Život

IMRE

kosta.babic RSS / 04.05.2016. u 21:39

   Da li znate Imreta? Onaj sa bradom, snimatelj.
   Onaj što je njegova keva jednom rekla: "Imam dva sina i jednog što radi u televiziji".
   Jeste, onaj što po hodnicima uvek urla : Kokane, ovaj kako se zove, jebem ti božija boga, gde si pobegla... Jel ti moraš uvek da pišaš kad treba da idemo na snimanje.   Mene, naravno, živi blam obuzme. Presedim tako jedno pola sata u klonji, sve u nadi da će ovaj prestati, međutim, jok, on nastavlja sve u istom stilu. Ne znam samo zašto uvek psuje na srpskom a kaže da Mađari imaju lepše psovke; čisto sumnjam.
   Najviše sam mrzeo kad viče po hodniku na drugom spratu. U to vreme tuda se muvao neki jako fini svet, kao u košnici. Urednici dnevnika, novinari, snimatelji, tonci, montažeri. Svi su bili na Vi, razgovarali su poluglasno, kao da su u crkvi, i sada, u tu atmosferu upada Imre, sa svojim baritonom;
   "Jel neko videla onu ludu Kokana? Opet je otišla da kenja".    Tajac.
    U tim trenutcima ja mu najčešće poželim da ga uhvati vojvođanski sindrom, to je ono kad pošteni Vojvođanin ode na tavan da naseče malo šunke, pa onako sa visine, kroz one rupice za luftiranje, pogleda napolje. A tamo, dokle god pogled dopire, ravnica...
Sve ravno, ništa ne talasa, i tu pošteni Vojvođanin uzme konopac, prebaci ga preko grede, pa sebi oko vrata i cap. Obesi se.
    Ali, nisam ja te sreće.
    Tako me jednom izblamirao usred Brisla ,ali to je već duža priča.
    Pođemo za Brisel; Imre, naš kolega Arpad, novinar televizije Novi Sad i ja. Bilo je to negde osamdeset druge ili možda treće, ne sećam se baš najbolje, ali svejedno.
   Trebalo je da snimimo neku dužu reportažu o Evropskoj ekonomskoj zajednici.
Istog jutra, čim smo stigli, pravo sa aerodroma, odemo u našu ambasadu.
    Bila je to jedna vrlo lepa zgrada u otmenom delu grada, fasada od mermera, na ulazu kamera, interfon i ko zna još kakve skalamerije za obezbeđenje. Posle detaljnih provera puste nas unutra. Krenemo mi pešice na sprat, kad tamo opet provera, isto se ponovilo i na drugom spratu.
    Konačno stigosmo i do ambasadora lično, porazgovaramo o problemima Evropske zajednice, izložimo mu šta bismo hteli da snimimo i sve je to bilo u redu, ali ambasador malo uznemiren, nešto se vrpolji, sve bi nešto da nam kaže, ali nikako da krene. Negde posle trećeg viskija poče;
"Znate, u vezi sa aktuelnim događajima na Kosovu morali smo da pojačamo mere obezbeđenja.Iredenta je izuzetno jaka(U to vreme se to zvalo Iredenta),i vrlo je opasno ići u restorane koje drže Albanci, a naročito je opasno ako primete da ste Jugosloven."
    Zatim nam je preporučio u kom kraju grada da uzmemo hotel, kako da se ponašamo, da izbegavamo naše emigrante, a naročito da na ulici nipošto ne pričamo srpski. Tako smo se oprostili od ambasadora, i sa blagim žmarcima koji se spuštaju niz kičmu kernuli u centar grada. Imre i Arpad pričaju nešto na Mađarskom, ja ćutim a sve gledam hoću li da vidim neko belo keče. Boga mi baš me uhvatila neka frka. Tako smo stigli na Grand plac.
    To je jedan predivan trg, veličine najmanje dva fudbalska igrališta, okružen starim zgradama, iz koga se račvaju uske uličice prepune verovatno turistima, sudeći bar, po foto aparatima kojima su besomučno sevali svuda unaokolo. Nekako na sredini, na centralnom delu trga prelepa katedrala, sva kitnjasta, kao božićno drvce. Nije mi uopšte ulazilo u glavu kako su uspeli sve te ornamente da povežu da se drže na okupu, kad sam znao da u Beogradu i malo jači vetar skine i po pola fasade sa starijih zgrada. Nekako usred tog razmišljanja, trgne me urlik sa drugog kraja placa:
"Kokane, jebem ti božiju boga gde si se opet izgubila?.
Premro sam od straha. Nisam razumeo šta je dalje pričao, ali sam bio siguran da svi znaju da meni govori, i samo sam čekao da iz mase izlete bar tri mala Albanca sa kečićima i isukanim pištoljima. Došlo mi bilo da ga ubijem načisto.
    Na svu sreću ništa se nije desilo, pa sam slobodnije nastavio da šetam po gradu.
Usput smo tražili neku pogodnu kafanu gde bi smo mogli da ručamo.
Ispostavilo se da to i nije baš tako lako. Ima restorana, nije da nema ali sve je to uštogljeno, uglađeno, nema dušu. A nismo ni sigurni da li je gazda Belgijanac ili šiptar, pa pomaže iredentu. Uđemo u nešto što bi se kod nas zvalo kafić ali i tu čabar, konobar ljubazan kao da je peško, muzika preglasna. Imre naruči pivo, donesu mu neko dijetalno, bez alkohola. Ja naručim žestoko piće a dobijem neki bućkuriš, kao pomešane ostatke nekoliko raznih pića. Vidimo mi da nema ništa bez naše kafane, platimo pa krenemo dalje. Imre se sneveselio, vene na moje oči prosto mi ga bilo žao. I tako korak po korak, gubeći i poslednju nadu, zamalo da glavom lupimo u poveću tablu na kojoj je pisalo SKADARLIJA. Jedino u šta smo tog trenutka bili sigurni,je da znaju srpski i da nisu ustaše.
Naravno,prvo pitanje je bilo : šta ako su četnici?
Uđe prvo Imre, da ispita situaciju, i pošto ga nije bilo neko vreme, uđem i ja. Vidim ga kako priča sa nekim čovekom i dosetim se, to mora da je gazda. Ponudi me da sednem, poručim piće, i on ode da donese narudžbinu. Priđem bliže Imretu i šapnem mu na uvo:
"Izgleda da su ovo Romi."
Njegov odgovor čula je cela kafana:
"Ne,To su cigani,moji pajtosi sa Voždovca,a oni nisu ni četnici ni ustaše,ni crveni ni plavi,oni su bre, samo cigani".
   Sledećih nekoliko dana, kafana "Skadarlija"u samom centru Brisela postala je naša glavna baza. Spavali smo u hotelu, ali smo svu tehniku, ukljućujući kameru i nagru, držali u kafani Skadarlija.
Sledećeg dana, lutajući po Briselu izbijemo na jedan mali, sasvim neugledan trg.Okolo neke stare zgrade, ne previsoke, možda samo po dva-tri sprata. Na skoro svakom prozoru u prizemlju izložena čuvena briselska čipka. Čega sve tu nije bilo; stolnjaci, šustiklice, podmetači za čaše i još puno kojekakvih drangulija, čiju namenu nisam ni pokušavao da razumem. Jedino mislim-hvala Bogu da u ekipi nemamo nijedno žensko jer bi smo verovatno i noćili ovde. Kad odjedanput, čujem dobro poznati glas:
"Vidi ona mala što piša".
To se izgaleda Imre oduševio što još neko voli da zapišava ulice. Pogledam u tom pravcu i vidim čuveni simbol Brisela. Bronzani kip poznat kao "Maneken pis", visok svega tridesetak santimetra. Moram priznati da sam očekivao nešto mnogo grandioznije. Mogli su bar da naprave dete u prirodnoj veličini. Sad šta je tu je. Nakupujemo mi pune džepove malih pišača, za raznorazne prigode. Bilo ih je kao zapušača za flaše, kao vadičep, pa onda kao pritiskivač za hartiju ,pa pljosnata verzija za vrata WC-a. Dobro smo napunili džepove tom gvožđurijom.
   Krenemo nazad u našu bazu, kafanu SKADARLIJA,da se malo odmorimo i popijemo neku za dobru kupovinu, kad ono, kako se približavamo centru grada,sve vrvi od naroda i policije.
   Pitam Imreta,tek onako da ga žacnem, da nije pravio neko veće sranje, kaže nije. Kad smo došli do Grand placa, a tamo trostruki kordon policije. Jedni u crnim uniformama i na konjima, drugi u zelenim maskirnim, a treći po izgledu najdobroćudniji, obični policajci, kakvi se mogu videti bilo gde u Briselu. Obiđemo svu tu gungulu pa pravo u našu kafanu.

