Strelica vremena: zašto je prošlost drugačija od budućnosti?

nsarski RSS / 27.03.2008. u 03:09

1499412798_6a0e51da8e.jpg

Vreme prošlo i vreme sadašnje,

Oba su sadržana u vremenu budućem – T.S. Eliot

 

Od kada postoje, ljudi su razmišljali o prirodi vremena i njegovom načinu proticanja. To je pitanje koje se nekako prirodno nameće: postojimo u svetu u kome nam je na korišćenje dat praktično neograničeno veliki prostor - ceo taj kosmos koji nas okružuje - ali samo ograničen interval vremena da u njemu boravimo. Naše uobičajeno iskustvo sa vremenom na ovoj planeti se uglavnom vezuje za prirodne cikluse obnavljanja i rejuvenacije sa godišnjim dobima, za dnevni i mesečni ciklus, za godišnju rotaciju Zemlje oko Sunca, itd. Sezonske pojave prodju, ali se na kraju obnove i sve počne nanovo, kao večno vraćanje.

Pored ovog, andjeoskog, koncepta postoji i vidjenje vremena kao neumitnog unistavača svega pred sobom, Jugernauta koji će nas sve na kraju izjednačiti. Onog nezustavljivog otkucaja koji Šekspir označava sa „Tomorrow, and Tomorrow, and Tomorrow", i koji Kejns ima na umu kada kaže „dugoročno gedano, svi smo mi mrtvi". O ovom linearnom, ili demonskom, proticanju vremena je ovde reč. 

Kao fizička veličina, vreme je običan realan parametar koji meri trajanje pojava. Uveli smo konvenciju da vreme merimo u sekundama, isto kao što smo uveli konvenciju da prostor (rastojanja) merimo u metrima ili santimetrima. U Teoriji relativnosti, prostor i vreme se se tretiraju kao 4 ekvivalentne dimenzije prostorno-vremenskog sveta u kome postojimo. Skoro svi fundamentalni fizički zakoni su invarijantni u odnosu na inverziju vremena.

Ovo znači sledeće: ako bi, na primer, snimili film na kome je prikazan elastični sudar izmedju dve kuglice (dve bilijarske kugle, na primer), i taj film gledali unazad (tj. posmatrali taj proces sudara tokom vremena koje teče unazad), ni jedan od zakona mehnike ne bi bio narušen. Štaviše, mi ne bi umeli da kažemo u kom smeru vremena taj film gledamo, jer "pravi" smer vremena u ovom slucaju ne postoji - u pitanju je cista konvencija, posto na osnovu gledanja filma nije moguce zakljuciti u kom smeru vremena se odigrao "originalni dogadjaj" sudara. Ova simetrija se takodje moze videti i kad posmatramo kretanje planeta oko Sunca, na primer. Ako bi vreme teklo unazad, i ako bi sve brzine planeta promenile smer, Suncev sistem bi nam izgledao isto. U tehnickom zargonu se ovo izrazava tako sto se kaze da je Nutnov zakon gravitacije invarijantanu odnosu na inveziju vremena. (Kad su u pitanju elementarne cestice, simetrija je jos dublja: postoji tzv. CPT - charge, parity, time reversal - simetrija kojoj se one podvrgavaju. Par izuzetaka necu da pominjem, jer nisu bitni za ovaj blog.)

