Kako se ruše stereotipi, razmišljala sam u hodu nizbrdo, ka kući. Petak kasno popodne, temperatura opada i biće hladan vikend, zimski. Ništa neobično za ovo doba godine ali je šteta; dani su duži i proleće je svima na umu. Još uvek sam pod utiskom jučerašnjeg happening-a. Tako što se razbiju stubovi na kojima stoje. Ne nasiljem, ni protestima, sigurno ne galamom kojom odzvanja svet. Nedostatkom primera. Zbuni ih, predrasude i stereotipe koji su ih iznedrili.
Razmišljanja su inspirisana ženama i pričama koje sam upoznala, ali možda se mogu primeniti i šire. U nastavku jučerašnjeg teksta, ne znam da sam peer grupi koju sam srela. Nije izgledalo da štrčim, i nisam puno drugačija, ali one su sve jače od mene u zonama gde se to računa. To mi ne pada teško, naprotiv. Uživam u lepim primerima, u svim kategorijama i oblicima. Umirem za lepim primerima. A rekla bih i ostatak sveta.
Kao primeri izvesnog tipa ljudskog duha i temperamenta, ove žene su fascinatne. Recimo, Olivija sa svojih 25 godina je geek koja već ima nekoliko pokušaja iza sebe, ni jedan kompletni neuspeh, ali ovog puta su na dobroj stazi. Nije jedina u grupi čiji je projekat pobedio u takmičenju za startup, sa nagradom od par stotina hiljada dolara. To omogućava dobar početak, bez ikakve sumnje. Ideje, jedna za drugom, su perfektne definicije niše, što je na pretrpanom tržištu danas praktično jedini način da se pokrene biznis. I neobične su te ideje, a opet, imaju savršenog smisla. Od organizacije instruktora plivanja širom kontinenta, do laganih potkošulja od bambusa, ili kanalisanja nepotrošenih poklon kartica u dobrotvorne svrhe obrazovanja siromašnih studenata. Koliko su ideje dobre, još su bolje one same. Pričaju o izazovima, daju savet kome zatreba, sve konkretno, koncizno. I naučile su sve na težak način, tu nema sumnje, ali motivisane su, vredne, pametne, i kad padnu, ne ostaju dugo na dnu. Svet za njih neće čuti, i to je šteta za svet, ne i za njih.
Devojke, vi koje ćete ovo pročitati (i svi vi koji se ponekad osećate kao devojke), ili ćete naići na grupe slične ovoj - nije strašno, ni zločin, izabrati utabani put. Ali on nije jedini. Niti jedan od samo dva. Svako putovanje započne prvo u srcu, zatim u glavi. Iskoračiti u svet je ući na bojno polje. Negde ćete izgubiti, negde dobiti. Niko ne ostane čitav. Kakav bi to ratnik bio bez ožiljaka. A vi to jeste, svaka bez izuzetka - ratnik. Birajte teren, to je važna strategija. I zbunite ih.