  Pitamo mi cigane šta se događa? Oni nam objasne da dolazi PAPA i da je to silno obezbeđenje zbog toga jer se plaše da ga ne upucaju. Inače, sleće helikopterom na jedan od obližnjih trgova, pa onda papomobilim do katedrale na Grand placu. I kažu da se ulazak na Trg plaća, a da su cene od sto maraka za stajanje do petsto maraka za sedenje u prvim redovima ispred tribine sa koje se Papa obraća narodu.
Još ljudi nisu ni dovršili rečenicu, a Imre već sprema kameru, vidim rešio da vidi Papu po svaku cenu pa šta bude...
    Meni se nešto i nije išlo u tu gužvu,bio sam rad da ostanem u kafani i pijuckam neko piće, pa krenem da ga odgovaram; kažem, nemamo akreditaciju, sigurno neće ni da nas puste unutra, a drugo i nismo došli da snimamo Papu nego Evropsku zajednicu. Ali ne vredi, on već uzeo kameru i krenuo, uzmem i ja Nagru pa trk za njim.
   Kad smo stigli do policijskog punkta na glavnom trgu, vidimo narod već ušao , spuštaju se nekakve improvizovane rampe, predstava samo što nije počela.
   Imre izvadi svoj pasoš i da ga policajcu, isto uradim i ja, a ovaj ih gurne u nekakav kompjuter i posle par trenutaka ih vrati uz grimasu, koja je najviše značila NE, bar za mene. Imre se, naravno, nije dao zbuniti, počne da objašnjava da smo mi iz Jugoslovenske televizije i da taj snimak moramo da imamo. Da li ga je ovaj išta razumeo? Ni danas mi nije jasno, ali je upalilo. Propustio nas je do kolege, jednog namrgođenog tipa pored detektora za metal kroz koji smo morali da prođemo.
   I sada se šokiram kad se setim kako je ta sprava počela da vrišti i arlauče kad smo prolazili kroz nju, ja sam se samo ukočio i nisam smeo da gledam ni levo ni desno. Mislio sam da su već svi policajci u okolini sigurno otkopčali sakoe ako ne i povadili pištolje. U trenutku sam se setio da su nam džepovi puni malih pišača koje smo toga dana kupili.
   Da nisam bio lepo vaspitan ubio bih tog trenutka i Imreta i Papu,zajedno.
Međutim, policajac nas je samo povukao u stranu i diskretno prešao rukom preko naših džepova. Odmah mu je bilo jasno o čemu se radi, samo se osmehnuo i pustio nas unutra.
Slikali smo Papu, ali snimci nikada nisu objavljeni, Imre kaže; propao film u laboratoriji, a ja sve nešto mislim da u onoj brzini nije ni stavio film u kameru.
   Tih dana, mnogo nam je pomogao i naš kolega Miša Sokolović, u to vreme dopisnik Tanjuga iz Brisla. Predivan čovek,uvek spreman da pomogne. Njega nije mrzelo da nas vodi da vidimo Atomijum, to su one ogromne kugle spojene cevima u obliku jezgra atoma.
Kad smo se liftom popeli na sam vrh, mogli smo da vidimo čini mi se, pola Belgije. Zatim nas je vodio da vidimo čuveni Vaterlo. Na ogromnom bronzanom lavu, od repa, pa preko stomaka, sve do glave, velikim belim slovima pisalo je Kosovo- Republika.
Tu se Imre vrlo začudio, kaže:
"Kokane, kako ja znam ovde je i Napoleon prdnula u čabar".
   Posle nam je Miša objasnio da da to stoji više od mesec dana i da se Belgijske vlasti prave da ne vide. Naša ambasada je urgirala da se to ukloni ali Belgijanci očigledno nisu žurili s tim, ili su se dosetili kako da uzmu neku paru za reklamni pano.Tako su i spomenik na Vaterlou pretvorili u oglasni prostor.
   Jednoga dana pozove nas Miša kod njega kući na večeru, kaže, žena pripremila nešto specijalno za klopu i pošto je čula dosta o nama želela bi da nas upozna. Dovezao nas je do svoje zgrade, pa kolima u podzemnu garažu. Prođosmo prvi i drugi podzemni nivo a ispred nas metalna vrata. On izvadi magnetnu karticu, gurne je u neki prorez. Vrata su samo skliznula u stranu. Kad smo ušli kolima, vrata su se iza nas isto tako bešumno zatvorila.
   Izađemo iz auta i dođemo do lifta, tamo ista procedura. Izađemo iz lifta tačno ispred Mišinih vrata, a tamo interfon sa video-kamerom. Imre ništa ne govori da ne uvredi domaćina a već vidim šta misli; kao ovaj Brisel baš siguran za stanovanje.
U to vreme u Beogradu retko ko je i kapiju zaključavao.
Vrata nam otvori ljubazna domaćica, malo nas provede kroz zaista lepo uređen stan, sa kaminom u centralnom delu. A tek biljke. Čega sve tu nije bilo; fikusa, filadendrona, palmi, cela jedna botanička bašta.
Kad smo seli, popijemo po piće i počesmo razgovor. Između ostalog Miša pomenu da se uskoro vraćaju za Jugoslaviju i da će mu sigurno trebati ceo kamion samo za biljke, ali šta je tu je, kad žena voli. Vidim,Imre potpuno razume čoveka i samo čekam šta će da izvali.
   I počne on onako izdaleka; Kao, baš je divno cveće,ali koliko on zna, u Beogradu svi njagovi prijatelji gaje isključivo bonzai drvca, koja što su manja tim su vrednija. Naravno i ja odmah prihvatim, bez obzira što sam bonzai video samo na slici.Domaćica se, naravno, primila na tu priču i odmah otišla da zove cvećare.Kad smo se vratili u hotel bili smo skoro sigurni da će našem prijatelju Miši umesto kamiona, za biljke, biti dovoljna i putna torba.
    

Naš boravak u Briselu polako se bližio kraju, ostalo mi je još samo da obiđem ujaka koji tamo živi dvadesetak godina. Poveo sam i Imreta da mi pravi društvo. Našli smo Ljubu, tako se zvao moj ujak,u kafani, a i gde bi smo drugo. Onako svetlo smeđ, pomalo dežmekast sa ponekim napuklim kapilarom po obrazima,bio je pljunuti Belgijanac. Posle nam se jadao da ga najviše nervira kad ga oslovljavaju na flamanskom koji ne zna ni reči, dok mu je francuski kao maternji jezik.
Imretu se odmah dopao, između ostalog i zato što ima dobar cug. Inače,Imre ima teoriju da su svi pijanci dobri ljudi. Ljuba mu je ispričao svoju priču, kako mu je otac bio na Golom otoku, i kako je on zbog toga mnogo ispaštao. Kako nije mogao da upiše školu koju želi,nego je morao na zanat. Kako su mu svuda pravili probleme i zato je morao da pobegne iz Jugoslavije, jer u to vreme pasoš nije mogao da se dobije, naročito on, jer mu je otac bio informbirovac.Tako su se malo po malo setili i detinjstva.
Ljuba svog u Banatu,Imre svog na severu Bačke. Snegova kao kuća i saonica koje su vukli konji. šljapkanja po baricama, i trčanja po prašini.
Te zadnje noći u Briselu sanjao sam Imreta i Ljubu kako zagrljeni, u trifrtalja pantalonama, idu letnjim putem od Banatskog Novog Sela do Crepaje. Kroz prste,na bosim nogama prolazi im kao puder meka i topla banatska prašina. A sa strane,iz kukuruza,izviruju glave pegavih, dežmekastih Flamanaca i Valonaca...

