Muzika

Muzički dar

babmilos RSS / 15.05.2016. u 09:45

Ima tu neko vreme kako su se ploče utrendile. Objašnjenje koje nam nude sledbenici tog napora nije samo kvalitet zvuka, već i zahtev koji pred slušaoca postavlja gramofon: ploča se sluša cela.

Svakako da dobre ploče imaju izrazitog favorita širokih narodnih masa, ali najbolje ploče imaju tajne favorite, pesme koje se vole upravo zato što su se čule kroz slušanje celine, jer su dobile šansu, jer su bile deo jedinstvenog osećanja ili su ga stvarale. Recimo, u slučaju albuma Led Zeppelin IV svi znaju za Stairway to Heaven ili Black Dog, ali tek poneko ume da poštuje hipnotičku snagu The Battle of Evermore ili način kojim When the Levee Breaks najavljuje stvari koje će nas tek obarati sa nogu.

Ploče su imale strukturnu logiku. Sastavljene od dve strane, A i B, obično su se sadržavale desetak pesama, gde su obično prve bile brže a kasnije sporije. Ovo je krajnje uopštena stvar, bilo je ploča i sa samo jednom ili sa čak desetak pesmom po strani. U standardnom stanju, razpoznavali smo pesme po mestu na strani, recimo A2 je druga pesma na prvoj strani. Ozbiljniji slušaoci su se obično kleli u B3, dok su šminkeri kupovali ploče isključivo zbog A1 - recimo na ploči Bio sam naivan crnogorskog pevača Daniela A1 je bila Džuli, a B3 je bila Ti Si Moja Sretna Zvijezda. Koje se sećate? :)

Eto, raspisao sam se o pločama, a zapravo sam krenuo da pričam o The Astonishing, novom albumu mog ljubljenog progresivnog Dream Theatera. Hajde da odmah čujemo ulazni singl sa albuma, pesmu The Gift of Music, pa ćemo da bistrimo detalje.

 

Dakle, posle par meseci podizanja tenzije, 29. januara 2016. godine izašao The Astonishing. Ispostavilo se da je u pitanju prog opera, koju je u potpunosti osmislio gitarista John Petrucci, trajanja od preko dva sata, upakovana na dva diska i u 34 pesme, od kojih, za divno čudo, samo jedna prelazi sedam minuta (o čemu ću posebno spekulisati kasnije). Ideja-vodilja cele komplikacije je Petruccijeva primedba da svet oko nas postaje sve više automatizovan. Stoga se zapitao, šta bi bilo sa svetom u kome je i muzika automatizovana? Odgovor je tmuran i totalitaristički, dok je muzika način izbavljenja. Ceo projekat je izuzetno ambiciozno zamišljen, pa me ne bi začudilo da priča bude pretočena u video igru ili film. Likovi i lokacije su već digitalno pripremljeni, za sada sigurno za potrebe već dobrano zahuktale turneje na kojoj Dream Theater izvodi isključivo The Astonishing u celini.

Radnja otprilike teče ovako: u dalekoj budućnosti, 2285. godine jedan deo SAD postaje distopija kojom vlada Veliko Severno Carstvo Amerikah. Bilo kakva zabava je zabranjena izuzev belog šuma koju izvode Bukači pod imenom NOMACS (Noise Machine). Carstvom vlada Car koji ima ćerku. Sa druge strane, u ubogom zabačenom selu živi Gabrijel, momčina koja ima muzički dar kojim uveseljava svoje seljane, a čiji brat radi kao carski policajac. Car je čuo za Gabrijela, odlazi da ga vidi, tu ga čuje i ćerka... I tako dalje, poneko umire, ćerka preživljava zahvaljujući Gabrijelovom daru, carstvo propada, hepiend.

