Moji projekti su moj religiozni put. Verovatno najbolji mogući odgovor svim budalama koje su se baš pitale kojem se bogu moli Emir Kusturica.
Od religije se, ipak, ne živi, a pitanje je glasilo: Od čega živite?
Možda malo na ivici pristojnosti, ali mislim da umetnici koji znaju da zaradjuju, o tome treba glasno da govore.
Dakle, da li reditelj Emir Kusturica živi od umetnosti ili od poduhvata koji nemaju veze sa tim – odgovor je u video klipu.
Ja bih da proširim temu. Zašto su novac i umetnost toliko udaljeni? Zašto od umetnosti uglavnom ne može da se živi. Zašto je to tako privlačan hobi a tako očajna profesija?
Jedino što mi, kao mogući odgovor, pada na pamet je činjenica da umetničke škole i fakulteti ne uče svoje polaznike kako da prodaju sebe i svoj rad.
Nije im objašnjeno: Kako da se predstave i koriste različite resurse pristupa publici? Kako da odaberu mušterije, ciljnu grupu, fanove i da svoju umetnost prilagode njihovim potrebama? Kako da vrednuju svoje delo i da ga prodaju, koliko god im se činilo ispod časti, dostojanstva pa i morala?
Moja iskustva sa umetnicima u poslu su svakojaka, uglavnom loša. Ne zato što njih novac ne interesuje. Naprotiv, kad sednete sa njima vrlo brzo ćete doći do te teme i taj razgovor može trajati satima. Problem je to što oni uglavnom žele da rade pod svojim uslovima.
Postoje ljudi, istina malo ih je, koji su i to uspeli. Emir Kusturica na primer. Mada, kada ga pitate za pare on će vam uvek reći: “Nije moj cilj da pravim profit, nego da živim”. Super. Ali, živeti se može i na narodnoj kuhinji i u privatnom planinskom resortu. Kako do zlatne sredine?
Priznajem da me malo nervira mit o umetniku koji umire od gladi dok čeka bogatstvo i slavu. Razbila bih ga u paramparčad ali nisam stoprocentno sigurna da li je to uopšte mitologija ili stvarnost.