 



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gedza.73 gedza.73 22:01 04.05.2016

Dobar

lik taj Imre.

kosta.babic kosta.babic 22:10 04.05.2016

Re: Dobar

Dobar
lik taj Imre.

Jeste obožavam idiota , dođe mi kao stariji brat.Pisaću još o njemu.
predatortz predatortz 22:23 04.05.2016

Re: Dobar

kosta.babic
Dobar
lik taj Imre.

Jeste obožavam idiota , dođe mi kao stariji brat.Pisaću još o njemu.


I meni je zaličio na dobričinu. Imao sam sličnog kolegu, u bivšoj firmi, koji je terao po svom - ali je nama mladim kadrovima osvetlio mnoge tajne zanata. Od takvih čovek nauči deset puta više nego od onih uštogljenih teoretičara koji su dosadni i bogu i narodu.

Stoga, živ bio Imre!
kosta.babic kosta.babic 22:31 04.05.2016

Re: Dobar

predatortz
kosta.babic
Dobar
lik taj Imre.

Jeste obožavam idiota , dođe mi kao stariji brat.Pisaću još o njemu.


I meni je zaličio na dobričinu. Imao sam sličnog kolegu, u bivšoj firmi, koji je terao po svom - ali je nama mladim kadrovima osvetlio mnoge tajne zanata. Od takvih čovek nauči deset puta više nego od onih uštogljenih teoretičara koji su dosadni i bogu i narodu.

Stoga, živ bio Imre!


Jeste,on je od onih ljudi koji uvek urade kontra od od onoga što se od njih očekuje.potpuno neverovatan lik,idiot.Naravno da ga obožavam.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:56 04.05.2016

Re: Dobar

Izgleda da nam je mnogima Imre kul, lepo si ga opisao, docarao:)
kosta.babic kosta.babic 23:02 04.05.2016

Re: Dobar

zgleda da nam je mnogima Imre kul, lepo si ga opisao, docarao:)

Potpuno čudan lik.van vremenski a ipak stvaran i LUD naravno u pozitivnom smislu.
mariopan mariopan 10:25 05.05.2016

Re: Dobar

kosta.babic
Dobar
lik taj Imre.

Jeste obožavam idiota , dođe mi kao stariji brat.Pisaću još o njemu.

Kad Imre dere ti ima da dođeš.
kosta.babic kosta.babic 11:25 05.05.2016

Re: Dobar

Kad Imre dere ti ima da dođeš.

Nem derem ja tebe,ja derem Imre.Kad derem ja tebe ti vičeš.
mariopan mariopan 12:36 05.05.2016

Re: Dobar

kosta.babic
Kad Imre dere ti ima da dođeš.