Vidimo, radnja je tanka. U njenu odbranu, drugačije nije ni moglo, imajući u vidu smehotresnu osnovu priče. Jednom za svagda moramo da se naučimo pameti: jedino stvari koje uništavaju svet mogu da ga spasu... time što ćemo prestati da ih koristimo. Ne postoje magični štapići. Umetnosti, religije, ljubavi, svi ti standardni lekovi protiv svakojakih boleština ljudskih društava, jesu tek placeba i to ne previše uspešna.

Posledično, ni sama razrada nije, blago govoreći, preterano originalna. Kada se čovek malo zamisli, nikako nije logično očekivati da će eventualni budući tirani biti tolike budale da će odlaziti da čuju opoziciju ili postavljati trodnevne ultimatume seljanima. Ima tu i detalja koji baš obaraju sa nogu, recimo stih „Night is always darkest just before the new day" (Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana) direktno ulazi u top deset najglupljih stihova u istoriji muzike koja je imala veće pretenzije od puštanja na radiju Play.

place1.jpg

Ali dobro, zanemarimo određeno potcenjivanje inteligencije slušalaca. Tehnički govoreći, nisam fasciniran. Pesme su suviše ravne, sve i da ih ima znatno manje ne bih znao kako da ih razlikujem. Klavijaturista i basista su potpuno u drugom planu, bubnjar Mangini se prečesto previše čuje, pevač LaBrie ne uspeva zadovoljavajuće da otpreva sve likove - iako povremeno uspeva da dosegne izmenu glasa koja odgovara liku koji priča, to se ipak dešava tek povremeno. Ličnom osećaju gađenja najvše je doprineo potpuno neprimeren trenutak u jednoj od pesama (A New Begining, ako ikoga zanima), na čijem kraju se odjednom, ničim izazvano, počinje dvominutna gitarska impovizacija za koju podozrevam da se motivaciono krije u reklamiranju pedale John Petrucci Signature Cry Baby Wah, što je prosto i bedasto.

Ono što pre svega zapanjuje jeste format samog projekta: preko 120 minuta muzike u 34 pesme. Ako bismo ovo pretvorili u tradicionalni format, dobili bismo recimo dve ploče sa skoro 9 pesama po strani. Setimo se slavnih rok opera iz prošlosti: Tommy ima 24 pesme i traje 75 minuta; Quadrophenia traje 80 minuta uz 17 pesama, The Wall traje takođe 80 minuta uz 26 pesama, Operation: Mindcrime je stao u 60 minuta i 15 pesama. Jasno je, The Astonishing jeste zaista monstuozan poduhvat. Suštinsko pitanje glasi: ko će to da sluša?

Na primer, ja sam stari ljubitelj Dream Theatera koji je pažljivo odslušao svaki od 13 do sada objavljenih studijskih albuma. Neki su bili sjajni, neki su bili dosadni, što je u redu, biva tako. Bend traje već trideset godina i to je zaista podatak za veliko poštovanje - nema nijednog drugog benda da neprekidno traje i toliko dugo i toliko kreativno. Meni je trebalo dobre dve nedelje da složim tu ogromnu količinu muzike, pri čemu ne dolazi u obzir da sam naučio koja se pesma kako zove niti da se razberem u kojoj sam fazi radnje ako ne slušam redom. Sa druge strane, imam ženu i dete koje ne mogu da gnjavim javnim slušanjem muzike za koju nisam siguran ni da li će meni da se svidi i teško da sam jedinstven slučaj - sve i da sam imao deset godina kada je Dream Theater počinjao, sada bih imao 40.

place2.png

Poenta je sledeća: ko može da poštuje ovako monumentalan poduhvat? Ko će da ga sasluša, razume, diskutuje o detaljima? Ko će da ima omiljenu pesmu sa ovog albuma? Ko će voleti izvikani A1, a ko zaguljeni C7? Bojim se slabo ko.

