Filozofija| Gost autor

"Beograde, cuvaj se, cuvam te!"

angie01 RSS / 16.06.2016. u 22:36

 

 20925556935550b505441be488572038_v4%20big.jpg

foto: Aleksandar Zec

 

 Umesto najave i poziva na koncert Partibrejkersa,  koji ce se odrzati u subotu na Tasu, preporucujem da procitate odlican Canetov intervju, u kome je na svoj specifian i iskren nacin dao jasan i beskompromisan sken svega onoga sto nas tisti.

 

 

Mi smo kao izmaltretirano kuče koje te ugrize kad hoćeš da ga nahraniš

 

Živimo u vremenu u kom je izgubljena zahvalnost, princip žrtve, gdje su sve stvari koje nas čine neponovljivim proglašene za slabost. Treba promisliti, čitati knjige, ali neće ljudi, nemaju vremena. Ljudi su se toliko odrekli sebe. U borbi za život čovjek je zaboravio na suštinu života.

Cane Partibrejkers je jedan od onih malobrojnih sa kojima kad pričaš znaš sigurno da ćeš da čuješ nešto smisleno. Nešto što će da te pomjeri. Da te natjera da razmisliš. Nasmijan uprkos teškim temama o kojima smo razgovarali. Na neka pitanja odgovara i u stihu. Čovjek sa sopstvenim stilom.

Kako bi u najkraćem opisao stanje u srpskom društvu danas?

- Uviek postoji nešto što podilazi rulji. Da li film u kom se radnička klasa predstavlja kao gomila nekih neopranih i neobrijanih pijandura koji jedva čekaju da dobiju platu i da odu u kafanu i sve to popiju dok njihove porodice kod kuće umiru od gladi. Ili novine koje, naročito sad u ovom vremenu, podilaze instinktima rulje ili muzika na isti način. Najviši vid manipulacije je kad podilaziš čoveku i miluješ njegove mane. Obeshrabruješ ga da on nešto može da promijeni, da može da živi kao čovjek. To je modifikacija čovjeka preko manipulacije. Na kraju dobija se samo to - glasačko tijelo.

Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj. Jel' to onda poruka?

- Pa jeste. To su ciljevi. To ti je kao u mladosti, kad si ti nekorumpiran, nemaš baš neku predstavu o svemu što te čeka u životu. To što ti roditelji pričaju to ti je daleka budućnost. A stav je u tome da hoćeš nešto, da si čak i nadobudan i da si toliko hrabar da si čak u sferama nepromišljenosti. Nešto te vodi, ne znaš sebi da objasniš ali onda hoćeš da budeš takav neponovljiv. Da provališ da nema ništa od utapanja u masu, samo gubiš, masa ne sluša pojedinca. Masa je krdo koje ide negdje i uvijek je u nekom stampedu i uvijek ima neka svoja pravila. Ljudi koji hoće da razmišljaju o sebi, o svom položaju imaju mogućnost da razmišljaju o tome kuda vodi put i da li su u dobrom smjeru jer obično dođeš u nekim kriznim trenucima do tih pitanja. Ali gomila ljudi se ne pita to, njima je teško da se pitaju.

Nije lako biti izvan mase?

- Teško je biti izvan mase. I mi koji to govorimo u svom životu padamo i nekad ne dosegnemo taj ideal koji preporučujemo drugima. Život je takva stvar, život je težak rad, mi se stalno prljamo. Stvar je samo u tome da ne idemo samo pravolinijski pa kao stići ćemo. To ti je kao kad djeci nešto pričaš ali dok ne osjete na svojoj koži džaba. Nećeš da razmišljaš o sebi, ćao doviđenja, neće niko da razmišlja o tebi. Ali ne da si opsjednut sobom, opsesija sobom vodi u ludilo. Kao što i ovo vrijeme vodi u neki ego trip. Svi su puni sebe, svi su u valorizaciji kao da će sutra apokalipsa, ona fizička. Ali apokalipsa traje svakog dana. Umiremo, rađamo se, borimo se za svoj život, borimo se za sljedeći dan, da ovi ljudi oko nas ostanu sa nama, da nas prime ovakve kakvi jesmo. Živimo u vremenu u kom je izgubljena zahvalnost, princip žrtve, gde su sve stvari koje nas čine neponovljivim proglašene za slabost. Treba promisliti, čitati knjige, ali neće ljudi, nemaju vremena. Ljudi su se toliko odrekli sebe. U borbi za život čovjek je zaboravio na suštinu života. To je to što sam htio da kažem samo sam bio predug.

A zašto se ljudi boje?

- Boje se da se otvore, toliko izgubljenog povjerenja u sebe imaju, toliko imaju u srcu stijenja i onda se oprijedeljuju za usamljenost. Kao, u svoja četiri zida osjećat će se kako oni hoće i neće morati nikome da polažu račune. Na kraju krajeva, ti zidovi će tražiti od njih da sami sebi polože račun. Zašto žive tako? Šta su mogli da urade? Čovjek tokom života bježi sebi sa oka, ali svakog možeš da prevariš osim sebe. Mada ima onih koji i to uspiju.

Ali tu onda govorimo o nekim patološkim stanjima. To kad uspijemo da se prevarimo?

- Pa jeste, ali svi mi živimo svoja patološka stanja. Mi smo ometeni u razvoju sa ovim školovanjima, krizama, onda ratovima. Znači, mi smo kao izmaltretirano kuče, pa i kad dođeš da ga nahraniš on te ugrize jer on prije dobrote pomisli da ćeš da mu naneseš zlo.

Jesu li instinkti ono čime se ljudi ovdje rukovode?

- Pa da. Uslovni refleks da nekog prvi zajebeš jer očekuješ da će on da zajebe tebe. Hoćeš da se osiguraš u toj nekoj svojoj predrasudi.

Da li misliš da je taj naš period komunizma, kada smo živjeli u jednoj laži dosta dugo, načinio vrijednosti koje nisu bile zapravo autentično postavljene i stvarne, već samoproklamovane i onda smo se u jednom trenutku trgli i shvatili zabludu?

- Išlo se protiv identiteta čovjeka. Kad vidiš te filmove posle '73. godine ti ne možeš da vjeruješ koliko je para utrošeno ni na šta. Kad čitaš o izgradnji podzemnih skloništa za Tita, koliko je ta paranoja oduzela para, a nije radila na industrijalizaciji, na poboljšanju uslova života radnika i svemu tome. Mi stalno preživljavamo, kao što smo preživljavali 500 godina pod Turcima, pa kad su došli naši ostalo je to što smo naučili pod Turcima, da smo stalno u nekoj mimikriji, da stalno imamo neke slamarice. Ovdje sve što je bilo privremeno ostalo je za stalno.

Znači život u zbijegu?

- Život između dva zbijega. Nismo bili pametni da imamo neku trajnu politiku koja će da bude zacrtana i u toj omeđenosti da bar znamo gdje smo, šta smo, ko smo i da tako radimo.

Koliko je opasna ta stihija?

- Sve je kod nas na bazi vica i gega jer mi tako najlakše možemo da prihvatimo neku svoju stvarnost koja je jako teška. Znači, mi se sprdamo sa svim istinitim stvarima jer ne znamo drugačije i onda smo sami sebi do kraja života nepoznati. Mi u sebi maltene uvijek imamo dvije nepomirljive ličnosti, mi sami sa sobom ne možemo da se složimo, a kamoli da treba da se složimo sa komšijom ili međusobno.

To vodi u odsustvo vjere u prave vrijednosti?

- Pitanje vjerovanja u Boga je isto ono pitanje koje stalno sebi postavljaš jer ne možeš da kažeš deklarativno: "E, ja vjerujem u Boga." Ne, cijelog života se trudiš, to su neprolazni procesi. Ali u nekoj površnosti, šeretluku koji nas veoma košta, uvijek imamo neke olake odgovore, uvijek dajemo neki vječni budž, budžimo stvari stalno. Nemamo stvari koje su ukorijenjene.

Zanimljivo, sjedimo u "Ušću", u restoranu koji je bio u kadrovima Markovićeve "Nacionalne klase", a Flojd i ekipa iz filma su likovi koji su majstori tog budženja o kome govoriš?

- Da, ali vidiš, kad su snimljeni "Nacionalna klasa" i "Ko to tamo peva", to nisu bili filmovi koji su se gledali. S tom nekom kritičkom određenošću prema našim naravima, kao ogledalo našeg mentaliteta. Tek kasnije su prihvaćeni. Ali prije zbog toga jer su genijalno snimljeni, sa sjajnim glumcima i replikama. Jer mi radije pristajemo na laži. Vjerujemo u tu svoju gostoljubivost, na primjer, ili da smo hrabar narod, a nije istina. Nama je teško da živimo, lakše nam je da umremo, o tome se radi. Jer teže je nešto sačuvati nego dobiti ili stvoriti. Mi nemamo istrajnost i neki plan.

Tone i tone straha su date ljudima na korišćenje, oduzeta im je sigurnost, sve je to manipulacija, zašto bi se neko plašio? Zato imamo svoje duplikate, pokazujemo se onakvim kakvi nismo.

Da li je to možda zbog toga što je ovdje čovjek vječito morao da se snalazi, da krpi kraj s krajem, da se nekako izbori s problemima koji ga stiskaju, pa je onda razvio taj diletantizam, da je u svemu kao sposoban, a da zapravo ni u čemu nije kvalitetan?

- To je to prilagođavanje koje nam odnese ozbiljnost našeg poduhvata. Znači, mi se stalno prilagođavamo, izmišljamo neke kvake da bismo nešto preko reda, a ispadne - preko preče, naokolo bliže.

Jel' zamjeraš ljudima što su takvi?

- Ne, ja nikom ništa ne zamjeram. Ako i imam nekog na pameti na početku teksta neke svoje pjesme ja na kraju teksta vidim da sam se obratio sebi. Znaš, ja ne mislim za sebe da sam neki tip-top momak da bih mogao nekom da dijelim savjete. Kad pišeš pjesme samo si sprovodnik nečeg, koristiš mogućnost zdravog razuma u tom trenutku, te inspiracije, nadahnuća, da daš nešto što će da ostane, što će imati svoju istinu, što će imati svoje svjedočenje u vremenu u kome je nastalo. Da nemaju tu iskrenost i transportovanje mog bića u stihove te pjesme ne bi ništa vrijedile, one bi se potrošile kao pakla cigareta. Ja ne zamjeram nikome, a ako imam nekome da zamjerim nešto, prvo bih sebi zamjerio mnoge stvari. Svako misli da će u životu da prođe onako kako misli da će da prođe i onda mu je teško da se suoči s tim da je zaslužio to što dobija. Mi uvijek idemo za jeftinim, a skupo to platimo. Takvi smo, uvijek mislimo van koordinata koje postoje. Nama je teško da primimo neko zapadno uređenje. Mi volimo da živimo u svom divljaštvu koje je za nas naša sloboda. Znači, volimo da živimo onako kako bismo htjeli. A sa odgovornostima koje takav život zahtjeva teško se mirimo. Uvijek ćemo svoju grešku da pripišemo drugom. To je kao kad ne možeš da izađeš na kraj sa svojim djetetom pa kažeš: "Neka si ti meni živa i zdrava."

Postoji ta naša crta gordosti, nekog pomalo umišljenog ponosa. Šta ti misliš o tome?

- Mi mislimo da smo jako bitni ovako sitni, ali nismo. Mi smo samo jedan otisak vremena koji se dešava. Toliko trošimo snage da bismo se opravdali, da bismo opravdali greške koje stalno pravimo, a kad bismo tu snagu opravdanja preusmjerili u snagu stvaranja... Najgore je kad je čovjek pun sebe i neće da prizna svoju grešku. Mi na svačiji preobražaj gledamo kao "šta je sa ovim, šta ovaj sad priča o Bogu, a znaš šta je radio". Pa ti navale na leđa ono što nisi ni rekao, a ono što si rekao niko nije htio da čuje. Tone i tone straha su date ljudima na korišćenje, oduzeta im je sigurnost, sve je to manipulacija, zašto bi se neko plašio? Zato imamo svoje duplikate, pokazujemo se onakvim kakvi nismo.

Jel' to ono kad ti kažeš - sloboda ili ništa?

- Sloboda je povjerenje u svoju hrabrost. To je sloboda. Sloboda drugačije ne postoji. Ali dosta je to ljudima. Ljudi su umorni. Znaš ono - pokvarila se masa, izgubila se klasa. Od svega toga mi smo svi jako umorni, razočarani, utučeni, spušteni u neku horizontalu, pristajemo na bilo šta samo da ne ispadnemo iz šeme koja je propisana. Ljudi u 90 odsto slučajeva hoće tako da žive. I imaš one koji ne pristaju organski na to, ne da bi bili buntovnici bez razloga nego ne mogu da pristanu na sve to. Kao i u školi, da li pristaješ da te neko muči, maltretira ili ćeš da mu pokažeš otpor, a svaki otpor je napor, da živiš onako kako osjećaš. Ljudi se plaše onog što osjećaju, ljudi se plaše da govore, oni i kad šapuću okreću se da vide da li ih je neko čuo, da li ih je čulo nevidljivo uho.

Ovi na vlasti su provalili da su ovi prije bili smrde obične. Znaš, uvijek ima ta beogradska "dvojka", najveći lažnjak koji Srbiju najviše kolje Izmišljena ideja te "dvojke" od ljudi koje ja uopšte ne kapiram kao građane nego kao malograđanštinu, koja određuje drugom kako će da živi.

Zašto je toliko straha kod ljudi?

- Ljudi su u frci jer jako su bombardovani, bombardovani su negativnim primjerima. Da bi došli u okrilje države koja kaže: "Dođite nama, mi ćemo da pazimo na vas puštajući strah među vama." Umjesto da država kaže: "E, znaš šta, mi smo službenici koji smo izabrani na vlast i naše je da se ne obrukamo i da pošteno radimo svoj posao." A pravi se totalni haos. Oni te u stvari uče da ti ne poštuješ državu jer država zna da zbog svega njeni glasači imaju neplaćene račune, kradu struju, bacaju živu u septičke jame, unižavaju prirodu, imaju nelegalno izgrađene objekte i sve to. Znači, puštaju ih da žive u bezakonju i onda kažu: "Kako vi kad to sve radite zahtijevate nešto bolje?" Čovjek je zaboravio na blagu riječ, na spušten ton, neće tome da vjeruje, neće da vjeruje čovjeku koji mu se ljudski obraća. On samo vjeruje onome ko nosi bič i mač u ruci. To je tako nevaspitano. Nekulturni smo, pa smo siromašni. Teško nam je da sačuvamo nešto za drugog koji dolazi poslije nas, sačuvaj ovu čašu pa ćeš imati dvije, kao geometrijska progresija. Pogrešno smo učeni, pogrešno smo gajeni. I onda može da te zajebe neko kome ti vjeruješ i maltene skupiš mu biračko tijelo, pošto on ne može da skupi, a ima neku žvaku u koju ti vjeruješ. Naročito mislim na onu demokratsku vlast, mislim na njih jer kako su nam vratili mi to dobro znamo. Svakog jutra kad otvorimo oči, briga skoči na nas.