Nem derem ja tebe,ja derem Imre.Kad derem ja tebe ti vičeš.

feliks.krul feliks.krul 06:07 05.05.2016

Bravo

Brilijantan tekst! Istorijski kontekst savrseno dat. Iridentizam posle Titove smrti, ne govori srpski...
gedza.73 gedza.73 06:47 05.05.2016

Re: Bravo

ne govori srpski

Nešto mi se čini da ima Mađara koji bolje govore srpski od Srba, a puno manje Srba koji dobro govore mađarski.
Kao da si mu zamerio, pored svega što može da se zaključi iz Kostine priče, što češlja kosu na stranu.
milisav68 milisav68 07:55 05.05.2016

Re: Bravo

gedza.73
Nešto mi se čini da ima Mađara koji bolje govore srpski od Srba,

Naročito od prestolonaslednika Ace.

A bogami i od druga Tite.

Nego, baš lepa priča o nekom prošlom vremenu, sa nekim insajderskim informacijama.
gedza.73 gedza.73 08:43 05.05.2016

Re: Bravo

milisav68
Naročito od prestolonaslednika Ace.

A bogami i od druga Tite.

Ima ljudi kojima prosto idu jezici. Jedan drugar Grk je znao više starogradskih pesama i viceva nego pola bloga zajedno. Na stranu što je uredno i uvek na pravom mestu koristio 'bre'. Uz karakteristično grčko 'z' u govoru.

Ipak oni bolje govore naš jezik nego mi njihov.

milisav68 milisav68 09:23 05.05.2016

Re: Bravo

gedza.73
Ima ljudi kojima prosto idu jezici.


kosta.babic kosta.babic 09:54 05.05.2016

Re: Bravo

feliks.krul
Brilijantan tekst! Istorijski kontekst savrseno dat. Iridentizam posle Titove smrti, ne govori srpski...

Puno hvala.Ja sam se u početku dvoumio da li da ga pustim jer je malo duži.
predatortz predatortz 09:56 05.05.2016

Re: Bravo


Puno hvala.Ja sam se u početku dvoumio da li da ga pustim jer je malo duži.


A mi čekamo nastavak.
kosta.babic kosta.babic 09:57 05.05.2016

Re: Bravo

Nego, baš lepa priča o nekom prošlom vremenu, sa nekim insajderskim informacijama.

Hvala.Služimo narodu-blogerskom.
kosta.babic kosta.babic 09:59 05.05.2016

Re: Bravo

A mi čekamo nastavak.

Biće toga još,ali moram prvo da napišem jednu"Američku".
mariopan mariopan 10:35 05.05.2016

Re: Bravo

gedza.73
milisav68
Naročito od prestolonaslednika Ace.

A bogami i od druga Tite.

Ima ljudi kojima prosto idu jezici. Jedan drugar Grk je znao više starogradskih pesama i viceva nego pola bloga zajedno. Na stranu što je uredno i uvek na pravom mestu koristio 'bre'. Uz karakteristično grčko 'z' u govoru.

Ipak oni bolje govore naš jezik nego mi njihov.


Neće biti Gedžo, moja deca tako govore grčki da im niko ne veruje da nisu Grci.

I mnogi naši koji tamo dugo žive, samo zavisi sa kim se tamo druže više, sa našima ili Grcima.

Upoznala sam i Grkinju koja tako dobro ogovori srpski da ni ja nisam znala da nije naša.

Imam drugarice Mađarice i Mađare koji isto tako dobro govore srpski da ih niko ne bi provalio dok sami ne kažu....ali je mnogo više onih koji i dalje imaju naglasak i mešaju rodove.

Nije strašno, mnogo naših sam upoznala kojima je srpski maternji jezik pa isto tako govore.

Recimo, drugarica mog sina iz Vranja piše mu:

Jesi li kod kuće u nedelji doći ću ti ja na kafi.

Sad i mi tako govorimo, iz zezanja.
predatortz predatortz 10:42 05.05.2016

Re: Bravo


Imam drugarice Mađarice i Mađare koji isto tako dobro govore srpski da ih niko ne bi provalio dok sami ne kažu....a


A ja znam dosta Crnogoraca i Bošnjaka koji fantastično govore srpski, mada ga drugačije nazivaju.
milisav68 milisav68 10:44 05.05.2016

Re: Bravo

mariopan
Jesi li kod kuće u nedelji doći ću ti ja na kafi.



Idi begaj.
mariopan mariopan 10:56 05.05.2016

Re: Bravo

kosta.babic
Nego, baš lepa priča o nekom prošlom vremenu, sa nekim insajderskim informacijama.

Hvala.Služimo narodu-blogerskom.



Moj sin se bavi sličnim poslom kao ti, ali u Atini.

Pre tri godine je došao samnom u Atinu i moj brat, i navalio da ide sa mojim sinom na neko snimanje, valjda ga oduševljavaju sve one kamere ali i novinaske legitimacije, ono što okačiš oko vrata pa možeš da se praviš važan.

lepo mu ja kažem da je bolje da ostane kod kućče samnom ali on baš navalio da ide.
I baš tada se održavao čuveni maraton.