I to me dovodi do paradoksa: muzika koja slavi muziku upakovana je u neslušljivu formu, u narodu poznatu kao proseravanje. Ovo stanje nije nepoznato, recimo John Horgan u svojoj kontroverznoj knjizi The End of Science naučnike koji izmišljaju nedokazive/neoborive teorije naziva ironični naučnici. Bojim se da imamo svako pravo da The Astonishing, potpuno frapantan i praktično beskoristan muzički komad stavimo u odeljak ironične muzike.

Ali.

Spisak mesta na kojima će Dream Theater uživo izvoditi The Astonishing ne uključuje nama pristupačne lokacije. I to je deo kulturne katastrofe ove države. Jer ako slušanje ovog albuma ne služi baš ničemu, onda je prisustvo njegovom živom izvođenju bezuslovno obavezno za svakog ljubitelja muzike. To će sasvim sigurno biti spektakl za pamćenje. Lepo zavaljen ispod vedrog neba sa pivom u ruci uz The Astonishing - teško se može zamisliti bolje u savremenoj, aktuelnoj muzici provedeno veče do uz vanzemaljske svirače i sveže vizuelne spektakle.

E, nama se to neće desiti. To nas boli, dame i gospodo. To, a ne celodnevni banjalučki performans.



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

deset_slukom deset_slukom 10:26 15.05.2016

Ploča

Ako bude i na ploči, logično je očekivati trostruki album. Ukoliko drže do kvaliteta zvuka.

Verovatno je projekat, zaista, prvenstveno namenjen koncertnom izvođenju. Danas se slabo kupuju CD-i. Među tolikim pesmama svako će naći nešto što mu odgovara, kupiće u mp3 formatu i to je to.
babmilos babmilos 11:34 15.05.2016

Re: Ploča

Svojevremeno je Tod Rundgren uspeo da zapakuje pola sata muzike (pesma-monstrum The Icon) na album. E sad, pitanje kvaliteta tog zvuka svakako stoji.
deset_slukom deset_slukom 11:54 15.05.2016

Re: Ploča

Za razliku, jedna pesma - jedan album Džona Koltrejna "Om" traje 28.5 minuta, na polovini je utišana pa nastavljena na drugoj strani.

Zanimljiv je slučaj Džona Vintera, album "second Winter" koji traje ukupno oko 47 minuta, izdat na duplom albumu (iako bi stao i na jednostruki) gde je četvrta strana prazna, glatka površina. Hteo je da mu album glasno svira.
pape92 pape92 22:45 17.05.2016

Re: Ploča

Dok su muziku sa radija još puštali ljudi, dugačke stvari su bile majka za dj-eve. Pustimo nešto od Trejna i odemo na pivo bez žurbe.
pape92 pape92 22:47 17.05.2016

Re: Ploča

Inače je poseban gušt puštati muziku sa ploča na radiju. Moraš da postaviš iglu na pravo mesto, što se proveraverava na slušalicama ručno, a onda reglerom daš komandu gramofonu da krene.
milisav68 milisav68 07:40 18.05.2016

Re: Ploča

pape92
Dok su muziku sa radija još puštali ljudi, dugačke stvari su bile majka za dj-eve. Pustimo nešto od Trejna i odemo na pivo bez žurbe.

Još bitnije je da može komotno da se ode do WC-a, pivo može i neko drugi da donese.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:56 21.05.2016

Re: Ploča

Inače je poseban gušt puštati muziku sa ploča na radiju. Moraš da postaviš iglu na pravo mesto, što se proveraverava na slušalicama ručno, a onda reglerom daš komandu gramofonu da krene.

sećam se.
Jukie Jukie 10:42 15.05.2016

Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana

Ima tu i detalja koji baš obaraju sa nogu, recimo stih „Night is always darkest just before the new day" (Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana) direktno ulazi u top deset najglupljih stihova u istoriji muzike koja je imala veće pretenzije od puštanja na radiju Play.


