Gost autor: drzurin otac
Nejmam više što dodati ni vodi, a ni vatri - veli Hikmet Vejsilu dok skupa stoje kraj šanka u Vejsilovom tek otvorenom kafiću koji se zove "Osmica"...
- A i ti, brate Vejsile, nisi treb 'o kafić otvarat ' ovdi, ukraj čaršije, nego ispred kantonalne vlade.
-Nemerem tamo, jer su borci oto mjesto rezervisali za nakav šator -
odgovara mu Vejsil.
Obojica ćute, a Hikmet uz to i teško diše jer ima polipe u nosu. U kafiću nema nikog osim njih dvojice.
Vejsil je u kafić uložio pet hiljada eura kao povratnik iz Njemačke gdje je nekoliko godina bio na duldungu, kao izbjeglica. Uzeo je i još l5.000 KM iz filijale prijedorske "Bobar" - banke...
Eto i prvog gosta. Ulazi Kucijev mali.
-Šta je, Nundo? - pita ga Vejsil.
-Posl 'o me babo da mi daš malo mlika.
-Posl 'o te babo? Posl,o te babo? Reci ti babuki da je ovo kafić i da nejma mlika. Neka traži kod Kumalića. On drži krave.
Poslije Nunda ulazi hodža, a za to vrijeme ispred kafića prolaze dvojica vehabija (Ma, kako him je samo ona brada nako crvena, i kad him onol 'ka nareste?)
Iza vehabija eto i dvojice momaka što su prsli. Sjedaju odmah za prvi hastal do vrata. Jedan od njih vadi nekakvu aluminijsku foliju i od nje napravi malehnu kuglicu, pa je proguta. - Dobra je protiv crijevnih
parazita - veli svom drugu. - Ali, još je bolje s folijom pokriti glavu, k 'o kišobranom. Onda te ne mogu prisluškivati psihotronima.
Hodža za to vrijeme vadi teku i traži od Vejsila da se upiše za donaciju za šehidsko mezarje. Vejsil neće. Odmahuje rukom. - Ma, hajde, bolan, efendija, nisam još ni porezu platio! A hoće i struju da mi isključe.
Hodža izlazi, a ulaze tri borca armije BiH. Svi u maskirnim pantalonama, ostacima nekadašnje uniforme. Sjedaju na trosjed-sjećiju u uglu. Iza njih su dva puna zida bez prozora. Prvi od njih u ruci drži perorez-čakiju sa crvenim koricama na kojima se vidi bijeli križ. Dobio je od nekoga iz "Švice". Vatreno govori i na "čakiji" razglavljuje ono niklovano svrdlo što služi umjesto vadičepa. Ljutito ga zabada u hastal ispred sebe i nije za postavljanje šatora dok se Fahro ne išćera iz Bosne.
- Tri kahve! - poručuje mu drug do njega, ali nije za Fahrino proćerivanje. Onaj treći veli da očima ne mere gledati Halida Genjca: - E, jest mi i ono naki političar! Nikaki čojek!...
U kafić upada i zadihani Šukrija i sa sobom voda unučicu Azru.
-Imaš li sok - pita Vejsila.
- Koji ćeš?
- Ma koji bilo. Ožednilo mi dijete, a prodavnica još zatvorita.
- Hoš borovnicu, malinu il ' đus?
- Podaj otu malinu. Ona je nako roza, jelde?
- Pa ja! - odgovara Vejsil i maloj Azri pruža tutnjastu bočicu
otvarajući je usput.
Azra je prihvata i drži je ukoso, a iz nje curi sok, više ko neka
pjena.
- Hemija, brate! - othukuje kroz nos Hikmet i ne gledajući u bočicu. - Potrovaće svit ...
-Nemoj mi ćerati mušterije, brate Hikmo. Dvi marke - kaže
Šukriji.Šukrija plaća i izlazi sa malom.
Dok se još nije zagrijao talijanski cafe-aparat "Lavazza", upada još jedan koji se zove Osman. I on je prsao. Vejsil se zabrinuto oslonio na šank, šuti, koluta očima,vrti glavom, pa kaže: - Ma, ko ih samo šalje...???