Ustanu u tri ujutru i odu....a vrate se u dva noću, crknuti.

Pitam šta je bilo, kako tako dugo...a sin se lukavo smeje.

Pa to ne ide tako kako je ujko zamislio, odeš i snimiš.

Prvo se odvezu do firme, uzmu opremu, kombi sa satelitkim tanjirom (mnogo lep, ko svemirko vozilo)..onda odu na Maratonsko polje, ima da se vozi, prođu sve sigurnosne provere, svi policijski psi ih onjuše, sva policija pretrese, onda radnici postave kablove, kamermani se rasporede, probaju kamere, sin utrefi satelit, sve poveže i sve se isroba, i onda se čeka da trka počne. Direktan prenos je ozbiljna stvar tu nema popravnog, to jest popravke grešaka.

I tek kada svi trkači stignu na cilj može da se kaže da je gotovo, vraćaju se u firmu, predaje se oprema i tek onda se ide kući.

Tako da nisu ni jeli ni pili, nešto malo sa nogu samo, crkli, naradili se, izdosađivali čekajući...ali zato ujak ima snimke sa novinarskom legitimacijom oko vrata i silom kamera oko sebe.

Ujko liči baš na ovog dedicu.

edit

To je onaj čuveni Maraton na kome učestvuju trkači iz celog sveta, bude baš masovno.

kosta.babic kosta.babic 11:39 05.05.2016

Re: Bravo

Moj sin se bavi sličnim poslom kao ti, ali u Atini.

Ja sam po struci montažer video materijala a nas montažere retko vode na teren.Jednom prilikom odemo u neko selo i domaćin me pita;"a šta ti radiš"?Kažem-Ja sam majstor montaže.Domaćin se oduševio.Kaže;Jel bi mogo malo bolje da mi namontiraš antenu nešto mi nevalja drugi program.Od nedavno se pretstavljam kao bloger.Tu nemož da me savataju šta ja to u stvari radim.
mariopan mariopan 13:07 05.05.2016

Re: Bravo

kosta.babic
Moj sin se bavi sličnim poslom kao ti, ali u Atini.

Ja sam po struci montažer video materijala a nas montažere retko vode na teren.Jednom prilikom odemo u neko selo i domaćin me pita;"a šta ti radiš"?Kažem-Ja sam majstor montaže.Domaćin se oduševio.Kaže;Jel bi mogo malo bolje da mi namontiraš antenu nešto mi nevalja drugi program.Od nedavno se pretstavljam kao bloger.Tu nemož da me savataju šta ja to u stvari radim.



Dobro te nije zvao da mu namontiraš neki plakar ili viseću kuhinju?

Moj sin je katica za sve. U privatnom biznisu, ako nisi ti Gazda nego si samo zaposlen, nije dobro da pokažeš šta sve znaš i možeš, jer ti onda uvale da sve radiš, ali uglavnom je zadužen za direktan satelitski prenos, ispravnost sve opreme na terenu i u studiju (u svim studijima širom Grčke koje su oni opremili) i u samoj firmi gde se iznajmljuje oprema, kamere, i ostalo. On sve to održava i radi sa tim a popravlja i opremu državne televizije kada oni ne mogu.
Gazda grdno zarađuje na njemu....što mi krivo ali tako je ako nisi ti gazda nego si samo zaposlen. Dobio je i titulu, to jest unapređen u" odgovorno lice" ali ne i veću platu.

Reportere i kamermane plaćaju po satu i to imaju koga da zovu za svako govorno područje zemlje koja je naručila prenos. On uglavnom sedi u tom kombiju i ispred njega niz monitora, svetle neki dugmići....nije mu težak posao.

I taj reporterski kombi je on sam napravio, za Gazdu, to jest montirao i povezao opremu da Gazda prištedi da ne kupi gotov jer je jako skup ako se kupi već opremljen.

Firma je privatna kao i oprema, ali rade za svakog ko plati (po satu prenosa) pa je to nekad grčka državna televizija, nekad El-Džazira, BBC...a tamo u Grčkoj se stalno nešto dešava pa ima posla.

On je i predstavnik za opremu JVC za celu Grčku tako da ide i drži seminare o opremi, celu Grčku i Tursku je proputovao, pokazuje kako šta od te opreme radi itd.

Mesec dana je bio u Srbiji za vreme rukometnog prvenstva, pre nekoliko godina, prenosio za El.Džaziru tada i upoznao neke ljude sa naše televizije.

Nije isto kao to tvoje ali biste se sigurno siti ispričali da se sretnete?

Ako vam treba jedna prezentacija studijske opreme koju proizvodi JVC mogu da ti sredim preko veze?
kosta.babic kosta.babic 14:07 05.05.2016

Re: Bravo

Nije isto kao to tvoje ali biste se sigurno siti ispričali da se sretnete?

Naravno, zgoda sa snimanja uvek ima a i tehnika je posebna priča.
kosta.babic kosta.babic 21:10 05.05.2016

Re: Bravo

predatortz

Imam drugarice Mađarice i Mađare koji isto tako dobro govore srpski da ih niko ne bi provalio dok sami ne kažu....a


A ja znam dosta Crnogoraca i Bošnjaka koji fantastično govore srpski, mada ga drugačije nazivaju.

Ne znam da li imaš autorwku FUNKCIJU,što reko jedan naprednjak.Voleo bih da nešto pišeš.Moja vrata su ti uvek otvorena.
gedza.73 gedza.73 21:20 05.05.2016

Re: Bravo

mariopan
Neće biti Gedžo

Mislio sam da bolje Imre govori srpski, nego ja mađarski.
Igen
predatortz predatortz 21:24 05.05.2016

Re: Bravo

kosta.babic
predatortz

Imam drugarice Mađarice i Mađare koji isto tako dobro govore srpski da ih niko ne bi provalio dok sami ne kažu....a


A ja znam dosta Crnogoraca i Bošnjaka koji fantastično govore srpski, mada ga drugačije nazivaju.

Ne znam da li imaš autorwku FUNKCIJU,što reko jedan naprednjak.Voleo bih da nešto pišeš.Moja vrata su ti uvek otvorena.


Hvala na pozivu. Funkciju nemam.
Ja se zadovoljavam komentarisanjem. Ono što bi blogonarodu bilo zanimljivo, a tiče se mojih životnih iskustava, uglavnom potiskujem i nastojim da zadržim u sebi.

No, u svakom slučaju, hvala na ponudi.
kosta.babic kosta.babic 21:42 05.05.2016

Re: Bravo

Mislio sam da bolje Imre govori srpski, nego ja mađarski.
Igen

Imretov Srpski i njegov Mađarski su potpuno neobavezni.Niti govori književni Srpski niti Mađarski.Njemu je naj važnije da ga LJUDI razumeju,mada,i to je ponekad teško.

kosta.babic kosta.babic 21:48 05.05.2016

Re: Bravo

predatortz
kosta.babic
predatortz

Imam drugarice Mađarice i Mađare koji isto tako dobro govore srpski da ih niko ne bi provalio dok sami ne kažu....a


A ja znam dosta Crnogoraca i Bošnjaka koji fantastično govore srpski, mada ga drugačije nazivaju.

Ne znam da li imaš autorwku FUNKCIJU,što reko jedan naprednjak.Voleo bih da nešto pišeš.Moja vrata su ti uvek otvorena.


Hvala na pozivu. Funkciju nemam.
Ja se zadovoljavam komentarisanjem. Ono što bi blogonarodu bilo zanimljivo, a tiče se mojih životnih iskustava, uglavnom potiskujem i nastojim da zadržim u sebi.

No, u svakom slučaju, hvala na ponudi.


Voleo bih da skupiš malo kuraži i napišeš svoje utiske,sećanja ili bilo šta od toga.Izađi u front.Voleo bih da pročitam tvoja iskustva ma koliko ih ti potiskivao u sebi.
predatortz predatortz 21:57 05.05.2016

Re: Bravo


Voleo bih da skupiš malo kuraži i napišeš svoje utiske,sećanja ili bilo šta od toga.Izađi u front.Voleo bih da pročitam tvoja iskustva ma koliko ih ti potiskivao u sebi.


Bojim se da bih zvučao kao Đilas.
Nekad mladi lav, pun vere i energije, ubeđen u ispravnost svojih ideala.
A onda dođe ovo... Vreme bez ideala, ideologija, istinskih sledbenika. Oni za koje bih nekad gurnuo ruku u vatru uortače se sa onim sa kojim sam razmenjivao vatru. Fukara na vlasti, moji saborci u potrazi za poslom, nadniče za mešalicom. Ja u sredini.

Ostaje mi ona:

Lovi ribu, Ahmete Šabo!
kosta.babic kosta.babic 22:19 05.05.2016

Re: Bravo

predatortz

Voleo bih da skupiš malo kuraži i napišeš svoje utiske,sećanja ili bilo šta od toga.Izađi u front.Voleo bih da pročitam tvoja iskustva ma koliko ih ti potiskivao u sebi.


Bojim se da bih zvučao kao Đilas.
Nekad mladi lav, pun vere i energije, ubeđen u ispravnost svojih ideala.
A onda dođe ovo... Vreme bez ideala, ideologija, istinskih sledbenika. Oni za koje bih nekad gurnuo ruku u vatru uortače se sa onim sa kojim sam razmenjivao vatru. Fukara na vlasti, moji saborci u potrazi za poslom, nadniče za mešalicom. Ja u sredini.

Ostaje mi ona:

Lovi ribu, Ahmete Šabo!