Ako živiš u šumskoj oblasti (sa starim drvećem), mesec zađe iza visokog drveća na zapadu pre nego što sunce stigne da izađe iza isto toliko visokog drveća na istoku, i onda je u proseku najmanja šansa da baš u pola pet vidiš išta
(moj prozor gleda na šumu na zapadu :) Na svu sreću imamo ulično osvetljenje )

Mnogo korisnija i logičnija verzija je "Night is always COLDEST just before the new day" što je svako i empirijski osetio mnogo puta.
gedza.73 gedza.73 17:08 15.05.2016

Re: Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana



We don't read and write poetry because it's cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for.

„Night is always darkest just before the new day"
Ima neki zbirni izraz za 'točak sreće se okreće', posle kiše sunce', 'bog ti zatvori prozor a otvori vrata' i za ovaj najcrnji mrak.
mirelarado mirelarado 17:15 15.05.2016

Re: Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana

gedza.73


We don't read and write poetry because it's cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for.

„Night is always darkest just before the new day"
Ima neki zbirni izraz za 'točak sreće se okreće', posle kiše sunce', 'bog ti zatvori prozor a otvori vrata' i za ovaj najcrnji mrak.




"Now the standard cure for one who is sunk is to consider those in actual destitution or physical suffering—this is an all-weather beatitude for gloom in general and fairly salutary day-time advice for everyone. But at three o’clock in the morning, a forgotten package has the same tragic importance as a death sentence, and the cure doesn’t work—and in a real dark night of the soul it is always three o’clock in the morning, day after day.”
― F. Scott Fitzgerald, The Crack-Up
docsumann docsumann 12:14 15.05.2016

za povratak vinila


najzaslužnija je kultura DJ-inga.

4krofnica 4krofnica 16:48 15.05.2016

Re: za povratak vinila

docsumann

najzaslužnija je kultura DJ-inga.



ne znam koju vrstu muzike je naručivao, ali jedan britanac je kupovao online neki vinil, poštar koji je doneo paket nije mogao da ugura pošiljku u sanduče pa je prelomio ploču na pola da bi stalo :)))





Ribozom Ribozom 13:08 15.05.2016

pomislih

...da je muzicki blog o ... (sramota me da izgovorim ime manifestacije)
No, nisam se pokajao sto sam procitao blog.

docsumann docsumann 22:18 15.05.2016

nema glupih stihova

„Night is always darkest just before the new day" (Noć je uvek najcrnja baš pre novog dana)


ih, pa to je samo prepjev one stare narodne - pred zoru se mrzne


Poenta je sledeća: ko može da poštuje ovako monumentalan poduhvat? Ko će da ga sasluša, razume, diskutuje o detaljima? Ko će da ima omiljenu pesmu sa ovog albuma? Ko će voleti izvikani A1, a ko zaguljeni C7? Bojim se slabo ko.


dubinsko preslušavanje albuma danas je gotovo izumrla vještina ... priznajem i sam sam se izmetnuo u zbrzanog pregledača muzike.
priznajem, i tražim da mi se polovica oprosti.
ne opravdava me ni to što je toliko toga što me zanima (ne samo u muzici), što hiperprodukcija neprekidno eksponencijalno ekspandira, što internetska ponuda zaglušuje moje perceptivne i absortivne tehnike i kapacitete, što "nova iznenađenja za stara pokolenja" jedanako dolaze iz prošlosti kao i iz sadašnjosti (tolike arhive su nam sad dostupne)...

i možda ponajvažnije ... nisam bluzer, al' kad Mark Ribot bluzira - jesam, bluzer sam, tvrdokorni.

8c_competizione 8c_competizione 23:10 15.05.2016

hvala na blogu



od Bozica (ovog sto se slavi u zapadnoj Europi ) sam odlucio da probam ponovo sa plocama.

da objasnim, kao klinac sam imao smejuriju od Telefunken gramofona, koji bi sada bio jedan jako lep predstavnik dizajna 80ih (na zalost nista vise). odrstajuci, vrlo su brzo dosle na red kasete koje sam slusao na Walkmann-u i vrlo brzo dodje do mene i prvi CD.

CD je bio pravo otkrice po pitanju kvaliteta zvuka (sic!) ali to je bilo u mom slucaju lako postici u poredjenju sa (decje) izgrebanim plocama koje su svirale godinama na losem gramofonu.

kasnije sam nabavio i CD sarzer i drzao svoju muziku unutra. da bih na kraju primetio da sam postao zombi konzument radia, posto me je sve vise mrzelo da vrtim sarzer i trazim pod kojim brojem je koji disk.

e pa, toga mi je vec bilo preko glave ( a vala i play lista na radiju) pa sam odlucio da pokusam ponovo sa gramofonom.

toliko sam se navukao na njega da je to neverovatno.

cela ona procedura pripreme za slusanje i najzad onaj momenat kada igla dotakne plocu

naravno, i zvuk je poceo da bude mnogo bolji. poceo sam da cujem neke detalje koje nisam cuo ranije na radiju.

cak sam nabavio i posebnu fotelju gde se zavalim, nabacim sluske i potpuno iskljucim iz ovozemaljskog sveta, protestvujuci jedino kada moram da se podignnem iz fotelje da okrenem ili promenim plocu.

ok, sta slusam?

pa krenulo je krajnje benigno s pocetka. nabavio sam neke ploce koje sam slusao na tom starom gramofonu. Rod Stewart (Body Wishes) i Smak (Cirkus). odavno nisam osetio takav "napad" nostalgicnih emocija kada vas nesto vraca u detinjstvo.

nastavio sa Jean Michelle Jarre-om gde me je China Concert ponovo oduvao!

samo sto sam nabavio par LPa David Bowie-a (uzeh Black Star u petak, cuh o njegovoj smrti u ponedeljak), Bowie nas napusti

onda sam se setio muzike iz filma Billy Eliot i potrazio Marc Bolan-a i TRex.

usput sam nalazio John coltrane-a, Nina-u Simone i Luis Armstrong-a.

skoro sve polako kupujuci na buvljaku i manjim prodavnicama ploca, nesto i na www.diskogz.com-u (preko ovog portala sam nabavio i SMAK U Engleskoj!).

Leonard Coen (Songs of Leonard Coen) me je oduvao!

...

a onda sam sasvim slucajno naleteo na "You and I" od Jeff Buckley-a. dok sam u pozitivnom soku slusao taj glas, procitah i omot albuma, a zatim i sta kaze sveznajuci Wiki o njemu.



ako mi je gramofon pomogao da pocnem ponovo detaljnije da slusam muziku, Jeff mi je pomogoao da se ponovo u nju zaljubim!

nemojte zameriti ako moj muzicki izbor nije bas po vasem ukusu, ipak je to samo moj izbor.

hvala jos jednom



interesantan intervju sa Jeff-om

babmilos babmilos 05:46 16.05.2016

Re: hvala na blogu

nemojte zameriti ako moj muzicki izbor nije bas po vasem ukusu, ipak je to samo moj izbor.

Nemoj da se pravdaš, pa nemamo 13 godina!
Черевићан Черевићан 20:43 16.05.2016

спрам Свеца & тропар

kao klinac sam imao smejuriju od Telefunken gramofona,


8c_competizione 8c_competizione 21:35 16.05.2016

Re: спрам Свеца & тропар

Cerevican, ili je ova fotka mirorrovana ili ovaj gramofon pusta ploce u obrnutom smeru ili gura (umesto) da "vuce" iglu

moj Telefunken je izgledao ovako

8c_competizione 8c_competizione 21:46 16.05.2016

Re: hvala na blogu

babmilos
nemojte zameriti ako moj muzicki izbor nije bas po vasem ukusu, ipak je to samo moj izbor.

Nemoj da se pravdaš, pa nemamo 13 godina!


ne smatram sebe velikim poznavaocem muzike, zato ja to

evo cega se jos moze naci (pored prethodno navedenih) u do sada skupljenoj kolekciji ploca:
Nina Hagen
Peter Gabriel
Falco
Steely Dan
Lou Reed
George Michael
The Platters
Enya
Roxy Music
Madonna
Anthony and the Johnsons
Alan Parsons Project
Moody Blues
Earth Wind & Fire
ABBA
Simon & Garfunkel
Pink Floyd
Little Richard
Boney M
Bette Midler
ZZ Top
Robert Palmer
Al DI Meola John McLaughlin Paco De Lucia
Al STweart
Peter, Paul & Mary
Blondie
Frankie goes to Hollywood
Cat Stevens
Santana
Talk Talk
Frank Sinatra
Tina Turner
U2
Satna Esmeralda
Sinead O'COnnor
Desireless
Kool & the Gang
Mike Oldfield
Charlie Parker
Bee Gees
Texas
Gary Moore
Michael Jackson
Jebadiah
Eric Burdon
Gary Boyle
Roberta Flack (Boze, pa nju sam zaboravio da pomenem prethodno! na albumu Killing me softly to joj jos dodje ko prosecna pesma! o.du.se.vlje.n!)
Alicia Bridges
Silver Convention
Alannah Myles
The Weather Girls
Wham!
Aretha Franklin!!!
Sade
Norah Jones
Черевићан Черевићан 00:26 17.05.2016

око соколово

алал г. 8c_competizione, ја реко кад му је дизајн посебан па ајд да му окачим и плочу са контра лозом од изнутра ка споља,ха,ха . . кад оно . . међутим ето Вас.укратко,да fotka је mirorrovana!
deset_slukom deset_slukom 06:05 17.05.2016

Re: hvala na blogu

8c_competizione

procitah i omot albuma


Postoji čitav spektar objašnjenja kojima "gramofondžije" pravdaju svoju emotivnu vezu sa vinilom i analognim izvorima, uopšte.

Jedno od tih objašnjenja je već čuveni ritual vađenja ploče iz omota, stavljanja na tanjir, spuštanja igle... i čitanja omota sa podacima o izvođaču i pesmama, tokom slušanja.

Zanimljiva mi je fama oko omota ploča koji su "bogati informacijama", za razliku od CD-a koji, jelte, pate od nedostatka istih.

Podsetio bih da se ovde nikada nije zaista primila kultura kupovine legalnih izdanja CD-ova. Taman smo počeli masovnije da kupujemo plejere, pojavili su se "bugari", zatim se počelo masovno narezivati, skidati sa net-a...

Booklet-i redovnih izdanja su, u proseku, neuporedivo informativniji od omota ploča. Mnoštvo fantastičnih sveščica, kod klasične muzike pogotovo. Na kvalitetnom papiru, uz velik broj fotografija, reprodukcija slika i informacija o istorijskim okolnostima iz perioda, o kompozitoru, o delu, o izvođačima, na više jezika. Često preko stotinu stranica, ukupno.

Osim toga, ako ti prst skoči na SKIP na daljincu, to znači da ti trenutno ne prija da slušaš aktuelnu pesmu. Ako te format zapisa prisiljava da slušaš nešto protivno volji, treba da budeš mazohista da bi to računao kao prednost.

Pucketanje 'baška. Usto, dobra digitalija svira bolje od ploče, pogotovo dobro urađeni remasteri.


8c_competizione 8c_competizione 22:07 17.05.2016

Re: hvala na blogu



8c_competizione 8c_competizione 22:31 17.05.2016

Re: hvala na blogu

deset_slukom
8c_competizione

procitah i omot albuma


Postoji čitav spektar objašnjenja kojima "gramofondžije" pravdaju svoju emotivnu vezu sa vinilom i analognim izvorima, uopšte.

Jedno od tih objašnjenja je već čuveni ritual vađenja ploče iz omota, stavljanja na tanjir, spuštanja igle... i čitanja omota sa podacima o izvođaču i pesmama, tokom slušanja.

Zanimljiva mi je fama oko omota ploča koji su "bogati informacijama", za razliku od CD-a koji, jelte, pate od nedostatka istih.


zivim u Nemackoj dovoljno dugo tako da mi je vise od pola CDova koje posedujem u stvari originalno, a ne Bugari i ne kopije.

vezano za komentar kok booklet-a: jednostavno me je muzika Jeff-a toliko opcinila da sam zeleo vise da saznam o njemu. tu ne naravno usledio negativan sok njegovom sudbinom. RIP Jeff!

ne mogu ti opisati zasto, ali mi je iskustvo sa CDovima bilo da ga kupim, odslusam kada dodjem kuci i onog momenta kada ga strpam u CD sarzer, bude odlsusan jos par puta u zadnjih 10 godina.

jedino sto me je od digitalnih stvari zaista opcinjavalo jeste SACD i muzika koja stize na BluRay-u u PCM (nekompresovanom) formatu

ne bezim od toga da mozda pomalo romantizujemo ploce, ali ko sto napisah, pomogle su mi da se ponovo vise vratim pravom slusanju i preslusavanju muzike, umesto da bude backgroud noise.

na poslu jos uvek slusam klasiku sa CDa i MP3, sisto da prigusim kolege dok pokusavam da se skoncentrisem na posao. a i pomaze u stimulisanju sivih celija.
deset_slukom deset_slukom 05:54 18.05.2016

Re: hvala na blogu

Nije mi bila namera da otvorim neku CD kontra vinil raspravu, jer se one uvek pretvaraju u komične sukobe zaraćenih strana.

Bitno je da si pronašao dodatni motiv za slušanje muzike. Ali, čisto radi objektivnog sagledavanja - sva merenja su na strani digitalnih nosilaca zvuka. Frekventni opseg bi tu bio jedini izuzetak, ali ta "prednost" nema praktičnog značaja. Sigurno znaš da prosečna osoba čuje maksimalno do 18kHz-a. Međutim stvar stoji još gore - već u mladosti uši počinju slabije da registruju sve iznad 8-9kHz-a, proces je progresivan, da bi u poznijim godinama utišanje bilo baš dramatično.

Praktični aspekt ove "borbe medija" mi je mnogo zanimljiviji - ogroman broj vinila izdatih pre više decenija ima osrednji ili čak inferioran zvuk. Dok na CD-ima možemo da čujemo odlične remastere, ti vinili nikad više neće biti štampani. Uz ogradu da remasteri često budu loši (laudness war), što se obično dešava sa rok muzikom.
babmilos babmilos 06:11 18.05.2016

Re: hvala na blogu

Poetski rečeno:
Svi ljudi koji zaista vole muziku zapravo vole njenu "hrapavost", a kad ovo kažem mislim na nešto jednako neuklopljivo u definiciju kao i ono što džezeri zovu "groove". Iščašenje, devijacija, iznenađenje - to je muzika. Na tom polju ploča tuče CD, jer se pucketanje prirodno uklapa u ideju malih neravnina koje nadražuju mozgovne vijuge.

Praktično goovreći:
CD je vezan za računar za koji su obično vezani neki bedni zvučnici. Ko zna na šta bi zvučale ploče da im neko nakači Genius zvučnike!
deset_slukom deset_slukom 16:31 18.05.2016

Re: hvala na blogu

Ja bih, ipak, ostavio autoru muzike da odabere način na koji će da groova.

Zadatak uređaja za reprodukciju je da verno prenese njegove ideje, a ne da iznenađuje svojim doprinosom.
8c_competizione 8c_competizione 21:55 16.05.2016

od svih cudnig gramofona koje videh

kao sto je ovaj



ovaj "takes the cake"



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana