direktorka Muzeja uputila je 2. marta 2016. poziv kojim su kustosi kuće obavešteni da je tokom izložbe potrebno organizovati nekoliko pratećih događaja, te da svoje predloge prosledimo kolegi producentu J.Jakšiću radi koordinacije. Iako bi prateći događaji morali da se planiraju ranije, koncepcija zajedničkog, jedinstvenog programa pratećih događaja, unapred osmišljenog i dogovorenog, tada se tek slutilo, a danas je sasvim sigurno, nije postojala!
Uprkos činjenici ili upravo zahvaljujući tome da sam isključen iz priređivanja navedene izložbe – verujući u mogućnost institucionalnog dijaloga, kao i u to da je o izložbama, koncepcijama otkupa umetničkih radova ili pak izostankom istih najbolje diskutovati unutar institucije – ljubaznom pozivu sam se rado odazvao, i već 3. marta izrazio želju da održim predavanje na temu kustoskih praksi. A kako se nije znalo ko je kustos navedene izložbe, najavljena tema predavanja bila je i zašto nije baš najzgodnije kada se u Muzejima ovakve izložbe jednostavno dogode. U skladu s dobijenim instrukcijama 7. marta najavio sam naslov predavanja Smrt kustosa ili... transformacija Muzeja?, kao i moguće datume održavanja.
Kako na navedeno nisam dobio odgovor (što me nije posebno začudilo, pošto je u MSUV to već ustaljena praksa), pitanje kada će predavanje biti održano ponovio sam i svom u otvorenom pismu
“Jubilej i posledice” objavljenom 13. marta na portalu
SeeCult. Verujući da ćutanje implicira saglasnost, a s obzirom na probuđeno interesovanje javnosti, 16. marta najavio sam da bih predavanje (u trajanju od 45 min. + 15 do 30 min. razgovora sa publikom) mogao da održim 29. marta. Takođe, uredno sam najavio i pres materijal te zamolio da isto bude snimano video kamerom. Konačno, 19. marta od kolege Jakšića zaduženog za koordinaciju, primio sam mejl u kom sam obavešten da tehnika
nije problem te da je
ukoliko je to dogovoreno, u kalendar događaja zabeležen 29. mart u 18h. Ovo sam shvatio kao institucionalni pristanak da se predavanje i diskusija o izložbi ipak održe. No, 21.marta oglasila se direktorka MSUV koja me mejlom obaveštava kako, citiram:
nisam dobila nikakav predlog pratećeg dogadjaja izložbe, osim predloga naziva predavanja, koji čak nije ni originalan, već nedvosmisleno preuzet od stručne konferencije iz Programa MSUV za 2016. godinu ‒ autorskog projekta drugog kolege iz Muzeja, takođe, sa terminom koji je već prošao, a do čijeg datuma nisi poslao nikakve podatke, obaveštavam te da su prateći dogadjaji izložbe "Akvizicije" odavno utvrđeni. Uz podrazumevajući pozdrav:
Srdačno, SKM.
Problem je u tome što mi apsolutno nikakvi podaci nijednog trenutka nisu traženi, niti je prethodno na bilo koji način bio doveden u pitanje naziv predavanja. Takođe, tema predavanja niti jednog trenutka nije bila nikakva tajna. Profesionalna diskvalifikacija vezana za "originalnost" takođe ne stoji, pošto je poznato da se strategije citatnosti i aproprijacija, odavno već, u savremenim umetničkim i teorijskim praksama smatraju legitimnim postupcima. Što se navedene konferencije (“Smrt i transformacija muzeja”) drugog kolege iz Muzeja tiče, nije mogla biti preuzeta ni njena tema, pošto ista nije bila predmetom nijednog od ukupno dva (2) sastaka Stručnog saveta MSUV, održanih u periodu januar 2015. pa do danas – već se ista u Programu MSUV – koji se takođe tradicionalno donosi bez konsultovanja Stručnog saveta i kustosa koji isti sprovode – našla na drugi način, pa onda, logično, nisam mogao ni imati saznanja o njenoj temi. Uostalom, na osnovu kojih se to samerivih pokazatelja uopšte može utvrditi potpuna (ne)originalnost bilo jednog bilo drugog naslova?!
Takođe, iz najmanje dva razloga netačna je i tvrdnja da predavanje ne može da se održi zato što su prateći programi odavno utvrđeni pošto tokom trajanja ove navodno važne izložbe – od 26. februara pa do danas, dva dana pred njeno zatvaranje – nije održano niti najavljeno NIJEDNO stručno vođenje kroz postavku, razgovor ili tribina na temu ili povodom iste, dok je od pratećih događaja ubeležena jedino prezentacija rada umetnica Nataše Teofilović i Isidore Todorović, održana 9. marta, uz moderiranje direktorke lično.
Ne ulazeći u terminološke finese da li je moje predavanje zabranjeno ili njegovo održavanje samo nije dozvoljeno – izražavam profesionalno i lično žaljenje što izložba Akvizicije 2012‒2015 nije iskorišćena kao povod za otvaranje dijaloga na temu otkupne politike MSUV koji deo umetničke javnosti u Novom Sadu godinama očekuje. Uostalom, biću i sasvim ličan: zašto bi bilo čije predavanje ili iznošenje unekoliko različitog mišljenja i gledanja na stvari od aktuelne uprave kuće, u instituciji čiji bi rad morao biti javan, stvaralo bilo kakav problem – i to sve povodom izložbe koja bi, da su okolnosti drugačije, trebala predstavljati njeno važno, unekoliko i nezaobilazno identitetsko mesto?!?
Nebojša Milenković, istoričar umetnosti – viši kustos MSUV, Novi Sad