Postoje, medjutim, procesi koje u svakodnevnom zivotu vidjamo, a koji nisu invarijantni na ovaj nacin. Zamislimo, na primer, da kanemo kap mastila u casu sa vodom. Kapljica mastila ce poceti da se rasplinjuje, da gubi definisan oblik, i na kraju cemo imati casu napunjenu svetlo-plavom tecnoscu kad se mastilo sasvim pomesalo sa vodom. Ako bi nam neko prikazao film ovog procesa "unazad", mi bi odmah znali da je film okrenut, jer bi videli process koji se ne dogadja nikad spontano: svetlo-plava tecnost bi pocela da biva providnija na priferiji case, koncentracija plave boje bi rasla u sredini case, i na kraju bi dobili kap tamno plavog mastila okruzenu providnom vodom. To se u priodi ne desava. U ovom procesu postoji strelica vremena , ili pravac toka vremena, koji se ne moze okrenuti. Proces koji se desava u takvom okrenutom pravcu ne izgleda nam "prirodno", tj., na filmu koji bi prikazao ovaj proces u obnutom smeru sve bi nam izgledalo neprirodno. Svi smo imali priliku da se smejemo kada se prikaze film gde se voda u bazenu uzburka, poleti na gore, a iz vode, nogama prvo, izleti lansiran covek koji se najzad savrseno zaustavi na samoj ivici odskocne daske - skok u vodu prikazan unazad.

Postoji nacin da se "usmerenost" ovih dogadjaja precizno definise, ali nam je za to potrebna manja digresija o Entropiji.

Zakon o "usmerenosti", koji je nam dao Ludvig Bolcman, kaze da će "Entropija izolovnog sistema, pod odredjenim razumnim uslovima, neophodno da se poveća". Šta ovo znaci?

Pre svega, šta je to "entropija"?  Da se ne bih upuštao u komplikovane definicije evo elementarnog primera.

Zamislimo da na celom svetu postoje tri čestice, a, b, i c, i nista više pored njih.  Zamislimo, dalje, da svaka od ovih cestica moze da ima energiju E=0, 2, 4, 6....u nekim jedinicama oko kojih se dogovorimo.

Dakle, čestica a, moe da ima energiju Ea=0, ili Ea=2, ili Ea=4, ili Ea=6... itd. Slično važi za česticu b i njenu energiju Eb=0, Eb=2,.... Isto i za česticu c i njenu energiju Ec. Ove tri čestice čine "kosmos" koji postoji.

Zamislimo sada da imam instrument kojim mogu da merim samo ukupnu energiju "kosmosa", a koja je zbir energija mojih čestica, tj. Ekosmosa=Ea+Eb+Ec. Dakle, ne mogu a merim pojedinačne energije čestica, već samo njihov zbir koji zovem energija kosmosa.

Neka mi taj instrument pokaze da je Ekosmosa=0. Kako se ovaj rezultat može realizovati? Na koliko načina? Pa, pošto je Ekosmosa=0, to jedino može biti ako je Ea=0 i Eb=0, i Ec=0, tj. Ekosmosa=Ea+Eb+Ec=0+0+0=0. Dakle, nulta energija kosmosa može se reliyovati samo na jedan nacin. Oznacimo ovaj broj načina da se realizuje ukupna energija kosmosa sa W. U ovom slucaju, dakle, W=1.

Šta ako moj instrument pokaže da je Ekosmosa=2? Hm, to može da se ostvari na više nacina: prvo, može biti da je Ea=2, Eb=0, Ec=0, što daje Ekosmosa=2+0+0=2. Zatim, moze biti da je Ea=0, ali da je Eb=2, i Ec=0.  U tom slucaju Ekosmosa=0+2+0=2, što je takodje saglasno sa mojim merenjem. Najzad, može da bude da je i Ea=0, i  Eb=0, ali da je Ec=2. Tada je Ekosmosa=0+0+2=2. Da bi se realizovala energija kosmosa Ekosmosa=2, postoji 3 nacina. Drugim recima, imamo je W=3.

Dobro, a sta ako mi instrument pokaze da je Ekosmosa=4? Koliko nacina ima da se to ostvari? Pa, prvo mozemo imati situaciju da jedna cestica ima energiju E=4, a ostale dve po energiju E=0, pa bi dobili Ekosmosa=4+0+0=4, ili, druge mogucnosti, da je Ekosmosa=0+4+0=4, ili Ekosmosa=0+0+4=4, dakle tri nacina da jedna cestica ima energiju E=4, druge dve po E=0, i da je totalna energija Ekosmosa=4. Ali, moze da bude situacija da dve cestice imaju energije od po 2 jedinice, recimo Ea=2 i Eb=2, ali Ec=0. U tom slucaju bi dobili Ekosmosa=2+2+0=4. sto je takodje saglasno sa mojim merenjem. Razume se, i kombinacije Ea=2, Eb=0, Ec=2 su takodje mogucnost (2+0+2=4) kao i Ea=0, Eb=2, Ec=2 (0+2+2=4). U svim ovim slucajevima ukupan zbir energija je 4. Ako saberemo sve mogucnosti da se energija Ekosmosa=4 realizuje, dobijamo da se Ekosmosa=4 moze realizovati na 6 nacina. Tri nacina da jedna cestica ima energiju 4, a druge dve po 0, i tri nacina da dve cestice imaju energiju po 2, a treca energiju 0. To jest W=6.

Razume se, ovaj proces moze da se nastavi dalje (sta ako je Ekosmosa=6?, ili Ekosmosa=12?, itd.). Na ovom mestu je vaznije da uvedemo neke termine. Nase poznavanje ukupne energije kosmosa cemo zvati makrostanje.  Dakle, makrostanje mozemo karakterisati eksperimentalnim podatkom kao sto je "energija kosmosa, Ekosmosa=2." To je sve sto o kosmosu znamo pomocu naseg merenja. Svaka pojedinacna realizacija tog makrostanja se zove mikrostanje. Recmo Ea=2, Eb=0, Ec=0, je jedno mikrostanje kojim se realizuje makrostanje Ekosmosa=2. Takvih mikrostanja ima vise - u ovom nasem primeru ima ih 3 (tj. W=3), kao sto smo prebrojali gore. Entropija naseg kosmosa se direktno izrazava velicinom W, tj. brojem mikrostanja koji realizuju poznato makrostanja. Preciznije, entropija kosmosa - oznacimo je sa S -   nekog makrostanja Ekosmosa se izracunava po formuli S=k*logW, gde je k univezalna konstanta (zvana Bolcmanova kontanta) a "log" logaritamska funkcija. Ova formula se nalazi uklesana u kamenu na grobu Ludwiga Boltzmanna - toliko je vazna.

BoltzmannTomb.jpg

Zasto je vazna? Zato sto ona povezuje mikro i makro svet. Entropija je makroskopska velicina, dok W prebrojava mikrostanja koja tu makroskpsku velicinu realizuju.

Dalje, mozemo postaviti sledece pitanje: Dato nam je da  Ekosmosa ima neku vrednost; u kom mikrostanju se kosmos nalazi kada njegova energija ima tu vrednost? Pa, ako je Ekosmosa=0, onda jedino mikrostanje koje tu vrednost realizuje je Ea=0, Eb=0, i Ec=0. Znaci, precizno znamo odgovor na to pitanje. Medjutim, ako je Ekosmosa=2, postoji tri mikrostanja koja ovu vrednost energije kosmosa realizuju, kao sto smo gore videli. Mi nemamo nikakvog nacina da znamo u kom se tacno mikrostanju kosmos nalazi, a koje realizuje to makrostanje (Ekosmosa=2). Dobro, ali ako bi nekim volsebnim nacinom uspeli da izmerimo u kojem od tri moguca mikrostanja se kosmos nalazi, koji bi tada rezultat dobili? Nema odgovora. Zapravo, i ovo je kljucna pretpostavka u celoj Boltzmannovoj teoriji - sva mikrostanja koja realizuju neko makrostanje su podjednako verovatna. Ovo se tehnicki zove princip molekularnog haosa.

Mi jednostavno ne znamo u kojem se od W mogucih mikrostanja nas sistem nalazi, i entropija je direktna mera tog naseg neznanja.

Stavise, Boltzmann je ustanovio da svaki sistem, prepusten sebi, ce da se razvija u pravcu povecanja entropije. I to je tvrdnja od koje smo posli. Sada razumemo sta ona znaci.

Matematicki, ona se izrazava ovako:

im5.gif

I čita "promena entropije sa vremenom je pozitivna", tj. entropija sa vremenom raste.

Sistem, dakle, prepusten sebi ce da povećava svoju entropiju, tj. evoluiraće u pravcu veće entropije. Ako pravilan komad stakla razbijemo o pod, on ce se razbiti u mnogo malih i nepravilnih komadica, a nece u 16 pravilnih i jednakih delova, veličine i oblika, recimo, pločica u kupatilu. I takav način razbijanja je moguć, ali to se nece skoro nikad desiti. To je jedno.

Drugo, ako bi film na kome je snimljeno razbijanje komada stakla gledali "unazad" ceo process bi nam izgledao "neprirodno". Sada znamo zasto nam izgleda "neprirodno" - zato sto se entropija (neuredjenost) u obrnutom filmu smanjuje. Isto vazi za skok  vodu "unazad" i druge primere koje su pomenuti gore. Uvodeći koncept entropije, mi smo uveli strelicu vremena u dinamiku makroskopskih sistema (komad stakla, kap mastila u vodi, itd.). Primetimo da su sile koje dovode do razlivanja i raspršivanja kapi mastila u vodi posledica elatičnih sudara molekula vode i molekula mastila. A ti sudari se pokoravaju elementarnim zakonima mehanike, koji su vremenski invarijantni (tj reverzibilni). Svaki pojedinačni sudar je vemenski invarijantan, ali njihov kumulativni efekat nije!

Ovo je bila prva zamerka Bolcmanovom zakonu o spontanom povećanju entropije u izolovanim sitemima. Naime, kako se može izvesti zakon koji je vremenski asimetričan na makroskopskom nivou, ako je fizika sudara, koji proizvode fenomen, na mikroskopskom nivou vremenski simetricna? Ovo pitanje se zove Lohschmidt paradoks reverzibilnosti. U to vreme je Poenkare rigorozno dokazao da sistem u kome deluju njutnovski zakoni izmedju čestica mora, posle dovoljno dugo vremena, da se vrati poizvoljno blizu bilo kojoj tački koja mu je dostupna ukljucujuci i onu od koje je poceo (ovo je poznato kao Poenkare recurrence). Drugim rečima, ako bi dovoljno dugo čekali, ona naša razlivena kap mastila u vodi će se rekonstiuisati u originalnu nerazlivenu kap. Problem je jedino što bi to čekanje moralo da bude višestruko duže od starosti kosmosa. Na taj način je spasen i Poenkareov dokaz o rekurenci i Bolcmanov zakon - ovaj zakon je statisticke prirode. I "nemoguce" stvari su moguce, ali sa ekstremno malom verovatnocom. U svakom slucaju, Bolcmanov iskaz  o povecanju entropije u izolovanim sistemima uvodi termodinamicku strelicu vremena u dinamiku makroskopskih pojava. Vreme tece u pravcu povecanja entropije. Medjutim, upravo na ovom mestu se pojavljuje mnogo ozbiljniji problem, kosmicke vaznosti.

Godine 1920. Habl je otkrio da se kosmos vremenom siri. To otkrice nam zapravo kaze da i u dinamici kosmosa postoji strelica vremena: ako bi napravili dva snimka kosmosa takva da je na jednom kosmos "manji" a na drugom "veci" onda odmah znamo da je snimak sa vecim kosmosom napravljen kasnije. Zanimljivo je i misteriozno da je ova kosmicka strelica vremena uravljena u istom smeru kao i termodiamicka strelica. Evo gde je kosmicka vaznost ovog pitanja.

Rezonujuci logikom Bolcmana, sledi da se entropija izolovanog sistema (kao sto je ceo kosmos) mora sa vremenom povecavati. Drugim recima (na donjoj slici S je entropija kosmosa, a t je vreme):

entropy11ok5.gif

Entropija kosmosa bi trebalo da se uglavnom (osim u izuzetno retkim slucajevima) povecava sa vremenom kao sto je prikazano na slici gore. Ali, to onda znaci da je entropija kosmosa ranije, i ranije, i ranije bila manja nego danas. I pre toga jos manja! Kako je to moguce? Zasto su uslovi ranog kosmosa bili toliko specijalni? Drugim recima, ako nacrtamo izgled kosmosa u vremenu

universe11rh6.gif

Dobicemo ovakvu sliku. Ali, sta ce biti ako kosmos pocne da se smanjuje do Big Crunch-a? Hoce li entropija kosmosa da se smanjuje i vreme poceti da tece unazad? Zasto ne bi ovako nesto bilo moguce (ovo se ove princip eliminacije "duplih standarda)?:

universe22ud5.gif

Suocen sa ovim pitanjem, Bolcman je predlozio sledeci scenario. Tokom svoje istorije, kosmos je uglavnom u stanju velike entropije, I nista se ne dogadja - nema prenosa energije, sve je u mlakom stanju statike. Povremeno, medjutim, dodje do (ekstremno retkih!) fluktuacija tako da se stvori stanje manje entropije kada se sve stavi u pogon, stvaraju se zvezde, planetarni sistemi, nastane zivot. Nesto ovako:

entropyfluctuations.gif

Ako mi zivimo u kosmosu na tacki A, onda nam vreme tece ka povecanju entropije. Ako zivimo u tacki B, onda tece obrnuto. U tacki C se proslost i buducnost susrecu. Da li je ovo moguc scenario? Mi smo se zadesili da zivimo u necemu sto lici na tacku A, razvili zivot, iz koga je evoluirao Bolcmanov mozak (preporucujem da proguglujete Boltzmann's brain) koji je uspeo da shvati ovu cinjenicu.

Za sada, odgovor na ovo pitanje ne postoji. Mozda u nekom delu kosmosa vreme zaista tece unazad? Nedavno su se pojavile teorije prema kojima su moguca postojanje delova svemira gde vreme tece unazad i da oni mogu da koegzitiraju sa nasim "normalnim" kosmosom.

timearrow.jpg

O ovome sam pre dva dana razgovarao sa mojim starim kolegom Larijem Sulmanom koji je ovu teoriju formulisao pre nekoliko godina. Ni on sam u nju suvise ne veruje. Ali, taj razgovor me je inspirisao da napisem ovaj blog.

Svi su izgledi da je fizika koja se bavi smerom strelice vremena uplovila u tzv. "Ironicnu Fazu" nauke, jer je pocela govori o stvarima koje se ne mogu dokazati niti izmeriti. Medjutim, u filozofiji nauke ovo je i dalje popularna tema.

Izvinjavam se na duzini.



Komentari (213)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragan7557 dragan7557 20:25 29.03.2008

Re: koji nsarski je u pitanju ?????

Moram sada da zurim, ali tokom dana cu odgovoriti.


Ili kontriverza 3D i 4D
D = dimenzija

U fizici skoro(?) da i ne postoji (još uvek) kontroverza između ekstenzije objekta u prostoru i vremenu (mada je u suprotnosti sa Specijalnom Teorijom relativiteta ( pored Mc Taggart argumenta još dva ; SPR : " there is no such thing as absolute simultaneity)).

Kontroverza postoji u Filosofiji vremena oko pitanja da li je ekstenzija u vremenu analogna ekstenziji u prostoru =spacijalna ekstenzija za koju se smatra norlnim i potrenim uključenje prostornih delova na različitim lokacijama u prostoru (ovo ne uključuje one koji veruju u 'mereological simples' ekstenzije).Mereological simples = objects
without proper parts.
Primer.

Traktor koji stoji na vratima garaže pola napolju a pola u garaži.
Istina deo traktora se nalazi na lokaciji koja je u vratima dok su dva dela na spoljnim lokacijama.
U 3 D ovo je normalno i prihvatljivo.
U 4 D su u pitanju dve temporalne ekstenzije a traktor je ekstenziran između t1 i t2.
U trodimenzionalnom svetu temporarno ekstenzirani objekti nemaju temporarne delove i naš traktor je celina i nije podeljen na temporarne delove ali se može postaviti pitanje celovitosti ili delimičnostu prezenta traktora u svakom od ova dva vremena t1 i t2

U 4 D svetu objekti se zamišljaju kao četvorodimenzionalni "space-time worms" od kojih je svaki sastavljen od mnogo diferencijalnih temporalnih delova kao različiti prstenovi kišne gliste.

Objekt = subjekt u vremenu na primer nsarski kada je napisao da odlazi (žuri) nije ceo objekt već veći deo tog temporalnog objekta(?) a odnos između nsarskog pre odlaska i njegovog povratka je isti kao i relacija između prednjih i zadnjih točkova jer nsarski pre i posle je različiti delovi jedne VEĆE celine.

Suprotno u 3D objekt u vremenu nsarski nije napravljen od različitih temporalnih delova već je objekt u vremenu nsarski pre žurbe(odlaska) i objekt nsarski kada se vrati je isti ceo objekt -nsarski a relacija između nsarskog pre i nsarskog posle je relacija identiteta: svaki je ista stvar: nsarski.

3D/4D controverza je deo generalnog diagreement-a u pogledu disimilariteta vremena i prostora u zadnjih 100 godina i verovatno će biti u budućnosti neko vreme.

Interesantna literatura
Haslanger, "Endurance and Temporary Intrinsics";Hawley, " How Things Persist"; Heller, The Ontology of Phisical Objects"; Hudson, A Materialist Metaphysics of Human Person; Lewis, On the Plurality of Worlds,
Thompson, " Parthood and Identity Across Time; Inwagen P. autor velike vrednosti i naravno nezaobilazni
Mc Taggart Topologija vremena. Argumenti.

šarski izvini što sam te uzeo kao primer o očekivanju odgovora.
dragan7557
29 mart 2008
bindu bindu 21:08 29.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

Dolybell
Najverovatnije je da je život kakav mi poznajemo jedno od stanja materije i duha i da je u pitanju univerzalno stanje bar u ovom univerzumu.


Šta sad radi duh u ovoj priči?
Jel to zbog duhovitosti?
Šalim se, naravno, materiju "kao" poznajemo, a
gde da nađem duha i da ga smestim u materiju?
Šta je za vas duh ?



ok...and here it is, the big word.
consciousness
kod nas se kaze svest i nemam pojma koliko je ta rec velika u srbiji.znam da u mojoj kuci se mnogo upotreblavala dok sam bila mala u smislu jesi li ti svesna haha...sorry.
inace momentalno se najvise proucava u nauci i napisano jako puno knjiga o tome.
neznam sta ima na srpskom ali ima na internetu jako puno. o tome.
u budistickoj filozofiji svest je centar oko koga se sve okrece. jos da dodam da se u budizmu smatra da svest tj ta vrsta energije postoji van covekovog tela a da se mi napajamo iz tog centra kao sto bi pili vodu sa izvora.
dragan7557 dragan7557 21:08 29.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

Šta sad radi duh u ovoj priči?


Druži se sa materijom.
materiju "kao" poznajemo,

Materiju definišemo već prema stanju = stepenu indoktrinacije i "naučne" dogme, koja je opozit Crkvenoj dogmi iz koje je nastala

Duh, definicija koja bi rasvetljavala pojam treba da bude tek data ali prema sadašnjem stanju stvari na ovo treba čekati verovatno milenijume i revolucionarne promene u "nauci".


gde da nađem duha i da ga smestim u materiju?

Ovo je za vas već urađeno u suprotnom ne bi bili ovde. duh ste vi sami bez okova materije ali ovo se pretvara u troll.
Šta je za vas duh ?


Samo pitanje je neispravno jer se odnosi na materiju koja je 'šta' dok duh ima personu = identitet ako je entitet opet poseduje vrstu identiteta te nije "Šta" već mora biti "Ko" ili 'Koji'.
Vaše pitanje se više odnosi na dušu nego na duh jer je pitanje šta je duša logično u ordinarnom jeziku.
dragan7557
29 mart 2008
bindu bindu 21:53 29.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

Ovo je za vas već urađeno u suprotnom ne bi bili ovde. duh ste vi sami bez okova materije ali ovo se pretvara u troll.

cudna vam je ovo teorija a bas ste navalili duh pa duh.recimo u budizmu duh ne postoji.ja vecito pokusavam da napravim neku paralelu i objasnim tu hriscansku verziju.doduse na zapadu postoje komparativna stdudiranja i
kapiram da im nije lako.al ja ovde vidim da vi pokusavate na nekim naucnim osnovama da objasnite duh.
pa da vam pozelim srecu u tome.
dragan7557 dragan7557 23:32 29.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

bindu
Ovo je za vas već urađeno u suprotnom ne bi bili ovde. duh ste vi sami bez okova materije ali ovo se pretvara u troll.

cudna vam je ovo teorija a bas ste navalili duh pa duh.recimo u budizmu duh ne postoji.ja vecito pokusavam da napravim neku paralelu i objasnim tu hriscansku verziju.doduse na zapadu postoje komparativna stdudiranja i
kapiram da im nije lako.al ja ovde vidim da vi pokusavate na nekim naucnim osnovama da objasnite duh.
pa da vam pozelim srecu u tome.


O kom Budizmu vi pišete?

Theravada Budizmu
Mahayana "
Vajrayäna "
Tibetanskom "
Zen "
ili
Internacionalnom pokretu zvanom Moderni Budizam.

Kad je ovaj topic u pitanju ne bi škodilo da pogledate i C.G Jung komparacije duša i budizam sa sadržajima
vezanim za Gestalt i kolektivno biće a zatim pitanja i topike vezane za Spiritualitet i etiku u Budizmu a potom da se opredelite za Budizam = religija ili ne.

U ovome vam može pomoći proučavanje pisanja Vener Gyatrul Rinpoche.
Uzgred sa 365 miliona followers budizam predstavlja oko 6 % svetskog stanovništva i smatra se 4 om po veličini religijom u svetu.Religija => vera => duhovnost => duh.

kapiram da im nije lako.al ja ovde vidim da vi pokusavate na nekim naucnim osnovama da objasnite duh.


Naučno objašnjavanje duha je započeto mnogo pre mene i to samom pojavom nauke i religije.
dragan 7557
29 mart 2008
Dolybell Dolybell 03:26 30.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

Duh, definicija koja bi rasvetljavala pojam treba da bude tek data ali prema sadašnjem stanju stvari na ovo treba čekati verovatno milenijume i revolucionarne promene u "nauci".


Misao mišljenjem objasniti nije moguće.
Svest svešću...pa i tog "duha" - "duhom".
Circulus vitiosus.
Neka viša kategorija je za to potrebna.
dragan7557 dragan7557 09:43 30.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

Dolybell
Duh, definicija koja bi rasvetljavala pojam treba da bude tek data ali prema sadašnjem stanju stvari na ovo treba čekati verovatno milenijume i revolucionarne promene u "nauci".


Misao mišljenjem objasniti nije moguće.
Svest svešću...pa i tog "duha" - "duhom".
Circulus vitiosus.
Neka viša kategorija je za to potrebna.


Potpuno ste u pravu.
bindu bindu 11:32 30.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

O kom Budizmu vi pišete?


e dobri ste. u pravu ste za sve te budisticke tradicije. koliko ja razumem problem je u razlicitim interpretacijama budinih ucenja.
otprilke ono; koliko ljudi toliko cudi. ali budisticke osnove su svuda iste.
sto se mene tice ja sam samo student. uglavnom, moja verovanja se zasnivaju na yogacara -citamatra ili mind only school mahayana tradicija.
a i to mogu samo u okviru onoga koliko mogu da shvatim i sta meni od svega toga licno treba za zivot.
ja ne pokusavam da negiram verovanje u postojanje duha. ja samo kazem da budina ucenja ne potvrdjuju postojanje duha koliko sam ja mogla da shvatim i s obzirom da svi prevodi su na engleskom i koriste veoma tesku filozofsku terminologiju. ovde gde ja zivim poznajem ljude hriscanskog porekla koji uce budizam a i one koje su budistickog porekla.nimalo nije lako za one koji pocnu da se bave tim stvarima.sto bi rekao nas nsarski totalno zahebana stvar i zato sam vam pozela srecu u vasim daljnim studijama i istrazivanjima.
dragan7557 dragan7557 11:42 31.03.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

bindu
O kom Budizmu vi pišete?


e dobri ste. u pravu ste za sve te budisticke tradicije. koliko ja razumem problem je u razlicitim interpretacijama budinih ucenja.
otprilke ono; koliko ljudi toliko cudi. ali budisticke osnove su svuda iste.
sto se mene tice ja sam samo student. uglavnom, moja verovanja se zasnivaju na yogacara -citamatra ili mind only school mahayana tradicija.
a i to mogu samo u okviru onoga koliko mogu da shvatim i sta meni od svega toga licno treba za zivot.
ja ne pokusavam da negiram verovanje u postojanje duha. ja samo kazem da budina ucenja ne potvrdjuju postojanje duha koliko sam ja mogla da shvatim i s obzirom da svi prevodi su na engleskom i koriste veoma tesku filozofsku terminologiju. ovde gde ja zivim poznajem ljude hriscanskog porekla koji uce budizam a i one koje su budistickog porekla.nimalo nije lako za one koji pocnu da se bave tim stvarima.sto bi rekao nas nsarski totalno zahebana stvar i zato sam vam pozela srecu u vasim daljnim studijama i istrazivanjima.


Sada vas već bolje razumem i hvala na lepim željama.

Što se duha tiče verovatno se nismo razumeli zbog interpretacije duha kroz religiju zato sam spomenuo entitete koji u Budizmu postoje a i duh pa i ono što tradicija naziva elementalima.
pozdrav
dragan7557
Astrid Astrid 01:09 01.04.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

dragan7557
Uzgred za fiziku smatram da je najintuitivnija od svih nauka a da matematički prilaz fiziku samo usporava jer zahteva jezičke formulacije na principima nesavršenog jezika koji je neopravdano dobio ulogu sudije u izražavanju misaonog procesa (za ovo znam da će izazvati kontra argumente) te odmah treba reći da je matematika kao jezik verovatno se razvila iz prostog jezika (common speach) iz potreba koje su odavno zaboravljene.

Zanimljivo, niko ti nije odgovorio! :)
Astrid Astrid 01:25 01.04.2008

Re: Ne toliko apsolutni laik

dragan7557
O kom Budizmu vi pišete?Theravada BudizmuMahayana "Vajrayäna "Tibetanskom "Zen "ili Internacionalnom pokretu zvanom Moderni Budizam.Kad je ovaj topic u pitanju ne bi škodilo da pogledate i C.G Jung komparacije duša i budizam sa sadržajima vezanim za Gestalt i kolektivno biće a zatim pitanja i topike vezane za Spiritualitet i etiku u Budizmu a potom da se opredelite za Budizam = religija ili ne.U ovome vam može pomoći proučavanje pisanja Vener Gyatrul Rinpoche.

Sto se tice tibetanskog, znam zenu koja se vratila sa Tibeta posle par godina, trudna. Toliko o duhu :)
marta l marta l 18:10 28.03.2008

sting i...


...jedno sasvim prihvatljivo tumacenje vremena, zar ne (film je besktrajno glup, ali Sting je Sting
sting UNTIL
...Here in your arms where the world is impossibly still
With a million dreams to fulfill
And a matter of moments until the dancing ends
Here in your arms when everything seems to be clear
Not a solitary thing do I fear
Except when this moment comes near the dancing’s end

Oh, if I caught the world in an hourglass
Saddled up the moon and we would ride
Until the stars grew dim
Until the time that time stands still, Until...
Mili Mili 19:41 28.03.2008

Svemirko

Toliko pisanija i predpostavki, a za koju godinu svrati do nas i dugoocekivani svemirko i nevoljno konstatuje: " ... a lepo sam mu rekao, ne crveno dugme! "

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana