Budućnost

1. maj

Predrag Brajovic RSS / 01.05.2016. u 10:19

Данас је Ускрс, Први мај и годишњица очеве смрти.
Мени је једино ово последње важно.

IB8rEH3.gif

десно: Радисав Брајовић, 1923-2002.

 

Звезда

Када је умро мој отац
у његов гроб смо звезду положили.

Нисмо држали витке хртове
да га на оном свету прате.
Његови га коњи
у детињству чекају.

Иако је био војник,
крај њега нема пребијене сабље.
Уместо плотуна
неко је заплакао.

Када је умро мој отац
његову смо родну земљу
на ципелама донели.

Без говора, оружја, славе,
умиру само јунаци.

***

Срећан вам празник.



Komentari (257)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mnenadic mnenadic 10:46 01.05.2016

...

highshalfbooze highshalfbooze 10:59 01.05.2016

,,,

alselone alselone 11:05 01.05.2016

Lepa pesma Pedja

Neka mu je vecna slava i hvala. I svima onima koji su ponudili svoj zivot za nas.

Ispricaj neku anegdodu iz njegovog zivota, lepo je ovako uz pomen.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:20 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Uh...
Hajde da probam nešto.

Ubaciću u komentar deo mog nezavršenog romana. On je sastavljen, u jednom svom delu, i od parčića života mog oca. Manje je poznato, ali ja sam čovek potpuno bez mašte. Kao kompenzaciju dato mi je da umem da slušam, i da vole da mi govore. Utoliko ne sećam se da sam jedan red neke svoje proze izmislio (hajde, možda malo preterujem, ali tako nekako), pa sve što sam ispisao imalo je neke svoje čvrstu temelje u stvarnosti. Otac mi je puno pričao, ja sam puno slušao, a ovde je jedan deo koji je ostao. Pazi se: priča je s početka mučna, i tačna, iz Bosne kad partizani zauzmu grad u kom su ustaše divljali nad zarobljenim patrtizanima u bolnici i Srbima, a Vlado Kamper je ime njegovog druga iz rata. Naslov poglavlja romana je:

Не бојте се

И рекао сам му, идемо одавде, Владо, док су војници већ кружили по католичким кућама и скупљали све мушке старије од четрнаест година, а водичи мештани задихано показују, то вам је тамо, она куће горе, њих су два брата, видели смо их кад су увече улазили у болницу, ма сигурно, скинули су униформе, сви су они у томе учествовали, и убрзо из куће одводе двојицу браће, само у кошуљама и подигнутих руку, док их гониоци пожурују, брже, брже, водећи их ван града, преко моста, и терају их да сиђу низ насипе пута, на једну ливаду иза које се виде спаљене куће, потом заробљеницима што дрхте од хладноће неко прилази с леђа и пуца право у затиљак, један па други падају у снег са зјапећом рупом на лобањи, и снег се боји у црвено, слушао сам после да нам је барјак црвен од крви људи које смо побили, ујутро је и пут био прекривен телима, пред колском запрегом која је туда довозила намирнице морала су двојица бораца да иду и склањају трупла, коњи нису хтели да газе по мртвим људима, њиште и пропињу се, неће да пређу преко човека, уосталом, тадa се све мерило у крви, освојити један град, село, неку узвисину, на кантар своју крв мораш да ставиш, па да видиш може ли тас претегнути, а мора сем ако нећеш да сви до једног погинемо, никада нисам видео толико просутих мозгова као тог јутра, и рекао сам му, на време, дај да се ми склонимо, Владо, овде нема посла за нас, сретали смо, успут, наше како спроводе и друге на ливаду, а за двојицом дерана што још нису ни дуге хлаче обукли, већ им и по зими цеванице голо вире, трчала је, биће им мајка, нека крупна жена, и викала да они још немају четрнаест година, а онај јој наш каже, куш, жено, нисам им ја поп што их је крстио па да им знам године! па је ударио кундаком, и још један притрча да му помогне, те је бацише у неко блато и оставише ту да јеца, ови момци стварно беху израсли, и очи им некако дошле крупне, ципеле им развезане, и све ми се чини да ће да заплачу, а Владо се у њих упиљио, беху лепа нека деца, коса им тршава и жута као слама, па стоје тачно поред нас погнутих глава и мешкоље се с ноге на ногу, шмрчу а нос не могу да обришу, јер су им руке позади везане, и свеједнако подижу очи да ухвате нечији поглед, и не знам шта ми би па им рекох, не бојте се, а они као мало живнуше, па кад су их одводили све се осврћу и гледају пут мене, све се, кажем, тада мерило у крви, а Владо Кампер ми је после рата казивао да ону двојицу дечака понекад сања, и пита ме да ли их се сећам, не, не сећам се, Владо, кажи ми боље како сада живиш, шта је било било је.

И онда ми Владо прича како се мануо берберског заната и вратио кући па вози камион-биоскоп, пријавио се с још једним другом да с неким великим пројектором на камиону иде од града до града и пушта филмове, прво само руске, а откад се десило оно, што шапућеш, Владо? сами смо, и пре је било других филмова, долазе ли људи? долазе, сигурно се цела варош окупи, још се пред сумрак низ обронке спуштају колоне оних који су чули да је биоскоп у граду, па се закачи велико платно о неку зграду, покаткад између два дрвета, и седне ко где стигне, па кад се довољно смркне представа почиње, има ли игде већег биоскоп од тог твог, Владо, нема тога ни у Америци, а знаш ли, каже ми, једном је дунуо ветар, и оно платно, на ком су вијориле заставе и тутњали колоне, однео на кров куће, те је неко викнуо из гомиле, полетоше руски тенкови! а после су нас на састанку критиковали, замало да улудо настрадамо, као онај Илија из наше чете, сећаш ли се њега?

Све сам ја њих упамтио, Владо, иди, наспи нам још по једну, одавно се нисмо срели, колики је то човек био, видео сам му жену и децу кад сам прошли пут мојима одлазио, нисам стигао тада до тебе да свратим, један му је мали плећат к’о вочић, не мораш се питати ко му је отац био, кућа му је велика, камена, на спрат, и све ти се чини на њој свуда вишка, те са задње стране дозидана изба, с прочеља нанизан дуван, а тесаник изнад прозора сваки извирио, такав је и он човек био, свуда вишка, па му и душа и срце превелики, а ко ли му оно приговори, намерно бос идеш, Илија, да брукаш војску и нашу борбу, а шта ћу ја, другови, кад сам ногат, своје сам ципеле поцепао, других нема, те прође мало док рекоше, ти опет без обуће, да нас срамотиш, је л’ ово с југа дува, Владо, код нас кад с југа дува осећа се мирис мора, све мислиш ту је иза брда, а Илија, ја сам с њим био кад смо оно Талијане гонили, и све ме пита, којег ћу, оног лево или десно, који је виши? па гађај, брате, који ти је год мио, кажем, а како који падне он до њега одмах трчи и гледа да ли му ципеле ваљају, их, колики је то човек био, причали су за њега да тенк може преврнути, али џаба кад је тако трчећи погинуо, па обојица зевамо, већ је ноћ дошла, збогом, Владо, довикујем, и седам у џип, а возач што ме је чекао закуњао је на седишту, извините, друже мајоре, ја заспао, само ти вози, момчино, не треба мене нико да чува, ноћ је топла и видна, и ветар ће нас разбудити на повратку, лепи су ови брежуљци што су се као таласи подигли, а џип је барка која нас вози кроз ноћ.

Возимо се полако кроз потамнеле шуме а у даљини испред нас месечина лелуја, пушиш ли ти, момчино? питам, заустави да запалимо по једну, ја вечерас нигде не журим и нико нас у касарни не чека, па жедно повлачимо прве димове, јеси ли научио штогод војничко или само знаш да возиш? данас сам требао да идем на стрелиште, друже мајоре, још метак нисам опалио, није штета што ниси, ја сам и за тебе довољно муниције потрошио, а највише, знаш ли, кад смо чули да је рат престао, па сви моји војници изашли на трг и пуцају без престанка пут неба, све стрепим да ће неко погинути, потом и они Руси што су били с нама, камиле су им носиле муницију а обучени у неке ватиране копоране, никад више такво нешто нисам видео, и они изашли па пуцају, тако се слобода слави, мора да се чује кад она дође и жеђ да се за њом угаси, сутрадан ме је глава болела колико смо попили, не зна се да л’ су Руси храбрији у рату или пићу, а мој возач седа назад и каже, пре него што упали мотор, извините, друже мајоре, значи истина је да су толики јунаци? и хтео сам да одговорим, али ме неки паор за рукав вуче у кућу, и са врата се дерем, баци оружје, баци оружје! одмах! а двојица ме тупо гледају и цере се, баци оружје и напоље! иза њих девојка дрхти, на њој само бела, набрана подсукња, па циљам пиштољем право у главу и тек су онда подигли руке и изашли, а ко сам ја да руске војнике разоружавам, виче на мене њихов командант, знам ли колики су пут они довде превалили, њихова је отаџбина три хиљаде километара далеко, док после ме, над картом, тапше по леђима и каже, пусти ти мене, баћушка, цестом а твоји нека иду са стране, па тенкови на којима пише ЗА РОДИНУ иду путем док око њих гину војници, храбрих има свуда, рекох, и фашисти су постројени за смрт викали, живео Дуче! живела Италија! али не мора овај момак баш све да зна.