Ipak bih voleo da napišeš makar i kratku pričicu o onome što ti se u životu događalo.Život je surova priča.Ohrabri se podeli sa nama.
predatortz predatortz 22:23 05.05.2016

Re: Bravo

Ipak bih voleo da napišeš makar i kratku pričicu o onome što ti se u životu događalo.Život je surova priča.Ohrabri se podeli sa nama.


Čak i da napišem, sem nekoliko ličnih momenata, to bi bila priča hiljada sličnih meni. Ono lično... Nek' odleži još malo.
kosta.babic kosta.babic 22:43 05.05.2016

Re: Bravo

predatortz
Ipak bih voleo da napišeš makar i kratku pričicu o onome što ti se u životu događalo.Život je surova priča.Ohrabri se podeli sa nama.


Čak i da napišem, sem nekoliko ličnih momenata, to bi bila priča hiljada sličnih meni. Ono lično... Nek' odleži još malo.

OK.
predatortz predatortz 11:31 05.05.2016

Uzgred...

On beše slušao razgovor Tatjane Lenard u Budimpešti?
kosta.babic kosta.babic 11:42 05.05.2016

Re: Uzgred...

On beše slušao razgovor Tatjane Lenard u Budimpešti?

Da bio je sa Tanjom u Budimpešti kad je ona pozivala NATO da nas gađa.Kojiko sutra ovi su raspalili po televiziji i ubili 16 ljudi.
amika amika 09:22 07.05.2016

Занимљиво...

--- и добро написано.

Тих година сам био својим колима у Бриселу и сећам се да су ми саветовали да што чешће премештам ауто јер су Шиптари подметали бомбе под ЈУ кола, а БГ регистрација је била посебан изазов. Тако да сам свака два сата премештао ауто и претходно загледао има ли шта испод...
krkar krkar 10:11 07.05.2016

Re: Занимљиво...

--- и добро написано.


Odlično napisano - samo fale činjenice.


Тих година сам био својим колима у Бриселу и сећам се да су ми саветовали да што чешће премештам ауто јер су Шиптари подметали бомбе под ЈУ кола, а БГ регистрација је била посебан изазов.


I ja sam tih godina proveo 7 meseci u Briselu na specijalizaciji, sa kolima beogradske registracije, i vozio ih i parkirao po celom Briselu bez problema.

Samo - ja nisam išao u ambasadu po mišljenje.

Evo, čikam vas sve zajedno da mi nađete i jedan novinski izveštaj o tim vašim silnim bombama. Jedan jedini.

Iz belgijskih novina.
emsiemsi emsiemsi 11:46 07.05.2016

Re: Занимљиво...

krkar
--- и добро написано.


Odlično napisano - samo fale činjenice.


Тих година сам био својим колима у Бриселу и сећам се да су ми саветовали да што чешће премештам ауто јер су Шиптари подметали бомбе под ЈУ кола, а БГ регистрација је била посебан изазов.


I ja sam tih godina proveo 7 meseci u Briselu na specijalizaciji, sa kolima beogradske registracije, i vozio ih i parkirao po celom Briselu bez problema.

Samo - ja nisam išao u ambasadu po mišljenje.

Evo, čikam vas sve zajedno da mi nađete i jedan novinski izveštaj o tim vašim silnim bombama. Jedan jedini.

Iz belgijskih novina.

Шта си ти специјализирао --- јеботе !?
Једрење, ћириличне фонтове, ... шта ?
amika amika 12:53 07.05.2016

Re: Занимљиво...

i vozio ih i parkirao po celom Briselu bez problema.


Баш лепо. И тамо су те чували, као ми овде.

Iz belgijskih novina.


Можда има у француским, у белгијским нема, и ја сам сигуран.
krkar krkar 17:00 07.05.2016

Re: Занимљиво...

amika
i vozio ih i parkirao po celom Briselu bez problema.


Баш лепо. И тамо су те чували, као ми овде.

Iz belgijskih novina.


Можда има у француским, у белгијским нема, и ја сам сигуран.


Tjah, ovamo šatro pisac, kulturnjak - kad ono čist pijačni fašista. Hitler iz našeg sokaka.
kosta.babic kosta.babic 18:23 07.05.2016

Re: Занимљиво...

Tjah, ovamo šatro pisac, kulturnjak - kad ono čist pijačni fašista. Hitler iz našeg sokaka.


AU brate opet si malo namćorast.
amika amika 20:22 07.05.2016

Re: Занимљиво...

šatro pisac, kulturnjak - kad ono čist pijačni fašista. Hitler iz našeg sokaka


Е, мој Кркару - етикетикару, опет се губиш... Као и у Бриселу.

A оно
čist pijačni fašista. Hitler iz našeg sokaka.


то си ти, самопројектујеш се на Блогу. Комплекс мање вредности у акцији, лечи се брате...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana