Ok, znam da je danas ultimativna tema dana britanski referendum, ali malo lakih letnjih nota ne može da škodi. Evo i o čemu.
Polovinom juna, takoreći ovih dana, stigao nam je MMF u redovnu inspekciju. Nije nezadovoljan ali misli da cela stvar može brže i bolje. Kad kažem „cela stvar“ mislim na otpuštanja, sužavanja, smanjivanja plata i penzija, brojeva, procenata, statističkih parametara. Znamo da MMF nije institucija koja funkcioniše na čovekoljublju i da ga uglavnom zanima otplata spoljnog duga.
S druge strane mi sve obećavamo, a unapred znamo da ćemo da otežemo do zaustavnog vremena. Svaka je naša vlada nezrela i neemancipovana. Svaka bi da se igra: ti si kao tata, a ja sam kao nevaljala devojčica… Rezultat je mučnina i kod onih koji su za MMF i kod onih koji su protiv. Meni je, na primer, muka pošto vidim da ta igra ne teži nikakvoj završnici.
A zapravo, malo znamo o odnosu MMF-a i Srbije. Kako smo do njega dogurali? Ko nam je otfikario prve stranice udžbenika? Kakva je njegova geneza i istorija.
Priča ide otprilike ovako:
Bivša SFRJ bila je jedna od zemalja osnivača MMF-a i Svetske banke, učesnica Bretonvudske konferencije (1944. godine). Kada su počeli ratovi, MMF je polovinom decembra 1992. godine konstatovao da SFRJ više ne postoji. Istovremeno, utvrdio je uslove pod kojima zemlje sukcesori mogu da naslede članstvo. SR Jugoslaviji je pripalo 36 odsto nasledja.
Odbor izvršnih direktora MMF-a je 20. decembra 2000. godine odlučio, s retroaktivnim dejstvom od 14. decembra 1992. da je SR Jugoslavija ispunila uslove za članstvo u toj instituciji.
Nakon što se Crna Gora osamostalila, Srbija je nasledila međunarodno-pravni subjektivitet SRJ i nastavila članstvo s postojećom kvotom učešća.
Statutarno, guverner Narodne banke Srbije trebalo bi da predstavlja zemlju i vodi glavnu reč u pregovorima sa MMF-om. U srpskoj praksi, medjutim, guvernerka nije figura tog značaja i kalibra. Sve poslove u državi, počev od komunalnih, obavlja premijer lično.
Redovna saradnja Srbije s MMF-om odvija se u okviru godišnjih konsultacija na osnovu kojih fond ocenjuje ekonomsku situaciju u zemlji. To mišljenje je visoko uvaženo u medjunarodnim finansijskim i političkim krugovima.
MMF daje finansijsku podršku državama sa kojima ima aranžman. To je pomoć u funkciji makroekonomske stabilnosti i služi za prevazilaženje kratkoročnih platnobilansnih teškoća. Srbiji je odobren aranžman iz predostrožnosti u vrednosti od milijardu i 200 miliona evra. Obim i dinamika korišćenja tih para uslovljeni su primenom dogovorenih mera.
Koje su to mere? Pa ukratko:
- skidanje javnih i državnih preduzeća s budžeta
- privatizacija Telekoma
- restrukturiranje EPS-a (čitaj: masovno smanjenje broja zaposlenih)
- izdvajanje distrubutivne sekcije Srbijagasa
- restrukturiranje Železnica Srbije (odvajanje putničke, teretne, infrastrukturne delatnosti i formiranje posebnih kompanija)
- pripajanje Puteva Srbije i Koridora Srbije pod jedan kišobran kao i davanje koncesije za izgradnju i održavanje koridora 11.
Preteško breme, čini mi se, za ovakvog premijera i njegovu vladu. A opet, obavezao se i sad mora da isporuči rezultat. Kako? Nemam pojma, nestrpljiva sam da vidim. Ali, što kaže profesor Miodrag Zec u ovom blog postu: Sad smo ušli u taj voz i treba da se ponašamo po pravilima koja tu važe.