Sećanje je opasna stvar.
Makar ja sam naučio da ponekad prilagodjavam svoje sećanje da opravda odluke koje sam doneo unazad mnogo godina.
Ali evo ovo je moje sećanje.
Radnih osamdesetih prošlog veka stihog kao dvadesetsedmogodišnjak u London da radim u predstavništvu, ja bih, rekao najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala.
Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.
I tako stignem ja tamo , moj office jos se secam u 175, Regent street
Potpuno opčinjen počnem da radim, mnogo informacija, ljudi da upoznam, poslovnih partnera.
I onda prvi vikend, koji naravno kao i svaki ruki u Londonu provodim u Hajd Parku.
Spikers korner.
I tamo gomila ljudi ,neki ljudi na stolicama drže govore.
Neki govore da je to tradicija gde su osudjeni na smrt mogli da kažu sta hoće, drugi da ako si na stolici nisi na tlu Engleske i mozes da govoris slobodno.
Bilo kako bilo , mnogo šarenih ljudi okolo, za mene skoro previše šarenila, zbunjen sam.
Neki od govornika su jako emocionalni, čuje se yeeees čuje se dole vlada, čuje se , ma svašta se čuje.
I odjendom pojave se policajci na konjima I počnem da gledam gde da bežim, preplašen na smrt.
I u svom tom mom pokušaju da pobegnem, shvatim da niko, ama bas niko, drugi osim mene ne obraca nikakvu pažnju na policajce.
Nisu uplašeni. Niko se ne plasi policije. Sloboda !
Lekcija 1
Jednog od tih dana sam cekao famozni dabldeker na stanici u famoznom engleskom redu ( queue, zamislite narod koji ima rec queue ).
Stigne autobus , udju ljudi pre mene i ja ulazim i kondukter mi kaze Ne !, ja kažem na svom rudimentarnom engleskom bat vaj ima toliko mesta, a on mi kaze , ima samo 5 mesta za stajanje.
Idi bre mislim se ali ipak ostanem u redu za sledeći autobus.
Stigne i on i ja udjem i stojim i ima dovoljno mesta jer samo 5 ljudi stoji, I ja shvatim da je bolje i sigurnije da samo nas 5 stoji
Lekcija 2
Jednog dana javi mi se drugar iz Švajcarske i kaze mi da mu je tamo užasno dosadno, on bi do Londona može li da spava kod mene. Naravno kažem ja.
I on dodje idemo zajedno na žurke, ali on ostane da spava ujutru a ja odem da radim.
I onda jedno jutro, zazvoni moj telefon u kancelariji ja podignem slušalicu, tamo moj švajcarski drugar. Kaže mi, znaš sta imam problem. Ja šetao kroz All saint street ( u to vreme tamo se hash prodavao na tanjirima na ulici ) i policija me uhvati sa jointom u dzepu. Pitali me gde živim i ja im dao tvoje ime. Evo pored mene je policajac i hoce da govori sa tobom.
I policajac se javi, kaže , ja sam konstabl taj i taj ja sam ispred vašeg stana , da li možete da dodjete i otljkučate ja želim da preglrdam njegov prtljag.
Ja naravno odmah uzmem taxi odem kući, tamo policajac i moj drug čekaju. Ja otključam vrata. Policajac pita mog druga koje su tvoje torbe. Moj drug pokaze. Policaja proveri, ne nadje ništa , zahvali se i ode.
Nije pogledao jer nije smeo nsita od mojih stvari.
Srecom nije pregledao tegle u mojoj kuhinji :).
Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.
Zbogom i hvala za sve ribe ( a bile su dobre )