После дуго будан лежим у кревету и кроз прозор слушам како се војници довикују, стој, ко иде? не иде нико, то ти се само учинило, тако то бива на стражи, тек је негде јеж шушнуо, око касарне круже војници спремни да у страху пуцају, пазе на оне који су заспали, страх је најбољи чувар, можда крај ограде живи вукодлак и на мурвама у селу још спавају вештице, имао сам тада десет година и баба ме је свуда водила са собом, у воћњаку ме учила да не једем шљиве двојанке, од њих ће ми, каже, срасти прсти на ногама, а ево, испод прекривача вири стопало и сви су ми прсти на броју, баба, погледај, свет је велика варка, као и онај вампир што ти се јавио, јахао је на белом коњу у белом плашту, с петама окренутим унапред, и шта си му рекла? рекла сам, помози, свети Петре, па је л’ ти помогао? ево што ће ти помоћи! довикнуо је вампир, па се придигнуо у седлу и прднуо, мора да је био неко из села, баба, не хули, сине, добрим људима добри и помажу, и нисмо је могли разуверити никада, умрла је верујући да је срела вампира, чудесан је живот у ком не знаш где сан почиње или се завршава, и онда ти се чини да краја нема, кад су је повели на стрељање, да је заплаше, и пушке прибили уз рамена као да ће опалити, није хтела ништа да им каже, а о чему си тада мислила? питам, па гледала сам где ћу пасти, сине, да се не ударим о неки камен, лани смо је сахранили, крај цркве, сада спава у дрвеном кревету над којим расту чемпреси и лете птице, на неком камену узглављу почива јој глава, ако склопим очи можда ћу и ја заспати, стој, ко иде? долази сан или смрт, свеједно, ускоро ћу открити коме си ме довела…

Друже мајоре, устајте, закаснићемо на доручак! виче ујутро пред вратима мој возач, гледам на црни цифарник мог ручног сата, дошао је да ме пробуди када је видео да ме нема, и поспано му кажем да сачека а потом се на брзину бријем, у огледалу поврх чела блеска плитки канал од метка, кожа се ту улегла и постала тања и сјајнија, па многи крадом погледују ожиљак али нико да изрекне оно што га занима, шта вам је то, друже мајоре, рана из рата? не, тако сам рођен, прикане, сви се ми рађамо са некаквим белегом, а овo је мој, волео бих да једном одговорим, након рата тек ме је баба питала, хоћеш ли ти, сине, на ту твоју рану добити инвалиду? хоћу, баба, ако затражим, потом су се око мене узмували ревносни поручници и капетани, док ме по касарни воде да ми показују полигоне и наоружање, верују да сам дошао неким важним послом и цело преподне гледају да ми се додворе, јесте ли имали овакве топове, друже мајоре? заборавио сам, кажем, ја сам моје топове, давно, бацио у реку, па су се за трен ућутали, а мени је жалије било тих топова него да сам руку изгубио, једном сам их морао раставити и сваки је по десет пари волова вукло кроз шуме и вододерине, туда ниједна запрега, пре мене, није прошла, рекли су сељаци, а ја сам на њих викао, терај! терај! поломиће волови ноге, командире! нек поломе, иначе ћу им ја пресудити! ни месец дана после тога наредили су ми да их све бацим, били су нас притисли скроз до литице и морали смо их гурнути у провалију, и топови полете, потом застану у ваздуху, па наставе до прве избочине, отпадне један точак, други, затим лафет, на крају цев бућне у реку, а мени се чини као да ми се сваки део тела цепа, можда је време да кажем, ја сам се, другови, оружја довољно нагледао, волео бих да обиђем град, од рата у њему нисам био.

И ходам познатим улицама којима сам тарабе упамтио, препознајем и зграду у којој смо преспавали, тамо даље је бункер још данас црн од чађи, док пола се града окреће за мојом бучном свитом, тише смо ми овде ратовали него што данас ова војска ступа, на крају су ме до неке кафане провели као ђувегију, већ сам давно био огладнео, а постарији келнер који нас је дочекао крпом отреса мрве са стола, и ево ме на врх трпезе, јер један ушати из пратње је рекао, сместите се ту, друже мајоре, ионако ће прочеље бити тамо где ви седнете, ви то мени ласкате, заставниче, није тако, друже мајоре, о вама су нам у команди причали све најлепше, и кад су нам јавили да ћете код нас преноћити било нам је драго да војнику са таквим ратним путем будемо домаћини, ви мора да сте много пута гледали смрти у очи, и заставник који о мени већ понешто зна нутка ме да причам о мом очијукању, можда им смрт буде разумљивија ако барем откријем какве су њене очи, не, друже заставниче, нисам јој толико близу пришао, иначе данас не бих био са вама, па док нас служе седа уз мене, и говори ми, друже мајоре, мени можете слободно рећи, шта да вам кажем, заставниче, боље ми наспите још вина, које се прилива преко руба стакла док једни другима снажно наздрављамо, затим се столњак топи црвенилом као кад се срамежљиви постиде, а заставник упорно наставља, ја сам се о вама распитао, мени можете рећи зашто сте стварно дошли, на шта одмахујем шаком и још једном подижем чашу, док нам нису изнели јело мора да смо доста попили, и служе нас два келнера а око печења наврзле су се муве, терам их руком за коју ме заставник досадно хвата, па приноси главу да ми у метежу нешто шапне, док ја све мислим, знам те од којих си, и онда ми је напокон рекао, друже мајоре, а ви Русе и данас по добру спомињете, ваш возач је још изјутра долазио код мене, на шта сам га десницом загрлио и стегао, и нисам сигуран да није нешто крцнуло, па му у његово велико ухо кажем, чуј, Зденко, тако му је било име, ми смо овде дошли да једемо и пијемо, а да се шпијамо то можемо и после, и сви су мислили да с њим бог зна како пријатељски разговарам, али до мог одласка више нисмо разменили ни реч.

А сигуран сам да је наредног дана обишао Владу Кампера.
alselone alselone 13:30 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Hvala. Lep je ovaj isečak i svidja mi se energija u ovom dugačkim rečenicama pasusima. Bez tačaka čitao sam ih u jednom dahu.
emsiemsi emsiemsi 13:35 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

alselone
Hvala. Lep je ovaj isečak i svidja mi se energija u ovom dugačkim rečenicama pasusima. Bez tačaka čitao sam ih u jednom dahu.

Дај сажетак --- пасус је предугачак.
docsumann docsumann 13:51 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

alselone
Hvala. Lep je ovaj isečak i svidja mi se energija u ovom dugačkim rečenicama pasusima. Bez tačaka čitao sam ih u jednom dahu.




i meni se taj stil dopada. podsjeća me na Saramaga u Godini smrti Rikarda Reiša.
mariopan mariopan 13:54 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Treba da pišeš Brajoviću, vredno da pišeš, da ne dangubiš po blogu onoliko.
To dobro radiš.
Svako treba da radi ono što najbolje ume.
Ja umem da čitam.
Dopalo mi se ovo što si napisao, makar nezavršeno. Jako je i živo.
mariopan mariopan 13:55 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

emsiemsi
alselone
Hvala. Lep je ovaj isečak i svidja mi se energija u ovom dugačkim rečenicama pasusima. Bez tačaka čitao sam ih u jednom dahu.

Дај сажетак --- пасус је предугачак.

Moraš da pročitaš emsi, ne može se sažeti.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:57 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Tati večni spomen i počivao u miru, bratu Hristu vaskrs - a braći Radnicima snaga i slava, braćo Radnici, hrabro do Pobede!

Поздравляю с днем трудящихся! Желаю, чтобы ваши труды всегда приносили желанные результаты. Чтобы работа была в радость. Пусть все поставленные цели осуществятся, а финансы приумножатся! Добра, тепла, достатка, желания, успеха и благополучия!






Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:11 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

i meni se taj stil dopada. podsjeća me na Saramaga u Godini smrti Rikarda Reiša.

Тачно.
Има много од тога, ипак -- не до краја.
Роман, иначе, мења начин и тонове приповедања, њих 7-8, и овај је тек један од њих. Има дечји, хипереалистички, разнежени, озбиљни, лудачки... појма више немам које све. Стој ми ту негде синопсис.

Сарамаго је вееелииикиии писац. Загoварао сам га и о њему правио текстoве пре него што је истински посато познат, пре Нобелове награде. Желео сам да га упознам. У Лисабон сам закаснио годину дана, и срео са с његовом удовицом. Хтели су да ме упознају с њом, а ја сам помислио: Не, кад њега нисам упознао, ово није ОК. И склонио сам се из тог друштва.
docsumann docsumann 16:07 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Сарамаго је вееелииикиии писац.




na mojoj listi velikih stilista pisane riječi nalazi se u samom vrhu. prvi je naravno Nabokov.

mislim da sam čitao jednu zbirku Saramagovih priča nepunu godinu prije nego što je postao nobelovac.

a Pesoa (Rikardo Reiš) mi je jedan od omiljenih pjesnika.
emsiemsi emsiemsi 16:37 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

docsumann
Сарамаго је вееелииикиии писац.




na mojoj listi velikih stilista pisane riječi nalazi se u samom vrhu. prvi je naravno Nabokov.

mislim da sam čitao jednu zbirku Saramagovih priča nepunu godinu prije nego što je postao nobelovac.

a Pesoa (Rikardo Reiš) mi je jedan od omiljenih pjesnika.

Мени су у врху Андрић, Дучић и Селимовић !
Наравно --- пре њих Бранко Ћопић и Његош !
Те који ти помињеш ми нису блиски.
Од странаца ми је драг Џемс Џонс.
docsumann docsumann 16:59 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

emsiemsi


omiljeni pisci uopšte ne moraju da se poklapaju sa listom onih za koje smatram da su majstori stila. to nisu identične kategorije, mada znaju da budu blisko povezane.
"stilizam" je tek jedan od (ok, prilično bitan) faktotra koji utiču na ukupnu ocjenu nekog književnika.

za upoznavanje sa bravuroznim stilom, aristokratskim u najboljem smislu te rijeći, pogledati (pročitati po mogućnosti) Nabokovljev DAR
emsiemsi emsiemsi 17:04 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

docsumann
emsiemsi


omiljeni pisci uopšte ne moraju da se poklapaju sa listom onih za koje smatram da su majstori stila. to nisu identične kategorije, mada znaju da budu blisko povezane.
"stilizam" je tek jedan od (ok, prilično bitan) faktotra koji utiču na ukupnu ocjenu nekog književnika.

za upoznavanje sa bravuroznim stilom, aristokratskim u najboljem smislu te rijeći, pogledati (pročitati po mogućnosti) Nabokovljev DAR

Прочитао - и заборавио !
Дај сиже у неколико реченица да покренем синаптичку рекуперацију заборављенога.
milojep milojep 17:50 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Pazi se: priča je s početka mučna, i tačna, iz Bosne kad partizani zauzmu grad u kom su ustaše divljali nad zarobljenim patrtizanima u bolnici i Srbima, a Vlado Kamper je ime njegovog druga iz rata.


Koliko sličnosti sa Srebrenicom, granica od 14 godina,ruke vezane na leđima, osveta... strašno je to i postavlja pitanje opravdanosti svakog ideala kao ostvarljivog a zbog neminovnih okolnosti i događaja
docsumann docsumann 17:54 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Прочитао - и заборавио !
Дај сиже у неколико реченица да покренем синаптичку рекуперацију заборављенога.


za to ti je najbolje da konsultuješ čika gugleta. ko izmišljen je za te stvari.

"Dar" je svojevrsni Bildungsroman* i fiktivna autobiografija mladoga ruskog pjesnika koji živi u Berlinu 1920-ih godina i kreće se u krugu ruskih emigranata koji su napustili Rusiju nakon revolucije i građanskog rata.

Istodobno, radi se o odi ruskoj književnosti i umjetničkom stvaranju te vjerojatno najboljem Nabokovljevu romanu izvorno napisanom na ruskom.


* Bildungsroman
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:04 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Од странаца ми је драг Џемс Џонс.

Побркао си.
Ти вероватно мислиш на Џејмса Џонса, вођу секте који је хиљаду својих следбеника повео у масовно самоубиство.
emsiemsi emsiemsi 21:09 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Predrag Brajovic
Од странаца ми је драг Џемс Џонс.

Побркао си.
Ти вероватно мислиш на Џејмса Џонса, вођу секте који је хиљаду својих следбеника повео у масовно самоубиство.

Не мислим !
Мислим на писца "Тркачи оловних ногу", "Весели париски мај", "Одавде до вечности", "Пиштољ" и слично ...
Успут --- од секти пратим само католичку цркву.
milojep milojep 21:53 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

seemsiemsi

Успут --- од секти пратим само католичку цркву.


Koliko čujem za manje od dva meseca više neće biti sekta? Sabor na Kritu!
alselone alselone 22:28 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Koliko čujem za manje od dva meseca više neće biti sekta? Sabor na Kritu!


Oce onda i cara Dusana proglasiti za sveca?
milojep milojep 22:59 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

alselone
Koliko čujem za manje od dva meseca više neće biti sekta? Sabor na Kritu!


Oce onda i cara Dusana proglasiti za sveca?


Zezaš? Nije to na tom saboru da odlučuje.
alselone alselone 23:02 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

milojep
alselone
Koliko čujem za manje od dva meseca više neće biti sekta? Sabor na Kritu!


Oce onda i cara Dusana proglasiti za sveca?


Zezaš? Nije to na tom saboru da odlučuje.


O cemu je sabor?
milojep milojep 23:11 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

alselone
milojep
alselone
Koliko čujem za manje od dva meseca više neće biti sekta? Sabor na Kritu!


Oce onda i cara Dusana proglasiti za sveca?


Zezaš? Nije to na tom saboru da odlučuje.


O cemu je sabor?


pitanja autonomija crkava tipa kineske,ukrajinske...koliko shvatam lome se koplja između Ruske i Vaseljenske pravoslavne crkve. Vaseljenska bi trebala biti prva među jednakima ali ruska je najjača jer je najbrojnija...I onda tu pregršt pitanja (kalendar,postovi,ekumenizam) koja Rusi unapred odbijaju za raspravu.
Čuo sam i ovo oko Katolika. Pravoslavne crkve još od devetog veka katolike (koji su nastali kao takvi u osmom veku) smatraju sektom. E sada se navodno vodi bitka da im se priznaju 'prava vere' ili tako nešto (kao neki navodni kontra ustupak koji je katolička crkva već uradila , a koji sam zaboravio). I time katolička crkva više ne bi bila sekta
alselone alselone 23:39 01.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Aha. Ja sam mislio da je o spajanju crkava pa reko time se onda gubi prepreka da Dusan postane svetac, jer ga je valjda zato izbacilo iz te mogucnosti.
milojep milojep 00:06 02.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

alselone
Aha. Ja sam mislio da je o spajanju crkava pa reko time se onda gubi prepreka da Dusan postane svetac, jer ga je valjda zato izbacilo iz te mogucnosti.


Ne nema veze sa katolicima direktno. Jedan od mogućih razloga zbog čega Dušan nije svetac je i špekulacija da je bio blizu pokatoličavanja. Drugi razlozi idu zbog navodnog oceubistva pa do uzdizanja SPC na nivo patrijaršije za njegovog doba čime staje na žulj Carigradu (vaseljenskoj patrijaršiji) a time povratno na svoju kanonizaciju... ne znam ni da li popovi danas znaju šta je pravi razlog

edit: pominje se i to što mu je žena jedina u istoriji stala na Svetu Goru
blogovatelj blogovatelj 02:15 02.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

Од странаца ми је драг Џемс Џонс.


Načitan dečko. Šta si pročitao od Džonsa?
loader loader 09:28 03.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

mariopan
Treba da pišeš Brajoviću, vredno da pišeš, da ne dangubiš po blogu onoliko.



..


Neka ga, nek trči po blogu - i on će jednoga dana valjda da sazri
mariopan mariopan 09:29 03.05.2016

Re: Lepa pesma Pedja

loader
mariopan
Treba da pišeš Brajoviću, vredno da pišeš, da ne dangubiš po blogu onoliko.



..


Neka ga, nek trči po blogu - i on će jednoga dana valjda da sazri

feliks.krul feliks.krul 11:26 01.05.2016

Моја сућут

Све пршти од симбола, али надживљујемо их.
docsumann docsumann 11:27 01.05.2016

više nego prigodan


na današnji dan - Vsevolod Njekrasov, moj omiljeni ruski poet:



prvi maj

Onda
Crno More

Onda opet
Prvi Maj




Hristos voskrese

Vaistinu voskres

Što je i trebalo

dokazati
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:34 01.05.2016

Re: više nego prigodan

Да, Њекрасов...
Заборавио сам га.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 11:36 01.05.2016

Re: više nego prigodan

:(

Tuzna je pesma, jaka i lepa u isto vreme.


Posebno na danasnji dan koji si rekao sta je za tebe.

docsumann docsumann 11:43 01.05.2016

Re: više nego prigodan

Predrag Brajovic
Да, Њекрасов...
Заборавио сам га.


tu smo da reminiscenciramo.


a slava tvom starom
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:48 01.05.2016

Re: više nego prigodan

a slava tvom starom

Слава му.
И њему и његовој генерацији часних људи.
И прочитај онај мој коментар, с делом из романа: сад сам и ја opet опет после дуже времена. И за сваки детаљ тамо споменут знао сам одакле је. У ком граду је био онај партизански злочин, којим су путем бежали па дошли до кањона Сутјеске (?) и ту побацали топове, где је то у Војводини било кад је отац с пиштољем јурио Русе да не силују снаше...
urbana_gerila urbana_gerila 12:20 01.05.2016

Re: više nego prigodan

Predrag Brajovic
Manje je poznato, ali ja sam čovek potpuno bez mašte


tešiš se ili laskaš sebi?




Predrag Brajovic
Слава му. И њему и његовој генерацији часних људи.



smrt fašizmu, sloboda narodu!
(smajli sa stisnutom pesnicom na slepoočnici)
docsumann docsumann 12:26 01.05.2016

Re: više nego prigodan

И прочитај онај мој коментар


pročitao ...


docsumann docsumann 12:28 01.05.2016

Re: više nego prigodan

(smajli sa stisnutom pesnicom na slepoočnici)



PUCANJ U STVARNOST


otvaram knjigu
unutra je nož

zvuk nove stranice
dijeli sliku nadvoje

prinosim peglu slijepočnici
umjesto urlika – ispuštam muve


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:30 01.05.2016

Re: više nego prigodan

Ево како је некад изгледао прави уранак и теферич, Шкодом и са демижаном у гепеку:

mirelarado mirelarado 20:04 01.05.2016

Re: više nego prigodan

Predrag Brajovic
a slava tvom starom

Слава му.
И њему и његовој генерацији часних људи.
И прочитај онај мој коментар, с делом из романа: сад сам и ја opet опет после дуже времена. И за сваки детаљ тамо споменут знао сам одакле је. У ком граду је био онај партизански злочин, којим су путем бежали па дошли до кањона Сутјеске (?) и ту побацали топове, где је то у Војводини било кад је отац с пиштољем јурио Русе да не силују снаше...


Надам се да ћеш роман и завршити. Твој отац то свакако заслужује, а мислим да заслужујемо и ми читаоци. :)
G.Cross G.Cross 12:14 01.05.2016

Istinski heroji

I znas sta...
Mi se zalimo kroz sta prolaze nase genracije.
Ali kroz sta su prosli ljudi iz generacije tvog oca. Kakve su to tektonske promene bile ! I opet su nam obezbedili lepo i mirno detinjstvo i mladost.

Moj otac je rodjen 1920, kao i moja majka.
Otac je poceo da studira medicinu pre rata u jednom svetu a diplomirao posle rata u drugom univerzumu.
Nije uzimao strane u ratu (kao ni njegov otac) , pred kraja rata je mobilisan u partizane kao covek koji zna nesto o medicini i sreo moju majku koja je bila prvoborac.

Otac proveo sve najbolje godine u sistemu koji je mrzeo noseci Borsalino sesir i Montgomeri mantil i odbijajuci da udje u partiju. I umro ne videci kraj tog sistema u Mostaru 1990.

Radio je svoj posao plus dva, ponekad tri honorara da obezbedi fakultet za troje dece.

Koji su to heroji bili !
Slava tvom ocu.
A Bogami i mome.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 12:26 01.05.2016

Re: Istinski heroji

Cross,

potsetilo me nesto u vom kazivanju na Grlom u jagode, seriju.

Baka Elvira kao predstavnik antikomunista, cerka i muz prvoborci, sin ...nova generacija, verovatno negde izmedju radnih akcija i l Uskrsnjih jaja.

Ima toga i u Pozoristu u kuci donekle.Gospdja Nikolajevic kao predstavnik stare garde.

docsumann docsumann 13:07 01.05.2016

Re: Istinski heroji


moja porodica, po očevoj strani, je jedna tipična crnogorska WWII priča o raspolućenosti & staroj podijeli strana.

poslije rata, otac je bio član KPJ, dok je, od njega godinu i po mlađi brat, moj stric, kao autentični srpski nacionalista ( u najpozitivnijem smislu koji je moguć za taj naširoko izblasfemiran' pojam) čitavog života skrivao od njega istinu o dvojici njihovih stričeva koji su kao posljednji psi pogubljeni na Zidanom mostu. jedan, čak, kao težak invalid bez obje noge.
inače, oba ta đedova brata su bili predstavnici predratne visoko obrazovane građanske klase, a sam rat su prošli takoreći bez tragova krvi na rukama, a kamoli kakvog zločina koji bi im se mogao staviti na dušu.

poznajući mog oca i njegovu sklonost ka eksplozivnim reakcijama na nepravdu, stric se jednostavno bojao da ga to saznanje ne bi izbacilo iz kolosjeka i tako u opasnost mogla dovesti egzistenciju cjelokupne naše uže porodice.
elenold elenold 18:18 01.05.2016

Re: Istinski heroji

G.Cross
I znas sta...
..
Koji su to heroji bili !
Slava tvom ocu.
A Bogami i mome.



Jeste,
i oni
i solunski junaci
i ustanici hercegovačkih buna
i junaci u prvom i drugom srpskom ustanku
i pre toga ....
i kosovski junaci ...

I ko zna šta još što ne znam, i pitam se mnogo toga ...
gedza.73 gedza.73 18:23 01.05.2016

Re: Istinski heroji

G.Cross
Mi se zalimo kroz sta prolaze nase genracije.

Ide mlađi iguman oko manastira, kuka, bije se rukama u glavu:
-Ijao, nikad nije bilo ovako strašno, ijao nikad ovako nije bilo loše
a stari monah mu dobacuje
-Jeste, jeste samo ti nisi bio iguman.

angie01 angie01 12:15 01.05.2016

,

principessa_etrusca principessa_etrusca 13:01 01.05.2016

Гласови мртвих I

Гласови мртвих. То нису мртви гласови. Ко чује
Гласове мртвих? Киша на бакарним вратима
Јутра. Свежина дивљег врта чува славује
У паучини ружа. Био сам празнина између редака...
docsumann docsumann 13:08 01.05.2016

Re: Гласови мртвих I


mariopan mariopan 13:12 01.05.2016

Re: Гласови мртвих I

Lepa pesma Brajoviću. I lepo sećanje na oca.

Neka im je večna slava i hvala, svim tim herojima.
emsiemsi emsiemsi 13:11 01.05.2016

Фала на честиткама !

Фала на честиткама за празнике који теби не значе ништа ???
Ставио сам знаке узвика, јер ја празнике који мени не значе ништа не честитам ни другима.
Успут --- слава твом оцу јер ти верујем да је био добар човек. Добар човек је највећа идеологија. У претходном систему (у систему драгог вам друга Тите) није лако било бити добар човек, поготово Србима, јер --- ако су хтели да буду Срби, морали су да мимикријишу и престали би да буду добри људи. Ни сада није лако бити Србин.
docsumann docsumann 13:47 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

У претходном систему (у систему драгог вам друга Тите) није лако било бити добар човек, поготово Србима, јер --- ако су хтели да буду Срби, морали су да мимикријишу и престали би да буду добри људи


stvarno si emsiemsi - em kenjaš, em se prenemažeš.

rekoh već da mi je otac bio nezgodan kad namiriše nepravdu.
još u vrijeme punokrvnog SFRJ-a, jednom prilikom je usrId Splita ( u kafani) pjevao Marš na Drinu, pošto ga je nažuljao povišeni nacionalni animozitetluk u zraku.

drugom nekom prilikom vadili su pištolj na njega, isto zbog neke, po meni sulude, prepirke oko bjelaša i zelenaša.
jbg, ovaj što je poteg'o pištolj nije računao na neuračunljivost mog starog u takvim okolnostima.
srećom po obojicu našli su se tu i neki normalniji ljudi da zadrže mog oca.
jedan od njih, inače znatno fizički snažniji od mog starog mi je godinama kasnije pričao - kakva ti stari ima muda...

o stricu da ne pričam, njegove tuče su bile legendarne. neke čak bezbjednosno visoko rizične pošto nije mirisao uniformisana lica. a provokacija, za đavola, nije nedostajalo pošto su svi znali kako diše... jebala ih je samo činjenica što je stric bio jak za trojicu.

a da geni ne padaju daleko od klade ... pokazuje slučaj mog brata, koji je usred BG-a, 1991. u doba najgoreg nacionalnog transa, u kasni neki čas, kada većina noćne raje svraća na hamburger pred odlazak kući, zapjevao Ustani bane.
brat, inače, ima moćan glas, naročito kad popije po koju.
e, tad se našao neki taksista da mjenja muziku pištoljem. hvala bogu, brat je stepen staloženiji od pokojnog mi oca.

tako da ti tu tvoju floskulu, što strašno zvuči, "није лако бити Србин" mož' nekome drugome uvaljivat za bubrege.

moji su već skoro 200 godina bili Srbi kad je to bilo najzajebamnije, a da prostiš za to smo fasovali dvoglavi kurac sa ukrštenim mudima, pa mi ga je pun onih što bi da me podučavaju kako se i šta treba, čuš treba - mora, činjeniti zarad vaskolikog srpstva.

biti Srbin je teško samo onome ko ne zna kako to da bude.
G.Cross G.Cross 13:51 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

biti Srbin je teško samo onome ko ne zna kako to da bude.



Vaistinu.

alselone alselone 13:54 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

za to smo fasovali dvoglavi kurac sa ukrštenim mudima,

emsiemsi emsiemsi 13:58 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

docsumann
У претходном систему (у систему драгог вам друга Тите) није лако било бити добар човек, поготово Србима, јер --- ако су хтели да буду Срби, морали су да мимикријишу и престали би да буду добри људи


stvarno si emsiemsi - em kenjaš, em se prenemažeš.

rekoh već da mi je otac bio nezgodan kad namiriše nepravdu.
još u vrijeme punokrvnog SFRJ-a, jednom prilikom je usrId Splita ( u kafani) pjevao Marš na Drinu, pošto ga je nažuljao povišeni nacionalni animozitetluk u zraku.

drugom nekom prilikom vadili su pištolj na njega, isto zbog neke, po meni sulude, prepirke oko bjelaša i zelenaša.
jbg, ovaj što je poteg'o pištolj nije računao na neuračunljivost mog starog u takvim okolnostima.
srećom po obojicu našli su se tu i neki normalniji ljudi da zadrže mog oca.
jedan od njih, inače znatno fizički snažniji od mog starog mi je godinama kasnije pričao - kakva ti stari ima muda...

o stricu da ne pričam, njegove tuče su bile legendarne. neke čak bezbjednosno visoko rizične pošto nije mirisao uniformisana lica. a provokacija, za đavola, nije nedostajalo pošto su svi znali kako diše... jebala ih je samo činjenica što je stric bio jak za trojicu.

a da geni ne padaju daleko od klade ... pokazuje slučaj mog brata, koji je usred BG-a, 1991. u doba najgoreg nacionalnog transa, u kasni neki čas, kada većina noćne raje svraća na hamburger pred odlazak kući, zapjevao Ustani bane.
brat, inače, ima moćan glas, naročito kad popije po koju.
e, tad se našao neki taksista da mjenja muziku pištoljem. hvala bogu, brat je stepen staloženiji od pokojnog mi oca.

tako da ti tu tvoju floskulu, što strašno zvuči, "није лако бити Србин" mož' nekome drugome uvaljivat za bubrege.

moji su već skoro 200 godina bili Srbi kad je to bilo najzajebamnije, a da prostiš za to smo fasovali dvoglavi kurac sa ukrštenim mudima, pa mi ga je pun onih što bi da me podučavaju kako se i šta treba, čuš treba - mora, činjeniti zarad vaskolikog srpstva.

biti Srbin je teško samo onome ko ne zna kako to da bude.

Све ово што си ти написао је управо оно што ја говорим - да није лако бити Србин !
Успут --- дивим се твом оцу, брату и осталим твојима на сталожености. Мој отац није био тако сталожен. Када га је башибозук и калакурција (усташка, неусташка, комуњарска, некомуњарска, дакле, разна) нападала, он се бранио - када је извадио пиштољ, није пуцао у ваздух - а пуцао је. Није узмицао.
Подразумева се да моје није лако бити Србин, подразумева да није лако бити човек --- код мене је то двоје једно. Ако то до сада ниси укапирао, ни нећеш.
docsumann docsumann 14:08 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

Подразумева се да моје није лако бити Србин, подразумева да није лако бити човек --- код мене је то двоје једно. Ако то до сада ниси укапирао, ни нећеш.


ne, ti nisi pokapirao.

ovo što sam naveo je poprilični ekstremizam, čisto da pojasnim da znam, iz prve ruke, kako izgleda "teži" put.
no, on uopšte nije nužan.

nacionalni identitet nema ama baš nikakve veze sa legitimisanjem nečije humanosti.

postoje Srbi pizde, lopovi, ubice, manijaci, baš kao što postoje Srbi humanisti, široke duše i velikog srca, sjajni ljudi, umjetnici, sportisti, naučnici ... postoje naravno i oni osrednji, nit pretjerano loši, nit posebno dobri. njih i jest najviše.

postavljati kriterijum da samo oni koji zadovolje posebne standarde čojstva i junaštva mogu zavrijediti pripadnost srpskom nacionalnom korpusu je čist (nametnuti&nategnuti) elitizam i smrdi na Übermensch logiku.
docsumann docsumann 14:11 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

дивим се твом оцу, брату и осталим твојима на сталожености. Мој отац није био тако сталожен.


moj otac uopšte nije bio staložen, samo je bio nenaoružan
emsiemsi emsiemsi 14:14 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

docsumann
Подразумева се да моје није лако бити Србин, подразумева да није лако бити човек --- код мене је то двоје једно. Ако то до сада ниси укапирао, ни нећеш.


ne, ti nisi pokapirao.

ovo što sam naveo je poprilični ekstremizam, čisto da pojasnim da znam, iz prve ruke, kako izgleda "teži" put.
no, on uopšte nije nužan.

nacionalni identitet nema ama baš nikakve veze sa legitimisanjem nečije humanosti.

postoje Srbi pizde, lopovi, ubice, manijaci, baš kao što postoje Srbi humanisti, široke duše i velikog srca, sjajni ljudi, umjetnici, sportisti, naučnici ...

postavljati kriterijum da samo oni koji zadovolje posebne kriterijume čojstva i junaštva mogu zavrijediti pripadnost srpskom nacionalnom korpusu je čist (nametnuti&nategnuti) elitizam i smrdi na Übermensch logiku.

Појма немам коме се овиме обраћаш !
То што си написао уопште није спорно. И сам тврдим да није лако бити Србин.
alselone alselone 14:15 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

moj otac uopšte nije bio staložen, samo je bio nenaoružan


Sušta suprotnost mom dedi na primer. On je imao nerve kao palamare i sve je radio polako. Za njega je njegov brat, moj deda stric, uvek govorio - Cveto za tobom dok hodaš mož čovek čakšire ušnivat.
emsiemsi emsiemsi 14:16 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

docsumann
дивим се твом оцу, брату и осталим твојима на сталожености. Мој отац није био тако сталожен.


moj otac uopšte nije bio staložen, samo je bio nenaoružan

Мој је био сталожен до одређене границе, до границе физичког угрожавања.
Био је и наоружан.
Успут --- и сам се грозим физичког угрожавања. Све остало могу да толеришем.
docsumann docsumann 14:21 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

И сам тврдим да није лако бити Србин.


ok, onda - pojasni!
docsumann docsumann 14:29 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

alselone
moj otac uopšte nije bio staložen, samo je bio nenaoružan


Sušta suprotnost mom dedi na primer. On je imao nerve kao palamare i sve je radio polako. Za njega je njegov brat, moj deda stric, uvek govorio - Cveto za tobom dok hodaš mož čovek čakšire ušnivat.



imali smo i mi pokojeg "uljeza" u porodici

npr, dva djedova brata, ne oni koji su ubijeni kao četnici '45., bili su skoz iskulirani likovi (po modernom slengu) kao da su po njima projektovali željeni efekat bensedina.

jedan od njih dvojice je imao želju da postane svešteno lice, ali mu otac to nije dozvolio, mada, gledajući sa ove istorijske distance, čini mi se da bi se u toj ulozi on u potpunosti ostvario.
drugi je bio prilično poznat slikar (dobitnik Politikine nagrade za slikarstvo) elegičnog i suzdržanog senzibiliteta. pravi liričar s penjelom u ruci. na žalost umro je premlad, sa 40 godina, od tuberkuloze.
emsiemsi emsiemsi 17:11 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

docsumann
И сам тврдим да није лако бити Србин.


ok, onda - pojasni!

Шта да ти појасним !?
Да ти појасним да није лако бити Србин !?
Шта ту има да се појашњава ?
Истина, претпостављам да постоје људи много паметнији од мене који би ти то могли објаснити. Ако их пронађеш, и добијеш објашњење, пошаљи га (и) мени.
Успут --- питај Милана Новковића, Принција, Тесс, ... (...), мислим да су сви они паметнији од мене.
Успут 2 --- постоји школа мишљења на блогу да то (бити паметнији од мене) није нарочито тешко. Свеједно, питај поменуте, можда они могу да објасне.
Atomski mrav Atomski mrav 20:06 01.05.2016

Re: Фала на честиткама !

nsarski nsarski 13:37 01.05.2016

Možda ti bude

od neke koristi ako pročitaš esej: My Father as he slept: the tragedy of order. Ako te mrzi da tražiš, evo samo prvih par rečenica, onih "ubitačnih", po tvojoj definiciji.

The basis of tragic vision, the sense of one-directionality in life, where everything happens once and for all, where every act brings unavoidable and fateful consequences, and where all experience vanishes, not simply into the past, but into nothingness, annihilation. In the tragic vision, death is, not an incident in life, not even the inevitable end of life, but the essential event that gives shape and form of life. Death is what defines the individual, and marks him off from the continuity of life that flows indefinitely between past and the future. (NF, Fools of time, 1966).

Imas na koga da se ugledas.
mariopan mariopan 15:05 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Mog oca slabo pamtim ali bi se sa pričom savršeno složila priča o mom teči, staratelju koga sam imala sreću da dobijem u vreme naše nesreće, kada smo izgubili roditelje, da me njegovi ideali i dobrota obilkuje u ovo što sam danas.

Bar se nadam da ću do toga dobaciti?


Bio je ratnik, oficir (slabo se doznajem u činove ali mi je Žmu rekao da je to vrlo visok čin u vojsci), sve godine rata proveo u partizanima. Ranjavan, bio je tek mladić, dao deo svog tela, sav svoj budući život toj ideji da smo svi jednaki, mada je bio veoma obrazovan, pripadnik elite takoreći.

Odbolovao sve ratne bolesti, gladovao kako ne mogu da zamisle današnji mladi, siti i napiti, mislio je da nigde više hleba na svetu nema, jeo travu i koru sa drveća.. tifus, glad, neprekidne borbe....usled invalidnosti ceo život mu je neko pomagao da se obuče, da jede, da se obuje...ali nije žalio jer je verovao.

Jednog dana dođem da ga vidim a tetka mi kaže da je bolestan. Leži u krevetu i čeka da umre. Šta može njega da obori, prekaljenog ratnika, sve nedaće svog usuda je stoički podnosio?

Uđem u sobu i pitam ga kako je...kaže, čeka da ga Bog uzme. Nikad Boga pomenuo nije, i tu vidim šta ga tišti, koliko se u svoje razočarao. Kome je on dao svoj život da ga menja za privilegije, da ih iskoristi, da ih sve proda i osramoti? To ga je bolelo.

Njihovu žrtvu za ideju slobode i danas mislim da niko ne sme da bagateliše.

Da li je njihova žrtva bila uzaludna?
G.Cross G.Cross 15:24 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Da li je njihova žrtva bila uzaludna?


Na Mikro planu , licnom i porodicnom - nije.
Na Makro - drustvenom planu - jeste.

A licno i porodicno je ionako vaznije , tako da u totalu NIJE.
mariopan mariopan 15:29 01.05.2016

Re: Možda ti bude

A licno i porodicno je ionako vaznije , tako da u totalu NIJE.

Hvala .
G.Cross G.Cross 15:37 01.05.2016

Re: Možda ti bude

kaže, čeka da ga Bog uzme. Nikad Boga pomenuo nije


Moj otac, mada zestoki antikomunista, je govorio da je ateista.

Sestra mi je pricala da je na umoru ( bio je lekar, znao je da je vreme) zatrazio da zapali svecu. Par minuta kasnije je izdahnuo.
mariopan mariopan 15:43 01.05.2016

Re: Možda ti bude

G.Cross
kaže, čeka da ga Bog uzme. Nikad Boga pomenuo nije


Moj otac, mada zestoki antikomunista, je govorio da je ateista.

Sestra mi je pricala da je na umoru ( bio je lekar, znao je da je vreme) zatrazio da zapali svecu. Par minuta kasnije je izdahnuo.

Razumem da je to neka uteha...ili grešim?
G.Cross G.Cross 15:58 01.05.2016

Re: Možda ti bude

mariopan
G.Cross
kaže, čeka da ga Bog uzme. Nikad Boga pomenuo nije


Moj otac, mada zestoki antikomunista, je govorio da je ateista.

Sestra mi je pricala da je na umoru ( bio je lekar, znao je da je vreme) zatrazio da zapali svecu. Par minuta kasnije je izdahnuo.

Razumem da je to neka uteha...ili grešim?


Ne , nije uteha,

Samo se ponekad pitam zasto li je to trazio ?
Da li je video nesto ?
mariopan mariopan 16:05 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Da li je video nesto ?

I ja se to pitam.

Poživeo je posle toga ali kao zombi. Doživeo mnoga razočarenja koja nije zaslužio, doživeo da vidi raspad svega za šta se borio...to mislim da niko ne bi smeo da doživi ko je sve svoje najbolje dao?

Zato se nekad, (možda i neumereno) borim da im se vrati poštovanje koje zaslužuju, da ih niko ne zaboravi i ne podcenjuje njihovu žrtvu.

Ne znam da li grešim ali drugačije ne mogu.
urbana_gerila urbana_gerila 16:40 01.05.2016

Re: Možda ti bude

mariopan
Da li je njihova žrtva bila uzaludna?


naravno da nije, što bi reko pjesnik - sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko dâ...
docsumann docsumann 16:46 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Uđem u sobu i pitam ga kako je...kaže, čeka da ga Bog uzme. Nikad Boga pomenuo nije, i tu vidim šta ga tišti, koliko se u svoje razočarao. Kome je on dao svoj život da ga menja za privilegije, da ih iskoristi, da ih sve proda i osramoti? To ga je bolelo.

Njihovu žrtvu za ideju slobode i danas mislim da niko ne sme da bagateliše.

Da li je njihova žrtva bila uzaludna?


to je teško i nadasve kompleksno pitanje.

a baš sam nedavno proveo neko vrijeme kontemplirajući o sličnim stvarima. konkretan povod za to je bio dan obilježavanja junačkog čina Milana Spasića i Sergeja Mašare.
u Boki, gdje se odigrao njihov podvig, taj dan se još uvijek posebno obilježava i ne pada lako u zaborav.

no, mene je mučilo to što potapanje razarača Zagreb, da ne bi pao u ruke okupatoru, nije zahtjevalo i njihovu ličnu žrtvu.
tehnički to se moglo odraditi i bez da oni polože svoje mlade živote.
pa zašto onda samoubistvo dvojice mladih poručnika?
zainteresovaše me razlozi tog čina viđeni iz njihovog ugla.

kako je tih dana na TV-u bilo dosta emisija posvećenih pomenutom događaju, nabasah na jedan arhivski prilog (snimak je bio crno-bijeli) u kome je neki vojni istoričar pokušavao da podrobnije osvijetli suštinu tog događaja.
i sam narator je naglasio kako potapanje Zagreba nije zahtjevalo njihovu ličnu žrtvu, ali ... kako reče, u nastavku, to samoubistvo je bila visokoetična oficirska poruka vojnom i političkom rukovodstvu zemlje (u raspadanju) koje je imalo vremena na pretek da izmjesti flotu van domašaja neprijatelja i bezbjedno je usidri u nekoj od luka pod kontrolom saveznika. to je bio revolt spram izdaje počinjene u najvišim krugovima vlasti.

ok, zvuči razumno, ili bar razložno ... no, što reče mariopan:

Da li je njihova žrtva bila uzaludna?


da li je uopšte bila smislena u samom trenutku izvođenja, bez ikakve istorijsko-distantne objektivnosti?
svakako da oni nisu mogli procjeniti ni kako će se rat dalje odvijati, ni šta će biti sa zemljom nakon završetka rata.
da li su odbrani zemlje mogli bolje da posluže na neki drugi način...

jasno da je njihova odluka utemeljena striktno u datom istorijskom trenutku (bez ikakvog kalkulisanja i procjenjivanja posrednih implikacija) na vrijednostima na kojima su oni vaspitavani kao ljudi i kao oficiri.
vojnički čin, sasvim u duhu bušida - ne razmišljajte o životu, vi koji ste već mrtvi.

koju logiku za prosuđivanje tog događaja upotrebiš - takav ćeš i odgovor o njegovom smislu (i efektu) dobiti.

suština je u očima posmatrača.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:04 01.05.2016

Re: Možda ti bude

jasno da je njihova odluka utemeljena striktno u datom istorijskom trenutku (bez ikakvog kalkulisanja i procjenjivanja posrednih implikacija) na vrijednostima na kojima su oni vaspitavani kao ljudi i kao oficiri.
vojnički čin, sasvim u duhu bušida - ne razmišljajte o životu, vi koji ste već mrtvi.

Па ту има помало онога о чему говорим -- тај етос жртвовања, утемељен у Косовском циклусу епских песама. Даље, имаш једну староковну генерацију, са традицијом чојства и јунаштва.

Мој је отац, на свој захтев, напустио 1942. године Врховни штаб, где се водио као Титов пратилац и будући командант артиљерије, које тада није било. Од Старог (тако су Тита искључиво звали, он је међу ондашњим револуционарима био најстарији, остало су била момчићи, као мој отац) -- дакле, од Старог је тражио да не буде више с њим него да се врати у обичну јединицу, да му после рата не пребацују да се није борио и да је кукавица. Кад му је Стари рекао да је он ту као будући командир артиљерије, мој му је отац, плаховит какав је био, рекао да они њега зову кад артиљерије буде, па да ће он доћи, а да га до тада пусте да се бори. После је артиљерије било, али не и високог положаја у њој. Ипак, на Неретви је имао своју батерију и њоме командовао, хладили су топовске цеви врећама снега, а у Прозор, како ми је причао а потврдили његови ратни другови, ушао је први, и то путем, гурајући са посадом испред себе портивколца, слабашни противтенковски топ. Био је лудо храбар, и рекао ми је да је тек крајем 1944. године први пут помислио да ће остати жив. Са завршетком рата скинуо је своје политичке чинове, па је крај дочекао у војничком рангу капетана, а знам да је као комесар (политички чин) ту негде пред крај командовао са 1500 људи.

То су, можда, били другачији војници, генерали и људи од ових садашњих?

P.S.
Са 13 година научио сам да пуцам из пиштоља и користим динамит! :)))) Ех, те ЦГ војничке породице.
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:15 01.05.2016

Re: Možda ti bude

borim da im se vrati poštovanje koje zaslužuju


Komplikovano.
Kome da se vrati, kome njima, ko su oni?
Kako razdvojiti ljude poput njega od raznih Brozova, Minića, Stambića, Kardelja...

Tako da je Cross u pravu, njegova žrtva i on su poštovani tamo gde je važno, u porodici, među prijateljima, poznanicima, a to što je svoju plemenitost i ideale stavio u službu prevaranata nije njegov greh.
Njihov je.
angie01 angie01 17:41 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Samo se ponekad pitam zasto li je to trazio ?
Da li je video nesto ?


zato sto je sutinski sve povezano,..vera u boga, energiju, svemir,...prirodu, coveka...sve je oslonac, olaksanje, podrska, objasnjenje,.... medjusobna veza svega,...dodjes do kraja i imas potrebu da das neki signal te veze- da je imas.
emsiemsi emsiemsi 17:43 01.05.2016

Re: Možda ti bude

angie01
Samo se ponekad pitam zasto li je to trazio ?
Da li je video nesto ?


zato sto je sutinski sve povezano,..vera u boga, energiju, svemir,...prirodu, coveka...sve je oslonac, olaksanje, podrska, objasnjenje,.... medjusobna veza svega,...dodjes do kraja i imas potrebu da das neki signal te veze- da je imas.

Коректно речено !
mariopan mariopan 17:45 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Kome da se vrati, kome njima, ko su oni?

Pošteni ljudi koji nisu hteli da sve izađe na zlo? Nisu ni sanjali da to može da se desi??
mariopan mariopan 17:46 01.05.2016

Re: Možda ti bude

hoochie coochie man
borim da im se vrati poštovanje koje zaslužuju


Komplikovano.
Kome da se vrati, kome njima, ko su oni?
Kako razdvojiti ljude poput njega od raznih Brozova, Minića, Stambića, Kardelja...

Tako da je Cross u pravu, njegova žrtva i on su poštovani tamo gde je važno, u porodici, među prijateljima, poznanicima, a to što je svoju plemenitost i ideale stavio u službu prevaranata nije njegov greh.
Njihov je.

Da, njihov greh je.
freehand freehand 18:07 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Са завршетком рата скинуо је своје политичке чинове, па је крај дочекао у војничком рангу капетана, а знам да је као комесар (политички чин) ту негде пред крај командовао са 1500 људи.

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.
freehand freehand 18:09 01.05.2016

Re: Možda ti bude

freehand
Са завршетком рата скинуо је своје политичке чинове, па је крај дочекао у војничком рангу капетана, а знам да је као комесар (политички чин) ту негде пред крај командовао са 1500 људи.

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.

Što se čojstva i junaštva tiče, i jedno i drugo postoji i danas kao što je i pečenje jareće postojalo i onda. A potomci nek se zapitaju gde je problem ako im se vrline očeva čine dalekim i naivnim.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:07 01.05.2016

Re: Možda ti bude

freehand
Са завршетком рата скинуо је своје политичке чинове, па је крај дочекао у војничком рангу капетана, а знам да је као комесар (политички чин) ту негде пред крај командовао са 1500 људи.

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.

Normalno, politički činovi postoje, to jest postojali su, i nisu se poklapali sa vojnim. Ovde je link za moje tvrdnje: https://sr.wikipedia.org/sr/Официрски_чинови_НОВЈ
Уредбом о звањима од 22. априла 1944. године политички комесари и њихови помоћници добили су одговарајући ранг официра.

Link za tvoje tvrdnje, na žalost, ne postoji.
milojep milojep 19:14 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Njihovu žrtvu za ideju slobode i danas mislim da niko ne sme da bagateliše.

Da li je njihova žrtva bila uzaludna?


Problem je što se ideja slobode nije smela odvajati od ideje čoveka. Onog momenta kada je prvi put makar samo okrenuta glava od nečoveštva pod sintagmom 'cena revolucije' ili bilo kojom drugom, integralna ideja slobode jeste izgubila smisao.
freehand freehand 19:20 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Predrag Brajovic
freehand
Са завршетком рата скинуо је своје политичке чинове, па је крај дочекао у војничком рангу капетана, а знам да је као комесар (политички чин) ту негде пред крај командовао са 1500 људи.

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.

Normalno, politički činovi postoje, to jest postojali su, i nisu se poklapali sa vojnim. Ovde je link za moje tvrdnje: https://sr.m.wikipedia.org/sr/Официрски_чинови_НОВЈ

Link za tvoje tvrdnje, na žalost, ne postoji.

Najviše volim kad te sujeta natera da se tako zaletiš ne čitaajući šta si linkovao.
Gde u onome što si postavio piše da postoje politički činovi ili da je zvanje komesara čin? Zvanje komesara nije ni ispod ni iznad vojničkih činova po bilo kakvom pisanom hijerarhijskom ustrojstvu, a moć im je oktroisana.
Jel ovo dokaz za tvoju tvrdnju?
Политички комесар је особа задужена за морал и „правилно“ политичко усмерење војника у једној војној јединици. Он није официр иако је обавезно присутан на сваком састанку Штаба јединице.

elenold elenold 19:24 01.05.2016

Re: Možda ti bude

freehand

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.


Komesar je bio ideolog. I on je u suštini kontrolisao šta se u jedinici radi a posebno kakav je moral.
U jedinici je nezavisno od hijerahije po činovima, komesar imao veću moć od komadanta jedinice.
docsumann docsumann 19:24 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Problem je što se ideja slobode nije smela odvajati od ideje čoveka.


sloboda (politička) je relativan pojam i zavisi sa koje strane (fronta) se gleda na nju.
najbliži primjer je Kosovo i srpsko-albansko pitanje. nečiji junak je protivniički dušmanin i obrnuto, a nesporno je da i na jednoj i na drugoj strani ima istinski dobrih i čestitih ljudi. kao što ima i fukara, da se razumjemo.
rat automstski suspenduje ideju univerzalnog humanizma, stavljajući nas u totalitarnu poziciju ili Mi ili Oni.
freehand freehand 19:30 01.05.2016

Re: Možda ti bude

elenold
freehand

"Komesar" nije nikakav čin, niti postoje politički činovi. Niti je komesar komandovao jedinicama. Tamo gde jeste - to je bilo mimo i protiv vojničkog ustrojstva. Ili je komandovao po svom vojničkom činu a ne političkom zvanju.


Komesar je bio ideolog. I on je u suštini kontrolisao šta se u jedinici radi a posebno kakav je moral.
U jedinici je nezavisno od hijerahije po činovima, komesar imao veću moć od komadanta jedinice.

ne vidim gde se to ne slaže sa onim što sam rekao. što se moći tiče, rekoh i to, ta je moć "dodeljivana", a nije ni uvek ni svuda bila ista.
mene bi ipak više interesovalo to šta su "politički činovi", na to sam reagovao.
Eventualno mogu da razumem da je neko čin ili njegovo povišenje dobio po političkoj liniji, no to i dalje ne zanči da se taj čin zove političkim, niti da se kao takav može vratiti bez napuštanja vojske.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:38 01.05.2016

Re: Možda ti bude

elenold
U jedinici je nezavisno od hijerahije po činovima, komesar imao veću moć od komadanta jedinice.

Scena je sledeća: posle oslobođenja Beograda Moša Pijade prilazi mom ocu i pita ga gde su mu (politički) činovi na epoletama. Moj otac, koji ih je namerno skinuo, odgovara mu: "Pa, druže Mošo, nije bilo srme da ih mi izvezu." Moša mu odgovara: "Brajoviću, jedino za tebe nije bilo srme."

Srma je onaj zlatni konac kojim se vezu činovi na epoletama. Moj otac je, posle rata, 3 godine bio major a 18 godina pukovnik. Kada je odlazio u penziju hteli su da mu daju čin generala. Odbio je.
docsumann docsumann 19:38 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Zvanje komesara nije ni ispod ni iznad vojničkih činova po bilo kakvom pisanom hijerarhijskom ustrojstvu, a moć im je oktroisana.


imaš u linkovanim pobočnim odjeljcima i ovu napomenu:

Политички комесари и њихови помоћници све до 24. априла 1944. године нису имали официрске чинове. Тада је Врховни штаб НОВ и ПОЈ донео Уредбу о звањима политичких комесара и њихових помоћника, који су добили одговарајуће рангове равне чиновима команданата и њихових заменика.


tako da nije baš jednoznačno rješenje.
freehand freehand 19:43 01.05.2016

Re: Možda ti bude

imaš u linkovanim pobočnim odjeljcima i ovu napomenu:

Tako je, sve ja to uvažavam i znam, zato obrati pažnju na reči zvanja i rangovi.
Komesari su u nekim armijama bili ono što su u nekim drugim vojni sveštenici.
I imali su obeležja, možda i srmom vezana ali to i dalje nisu bili činovi.
elenold elenold 19:49 01.05.2016

Re: Možda ti bude

freehand

ne vidim gde se to ne slaže sa onim što sam rekao. što se moći tiče, rekoh i to, ta je moć "dodeljivana", a nije ni uvek ni svuda bila ista.
..


Poruke su nam se mimoišle, a ja samo dopunjujem.
Mislim da je komesar, mozda formacijski i bio pomocnik komadanta,
verovatno sa formalno nizim činom od komadanta, a fakticki je bio mocniji od njega (komadanta). Komesar i komadant su "vladali" jedinicom.

docsumann docsumann 19:56 01.05.2016

Re: Možda ti bude

freehand
imaš u linkovanim pobočnim odjeljcima i ovu napomenu:

Tako je, sve ja to uvažavam i znam, zato obrati pažnju na reči zvanja i rangovi.
Komesari su u nekim armijama bili ono što su u nekim drugim vojni sveštenici.
I imali su obeležja, možda i srmom vezana ali to i dalje nisu bili činovi.


u onim desnim tabelama (legendama) i vojni i politički rukovodioci su pobrojani pod "oznake za činove u NOVJ i JA od __ do___"
milojep milojep 20:21 01.05.2016

Re: Možda ti bude

docsumann
Problem je što se ideja slobode nije smela odvajati od ideje čoveka.


sloboda (politička) je relativan pojam i zavisi sa koje strane (fronta) se gleda na nju.
najbliži primjer je Kosovo i srpsko-albansko pitanje. nečiji junak je protivniički dušmanin i obrnuto, a nesporno je da i na jednoj i na drugoj strani ima istinski dobrih i čestitih ljudi. kao što ima i fukara, da se razumjemo.
rat automstski suspenduje ideju univerzalnog humanizma, stavljajući nas u totalitarnu poziciju ili Mi ili Oni.


Pominjao sam nečoveštva a ne na ratni sukob kao takav. Nije nečovek onaj koji u boju ubije nekog.Nečovek je onaj koji ubija nejač (kao onaj u Brajovićevoj priči) a ovima koj na to okrenu glavu i odćute u najmanju ruku treba skinuti oreol heroja bez obzira na minuli rad.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:23 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Mislim da je komesar, mozda formacijski i bio pomocnik komadanta,
verovatno sa formalno nizim činom od komadanta, a fakticki je bio mocniji od njega (komadanta). Komesar i komadant su "vladali" jedinicom.

Мој отац је имао војни чин капетана, политички чим комесара дивизије. То је два чина више, најмање. Тaj је чин је вратио. Наравно, није овако као што Фрихенд каже.

Него, за Фрија: пита ме рођена сестра, млађа, одличног памћења: "Је ли, ко је овај што те смара, је л' то онај што те смарао и за Макита бушилице? Јесте? Па што га не обришеш, него пушташ да се ту иживљава..."
milojep milojep 20:25 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Moj otac je, posle rata, 3 godine bio major 0a 18 godina pukovnik. Kada je odlazio u penziju hteli su da mu daju čin generala. Odbio je.


Bil bi interesantno čuti kako je 'preživeo' 1948? ( sa obzirom da je bio i Crnogorac)
freehand freehand 20:31 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Него, за Фрија: пита ме рођена сестра, млађа, одличног памћења: "Је ли, ко је овај што те смара, је л'то онај што те смарао и за Макита бушилице? Јесте? Па што га не обришеш, него пушташ да се ту иживљава..."

Pozdravi mlađu sestru, mada ne znam koja je njena funkcija sad u ovoj priči, uz žuljave ruke od šrafljenja iverice?
Inače, komesarska zvanja i funkicje ukinute su 1953. Za sve.
emsiemsi emsiemsi 20:32 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Predrag Brajovic

...

Него, за Фрија: пита ме рођена сестра, млађа, одличног памћења: "Је ли, ко је овај што те смара, је л' то онај што те смарао и за Макита бушилице? Јесте? Па што га не обришеш, него пушташ да се ту иживљава..."

Но, пошто ти ниси пичка, онда ти нећеш обрисати Фрухенда - без обзира смара ли те или не.
docsumann docsumann 20:37 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Pominjao sam nečoveštva a ne na ratni sukob kao takav.


recimo da sam samo proširio vizuru gledanja na stvari

rat je kolijevka svakojakih nečovještava. i najveći apsurd u njemu je taj što okreće dobrog čovjeka, poštenog domaćina, dobrog roditelja, altruistu protiv drugog dobrog čovjeka, domaćina, roditelja...
tu se najbolje vidi disproporcija kolektivnog (političkog, društvenog, ideološkog, vjerskog...) naspram individualnog.
za pojedinca narodi, vjere, ideologije nisu veličine s kojima je u stanju da intereagije, komunicira.
u toj nesrazm,jeri reda veličina uvijek je on žrtva. statistička jedinica koju će sistem da usisa i apsorbuje u hodu.

Nije nečovek onaj koji u boju ubije nekog.


čim si doveden u situaciju da moraš da ubijaš nekog (čak i protiv svoje volje, čak i ako si napadnut) ti si sjeban karmički, psihički, svejedno - "unižen" si kao ljudsko biće.


a slažem se da je za Braju intrigantno pitanje kako vidi ulogu (postupak) svog oca u tim odmazdama praveći analogiju sa zločinom u Srebrenici.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:41 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Bil bi interesantno čuti kako je 'preživeo' 1948? ( sa obzirom da je bio i Crnogorac)

Мој отац је све време био шпијан: пријављен је био да намерно држи руку у шињелу као Стаљин, а да у кући држи његову слику. Због тога је ишао на другарско ислеђивање. (Тада је био командант војне школе у Задру.) То са шињелом није било баш при памети, али Стаљинова слика је била проблем. Спасао се: није била Стаљаинова слика, већ неки Његошев портрет, који је неком од војних шпијуна и доушника заличио на Стаљина. Такође, мој отац искрено није веровао да Стаљинове оптужбе имају смисла, јер је друга Старог лично знао. (Не спомњем да је био на Сутјесци, Неретви, при нападу Немаца на Дрвар, где је са својом јединицом дотрчао до Тита -- "Били смо млади, па могли добро да трчимо".)

Године 1951. један од његових блиских другова је ухапшен. Радисав је сматрао да је невин. Причао ми је да је целу ноћ будан преседео за столом ударајући се шакама о чело -- треба обратити пажњу на величини његових шака, и невороватну снагу, као docs данас -- и ујтро отишао у војну безбедност и код надређеног генерала, да гарантује за пријатеља, да су оптужбе лажне. Добро су обојица прошли: нису робијали.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:44 01.05.2016

Re: Možda ti bude

Inače, komesarska zvanja i funkicje ukinute su 1953. Za sve.

А ја лепо рекох и када је вратио политичке чинове: по ослобођењу Београда. То је 1944. година, октобар месец.
А сада, рачунај као да си банован, то јест -- молим те да се више не јављаш. Разумним људима јасно је зашто.

А наравно да те нећу бановати.
Имаћеш прилике да још једном потврдиш своју нарав.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana