U društvu postoje različiti oblici regulacije. Počev od obrazovanja, zdravstva, prava - uključujući i ekonomiju.
Jer, i tržište se, u smislu promene cena, ponude i potražnje, ponaša kao dinamički sistem. Na primer, mogućnost zarade mnoge je stručnjake navela da modeluju berze, kao i da projektuju programe za automatsko berzansko trgovanje. Ipak, dok se berzama bavi relativno mali broj ljudi, u ekonomiji postoje različiti vidovi regulacije koji se tiču svakoga, i kojima se, između ostalih, bave i banke.
Uzmite, na primer, centralnu banku. Siguran sam da je većini poznato, ali za one slične meni - izgleda da osnovnu funkciju centralne banke predstavlja regulacija, i to inflacije. Gde na inflaciju centralna banka utiče kako kontrolom količine novca u opticaju, tako i određivanjem vrednosti kamate na novčana sredstva koja plasira komercijalnim bankama (doduše, ovako po nekima funkcioniše FED banka u SAD, nisam siguran kako je kod nas). Naravno, postoje i mnogi drugi problemi kojima se centralne banke bave, od zemlje do zemlje.
Sad, sistem kojim upravlja centralna banka izuzetno je kompleksan, i za posledice može imati pojave kako perioda ekonomskog rasta, tako i recesija i ekonomskih kriza. Naravno, nije samo centralna banka uzrok svemu pomenutom.
I tu, posle dužeg uvoda, dolazimo do teme bloga, nečeg što je tokom tekuće ekonomske krize mnogima padalo na pamet. Naime, interesantno je da su države, ali i centralne i komercijalne banke, pored pozitivnih, zbog recesije posegle i za negativnim kamatama. Na primer, negativne kamate na štedne uloge već uveliko postoje u nekim zemljama (u Švajcarskoj, na primer, za oročenu štednju u pojedinim bankama umesto da dobijete vi plaćate kamatu, valjda zato što vam čuvaju novac).
Sad, pitanje je na koje je sve načine uopšte i moguće praktično realizovati ovu meru. Prvi je već pomenut, u vidu negativnih kamata na štedne uloge, kako bi se štediše motivisale da investiraju i troše novac. Drugi, da države izdaju vladine obveznice sa negativnom kamatom. Treća mogućnost, skoro pominjana, da se svim građanima neke zemlje bespovratno dodeli određena suma novca, što bi u principu imalo efekat negativne kamate. Četvrtu mogućnost predstavlja efektivna negativna kamata na sredstva koja centralna banka plasira komercijalnim bankama (odnosno, negativna uz uračunat doprinos inflacije). Petu bi, na određeni način, mogao da predstavlja i otpis dela dugova od strane banaka.
Ipak, neko će se možda zapitati kakav su uopšte uticaj do sada i imale negativne kamate na tekuću recesiju. U određenim slučajevima gotovo nikakav, pošto su komercijalne banke i u datim novonastalim okolnostima podizale kamate na zajmove, u situaciji u kojoj bi se dalo očekivati suprotno. Doduše, pitanje je kako će se stvari odvijati u budućnosti.