Košarka, i njena lokalna varijanta basket, obeležili su moju mladost. U to vreme naša košarka počela je da dominira svetom i nije bilo nas klinaca koji nismo svaki dan ubacivali loptu u obruč i sa uzbudjenjem pratili naše klubove i reprezentaciju. Bilo je to jedno neverovatno vreme zanosa i ponosa.
Kao i sve, i košarka se promenila. Danas je prilino drugačija nego nekada. Prirodno: to je način da se bude moderan i u "dosluhu sa vremenom". Ipak, ima par stvari koje mi baš nisu po volji. Onako, iz ugla nekoga ko je nekada uživao u ovom sportu a sada ga prati sa distance.
Najpre, košarka je danas veoma proračunat sport, ukalupljen u raznorazne šablone. Sve se unapred zna: koji napadi, koje odbrane. Igrači potpisuju ugovore u kojima piše da će igrati u startnoj petorci ili koliko će minuta minimalno igrati, bez obzira na formu.
Nema više gega, improvizacije, kreativnosti. Ko sme danas da odigra onu čuvenu odbojku koju su Moka i Kića prikazali rusima? Nema hladnokrvnih majstora kao što je bio Kindje.
Ko sme danas da zabavlja sebe i publiku? Jedina zabava je kada stokilaš zakuca i ostane da visi na obruču kao orangutan.
Današnji prosečan košarkaš zakuca u životu više nego što je to nekada uradio majstor koji je imao odraz 90cm iz mesta. Ovi se dokazuju i zabavljaju. On je igrao.
Nekada su košarku igrali intelektualci. Vaterpolisti i košarkaši bili su najučeniji sportisti. Danas ih teraju da budu kao fudbaleri (čast izuzecima, u oba sporta). Šta ima da misle? Pamet im nije potrebna. Šta više, ako je imaju dovoljno počeće sami da razmišljaju, što nije dobro. Od malena se ubacuju u mašinu. Škola je nepotrebno opterećenje. Njihov posao je da treniraju dan i noć i mehanički ponavljaju šeme koje im nametnu treneri. Najvažniji alat trenera danas nije mozak nego ona mala daska sa crtežom terena na kojoj crtaju šeme.
Jedan od onih sjajnih košarkaških intelektualaca: Krešimir Ćosić
Osnovni kvalitet igrača vremenom je postala masa. Nema više onih vretenastih, hitrih, izduženih manekena. Današnji košarkaši više se mere kilogramima nego santimetrima. Igra, šeme, sudjenje, postavka, šta li je? Samo kada pogledamo one snimke od nekada igrači nam izgledaju kao da gledamo finale prvenstva Bijafre. U redu, imali smo uvek u timu nekog Vinka Jelovca, ali je on uglavnom bio tu da tera protivnika iz reketa i bije se sa drugim gorostasima dok su vižljavi vodili igru.
Poslednji pravi igrač onakve sorte bio je Toni, čuveni Pink Panter. Kažu da je od njega, onako džigljastog i visokog, otac tražio da vežba ping-pong lopticom da bi bio vešt i snalažljiv. Danas im još "u vrtiću" nakače tegove i daju steroide.
U košarci su nekada glavni bili košarkaši, pa onda treneri. Ili obratno, kako se uzme. Danas su to menadžeri i funkcioneri. Mislim, te dve grupe je danas teško odvojiti. Idu kao sijamski blizanci. To nam je od košarke napravilo biznis - onaj balkanski, burazerski. Šojić da im pozavidi!
Kao običnog gledaoca, prirodno me najviše ipak mogu iznervirati komentatori. Preživeli smo nekako zaladjenog Gajića sa svim njegovim govornim manama i partijskim izborom za urednika i veselog Koraća sa svim glupostima koje je mogao da lupeta. Današnja generacija komentatora uklopila se u šematizovanu NBA košarku. Oni više ne prenose utakmicu, oni bljuju statističke podatke. Koliko puta su timovi igrali u svim mogućim takmičenjima i kakve su rezultate (i u procentima) ostvarivali u svakom od njih. Pa kao specijalitet koliko je ko puta pobedio u kojoj dvorani, pa onda i sa kojom najvećom ili najmanjom razlikom u svakoj od hala (mora da ima nešto u parketu ili boji sedišta). Najmanje u svakom drugom napadu daju podatke o procentu šuta, bilo za 1, 2 ili 3 poena, za strelca i celu ekipu. Koliko koja ekipa i svaki njen igrač prosečno postiže poena; ukupno i po svakoj četvrtini; u redovnom delu takmičenja ili u plej-ofu. O svakom igraču gde je sve igrao (posebno unas), koliko poena postiže prosečno, kada je počeo da igra koju ligu, pa do mnogih sitnih detalja. Pa onda najvažnije statistike ponovo na kraju utakmice. To bi teško mogli da proprate i treneri, a kamo li jedan običan gledalac koji posle napornog dana želi da se opusti uz pivce i navija za svoj tim.
Ne znam kako ste danas odgledali Partizan. Pogledajte sutra Zvezdu, pa da vidite koliko čovek sipa.