Kako ti sad sve izgleda, poslije 20 i kusur godina od onih protesta na kojima si učestvovao? Posle 5. oktobra...

- Ta obest i bahatost i arogancija koje se pojavljuju kod ljudi. Kad mi to neko izazove ja se gadim samom sebi. A ovi su bili nesposobni, pokazali su se kao govnari. Ovi na vlasti su provalili da su ovi prije bili smrde obične, znaš, uvijek ima ta beogradska "dvojka", najveći lažnjak koji Srbiju najviše kolje. Izmišljena ideja beogradske "dvojke" od nekih ljudi koje ja uopšte ne doživljavam kao građane nego kao malograđanštinu, koja određuje drugom kako će da živi. Svojim primjerom i svojim stavom unazađuju stvari. Oni neće da rade za sve, nego samo za neki mali broj ljudi, neka oralna kategorija, smuti pa prospi. Sve o čemu mi pričamo nije samo naša privatna stvar, to su stvari koje pripadaju svim ljudima, da žive dobro, da žive pošteno, da žive od svog rada, da ne moraju da se stide sebe. Svi mi koji počnemo da razmišljamo o sebi, što više ulazimo u sebe više đubreta nalazimo. Svaki čovjek za sebe misli da je super dok se ne vidi u drugom izdanju, dok ga život ne pokaže onakvim kakav stvarno jeste. Mi možemo da mislimo svašta, ali dok se ne provjerimo ništa od toga. Kapiraš? To su gipsani salonci. Znači, gipsani salonci su nas koštali toga da nam više nije ni do čega. A vidiš kako je danas lijep dan, jeste, puše vjetar i sve to, ali sjedimo na obali naše Save, sjedimo na najjačem mestu. Ali mnogi ljudi to ne primjećuju. Kao što, recimo, ne primjećuju pojam vertikale. Ne. Oni se samo bore za svoj opstanak, da ne moraju nešto da se pitaju, pa da imaju svojih 350 eurića da prežive do kraja meseca. Ok je to, ali takav život uvijek nosi posljedice.

Izgubila se vertikala u posmatranju stvari. Sve je dovedeno u istu ravan. Koliko je opasna ta relativizacija svega?

- Ne znamo da poštujemo vertikalu jer nismo tome naučeni. Znaš, bolji nam nisu po volji. Ne znamo to, mi smo aljkavi, manjkavi, zbog nedostatka tog obrazovanja i vaspitanja. Zamisli kakvi su sad ovi klinci kojima su roditelji dizelaši. Ali opet, ne mora to da bude presudno, čovjek je sam za sebe. Imaš ljude koji idu po pravilima i ljude koji izbjegavaju pravila, ljude koji čekaju u redu i ljude koji idu preko reda.

Ko je u pravu?

- Ne znam ko je u pravu. Znaš šta, ja sam doživio par puta da me kritikuju "ti ideš preko reda". Ali to je to, negdje dobijaš, negdje izgubiš. U principu volim da budem po pravilima, da se ne okoristim nečim što sam skupo platio. Sve te pjesme koje su napisane krv ih je pisala. Kad napišem tu pjesmu, ona više ne pripada meni, ona pripada nekom životu tih mojih emocija, ja gubim pravo na nju jer ona doživljava identifikaciju u masama. Mi stalno mislimo da je neko lako došao do nečega a da je naš slučaj, jadni mi, tako težak. Ljudi bi trebalo svake nedjelje da nose pakete po bolnicama, da odu da vide djecu koja primaju hemoterapiju od svoje treće, četvrte godine, pa da se tako najlakše izliječimo svih svojih nepotrebnih budalaština koje nas spriječavaju da uradimo prave stvari. Znači, ego triperaja je puno. Ja kod sebe nekad primjetim da me vrieme fura u sebe da moram sebe nešto da branim, a da bih sebe "branio" moram sebe da ogradim.

Koliko je skupo biti svoj u Srbiji?

- Mene Srbija gotivi u nekom fazonu. Sad ja ne znam da li me stvarno gotive ili gotive sebe što mene gotive. Ali u principu, ko štrči taj se i muči. Ne radim ja ništa specijalno, uđem u autobus i ako smrdi u autobusu ja ću da otvorim prozor. A ima ljudi kojima ništa ne smeta, svaka im čast, tebe ko jebe kad ti smeta. Ili kad onaj odvrne muziku u autobusu, ja mu kažem: "E, druže, slušaj to kod kuće." Ljudi su živeći u svom nepoštenju zaboravili na svoja prava, odrekli su se svojih prava da bi nepošteno živjeli, da bi krali struju, da ne bi plaćali ovo, da ne bi plaćali ono.

Kad sam imao hit "Hiljadu godina" prao sam izloge na prodavnici koja se zvala "Antena". Pa onda onaj na radiju kaže: "A sad na prvom mjestu ‘Partibrejkersi' i ‘Hiljadu godina', a meni ulazi u rukav pjena sa sunđera i perem izloge. Prvi na top-listi pere izloge.

Koliko ima dobrih ljudi?

- Ima dobrih ljudi, ima ih više od loših, samo što se loši ljudi napinju iz sve snage da se predstave kao nužno zlo. Zlo vara. Zlo je stvar za svaku sezonu. Nova konfekcija zla, za zimu, zimu-proljeće, nova konfekcija zla za ljetnje mjesece, izgledajte privlačno i lijepo, izgledajte bolje i ljepše nego što jeste. Dobro nema potrebu za tim, znači dobro je uvijek takvo kakvo jeste - dobro, i ono samo treba da se ponavlja, kao hipnoza. Raditi dobre stvari. Bog ima najbolje odgovore, ali đavo ima najbolje izgovore. Znači, za bilo šta daće ti neko opravdanje koje će ti samo za trenutak sanirati stanje, a onda će te to stanje vječite sanacije uništiti jer u stvari se nisi borio nego si samo hranio svoju grižu savjesti.

Kojih se pravila držiš?

- Ne radi ono što ne bi da ti drugi radi, lijepo se ponašaj, ono - ko daje, taj traje; danas ti drugom, neko će tebi sutra. Stvar je samo u tome da jedno svjedočenje spašava od vječitog prokletstva. Ima jedna stvar, kvadratura raja je neograničena. A kvadratura pakla je veoma ograničena i ona ti se stalno smanjuje s koeficijentom grešaka koje unosiš u tu kvadraturu i zato je u paklu uvijek gužva, svi se guraju, smrde, sjede jedan drugom na glavama.

A da li bi umjetnost postojala da nije tog demonskog, te borbe između dobra i zla u čovjeku?

- Pa može. Znaš šta, najlepša umetnost je ona koja ima božje nadahnuće, kad gledaš one ljude koji su patili za svoju umjetnost, koji su stvarno razmišljali. Svaki svetac ima svoju prošlost, svaki grješnik ima pravo na svoju budućnost. Čim kreneš nešto da objašnjavaš, prolaziš kroz faze ali te nešto fura da ideš gore, a ti sad ako hoćeš da opravdavaš ono dole biće ti kratka umjetnost, nećeš imati moć trajanja, imaćeš samo trenutak nekog negativnog primjera, a nama serviraju te negativne primjere zato što hoće da nas kolebaju zbog naše lične snage. Svaki čovjek ima neki dar ali ljudi obično svoj dar zaborave, negdje ga zapostave ili ne obrate pažnju na njega. Ako nas fura nešto demonsko, naša umjetnost će biti kratkog daha, a i sam autor će biti kratkog života. Umjetnost je vid slobode, to je dar da radiš ono što voliš. Koliko puta polumrtav dođem do bine i onda kad treba da izađem i čujem taj vrisak, kad iskočim na binu sve rane su odnijete. Da bi se ponovo poslije vratile.

Zašto ne želiš da živiš hiljadu godina?

- Kad sam imao hit "Hiljadu godina" prao sam izloge na prodavnici koja se zvala "Antena". Pa onda onaj na radiju kaže: "A sad na prvom mjestu ‘Partibrejkersi' i ‘Hiljadu godina', a meni ulazi u rukav pjena sa sunđera i perem izloge. Prvi na top-listi pere izloge. Ko zna šta bih radio da sam bio drugi. Stvar je u tome, nas liječi ta umjetnost. Ne mora niko ni da pročita pjesmu, ali to je kao vid terapije. Sto puta napišem super pjesmu dok perem sudove, samo da ne zaboravim i da me niko ništa ne pita dok tresem pjenu s ruku. "Tas je naš" i onda ideš da zapišeš to jer sve je dobro što izlazi bez intervencije, autointervencije.

Šta je po tebi važno za svakog čovjeka?

- Najvažnije je da čovjek ima humor, ostalo se sve da naučiti. A šaljiv čovjek se rađa. Humor posjeduju inteligentni ljudi. Čovjek treba da se nasmije sebi, glup neće da se na njegov račun vrati, da se pokaže kakav jeste ili kakav nije. Kao što znamo, kroz humor se sve najbolje prima i odašilje. Nije samo stvar da ti izvališ provalu, nego naći ljude koji će na tu provalu da se nastave. To je još veće nego šala. Moramo da se šalimo jer je ovaj naš život tužno postavljen, jer je previše ozbiljan, sve je tako smiješno i ti ljudi koji su toliko namršteni, toliko su se trudili da srede te crte namrštenosti na svom licu i kao da nijedan trag osmijeha ne smije to da naruši. A mi kad se smijemo, mi dajemo toplotu duše. I pored sve ove tehnologije i novog svjetskog poretka sve više će da budu omiljeni ljudi koji znaju da pričaju, da se lijepo izražavaju u vremenu sveopšte šturosti.

Koliko uspjevaš da budeš nasmijan?

- Bolje sve što mi se dešava da primim s osmijehom na licu jer ovi drugi što nemaju osmijeh na licu umiru od svoje ozbiljnosti koja nije čak prirodna nego je od njihovog ega. Uzimaju kiseonik ljudima okolo. Preozbiljni ljudi su trošači kiseonika običnih ljudi i preozbiljne ljude niko ne voli da ima u svojoj okolini. Svaki šaljivdžija i veseljak je dobrodošao ma gdje bio i pošao. Čovjek sebe ne može da se oslobodi na taj način na koji bi htio, kad kupiš džip ti bi da imaš petnaest džipova, znači čovjek stvara svoju prazninu tako što pokušava da je napuni, a praznina se ne da, postaje sve veća.

Kako se boriš protiv sujete?

- Meni je teško kad moram da se vratim u to "ja" da bih se odbranio, da bi me čuli i da me ne bi potcjenjivali i sve to. Tad sam rezervisao kartu u onoj maloj kvadraturi o kojoj smo pričali. Stvar je u tome da ne uzimate sebe suviše ozbiljno. To je jedina stvar. Znaš ko je sujetan, onaj ko nije imao dara u djetinjstvu, od tuđih jezika živi, tuđ jezik o njemu se stara. Kao kad neko hoće da bude kalif umesto kalifa, to ti je to. Da se istisne bolji od tebe, a bolji je onaj koji je darovitiji, koji ima ljepšu ženu, koji ima veću kuću.

Mi stalno preživljavamo, kao što smo preživljavali 500 godina pod Turcima, pa kad su došli naši ostalo je to što smo naučili pod Turcima, stalno smo u nekoj mimikriji, da imamo neke slamarice. Ovdje sve što je bilo privremeno ostalo je za stalno

Često sviraš u okolnim zemljama, posebno u Hrvatskoj. Imaš li tamo nekih problema?

- Mi možemo tamo da odemo da sviramo ali nam treba mnogo papira, što hrvatskim kolegama koji dolaze u Srbiju ne treba. I radne dozvole i gde ćemo da odsjednemo i ko će da snosi troškove našeg puta u Hrvatsku i sve to.

Zašto je to tako?

- To su naši kompleksi. Mi smo iskompleksiran narod. To su uzajamni kompleksi.

Jel' tačna ona anegdota?

- Naravno da nije tačna. Jer da je tačna mislim da ne bismo stigli do Kutine u povratku.

Znaš šta hoću da te pitam? Da si u Zagrebu na koncertu na njihovo "Za dom, spremni", rekao: "Pa, spremte se, spremte..."

- Ne, nije se desilo. Sigurno da nije. Ima još nekoliko sličnih izmišljenih priča. To liči na nas. To što smo iskompleksirani vuče to da mi u stvari i nemamo pametnija posla, jer kad hoćemo da nađemo pametnija posla mi odmah i odustanemo jer u tom pametnijem poslu mora mnogo da se radi. Tako da smo mi u varijanti da gledamo šta drugi rade, dobacujemo, ispravljamo.

Odakle te priče?

- Dvije stvari upravljaju čovjekom, simpatija za drugog i želja za osvetom. Nama okolina često ne da da budemo ljudi, otežava nam taj proces. Otežava jer traži nešto od nas, traži da nas fiokira a mi ne pristajemo na to, dobijamo neki svrab kao reakciju na sintetiku, na sintetički način razmišljanja, na nešto što je neprirodno. Volimo ljude s kojima možemo da sjedimo i da šutimo, volimo ljude na koje možemo da se oslonimo. To je samo stvar povjerenja koje je izgubljeno, a mora da se stvara. Kao i prijateljstvo koje uvijek mora da bude jedan stvaralački proces. U tome da ćemo ga unaprijediti, da ćemo oprostiti, da će nam biti oprošteno, da će nas neko podržati. A ne što smo se upoznali prije sto godina pa žvaćemo nostalgične koske, a nostalgija je smrt za čovjeka, tamo gde je izvršio sanaciju svoje prošlosti i stalno je trlja, a fleke su sve veće i veće.

Jesi li glasao na izborima?

- Jesam. Glasao sam za ometače, za najodvratnije. Znači, nije važno ko je.

Kakav je tvoj stav prema izborima?

- Pa moraš da se boriš za svoju slobodu. Mislio sam u sebi, ti su ometači dovoljno grozni pa će moći da pariraju.

Šta se na kraju dobija?

- Dobija se to da uvijek nisko obrazovani bezobrazluk pobjedi. To ti je to, ne znam šta da kažem. Mi drugu zemlju nemamo i moramo da je volimo. Jeste ovo što sam sad rekao fraza i sve to, ali jedino ovdje možeš da sjediš slobodno, možda možeš i negdje drugdje, ali onda misliš o svojoj zemlji, kapiraš, a ovdje kad si to je to, ja sam ovde hodao i kad sam imao 15 godina.

Jesu li se skroz raspršile te neke iluzije o ideologijama i politici?

- Da. Ali iluzije o slobodi i identitetu nisu. To mora da ostane jer ako ti i to ukradu, ćao, doviđenja. Ljude je lako kupiti jer ljudi vole da se lažu. I onda usadi ti se sumnja u srce za sve i ćao, propadaš misleći da si u pravu. Sumnja razara, može da ti pomogne, ali može i da te razori. Čitav ljudski život je pronaći mjeru svog postojanja, mjeru za sve.

Jesi li zadovoljan, 30 godina si na sceni?

- Više od 30, 34 godine. Ne znam, ne mogu još to da radim. Možda su svi ti naši uspjesi paravan za naše neuspjehe, one prave, životne, ljudske. Ko zna. Nikad nisam htio da dajem sebi zadatak jer ja kad sjednem i dam sebi zadatak, to je kao da planiram svoje novo razočarenje time što to ne mogu da ispunim. Što se mene tiče, ja ne bih ništa da radim, ja bih volio da budem kao neki filozofi, tako da idu za mnom, ja im pričam a oni da pišu. Ali ne može, nije Cane iz bureta.

Jel' razmišljaš na temu ovih naših najvećih dilema koje već godinama nikako da riješimo, Evropska unija, Rusija, Kosovo?

- Prije jedno dvije nedjelje pročitam pismo Stojana Novakovića iz 1908. godine uredniku "Pesterlojda" povodom aneksije Bosne i Hercegovine. I u trenutku dobijem moždanu depilaciju pošto je nevjerovatno sve isto, znači 1908. godina i sve je isto. Preporučujem da to pročitate. Možemo da kažemo: "Evropa grob kopa", a možemo i da kažemo: "Bilo bi lijepo", to kao te pravne regulative i sve to. Može sve do onog trenutka dok neće da zadire u naš tradicionalni život. Ali ne da branimo svoju aljkavost. Podržavam sve proteste, podržavam svaki glas pravednika u pustinji nepravde. Znači, samo regulativa, sve ono što nas ne mijenja kao ljude toliko u biti nego eliminiše naše ružne navike. Nekako smo suviše mali, iskompleksirani, pretučeni od strane istorije više puta tako gadno da sa nama sigurno nešto nije u redu.

Mnogo toga lošeg nam se ponavlja. Dokle?

- Ne znam. Čitaš našeg Radoja Domanovića i čovječe, ne možeš da vjeruješ. Zašto Srbi više vole Kraljevića Marka nego Miloša Obilića? Zašto više vole Kraljevića Marka, koji nije ni došao na Kosovo? Zato što je teže biti Obilić. Znači, sva naša riješenja su olaka riješenja, koja u prvi mah pomažu a u drugi mah stvaraju još veću prepreku.

SIN, JA I IGI POP

"Partibrejkersi" sviraju na Tašu za desetak dana. Koliko ti znači taj prostor?

- Pa to je muzičko srce grada. Sviramo 18. juna. A to "Taš je naš" je naslov iz jedne akcije prije 5, 6 godina kada je nekom maloumniku palo na pamet da na mjesto Taša izgradi hipermarkete, šoping-molove i sve to. Ja sam bio u fazonu, kako bre, kako ti nešto tako suludo pada na pamet?! Znaš ti šta meni pada sve na pamet?! A zamisli da to provedeš u djelo, to je ludilo. Meni je Taš ukomponovan u život. Tu sam svirao toliko puta i gledao najbolje koncerte. Bio na Igi Popu sa sinom, rekao sam mu: "Ej, Davide, ajde da ideš sa mnom da čuješ šta je tvoja baka morala da sluša" i onda sam ga odveo i on kao: "Ej, ćale, super", a ono Igi Pop, ludilo. Svirao sam na približno istim lokacijama, ali je naš Taš najbolji jer ima tu snagu. Čak i s druge strane u parku je "Posljednja šansa". Tu kad smo dolazili tu bi stvarno bila posljednja šansa. Onda ulice vode u Dadov, prvi koncerti, Bonafides, KST, gomila nekih klubova u kraju. Znači, Taš je naš.

Olivera Stojimirovic i Milos Garic

izvor: Ekspres. net

 



Komentari (52)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Spiridon Spiridon 22:42 16.06.2016

..

presece me kad videh Canetovu sliku ... pu, pu, pu

ja redovno gledam i citam njegove intervjue, ima dosta pametnih stvari da se cuje.
angie01 angie01 23:13 16.06.2016

Cane, poslednji cuvar vatre,




ima dosta pametnih stvari da se cuje.


kod njega me fascinira to sto sve to tacno, jasno i ogoljeno, samo lagano potece, kao da sve vreme kruzi u njemu i samo treba da otvori usta da bi izaslo, nema onih dramaticnih pogleda u daljinu, katarzicnih pauzi, pakovanja, truda da se bude pametan,...on je kao relej koji prima i odasilje.
angie01 angie01 23:51 16.06.2016

Re: Cane, poslednji cuvar vatre,

emsiemsi emsiemsi 07:26 17.06.2016

Re: ..

Spiridon
presece me kad videh Canetovu sliku ... pu, pu, pu

ja redovno gledam i citam njegove intervjue, ima dosta pametnih stvari da se cuje.

И ја !
Али овај интервју је предуг.
Успут --- ја много више волим да га гледам (и слушам) на ТВ.
angie01 angie01 09:31 17.06.2016

Re: ..tamo gde je srce, tamo sija sunce,..

G.Cross G.Cross 00:07 17.06.2016

Dobro pitanje.

Možda su svi ti naši uspjesi paravan za naše neuspjehe


Dobro pitanje.
angie01 angie01 09:25 17.06.2016

Re: Dobro pitanje.

savetnik, znanje i potocic,...

anonymous anonymous 03:16 17.06.2016

Poslednja šansa

Izvodi iz teksta....

Mi smo kao izmaltretirano kuče, pa i kad dođeš da ga nahraniš on te ugrize jer on prije dobrote pomisli da ćeš da mu naneseš zlo.

Živimo u vremenu u kom je izgubljena zahvalnost, princip žrtve, gdje su sve stvari koje nas čine neponovljivim proglašene za slabost.

U borbi za život čovjek je zaboravio na suštinu života.

Čovjek stvara svoju prazninu tako što pokušava da je napuni, a praznina se ne da, postaje sve veća.

Čitav ljudski život je pronaći mjeru svog postojanja, mjeru za sve.

Svaki svetac ima svoju prošlost, svaki grješnik ima pravo na svoju budućnost.

Najviši vid manipulacije je kad podilaziš čoveku i miluješ njegove mane. Obeshrabruješ ga da on nešto može da promijeni, da može da živi kao čovjek.

Podržavam sve proteste, podržavam svaki glas pravednika u pustinji nepravde.

Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj.

Sloboda je povjerenje u svoju hrabrost. To je sloboda. Sloboda drugačije ne postoji.

Mi drugu zemlju nemamo i moramo da je volimo.

"E, druže, slušaj to kod kuće."
tess tess 06:35 17.06.2016

Re: ..

Angie, revolucionarko.

:)
g.radicevic g.radicevic 09:02 17.06.2016

Re: Poslednja šansa

ne zaslužuje li ovim svoje ''dobro jutro Beograde''
kao koncentrovana verzija

angie01 angie01 09:12 17.06.2016

Re: Poslednja šansa

al, ja znam kljuc ja poznajem tu bravu,...


angie01 angie01 09:20 17.06.2016

Re: ..

angie01 angie01 09:27 17.06.2016

Re: Poslednja šansa

alselone alselone 08:05 17.06.2016

Odlican je Cane

blogovatelj blogovatelj 08:31 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

Odlican je Cane


Posle mnogo godina me Anđa odbanovala. Mora da sam nečim zaslužio
angie01 angie01 09:04 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

Mora da sam nečim zaslužio


nisam te bas pratila, al ne verujem da se desilo nesto drugacije od uobicajenog,....

....veca sam frajerka, od par vas sto ste bili banovani zbog bezobraznih i uvredljivih opstrukcija, bice pre, da je to.


angie01 angie01 09:23 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

alselone alselone 11:44 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

Mora da sam nečim zaslužio

Zna da si roker u dusi.
riply riply 15:41 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

Bila sam na koncertu sa Depom i Džarmušem u SKC-u, 1993. Sve je prštalo od lude energije
blogovatelj blogovatelj 17:00 17.06.2016

Re: Odlican je Cane

veca sam frajerka, od par vas sto ste bili banovani zbog bezobraznih i uvredljivih opstrukcija,


Kod tebe to što si frajerka nije sporno, već neke druge stvari, ali da ne lajem...

PS. Da dam doprinos. Konstruktivan. Cane, rani radovi...

riply riply 11:23 17.06.2016

?

Angie za koje novine je dao ovaj intervju?
pitam jer mi ijekavski smeta kad čitam i oglašavam Caneta u glavi.

Cane je Svaka njegova, naizgled prosta rečenic, je instant mudrost.npr "ono - ko daje, taj traje", genije
angie01 angie01 12:04 17.06.2016

Re: ?

za koje novine je dao ovaj intervju?


ja nasla na nekom linku gde je pisalo da je izvor ekspres. net, sto sam i stavila kao naznaku.



naizgled prosta rečenic, je instant mudrost.


pogledaj njegove snimljene intervjue, neke sam ovde zakacila-...to samo spontano izlazi, samanski skroz.
ivana23 ivana23 13:45 17.06.2016

Re: ?

Angie za koje novine je dao ovaj intervju?


LINK
angie01 angie01 14:05 17.06.2016

Re: ?

cane cane 13:40 17.06.2016

intervju

Nikakve ja intervjue davao nisam.





angie01 angie01 14:03 17.06.2016

Re: intervju

Nikakve ja intervjue davao nisam.


..jer ti nisi sunca sin.:)


angie01 angie01 14:12 17.06.2016

Re: intervju

Well, Canetov jezik je nadaleko poznat... ovo je probrani skup navodnih citata...


1. Jedan od prvih nastupa nekog beogradskog benda u Hrvatskoj posle raspada Jugoslavije. Na pitanje da li zaista sviraju u Zagrebu, Cane je odgovorio: “Sviramo u Zagrebu, a gde spavamo – u Jasenovcu?”

2. Na koncertu u Baru, videvši da u prvom redu skaču uglavnom likovi koji su već dobro zagazili u četvrtu deceniju života, Cane im dobacuje: “Momci, vreme je da se oženite.”

3. A na koncertu u Zaječaru nakon niza provokativnih izjava deo publike zasuo je “Brejkerse” kamenicama, a Cane ispaljuje: “Šta je, Vlasi, kameno doba?”

4. Na drugom koncertu ka bini leti povrće, na šta frontmen “Brejkersa” pita: “Šta je, seljani, rodilo, a?”

5. Uvodne Canetove reči na nastupu u Valjevu bile su: “Dobro veče, Kraljevo.” Masa počinje da viče “Valjevo, Valjevo”, a Cane odgovara: “Kraljevo, Valjevo, isti kurac.”

7. I tokom jednog nastupa u Sloveniji Cane nije “zaboravio” svoje tradicionalno “zagrevanje” publike pa joj se obratio sa: “Šta je, bre, Hrvati?”

8. Posle višegodišnje pauze i crnogorska publika je na Lake festivalu dočekala “Brejkerse”, i to igranjem i šutkom odmah ispod bine. Cane joj je zahvalio sa: “Crnogorci, kažu za vas da ste lenji… Ko bi rekao.”

9. Tokom koncerta, devojka se penje na binu – Cane: “Šta se ložiš debela, sidji s’ bine, nije ti ovo ´Van Gog´.”

10. Cane sedi na stanici u nekoj nedođiji na periferiji Beograda, čekajući poslednji autobus za civilizaciju. Dolazi autobus, u njega ulazi neka riba, a Cane ostaje na stanici, iako sledeći bus dolazi tek za par sati. Riba koja je ušla vidi da on ne ulazi pa mu kaže: “Hajde, šta čekaš, nema autobusa do jutra.” Cane odgovara: “S tobom, grobe, nikad!”

11. Dolazi Canetu Zdravko Čolić i kaže mu “E, Cane, meni se dopada to što vi radite, mogli bismo mi zajedno da napravimo neki koncert, nešto možda snimimo…” na šta mu Cane odgovara “Hej, Čovek. Na čemu si?”

12. Negde 1990, svirka u Domu Omladine, i pred koncert u bekstejdžu pojavljuje se Cane odnekle i na nečije pitanje “De ti je riba..?” odgovara: “Posl’o sam je kući da se obuje, došla je u patikama.”.

13. Banetu iz “Džukela” poklonio knjigu s posvetom: “Bane, Cane”

14. Toronto, novembar 2003, The Opera house – Prva šutka, završava pesmu i
obraća se publici:
“Alo bre emigranti, smirite se, sve će biti u redu.”
Tokom sledeće pesme, publika se još više komeša a Cane biva i okupan pivom, završava pesmu, briše se peškirom i besedi:
“Pizda vam bre materina emigrantska, jel smo zato prešli ovoliki put. Pivom da nas polivate, kreteni.”

15. Negde u nekom manastiru pred polazak, Cane kaze igumanu: “Oče, blagoslovite pa da palimo!”

16. Na Kalemegdanu daje intervju za RTS. Usred priče ućuti, pogledom počinje da prati dešavanje iza kamermanovih leđa: “Veverica. juri je pas. Pobegla na drvo. Pravda je opet pobedila.”

17. Cane bio gost u nekoj emisiji i pošto su svirali u nekoliko gradova u Americi koji mesec ranije, pitaju ga: “Kako ti se dopada Amerika?”
Cane: “Njujork okeeej, Čikago okeeej, El Ej. mis’im ne’am pojma, kao neka montažna seljana.”

18. Na EXIT-u publika se smorila, Cane između svake pesme pokušava da ih otkravi i na kraju se predao rečima: Pa šta vam je, da se niste ojeli?

19. “Glavu nosiš na ramenima, ili je stavljaš pred noge kretenima”

20. Kad se neka debela cura u Nišu popela na binu Cane je posmatra, ona zastane i ovaj odvali “siđi sa bine debela, što stojiš, čekaš dizalicu”

21. Na koncertu u nekom selu: “Gde ste ratari, jel ste poneli motike?”

22. Grupa u Hrvatskoj izlazi na binu!
Cane:Jeste li spremni?!
Publika:JESMO!
Cane:NE ČUJEM VAS, JESTE LI SPREMNI!?
Publika:JESMO!
Cane:SPREMTE SE SPREMTE ČETNICI!

23. Dva poznanika autora definicije našla su se u bekstejdžu na nekom mini-festivalu. Posle izvesnog vremena počela je da ih mori žeđ, a kako nisu imali novca, rešili su da priđu Kojotu, tada frontmenu grupe Eyesburn, koga su odranije poznavali, i pitaju ga da im “pozajmi” nešto novca.
“Ej, Kojote, imaš da nam daš neki dinar za pivo?”
Kojot je izvadio novčanicu od dvesta dinara, i dajući je momcima rekao: “Ej, idite pitajte i Caneta”.
Kada su poznanici autora prišli Canetu i postavili isto pitanje, Cane se mašio za džep, izvadio novčanicu od deset dinara i pružio je rekavši: “Idi, opij se!”

24. Beogradski SKC, nekoliko ljudi iz publike pokušava da se popne na binu, a Cane viče: “Obezbjeđenje, vratite ovce u stado!”

25. Koncert Brejkersa u Hrvatskoj, između pesama neko od prisutnih počinje da psuje Caneta, a on odgovara “Ooo, pa imamo i Srbe u publici”.

26. Džoni Dep, kojeg je Emir Kusturica doveo u Beograd, svira jednu pesmu sa Brejkersima u SKC-u 1992. Cane najavljuje pesmu i gosta iz Amerike i pri tom mu govori: “Sviraj Džoni, tvoja devojka će noćas biti moja”.

27. Koncert u Apatinu 2008, Brejkersi izvode nekoliko hitova, haos u publici. Zatim počinju da sviraju nove, do tada nepoznate pesme i gotovo niko ne reaguje, a Cane kaže: “Bili ste divlje zveri, sad ste cica mace”.

28. Zagreb 2007. Partibrejkersi zavšavaju koncert, ali se na poziv publike vraćaju na bis. Deo prisutnih počinje da skandira “Cane pederu! Cane pederu!”, a on na to odgovara “Pa vi ovde baš volite pedere”.

29. Beogradski Dom kulture 2009. U pauzi između pesama se obraća jednom od fotoreportera koji fotografiše publiku: “Ćelavi slika pice… Dok mi izgaramo”.

30. Nastup na Summer festu, ludilo u publici tokom izvođenja pjesme “Kreni prema meni”, a Cane nakon toga govori: “Da sam znao da znate samo ovu svirali bismo je tri, četiri puta do sada”.


maksa83 maksa83 14:33 17.06.2016

Re: intervju

26. Džoni Dep, kojeg je Emir Kusturica doveo u Beograd, svira jednu pesmu sa Brejkersima u SKC-u 1992. Cane najavljuje pesmu i gosta iz Amerike i pri tom mu govori: “Sviraj Džoni, tvoja devojka će noćas biti moja”.

Ovo nije bilo vako, što može i da se proveri na snimku, naime rekao je: "Evo ga Džoooni, hočemo da mu ispričamo šta je bilo sa njegovom devojkom? Džoooni, da li si sanjao da češ postati zveeezda?".

A ovaj gleda kroz onu kosu kroz koju viri cigareta i misli se štamijeovokojmojtrebalo...

18. Na EXIT-u publika se smorila, Cane između svake pesme pokušava da ih otkravi i na kraju se predao rečima: Pa šta vam je, da se niste ojeli?

Koncert na Tašu, tamo negde krajem devedesetih, kasni sa početkom uobičajenih sat i po vremena, gužva, noge otpadaju, i izlazi ovaj i prvo što kaže: "Kako su vam tabani, šabani? Šta ste slušali dok nas nije bilo?".
Ribozom Ribozom 14:43 17.06.2016

Re: intervju

Procitah negde:
-Cane, nemam para za kartu za koncert
-Nek' ti roditelji podignu kredit
angie01 angie01 14:51 17.06.2016

Re: intervju

Ovo nije bilo vako


eno, stavila sam jucjub jos sinoc, lepo se vidi sta je rekao,


...a ovaj spisak bisera sam kopirala tako kako je sastavljen.

u Torontu sam bila na koncertu, frka je bila mnogo zesca od tog polivanja pivom iz jednog jedinog blesavog razloga, sto u prvim redovima na koncertima nasih bendova, a u Opera hausu, stoje klinci, deca imigranata koji su slusali Partibrejkerse kod kuce- mislim na roditelje:), koji pojma nemaju ko je Cane niti kapiraju njegove fore i jos dodju naroljani i naduvani, jedva stoje- i to nije nikakva sutka, nego se oni vec debelo izbezumljeni, a da nista jos nije ni pocelo, uzajamno pridrzavaju i klate i kada se napuni sala, oni tim neartikulisanim muvingom maltretiraju sve oko sebe, jer ih bukvalno svo vreme guraju levo desno haoticnim i iznenadnim naleganjem,

pa onda izadje Cane i krene da ih nesto proziva, a oni naculi samo po neku rec, a smiso ni u najmanjem procentu, cak i da im je ponovio polako vise puta, krenu da se biju, mlataraju, navodno, potreseni bolom od "neizdrzivih uvreda" koje su im upucene,

a ovi svi ostali koji kapiraju, ne mogu da pridju od obruca koji su klinci napravili i tako,...cirkus.
angie01 angie01 14:56 17.06.2016

Re: intervju

angie01 angie01 15:16 17.06.2016

Re: intervju

evo kako cane regulise situaciju:)

riply riply 15:46 17.06.2016

Re: intervju



po meni, najbolji njegov intervju...ima i nastavak na yt
docsumann docsumann 15:44 17.06.2016

citati

šta je, gladan si? idi popij malo tople vode... mislim, ne ide to tako.
angie01 angie01 15:49 17.06.2016

Re: citati

Ostaće upamćeno i njegovo gostovanje na televiziji ,,B92” kada je najavljivao nastup na Tašmajdanu koji je održavao sa još par muzičara. Voditeljka je greškom pomenula i grupu ,,Električni orgazam”, pa ju je Cane ispravio i rekao da ta grupa neće nastupati. Kada je isteklo vreme za intervju, kamera se fokusirala samo na voditeljku koja je još jednom pročitala spisak grupa koje će nastupiti na Tašmajdanu. Na kraju se samo čuo Canetov glas ,,i bez orgazma!”
riply riply 15:50 17.06.2016

Re: citati

Ko se mača laća, ne bude mu laaća
angie01 angie01 15:56 17.06.2016

Re: citati

Pojedinac treba da se trudi da uradi nešto dobro za drugog čoveka, da se seti svoje porodice i prijatelja. Ovo je vreme velikih falsifikata. Živimo tuđe verzije nečije stvarnosti koja nam se natura kao istinita, a nije. Živimo obmanu, a oko nas su sve opsene i senke nekih ljudi za koje ni ne znamo ko su, a rade nam o glavi.
Srećni ljudi ne pišu pesme.
Glavu nosiš na ramenima, ili je stavljaš pred noge kretenima.
Muzika je najveća stvar, jer u čoveku izaziva vitalnost.
Najviše volim da čitam knjige. Da saznajem koliko ne znam. Najviše volim mirno da živim, u tišini, i da budem koristan zajednici u kojoj živim, svojoj porodici.
I naša zemlja i ljudi u njoj doživljavaju jako teške udarce. Sve se okrenulo naopačke. Živimo u civilizacijskom debaklu. Živimo naopačke. Sistem vrednosti je naopačke, moral skoro i da ne postoji. Sve te stvari koje ne postoje, zadržale su se kod nekih ljudi. Jer, nemoguće je da nešto što je bilo nestane. Čitavo čovečanstvo je u nekoj krizi, u ćorsokaku i mraku. Ako pojedinac ne napravi nešto, društvo tek neće.
Sloboda se ne voli iz računice!
Ako izgubiš dušu, ne treba ti nacionalna ni ekonomska nezavisnost, jer to su sve promenljive kategorije, dok je duša večna.
Čoveku je lakše da otme, nego da stvori.
Padam svakog dana, ali je važno ustati. Svi mi padamo svakog trena. Stalno nekoga izneveravamo, stalno smo neprijatni prema nekom, ali je dobro da to odmah možemo da ukapiramo. Znaš, nije frka pasti, frka je valjati se u svom padu.

Primitivizam jednako narodnjaci. Rat na ovim prostorima je izazvala narodna muzika, masna hrana i alkohol. To je pogonsko gorivo za ruralno stanovništvo protiv urbanog.
Divim se svakom normalnom čoveku, koji svoju porodicu drži na okupu, koji ima snagu umešnosti da ne poveruje u sve ove smicalice, na ovu glupost koja se stalno servira i koja stalno ubeđuju čoveka da je sve tako. Ovo je nerealan svet u kojem mi živimo, ovo je svet tuđih interesa koji hoće da manipulišu sa tobom.
Izbaci me iz takta kad je neko van konteksta događaja. Znaš, kad je neko glup. I kad svojom glupošću narušava pravljenje zajedničke harmonije.
Hobi mi je da budem normalan.
Afinitet pravi čoveka.
Mi smo toliko danas zatrpani nebitnostima, da nam se stvarno čini svašta, a da ne znamo šta je u stvari, šta je to što živimo. Mi zapravo ne znamo šta je potrebno da živimo da bismo bili srećni, usrećeni, pronađeni, spokojni. Kao da mi ljudi ne uzimamo odgovornost za svoj život, niti uopšte znamo kako bismo trebali da ga živimo, jer smo zatrpani glupostima, ohološću i nebitnostima.
Rokenrol je večan dok su mu deca verna.
emsiemsi emsiemsi 17:46 17.06.2016

Re: citati

angie01
Pojedinac treba da se trudi da uradi nešto dobro za drugog čoveka, da se seti svoje porodice i prijatelja. Ovo je vreme velikih falsifikata. Živimo tuđe verzije nečije stvarnosti koja nam se natura kao istinita, a nije. Živimo obmanu, a oko nas su sve opsene i senke nekih ljudi za koje ni ne znamo ko su, a rade nam o glavi.
Srećni ljudi ne pišu pesme.
Glavu nosiš na ramenima, ili je stavljaš pred noge kretenima.
Muzika je najveća stvar, jer u čoveku izaziva vitalnost.
Najviše volim da čitam knjige. Da saznajem koliko ne znam. Najviše volim mirno da živim, u tišini, i da budem koristan zajednici u kojoj živim, svojoj porodici.
I naša zemlja i ljudi u njoj doživljavaju jako teške udarce. Sve se okrenulo naopačke. Živimo u civilizacijskom debaklu. Živimo naopačke. Sistem vrednosti je naopačke, moral skoro i da ne postoji. Sve te stvari koje ne postoje, zadržale su se kod nekih ljudi. Jer, nemoguće je da nešto što je bilo nestane. Čitavo čovečanstvo je u nekoj krizi, u ćorsokaku i mraku. Ako pojedinac ne napravi nešto, društvo tek neće.
Sloboda se ne voli iz računice!
Ako izgubiš dušu, ne treba ti nacionalna ni ekonomska nezavisnost, jer to su sve promenljive kategorije, dok je duša večna.
Čoveku je lakše da otme, nego da stvori.
Padam svakog dana, ali je važno ustati. Svi mi padamo svakog trena. Stalno nekoga izneveravamo, stalno smo neprijatni prema nekom, ali je dobro da to odmah možemo da ukapiramo. Znaš, nije frka pasti, frka je valjati se u svom padu.

Primitivizam jednako narodnjaci. Rat na ovim prostorima je izazvala narodna muzika, masna hrana i alkohol. To je pogonsko gorivo za ruralno stanovništvo protiv urbanog.
Divim se svakom normalnom čoveku, koji svoju porodicu drži na okupu, koji ima snagu umešnosti da ne poveruje u sve ove smicalice, na ovu glupost koja se stalno servira i koja stalno ubeđuju čoveka da je sve tako. Ovo je nerealan svet u kojem mi živimo, ovo je svet tuđih interesa koji hoće da manipulišu sa tobom.
Izbaci me iz takta kad je neko van konteksta događaja. Znaš, kad je neko glup. I kad svojom glupošću narušava pravljenje zajedničke harmonije.
Hobi mi je da budem normalan.
Afinitet pravi čoveka.
Mi smo toliko danas zatrpani nebitnostima, da nam se stvarno čini svašta, a da ne znamo šta je u stvari, šta je to što živimo. Mi zapravo ne znamo šta je potrebno da živimo da bismo bili srećni, usrećeni, pronađeni, spokojni. Kao da mi ljudi ne uzimamo odgovornost za svoj život, niti uopšte znamo kako bismo trebali da ga živimo, jer smo zatrpani glupostima, ohološću i nebitnostima.
Rokenrol je večan dok su mu deca verna.

Цане је добар човек !
tess tess 08:22 18.06.2016

Re: citati

Angie, dobar blog. Sveden.

:)
angie01 angie01 10:53 18.06.2016

Re: citati

nema tu mnogo opcija tes, Cane izdominirao:)



KOMPROMISI SU GLUPOST

tess tess 06:41 19.06.2016

Re: citati

angie01
nema tu mnogo opcija tes

Da.
:)
emsiemsi emsiemsi 07:51 19.06.2016

Re: citati

angie01
nema tu mnogo opcija tes, Cane izdominirao:)


Вала издоминирао --- синоћ нисам могао да се паркирам у широј зони Таша, тек касније се присетим да то Цане доминира на Ташу.
Е, када се потом, овој паркинг доминацији, придружио друг председник Кине, у саобраћајној, игранка је била потпуна.
maksa83 maksa83 08:41 19.06.2016

Re: citati

Вала издоминирао --- синоћ нисам могао да се паркирам у широј Зони Таша, тек касније се присетим да то Цане доминира на Ташу.

Vala izdominirao, ja vodio starije dete i njegovog najboljeg druga. Prvo mi bila frka, kao, vodim dva jedanaestogodišnjaka, ja odgovorno lice, šta ako ovo šta ako ono ... i onda sretnem komšiju odozgo koji vodi petogodišnju ćerku i bi mi lakše, nisam najgori, ali tek tamo sine na tribinama - kao da je predstava Branka Kockice a ne Partibrejksrsi, sve tako ljudi k'o ja sa đecom raznih veličina.

I bilo stvarno super, to je najmanje što mogu da kažem. Konačno Srbi naučili da rade ozvučenje, alalvera. Anton - bogotac.
urbana_gerila urbana_gerila 08:53 19.06.2016

Re: citati

maksa83
Anton - bogotac.


majok, to je - brat pantela.

anton je samo - onaj mlađi od dvojice najboljih rif gitarista na svetu.
urbana_gerila urbana_gerila 08:54 19.06.2016

Re: citati

tess
Sveden.


otrove :)
tess tess 09:02 19.06.2016

Re: citati

:)
maksa83 maksa83 09:07 19.06.2016

Re: citati

anton je samo - onaj mlađi od dvojice najboljih rif gitarista na svetu.

Anton je - klasa, sveCka. Nema bolje u krugu od puno-puno stotina km, ni pod zemljom ni nad zemljom.
angie01 angie01 10:13 19.06.2016

Re: citati

I bilo stvarno super, to je najmanje što mogu da kažem





sve tako ljudi k'o ja sa đecom raznih veličina.


pa, dobro je, kalemi se,...

angie01 angie01 10:34 19.06.2016

inicijacija & mesec

angie01 angie01 10:41 19.06.2016

Tas je nas!

angie01 angie01 10:43 19.06.2016

Re: Tas je nas!

angie01 angie01 16:23 19.06.2016

Re: Tas je nas!

'ocu ovakav poster preko celog zida,...al da svira.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana